Ma ja sam se slozila s tobom i zakljucila da ja nisam u pravu :) I ja odustajemnod frtalja :)
Printable View
Inače, prije labuda sam čitala od Nikole Čelana Baština (splitske devedesete i prvih 10 godina TBFa)
Iako je meni bilo zanimljivo zbog bliskog mi vremena i subkulture, ne znam baš da bih je preporučila ikome osim eventualno Jadranke i Anamar. Autorov ego samo curi sa stranica, ali svejedno danas me često fasciniraju svjedočanstva koliko su te devedesete bile van pameti
Ja nisam ništa pročitala, jer u zadnje vrijeme ne stignem čitati :( ...
Samo sam došla dodati da su i meni ti frtalji koma :roll:
Joj Forka, pa to je valjda jedino kaj nisi savladala. U svemu ostalom si odlična.
Ja pak u zadnje vrijeme griješim u odabiru knjiga
Sam ne smijes kajkat kad ideš s Alex na kavu :)
Čitam
Citirala sam tanjin post sa Što čitate 2.Citiraj:
Dave Eggers: Circle
Čitam i preznojavam se od užasa. Prikaz svekoliko umrežene firme u kojoj više nema privatnosti, i u kojoj je apsolutna obaveza sudjelovanje na društvenim mrežama predstavlja na mahove pravi horor (pogotovo za nas ne-fejsbukovce ).
Preporučujem pročitati, iako nije literarno remek-djelo, ali je svakako vrlo zanimljivo.
Još je jezovitije čitati ga nakon knjige Tišina.
Ali je i zabavno, vrlo je čitljiva.
Circle je odličan. Ima i film, ali kritike nisu neke, meni je knjiga bila wow. Proguglaj sliku Apple parka :).
meni je livada crnog labuda među dražim mitchellovim romanima, skroz je low key, intimna, nije ambiciozna, grandiozna, barokna...već je iskrena i autentična.
Film je loš.
Tangerina hvala što si mi skrenula pozornost na Čelana :)
Iza mene je peti tom Moje borbe norveškog enfant terriblea K.O. Knausgaarda. Čitala sam ga polako uživajući jer mene taj tip uvijek iznova oduševljava.
Ovaj put pratimo ga kroz njegove dvadesete i otkrivamo kako se rađa pisac? U krvi, krivnji i osami, kako bi drugo. I uvijek iznova lako se identificirati s njim. Zato nikada i ne dosadi. Jer svi su ljudi sazdani od istih materija i osjećaja pa kad K.O.K. poseže za svojim najdubljim osjećajima kao da kopa po mojoj nutrini.
Trenutno sam vrlo raspoložena za krimiće i slična izdanja pa trenutno čitam Crni Gavran i bijele vrane Josipa Mlakića. I njegova proza (ovo mi je četvrta ili peta njegova knjiga) meni je poput povratka na poznata draga mjesta.
Ranije sam tako pročitala Oštre predmete Gillian Flynn, njen vrlo hvaljeni prvijenac. I meni je bio dobar.
Još je bilo knjiga o kojima ovdje nisam pisala, a svakako bi istaknula Taurus Božice Dragaš, prema preporuci Jagne Pogačnik. Riječ je, naime, o knjizi koja ruši predrasude o sredovječnoj dobi. Govori o ženi u najboljim godinama koja napušta supruga i traži novu ljubav. Iako je kraj knjige ponešto zbrzan na mene je ostavila snažan dojam jer piše o suočavanju sa bolešću ( i smrtnošću), s posljedicama vlastitih izbora ili izbora naših potomaka.
Mislim da bi...jedino sto to nije toliko distopicno koliko je po meni vrlo blizu realnosti. A ako je fun twittera, fb-a itd mogla bi se osjetit pogodjena u stilu 'starkelje pretjeruju'. Tako da joj mozda nece bit tako super ko meni. Glavna premisa knjige je invazivna moc drustvenih medija i korporacije iza njih koji potpuno ponistavaju privatnost, cak i svoje sampione i djelatnike i slizu s drzavom i postaju diktator novog doba. Tako da mi je tesko procijenit.
Pročitala treći dio Feranntine tetralogije. Za utjehu svima koje muči rajon :mrgreen: kako se radnja većim dijelom ove knjige ne odvija u Napulju, tako je i rajona puno manje nego u prethodna dva dijela (što ne znači da ga nema uopće ;) ), a na stvari sam naišla samo jednom :mrgreen:
(Časna riječ, da nije ove teme, ova dva izraza ne bih ni registrirala kao nešto čudno, a kamoli da bi mi išli na živce. Ma ni ovako mi ne idu na živce, ali mi je smiješno svaki put kad naletim na njih.)
i?
Pa ne mogu ovdje prepričati sadržaj :mrgreen:
Imam neka zapažanja, ali povezana su sa sadržajem, pa ih opet ne mogu napisati. Uglavnom, stilski nimalo ne zaostaje za prethodna dva dijela, a što se likova tiče, neki su počeli blijediti, neki su se intenzivirali. Radnja u ovom dijelu već zahvaća i 70-te, jačanje ljevičarskih pokreta u Europi, feminizam, itd.
Sve u svemu, nisam razočarana, pročitala sam je u 4-5 dana. Ali ne mogu reći ni da sam nešto posebno oduševljena, jer nisam ni očekivala ništa spektakularno novo u odnosu na prethodne nastavke. Zadržala je istu razinu, i to je dobro.
I ja bih rekla da mi je najveći gušt bio čitati baš 2. dio, ali to povezujem s dijelom života koji nastavci opisuju. I kad čitam memoare, ili romane koji pričaju čitav jedan život, uvijek mi je bolji dio dok protagonist ne sazrije sasvim. Jer život tada i postaje kompliciraniji, ljubav više nije samo zaljubljenost, ništa nije sasvim negativno ni sasvim pozitivno, treba više vremena i detalja da se sasvim opiše neki odnos, a i tada kao da uvijek nešto fali. Mora to biti malo dosadnije.
i ja sam shvatila da su mi osjećaji prema drugom bili više vezani za tu životnu fazu koja je najuzbudljivija, nego sa kvalitetu knjige
iako sa distancom uopće ne bih rekla da mi je drugi najbolji, svaki ima svoje čari
S ovim temama u mislima, otišla sam danas na program Ilica:Q'ART
Ovdje možete vidjeti program - a danas je na redu bio razgovor o Eleni Ferrante i prevođenju njezinih djela :mrgreen: bile su tamo urednica i prevoditeljica.
Jako mi je drago da sam išla, atmosfera je bila vrlo komorna (jednoznamenkast broj ljudi u publici, same žene), razgovaralo se o prijevodu, o Ferrantičnim djelima, o Napuljskoj tetralogiji, ali i o prevođenju općenito.
Urednica je na samom početku spomenula dvije prijeporne riječi: rajon i stvari :mrgreen: da nije ona to spomenula, ja bih postavila to pitanje, časna riječ. Ovako sam se samo mogla uključiti u raspravu.
Uglavnom - prevoditeljica je osoba koja vrlo pomno promišlja sve nijanse jezika i jako pazi da zadrži stil originala koliko je god moguće. A koliko je Ferrante zahtjevna za prevođenje govori i činjenica da je nedavno u svojoj kolumni u Guardianu napisala da ne podnosi uskličnike. Zbilja, ako obratite pažnju, kod nje u tekstu nema uskličnika, ili ih je vrlo malo. Ali ne paze svi prevoditelji na to ;)
Dakle, rajon nije tu slučajno, jer prevoditeljica nije znala što bi drugo stavila. Ciljano je upotrijebila tu riječ (u originalu rione), jer ona u kontekstu označava povijesne četvrti u Napulju, koje se ne podudaraju uvijek s administrativnim četvrtima (pojam četvrti, ili quartiere, također se navodno pojavljuje u tekstu, kažem navodno jer mi nije zapela za oko).
A o stvarima nisu puno diskutirale, čini se da je tu prilično jasno kakav je trebao biti prijevod s obzirom na izvornik (ne znam talijanski pa ne mogu napisati točno kako je pisalo, ali stvari su doslovan prijevod). Urednica je Dalmatinka pa joj uopće nije palo na pamet da bi nekome taj izraz mogao smetati :mrgreen:
I, najvažnija informacija - prijevod četvrtog nastavka izlazi za Interliber :-) namjerno su se odlučili za razmake od po 9 mjeseci između pojedinih dijelova, jer da se navodno pokazalo da je to najbolje za percepciju knjige u javnosti.
možda urednica čita rodu :mrgreen:
a sad baš gleda rtl direkt, govore o poštarima, kako područja u kojima dijele poštu zovu rajonima
[QUOTE=tanja_b;3046695 A koliko je Ferrante zahtjevna za prevođenje govori i činjenica da je nedavno u svojoj kolumni u Guardianu napisala da ne podnosi uskličnike. Zbilja, ako obratite pažnju, kod nje u tekstu nema uskličnika, ili ih je vrlo malo. Ali ne paze svi prevoditelji na to ;)
[/QUOTE]
Super, baš ti hvala! (:mrgreen:). Pretpostavljam da je nevoljkost uskličnika ide i uz glavni lik, koji se želi distancirati od sredine koja je sva u temperamentnim uskličnicima. A vjerojatno u glavnom liku ima nešto i od autorice. BTW, to s uskličnicima je isto kulturološki - npr. ... imala sam priliku čitati pravne tekstove iz BIH (barem nekih odvjetnika), sve je u uskličnicima. Iz perspektive hrv. prava i temperamenta - šokantno. Tipa - dopis završava "S poštovanjem!". A znam da neki ne vole ni tri točkice. Sve je to meni kao nekome tko voli promišljati o svakakvom jeziku pravi bombončić za razmišljanje.
Ma baš su komentirale te uskličnike, žao mi je da nije bilo malo više vremena da se o tome porazgovara, jer sam i sama primijetila sve češću naviku stavljanja uskličnika gdje treba i gdje ne treba. Prevoditeljica je naglasila kako se u prijevodima u pravilu koristi interpunkcija vlastitog jezika, jer npr. hrvatski i talijanski nemaju ista pravila o postavljanju zareza (to nisam znala). Ali ovo s uskličnicima je baš Ferrantičino stilsko obilježje, namjerno, i prevoditelj bi to trebao poštovati.
Inače, saznala sam i to da se prevoditeljica konzultirala i sa samom autoricom (tko god ona bila :mrgreen:) o nekim dvojbenim mjestima, kao i to da Elena Ferrante jako cijeni svoje prevoditelje i uvijek im odgovara na dileme i savjetuje ih oko točnog značenja.
BTW, nijedan jezik nema ista pravila postavljanju zareza - njemački jedna pravila, engleski druga pravila (ovisi i o varijantama BrE, AmE), hrvatski milijun pravila, 2-3 pravopisa itd., francuski, talijanski itd. svoja pravila. Mislim da je netko gore linkao da nije "prendi le cose" ("uzmi stvari"), nego baš "ho le mie cose" ("imam stvari" doslovno). Ovo da se konzultira - pa zapravo, tako bi neka normalna suradnja i trebala izgledati, po meni.
A mene pak kopka što o kulturološkim razlikama možemo zaključiti na temelju toga da dosta evropskih jezika drugome piše veliko iz poštovanja (Vi, pa čak i naši cifrasti austrougarski Tebi, Du), a samo engleski sebe štuje I. :angel:
Tportal nagrada, imate li možda vi koje preporuke za romane na listi?
https://www.tportal.hr/kultura/clana...7d80-181704765
Nisam ih sve pročitala, ali od onih koje jesam, definitivno preporučujem Ugrešićkinu "Lisicu".
O Pavičićevoj "Crvenoj vodi" smo već pisali ovdje, i to je izvrsna knjiga, ali Ugrešićka je ipak klasa iznad...
ajme picek i pajcek :lool: ta sam i dan danas trebam malo duže razmislit da bi si u glavi prevela što netko govori.
Meni ni zagrebački, ni dalmatinski dijalekt nisu dijalekti u čijem okruženju sam odrastala, ali moram priznat da mi nema do dalmatinskog, obožavam ga. :heart:
Zagrebački mi je tak-tak. Al majke mi Nano obožavam Zagreb. Naj se srdit na mene sad :kiss:
Bitno da ti kajkanje ne ide na živce kao što je to slučaj kod aleks.
I ja volim sve - kako imam puno frendova Dalmatinaca i često sam na moru, skroz mi je dobar dalmoški vokabular.
Da nisam OT - konačno sam i ja posudila Stonera. - nako što sam vratila dvije knjige u knjižnicu do pola pročitane
tanja_b hvala na izvješću s 'Projekta Ilica'.
Smatram da dok nije riječ o nekom službenom jeziku kakvi se koriste u javnom prostoru, znanstvenim radovima ili administraciji, uporaba različitih narječja i govora može biti problematična samo ako ometa razumijevanje. Ovo se odnosi na razgovorni jezik. No, kad je riječ o književnosti i umjetnosti dopušteno je i više. Ili jos plastičnije - nema zabranjenih ili neprihvatljivih riječi. Je li neki književni prijevod dobar vrlo je kompleksno pitanje koje nadilazi moja znanja. No kao običnom čitatelju kod prijevoda ( koji često budu brzinski pod pritiskom izdavača) smetaju mi nezgrapni rečenični sklopovi koji ne slijede pravila hrvatskog jezika. I dodatno, što je kod nas vrlo čest slučaj - nelekturirani prijevodi.
https://www.tportal.hr/kultura/clana...-foto-20180526
Zalijepila sam ovaj link ovdje za eventualne buduće čitatelje knjige Tišina jer u jednom odgovoru na pitanje piše točno isto što i u knjizi, vezano uz sudjelovanje u raspravama.
Ostali, slobodno zanemarite :mrgreen:
Ma sve je to normalno... Moja djeca imaju slovenske i austrougarske korijene i bilo bi žalosno da ne znaju značenje fraze "hudiča frdamanoga", ili da ne razumiju kad im moja mama kaže "zapri oblok". Ona je u Podravini, a tamo ima mađarskih riječi isto kao iu Međimurju. Dalmatinske fraze i izraze nemaju od koga doma naučiti jer je mm-ov tata pokojni, ali trudimo se da znaju barem osnove. Budući tehničari moraju znati da se šarafciger u Dalmaciji zove kaCAvida, hehehe...Bosanske izraze naučili su od prijatelja iz škole. Zovu ga doma, a njegov brat kaže da se ne može javiti jer je otišo u ćenifu. To je bitno, da u svakodnevnim situacijama ne ispadneš idiJot.