Najveci problem na vjezbacicama je nerazumljiv jezik. Osim "trcanje" malo sto razumijem.
A trcati ne želim. Nikad, pa ni tad
Najveci problem na vjezbacicama je nerazumljiv jezik. Osim "trcanje" malo sto razumijem.
A trcati ne želim. Nikad, pa ni tad
Ma joj, nano, za cas skuzis taj nerazumljiv jezik! A ono sta ne znas pitas jos i linkovima obrazlozimo
ja se svaki put udebljala nakon trudnoce. doma s predtrudnickom kilazom, ali onih godinu dana doma me ubilo.
sestro
ja sam ti periodicni vjezbac. i tamo sam radi ekipe. tako da forka oni koji te ne bi primili bi bili samo na gubitku
summer me opisuje u nacinu prehrane. obozavam sve sto i ona. al s vremenom, kad ti se dogodi klik u glavi uspijes.
jezik je objasnjen na prvoj stranici. mislim da rijetko ko jos koristi skracenice, osim mene.
a ja ne mogu ni 100 m potrcati. fizicki mogu, ali glava neda.
buckin problem je realan i nije samo njen. tesko je jednostavno ograniciti se na samo ono sto ti treba i koliko ti treba, kad te mame na sve strane. banalno receno. kad narucis caj vani uz njega dobijes cesto keksic, med, secer. pa onda stavis med jer je zdraviji, pa onaj keksic i ne skuzis pojedes. a realno narucio si samo vodu u koju se estrahiralo neko bilje. i to je minimum kalorija. ali uz med i keksic eto ti vec velike brojke. a ajd recite da nije gust popiti slatku vodu s ekstraktom neke biljke. a to je samo jedan mali primjer. kroz dan se treba boriti s puno njih.
bucka je rekla vec sama, treba smanjiti kolicinu tanjura. al dok onako gladan i nenaspavan pojedes jedan. mozak ni ne kuzi, pa drugi tanjur eto vec si blizu srece, mozak lagano pocinje shvacati, a zeludac je ful pun.
ja gledam MMa. on je po njegovim rijecima radikalni hedonist. taj kad se s kata spusti, prodje i kraj pulta u kuhinji i nesvjesno otvori "carobnu kutiju" uzme keksic i pojede ga. a pojma nema da ga je pojeo. ili koji ljesnjak, badem, neku vocku. a bome puno puta on prodje kraj pulta
sad ce ekipa reci pa zasto to imate uopce. pa orasaste plodove volimo svi. ali treba imati mjeru. on je nema. nesvejsno ih pojede puno.
kekse imamo jer ja volim kekse. ali pojedem par u tjedan dana. kad se zazelim. a i djeca ih vole. i sta sad.
a zaviri on i u spajzu. stradaju tad i cokolade za kuhanje. sad to zvuci kao da se on po cijele dane obzderava. ne, ne radi to. ali hrana mu je dostupna i puno puta sitno ubaci. ali probelm je sto niti primjecuje niti je svjestan da s tim povecava unos. a sve sto smo stariji znamo da je taj unos sve kobniji i kobniji.
bucka je trazila savjet. ja ga nemam. jer vjerujem da kako iz zacaranog kruga svako mora na svoj nacin. nacin koji ce moc odrzavati.
Evo danas se baš trudim...I nije loše...Nisam pojela ništa slatko, a za zajutrak sam uzela jabuk i prije toga toplu vodu s s limunom. To znam da mi paše, ali svejedno sam pila kavu na razan želudac. Evo sad se borim sama sa sobom da ne idem jesti, a nisam nešto posebno gladna. To mi je najgore, kad jedem, a znam da nisam gladna, a nije ni okus za past u nesvjest koliko je fino.
Ja cu napisati jedan prijedlog, pa makar promasen... Procitala sam kako je netko napisao da dok cita je pojeo kekse s mlijekom, ostatak torte s rodjendana, pola milke od djeteta.
Mislim da bi se i meni to moglo desiti da doma imam kekse, milku ili ostatak torte - ali jednostavno toga nema.
Ne kupujemo. Ostatak torte od rodjendana djece uvijek odnesem iduci dan u firmu i podijelimo medjusobno. Slatkise koje dobiju spremam na neku visoku policu i jednostavno zaboravimo na njih (npr neki dan sam otkrila nepojedena uskrsnja cokoladna jaja) plus za svaki rodjendan na koji su pozvani ubacim u vrecicu s poklonom nesto iz "zalihe" i toga nema puno u kuci.
Na poslu ne jedem uz komp nego odem na pauzu. Doma ne jedem uz kompjuter ili tv. Ako je djeci ostalo a ja nisam gladna vise - onda ne pojedem njihovo "da se ne baci" Briga me. Radije nek se baci nego da se prezderavam.
Mislim da se dobar dio prejedanja moze smanjiti ako se covjek organizira da smanji takve prilike. I imati ciljano spremno nesto manje kaloricno za pojesti u slucaju gladi a ne u napadu gladi strpati u sebe pola kutije keksa (koji ionako ne trebaju u kuci).
Forka mi se volimo družiti, zato nema razloga da se ne pišeš .
Nano, uglavnom pišemo sta nas boli i sta smo pojele tako da nije u potpunosti nerazumljivo .
Znamo pisati nazive programa sa rasporeda ali čim pogledaš jedan video ili vidiš raspored brzo se skuzi. A za ostalo, što kaže MB lijepimo linkove pa bude pojašnjeno.
Sa Spajalicom se slažem za bucku, mora naći način koji njoj odgovara. Ni meni ne odgovara jedan obrazac svaki put. Mijenjam i probam.
Ali znam da od kako vježbam da mi je mnogo drugih stvari lakše obaviti. Penjanje na drugi sprat kuće, noseći malu od 15 kg i vrećicu punu namirnica mi je sad sitnica. Prije vježbanja sam jedva nju od 8 kg mogla uznijeti.
A odnos prema hrani mi je kao kod Summer, hedonist i emocionalna izjelica.
Ana i to je napredak .
Ana, znas kako kazu, kad mislis da si gladan, promisli bi li pojeo jabuku
ako ne bi, vec nesto drugo, nisi gladan, samo ti je dosadno
Brr, jabuka. Najgora moguca hrana za glad.
Meni je, prije prve trudnoce, super fora bio MyFitnessPal. Inace sam takav tip (recimo Fitbit me ponekad natjera da se pokrenem vise nego sam namjeravala, samo zato sto mi se ne svidjaju brojke) pa sam si dala u zadatak da ni pod koju cijenu ne idem preko dozvoljenih dnevnih kalorija.
Ne jedem sto djeca ostave itakoto. Bacim ili ostavim njima da dovrse nekom drugom prilikom (plus, oboje su BLW djeca pa zapravo njihove ostatke ni pas s maslom ne bi pojeo. )
U pravu si 100%, zapravo 120%... ali ja sam hrčak i kod mene uvijek ima hrane, kako bi rekao Đorđe Balašević "da gostim 6 meseci pešadijski puk"... Da sad moram nabrojiti, nema šanse, jer sigurno ne bih uspjela. Kolači i slatkiši su tu zanemarivi, aliii standardnu hranu bi trebalo srezati na pola (samo ja, eventualno mm nešto manje, adjeca su u teen godinama pa zato i imam skladište svega i svačega).
Posljednje uređivanje od Lili75 : 28.01.2017. at 23:12
Jako me zanima sto si jela ostatak dana. Ja da pojedem jabuku za dorucak a prije toga limunadu, do veceri bih skrsila ne omanje tele jerbo ono nema UH vec bi stradalo u kuci sve sto uopce izgleda kao UH + majoneza.
Ne pijem limunadu vec odvratniju verziju: jabucni ocat + terapiju za inzulinsku rezistenciju. Ne doruckujem jerbo mi je zlo na sam spomen hrane,a kako nuspojave najavljuju zlo mi je citav dan... mjenjam smoothie ili bc kofi za dorucak. jedem 6 obroka dnevno sto nisam godinama jela ali jbga sada moram. Zainatila sam se na svim frontovima. Nitko rat nije gladan dobio, bitku mozda je ali rat nije. Nema jos pomaka, cak ima i par dkg gore ali vjerujem da ce biti.
Netko je napisao ono o milki, torti i ostalim cudesima sto pojede, ja sam to mozda napravila zadnji put u 20tim...ah nostalgije ali eto nemam nikakvu zelju. Moji "grijehovi" se svode na red dva cokse, jedan kolac, vecinom mi je zlo od slatkog nakon malo dok nekima treba da se prejedu pa da im srce tuce i bude rusvaj u glavi i spava im se pa nosim 15kg viska. Kriptonit mi je sir. Volim ga u svim varijantama.Pogotovo u varijanti na pizzi, ona mi je uber kriptonit. Jedem ju 1x mjesecno, mogu pojesti jedva pola. MM i ja se sramotimo u restoranu kada narucimo kao tinedjeri pizzu po pola vecinom ju spremam kuci.
Evo jedan clanak za koji mislim da ima itekako smisla:
http://icanliftthis.com/index.php/20...iliti-binging/
Moje je misljenje da treba izdrzati tjedan-dva, da se ne pojede velike kolicine slatkoga, da se uvede raznovrsnija prehrana, da se bolje spava(kod mene je nespavanje okidac, onda me nije briga sto cu pojesti) nakon toga sami primjecujemo da nam je bolje i lakse je gurati dalje.
fascinantna mi je ta opsjednutost tijelom, kilazom, (zdravom) prehranom, izgledom, vjezbanjem, utreniranoscu ...
ne samo tu na topicu, gdje god se okrenes - tema je barem jedno od ovoga gore nabrojanog ...
Te teme isplivaju u nasim godinama kad krenu neki sitni ili ne tako sitni problemi sa zdravljem.
KrisZg...
pojela sam taj dan: marenda na poslu (5 dag sira, jogurt i pola većeg duguljastog peciva) i ručak u 4-5 sati (ne sjećam se točno što) i navečer više nisam jela.
Topla limunada i odmah poslije voće je moja praksa iz trudnoće je nešto što mi je onda jako odgovaralo i zdravo je.
Bolje nego šalica kave na prazan želudac.
Jako mi je teško i to nije opsjednutost Emily. Ne moram izgledati kao manekenka. Samo uobičajeno, ništa više.
Da mi je BMI 25, a ne 30. Da mogu obući robu bez da mi trbuh iskoči kao da sam trudna...
Da mogu na peti kat se popeti da se ne uspušem. Da mi je kolesterol niži. Da ne brinem da li ću od loše hrane se razboliti.
Zato sam jutros žvakala kivi kojeg mrzim. A mrzim i ostalo voće. Osim Milke s jagodama.
I moram se pohvaliti jutros sam djeci radila palačinke, a ja nisam pojela Nutelu na žlicu. Napredak.
Vec sam negdje pisala.
to je ko skidanje sa droge u komuni.
jednu ovisnost zamjenis drugom.
Da li je opsjednutost ili ne, ali mene moja ( ipak prevelika )tezina
kosta kvalitete zivota. Ako stavimo na stranu cinjenicu da grudnjak ne mogu kupiti u Hrvatskoj, a niti mogu kupiti bilo kakvu haljinu zbog dispropircija tijela...ostaje mi nedostatak kondicije , bolovi u ledima i trnjenje ruku nocu.
Ovim zadnjim boljkama sigurno ne pomaze mojih 10-15 kg previse.
Ana,dugorocno neces izdrzati sa time. Nije da te zelim obeshrabriti ali to nije dovoljno za bolesnika u krevetu a kamoli za zenu koja brine o drugima, nagadam da ti dan prolazi kao i vecini majki,ja polazim od sebe. Tj.biti ce ti dovoljno do prvog okidaca, zato sam ti stavila clanak. Od jutra do navecer sam u pogonu a na porodiljnom sam. I nisam opsjednuta ciscenjem.Znaci i bez toga imam citav dan za kaj raditi.To da se mozes popeti na 5.kat nema veze s kilama, zivim na 5.katu i nekoliko puta se penjem u vecini sa teretom(racunaj 3 klinaca dok nisu jos hodali+kolica)u zadnje 2 godine smizla sa time da se ona sama penje od godine i par mjeseci, u kolicima se vise ne vozi. Prije godinu dana sam imala barem jedan napadaj astme penjuci se kuci, sada mogu trcati do gore a da se min zapusem a imam 15kg viska. Hocu ti reci da je to kondicija, koju mozes imati i sa viskom kila. Brijem da me ekipa na kvartu cudno gleda dok trcim a mogu trcati 35min u komadu.
Da ne izgledas kao trudnica, to je drugi par rukava a i zdravlje takoder ali to neces postici izgladnjivanjem vec sa vise kvalitetnih obroka, po ovome sto kazes rekla bih da imamo isti problem jer se ja debljam vecinom u trbuhu i doista ga ne volim.Voce je super ujutro na prazan zeludac i ja ga jedem radi probave ali pola h nakon toga bi trebao ici obrok.
Prepoznala sam se u tom članku (http://icanliftthis.com/index.php/20...iliti-binging/) u nekim stvarima.
Onaj osjećaj kad jedeš, a ne znaš zašto jedeš i uopće nije tako fino.
I drugo isto poznato: kad si na dijeti, šta kod to značilo, i zgriješiš s prvim redom čokolade uskoro sve ode u nepovrat sa teglom Nutele.
Zato sam danas poslije ručka ipak pojela komad pite od jabuke, doduše ne cijeli već pola. I nisam stavila i sladoled kao inače.
Istina Kris, i meni su ruke pune posla: radim zahtjevan posao i imam dvoje djece.
Razmišljam otići na jogu ili pilates, ima u susjedstvu.
Stvarno bi mogla.
Posljednje uređivanje od Ana i mamino zlato : 29.01.2017. at 16:06
meni se često čini isto što i emily - kako su svi opsjednuti kilažom, ljepotom i treningom.
ali ovih dana mi je žao što ja nisam opsjednuta tim jer mi je draže kupiti veće hlače i usput pojesti nekoliko kolača nego razmisliti o zdravlju, ako već ne o ljepoti i postupati razumno. čudna mi je ideja da sam počela dobivati špek na trbuhu i da se teško penjem uz stepenice, iako je prava istina da sam izneneđujuće mršava kad razmislim o svojim navikama i prebrojim omiljene aktivnosti i svakodnevne dužnosti.
Ana, potpuno se slažem s Kris, radiš ono što nikako ne bi smjela. To je premalo hrane i premalo obroka, najbolji put za debljanje (jesi ti napisala da si skinula dosta kg i onda vratila sve +7, ako da, to je upravo taj put - izgladnjivanje na koje tijelo odgovara vraćanjem s kamatama). Mislim, s obzirom na stanje na vazi nisam ja ta koja ti može primjerom pokazati, ali, kao što sam napisala, pokrivam teoriju. Postoje neka načela koja se mogu bez puno muke provoditi: Prvo i najvažnije je da ne smiiješ gladovati. Ovo s limunom i voćem kao početkom dana je isto jedno od tih. Dodala bih, uz voće, nastojati ga konzumirati tijekom jutra, nikako ne navečer. Puno malih obroka (ne više od tri sata bez jela, da se metabolizam ubrza). Izbaciti kruh, tjesteninu...Glavni obroci - meso ili riba s povrćem...ITD sve, sve je to moguće bez da se potpuno izbace određene vrste namirnica i bez da se jede neke egzotične dodatke koji se kao na traci svako malo javljaju i ulaze u modu.
Ne znam, to bi meni bio start, prvih dva-tri tjedna, i već se lakše diše...Znam osobno da već nakon 5-6 dana kada ne konzumiram ništa slatko više ni nemam neke jake želje i potrebe.
Jesam , ja sam napisala da sam skinula pa dobila natrag s kamatama.
Znam i zašto: jela sam po zoni, ali radila sam neke čudne kombinacije i nije bilo normalnih obroka.
Samo da paše: 3:3:3
I onda sam popustila i sve prošlo...
Vrtim se stalno u začaranom krugu.
Joj, mene je moja cura pitala da li sam ja najstarija u teretani!
Njoj je jako cudno da ima mamu koja vjezba, jer druge mame ne vjezbaju, pa joj se njene prijateljice cude, tj. cude se meni. Ni bila je jako ponosna na mene kada su je starije kolegice iz kluba pitale da li joj mama ide u teretanu, da se vidi da vjezba.
Kolegice od moje kćeri se čude što njena mama kuha.
Jer njihove mame ne kuhaju.
Ni ne peku kolače.
Pa sam ja tako jučer ispekla gomilu krafni koje je moja kći danas odnjela u školu kolegama.
Tako da, djeca se uvijek nečemu čude, ali to nije mjerilo, niti je bitno.
Eto vidiš Deaedi ...moji su jako ponosni i kad god imaju neku temu u vezi sporta u školi/vrtiću glavno im je pohvalit se s mamom (oni su ti koji me nagovaraju da otrčim i maraton ) uz to još imam i hospitacije pa me tete traže da djeci iz sinove grupe prezentiram tehnike trčanja i sl. Da mi je netko to rekao prije 10 godina, rekla bih mu da je lud
Tanči super je i ovo za kuhanje/kolače, ja sam od onih koja baš ne radi kolače.
ana i mamino zlato ne smiješ tako malo jesti i preskakat obroke, tijelo osjeća da je "ugroženo, u krizi" pa čuva zalihe.
Kris dobro kaže a i linkani onaj članak je dobar.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 30.01.2017. at 08:42
kris, mene zanima koja je to terapija za inzulinsku rezistenciju i koje pokazatelje (osim što teško gubiš kile) moraš imati da bi te uzeli u obradu - ako nam želiš tu reći?
Još bih rekla da je bolje da razmišljaju o mišićima i utreniranosti nego o mršavosti i onim ispijenim hodajućim kosturima ko uzorima. Ja kad vidim te manekenke takvog tipa odmah pomislim na nezdrav način života (meni je pretjerana težina=pretjerana mršavost=nezdravo i jedno i drugo).
moram reći, pa brišem odavde: kada vidim koliko je lili zaljubljena u trčanje i s kojim žarom o svom trčanju piše meni se povazdan brk smije kad ju čitam
pa tko protrčao uz nju, tko ne!
Ja ne treniram, ne vježbam, ne hranim se zdravo ali živim više manje kako treba, puno se krećem i jedem malo. I imam malo kila i utrenirana sam. Da živim drugačije, sigurno bih vježbala i trenirala jer mi je važan status tijela, osjećaj zdravlja i snage. Meni je s druge strane fascinantna svaka žena koja zaboravi na sebe i na svoje tijelo i kojoj te stvari nisu važne. Ja sam dokaz da se ne mora ni pratiti prehrana ni sate provoditi u teretani ali onaj osjećaj kad si zadovoljan je jako važan. I baš suprotno od tebe, imam osjećaj da jako malo ljudi vodi računa o prehrani, o kretanju itd, pogotovo djeca, odnosno cure. Više sam stekla dojam da se trpaju smećem i onda nakon nekog vremena plaču i očekuju čudo, ili se preforsiraju i odu u drugu krajnost.
Evo npr ja - cijelog sam se života bavila sportom. U stvari ne cijelog - nakon rođenja prvog djeteta sve je zamrlo. I nikako se vratiti starom. Odnosno nikako naći nešto što bi mi se stvarno svidjelo, i tako već godinama nisam baš fit kako bih htjela. A i svake godine dođe kila dvije viška.
periodički se povremeno nečim i bavim, ali ipak nedovoljno. Definitivno nisam tip za dvoransko vježbanje niti jednog tipa - za mene su šetnje, bicikl, role, možda tenis ili neki grupni sport (što je teško uskladiti), trčanje nije za mene, i tak tapkam u mjestu - malo nekaj počnem, pa stanem - nema kontinuiteta .
Jednostavno bih trebala raditi ono što cure na vježbačicama rade - naći si neke vježbe koje mi pašu i svaki dan posvetiti sebi pola sata i doma odvježbati
Eto opet ovih " mrsavih " i " normalnih" koje su pogodili mrsavi geni.
I uz zakljucak da se zene sa previse kila ne brinu o sebi i ne krecu.
Posljednje uređivanje od sirius : 30.01.2017. at 09:27
he he, ja znam dosta cura neidealne kilaže koje su tak gipke i spretne, ali tak neka po današnjim standarima "neidealnom" konstitucijom.
A i istina je da ipak znam relativno malo (ako uopće ikoju) mršavicu koja puno jede.
Trina, ti se možda zdravo hraniš, ali ak dobro pamtim, imaš drugu ovisnost - cigaretu. Tak da možda nama koji utjehu tražimo u hrani, treba ponuditi duhan. Uglavnom, svatko ima neku svoju slabost i teško je baš naći osobu koja vodi idealno zdrav život, s idealnim navikama.
Sječćam se naših studentskih dana kad smo se zezale da je alkohol najbolja dijeta. Obliješ se tak da ti je zlo, pa tri dana niš nemreš jesti. I evo ti idealne kilaže
Slažem se sa Trinom, meni se čini da ipak manji dio populacije vodi računa o prehrani i kretanju, i o zdravom životu općenito.
E sad, rekla bi da je istina da je (barem u mom slučaju) primarna motivacija bila da održim neki, po mojim kriterijima, zadovoljavajući izgleda tijela, tj. formu. Da sam čekala zdravstvene razloge da se pokrenem, možda bi i dalje sjedila na fotelji i jela čips u 23h navečer, jer eto nisam imala nekiv većih zdravstvenih problema. Ne znam zašto bi taj motov bio loš, ako ima samo benefite, i one estetske i one zdravstvene. Vjerojatno se može razviti neka nezdrava opsjednutost u tome, ali to se može razviti i kod svih aktivnosti, zanimacija i hobija. Ne vjerujem baš da kod žena od 35 ili 40 + baš može doći do opsesije, ako ništa drugo onda radi nedostatka vremena. Jedva uhvatim 3x1h da odem u teretanu, ne vjerujem da baš može otići u krivom smjeru.
Joj, ja moram priznati da mi je primarna motivacija da pazim na količinu hrane upravo izgled
E sad, koliko sam zbog toga površna-vaka-naka, nije da me muči nešto.
Najveći BMI bio mi je 24 i to na meni fakat izgleda debelo
Normalna sam s 20-20.5 i to je to.
Nemam veliku mišićnu masu, mišići su teži pa ne želim reći da druge žene moje dobi (46) s BMI od 24 nužno izgledaju debelo itd., ali to je fakat za mene tako.
Ana, vratila si jer se u "zoni" ne moze zivjeti
Za rezistenciju sam imala "srece" da je endica imala iskustva i shvatila sto joj pricam. Pocelo je valjda u trudnoci (gestacijski dijabetes) koji se hranom nije dao kontrolirati. Ujutro bi relativno sve bilo ok a popodne ako bih pojela snitu kruha, red cokse, pecivo itd imala bih lupanje srca, opci umor, magla u glavi. Sa time da mi se u zadnje vrijeme pocelo dogadati i u prvom djelu dana.Znaci od male kolicine "krive" hrane, rusvaj. Naravno pocela sam izbjegavati sve to. sredila prehranu, pocela vjezbati/trcati tumbala se tako preko godinu dana jedva 13 kg skinula i onda stop i ne mrda, nikome nista jasno kao stitnjaca je kriva, smanji stres, nemoj ovo nemoj ono, kalorijski deficit, pojacana potrosnja ja sve radim a ne mrdam niti grama. Bila sam uvjerena da su mi nalazi ok jer nema referentnih vrijednosti i da osim deficita d vitamina mi nije nista.
Dobila sam gluchopage xr(metformin) i zainatila se na svim frontovima, prvo sam provjerila kolicine hrane koje jedem i regulirala(radi se o 30-50 g sto sam si eventualno vise stavljala, sniti kruha itd...nista strasno )vecera mi je proteinska, tipa 2 jaja i povrce,meso i povrce itd... imam 6 obroka jer idem kasno spavati, slatko jedem 1x tjedno i to kao nedjeljni desert tipa tanka kriska torte, nemam problema sa kontrolom niti sa zudnjama. U 2 dana vaga je odmah pala za 1,4 da bih u 12 dana bila opet na pocetnoj, znaci niti grama nisam izgubila ali ne odustajem jer se osjecam dobro.
Ne može netko s BMI 24 što je zdrava težina po tim tablicama, izgledati debelo. Može izgledati 'oblo' odnosno imati obline, ali baš da izgleda debelo, teško. Sve u tom rasponu od 20-25 je u redu, samo ovisi tko šta voli.
Smatram da smo mi žene ipak prekritične prema sebi, pa i one najmršavije će se primiti za kožu na trbuhu i reći pogle mi špek.
Tek s nekih 32-33 sam shvatila da ja nisam i nikada neću biti mršavica, da sam ja žena s oblinama, da imam i cice i guzu i da bih da sam živjela 60-tih bila idealnih proporcija .
Može, može
Nisam uopće prekritična
Nisi me vidjela, ali to stvarno jest debelo za mene
70 kila na 170 cm. NE kažem da je za druge tako, godforbid.