prekomjerna težina

[Peterlin]

Mi smo razgovor obavili..ja sam iscrpljena ko pseto od svega.
Ali i nekako slobodna. Pomirena da je sve moguće. To mi se čini kao jedini put u slobodu. Bez očekivanjai nadanja.
Lijepo je samo postojati.

Samo da znaš, to pali. Imam pravo pravcato iskustvo, a odnosi se na traženje idealnog muža (kako je gore opisano, hehehe). Evo kako je bilo - ja sam uvijek imala užasno nerealna očekivanja kako bi moj partner trebao izgledati, iznutra i izvana. Naravno da je takvog (Kena od Barbike, hehehe) bilo nemoguće naći. Kad sam navršila 33 godine, rekla sam sama sebi - pa dobro, ako takvog nema, onda nema. Nema veze. Dižem ruke, ODUSTAJEM od silovanja sudbine i neću više uopće misliti na to.

Što da ti kažem - prošlo je jedva par mjeseci i moj sadašnji muž se ukazao u mom životu. Naravno, nije mi odmah bilo jasno da je to taj, ali ODUSTALA sam od očekivanja i to mi je pomoglo da s njim uspostavim normalan odnos. Prije sam doslovce svaku vezu upropastila time što sam svoje tadašnje dečke pokušavala ugurati u kalup koji sam si izgradila u glavi i uopće ih nisam vidjela kao osobe. Nije me zanimalo kakvi su, nego sam inzistirala na tome kakvi TREBAJU postati, a to ne funkcionira. Kad razmišljam unatrag, bilo je u mom životu nekoliko kvalitetnih osoba s kojima nisam uspjela ostvariti dobru vezu zbog SVOG INZISTIRANJA da oni trebaju biti takvi-i-takvi. Životna lekcija koju sam trebala naučiti je da moram pustiti ljude na miru da budu to što jesu, jer jedino tako sam u stanju sagledati njihove dobre strane. Ja sam ih čitavo vrijeme pokušavala prekrojiti po svome, a to nije valjalo. I sad se svjesno čuvam toga da muža ne opterećujem svojim očekivanjima. Posljedično, on se isto tako ponaša prema meni. Miroljubiva aktivna koegzistencija. Stare navike tjeranja maka na konac ponekad vježbam na djeci i to mi se redovito obija o glavu - ako im namećem svoja pravila, ispadne sr*nje. Ako ih pustim na miru, to često nije ono što sam ja zamislila, nego ono što oni zaista jesu, a tako i treba biti.

Sretno, draga, na odličnom si putu. Očekivanja treba otpustiti i tada se obično puno stvari raspetlja na pravi način. Nije to uvijek način koji priželjkujemo, ali kad pogledaš iz dugoročne perspektive, često se tek kasnije vidi razlog zašto je baš tako trebalo biti, a koji nismo mogli vidjeti na prvi pogled.

Hug!

[lavko]

Ma upravo to Peterlin, upravo to - od riječi do riječi! Najgore i najpogubnije za svakog čovjeka je imati očekivanja od drugih. Pretpostavljati i misliti kako bi trebalo biti. I onda kontrolirati sve oko sebe toliko da bude baš onako kako si zamislio. Od kontrole bilo koje vrste ništa dobroga, nikad. Pa zadnje tri godine sam to radila - strepila i bjesnila kakav je on otac i zašto nije ovakav a ne onakav i kakva smo mi obitelj i sve mora biti ko iz filma, i moramo se voljeti do neba..majko moja mila koja sam blesača bila! Nabolje, najprirodnije i najljepše je PUSTITI. Pišem namjerno velikim slovima jer tek tada uviđamo stvari kakve jesmo, bez utjecaja, bez uplitanja..pustiti da se pokažu emocije kakve god one bile, pustiti da ljudi budu kakvi jesu kakvi god oni bili i onda ih prihvatiti ili ne, pustiti da sami osjećamo sve što nam se osjeća...strah od razvoda? Legitimno. Strah od samoće? OK. Tuga? Da! ma treba to osjetiti do kraja, treba i osjećaje i ljude puštati..jer koliko god sam racionalno sebi objašnjavala da je život splet slučajnosti, to je bila samo loša obrana. Bit će kako će biti. bit će onako kavi smo mi i kakvi su oni. Bit će kakvim nas je svemir zamislio. I ako živimo u skladu sa svojim osjećajima, sve će jednom doćiu na svoje mjesto. To n znači da neće biti patnje i boli ali barem ćete znati da ste ostali vjerni jedinoj osobi koju doista posjedujete i jedinome što doista imate - sebi.

[Lili75]

Lavko divno divnoooo!!!

[lavko]

Divno i bolno.

[lavko]

I strah me na trenutke što smo njoj napravili a da ne znamo...
Al ovo i nije ta tema..

[Peterlin]

I strah me na trenutke što smo njoj napravili a da ne znamo...
Al ovo i nije ta tema..

Eh, upravo to JEST tema. To ti je sama srž problema. Strah ti je vrag... Riješi se toga najkraćim putem, uz pomoć svih mogućih stručnjaka koje možeš naći. Ne kažem "rješavaj se" (trajni glagol) nego "riješi se" (svršeni čin).

Strah te paralizira da se pokreneš, to je kao da uopće ne živiš.

Što se, uostalom, najstrašnije može dogoditi??? Čega se to bojimo? Kako se od toga branimo? (Primjeri odgovora: ja sam bježala u inozemstvo više nego jednom, uvijek po par mjeseci u kritičnim situacijama; netko drugi se prejeda, netko vara partnera, netko je nasilan, netko pije...ima svega)

Ja imam osjećaj da su mi se kroz život upravo dogodile stvari kojih sam se jako bojala. Kao da sam tim svojim stavom privukla negativne događaje u svoj život. Još od mladosti. Nemam nikakvog racionalnog razloga da to objasnim. Kad sam se strašila svađe s mamom, sukobljavale smo se do iznemoglosti. Kad sam se bojala da će se moje veze raspasti - raspadale su se. Kad sam se prestala time opterećivati - to je prestalo. Kad sam se na poslu strašila prevelikih izazova, stizali su takvom brzinom da se nisam uspijevala okrenuti. Moj strah kao da je generirao takve situacije. Čega sam se strašila, baš to me snašlo sve dok nisam naučila kako s tim izlaziti na kraj.

Kako sam se riješila? Pa, ne znam... dosadilo mi je da me strah paralizira. Ali lako je meni SADA o tome mlatiti kad sam to prošla. Cijena - više od pol života je prošlo, hehehe, stara sam.... Pouka priče: Što prije se riješimo straha i svojih demona, to više zdravog života nam ostaje da u njemu uživamo, sami i sa svojom djecom.

Sretno! Možeš ti to!

[Lili75]

upravo to strahova se treba riješiti i uživati u životu sami sa sobom, s djecom, mužem, prijateljima...

[lavko]

Je je to sve radim..Nisam dobro pojasnila.
Brinem se zbog posljedica koje je moje ponašanje a i moj odnos s mužem mogao imati na dijete. Zbog onog što je bilo do sada. Štete koja je napravljena. Zbog budućnosti ne.

[Lili75]

što je bilo, bole je, nikakva nepopravljiva šteta niej napravljena. Okreni se budućnosti kako već i jesi!

[marta]

lavko, svi smo mi napravili neku štetu. Al to nije problem, ako radiš na popravku.

[Peterlin]

Je je to sve radim..Nisam dobro pojasnila.
Brinem se zbog posljedica koje je moje ponašanje a i moj odnos s mužem mogao imati na dijete. Zbog onog što je bilo do sada. Štete koja je napravljena. Zbog budućnosti ne.

Evo, cure su već sve rekle - nikakva nepopravljiva šteta nije napravljena.

Dijete će uz vas dobro naučiti kako se uspješno rješavaju problemi. Da je to bar meni tko imao pokazati u djetinjstvu...hehehe...ali ima tu istine. Nema veze, naučila sam, a i sad gledam svoju djecu kako su i oni štošta naučili od nas. Neke stvari su super (stariji je uporan, dosljedan i marljiv - mlađi je odličan komunikator i uspješno se zalaže za sebe) a neke su slika i prilika naših nesavršenosti (na primjer, stariji zna biti škrtac, a mlađi lijenčina), tek da se mi odrasli podsjetimo kako još ima prostora za poboljšanja, hehehe...

Ovako ti to izgleda kad djeca poodrastu (iako smo štošta krivo činili dok su bili mali, a i danas nismo imuni na to - tko odgaja djecu, taj i griješi...)

Sve u svemu - - naša djeca se znaju koškati kako to već kod braće ide, ali se dosta dobro razumiju. Neki dan sam se tako dobro zabavljala - stariji (savjesni učenik matematičke gimnazije) češe se iza uha i zdvaja jer ne zna zadaću iz fizike koja sad pokriva područje elektrostatike. Mlađi (koji inače ima puno ležerniji odnos prema školi i učenju, on je u tehničkoj školi) dođe i kaže - Ja sam to već učio iz Osnova elektrotehnike, to ti ide ovako (blablabla) i riješi mu par primjera... Isuse, ego mu je bio do neba kako je bio ponosan na sebe! Em je u strukovnoj školi, em je mlađi, a uspio je bratu (koji često ima bolje ocjene) pomoći riješiti zadatke! Takve stvari čovjeku grade sliku o sebi. Viš ti mog mudrijaša, on je bratu "genijalcu" riješio zadatke koje ovaj ne zna.... USPIO JE! Jeeee (on).... a bome i ja

[Peterlin]

Lavko, samo da pitam kako si i kako ti ide....Mah!

[lavko]

Evo baš htjedoh updateati večeras, večeras mi je vrijeme za Rodu.
Puno stvari se desilo, reklo bi se ružnih ali i oslobađujućih.
Nakon razgovora s mužem, desila se opet jedna scena nakon koje je on zašutio - to je njegov princip. No ovaj put smo pokrenuli razgovor i oboje zaključili da ne znamo kamo naš brak ide i kakvog smisla ima takav odnos. Priznao je da još uvijek u sebi nosi ljutnju zbog trudnoće koja mu je bila trauma i zna sve koliko mi je bilo teško ali ne može si pomoći (ja bih rekla da ne zna da si može pomoći).

Meni je taj razgovor bio oslobođenje, koliko god otvorio Pandorinu kutiju, realno, brak nam tri godine ne funkcionira, krpamo ga pa svako malo stare rane iskoče.
I udaljili smo se, on je rekao da nema nas, da uglavnom hendlamo posao i dijete.

Isplivalo je skjoro sve na površinu, reklo bi se da sad plivamo u vlastitim govnima ali, kako kaže moj psihijatar, znate zašto su govn adobra? Jer od njih biljke rastu.

Sada smo dva tjedna odvojeni jer je on na putu, čujemo se, lijep pričamo ali čeka nas težak period.

[nanimira]

dobro je da ste odvojeni da svatko dobije svoju perspektivu. i vjerujem da će završiti dobro.

[Peterlin]

dobro je da ste odvojeni da svatko dobije svoju perspektivu. i vjerujem da će završiti dobro.

X

Inače, niste iznimka. JAKO puno brakova ne izdrži kušnju nužnih promjena koju donosi dijete... Ni sama niisam iznimka. Do treće godine mlađeg djeteta mi smo isto imali zahtjevan period, tj.kao da smo živjeli paralelne živote. Zajedništvo se svodilo na ono što smo nužno morali zajedno rješavati. Dobra vijest je da to prođe, a onda možete u miru vidjeti što i kako dalje. Ne treba se toga bojati nego težiti boljem, bez obzira što to značilo za vašu vezu. Ili ćete naći način kako dalje zajedno u miru ili ćete naći svatko svoju slobodu. Sve je bolje od ovog nefunkcioniranja koje je mučno jer ne živite nego životarite. Sretno u potrazi. Nema tu lošeg izlaza.

[Ana i mamino zlato]

Smijem li pitati Lavko, što je bilo u trudnoći?

[lavko]

X

Inače, niste iznimka. JAKO puno brakova ne izdrži kušnju nužnih promjena koju donosi dijete... Ni sama niisam iznimka. Do treće godine mlađeg djeteta mi smo isto imali zahtjevan period, tj.kao da smo živjeli paralelne živote. Zajedništvo se svodilo na ono što smo nužno morali zajedno rješavati. Dobra vijest je da to prođe, a onda možete u miru vidjeti što i kako dalje. Ne treba se toga bojati nego težiti boljem, bez obzira što to značilo za vašu vezu. Ili ćete naći način kako dalje zajedno u miru ili ćete naći svatko svoju slobodu. Sve je bolje od ovog nefunkcioniranja koje je mučno jer ne živite nego životarite. Sretno u potrazi. Nema tu lošeg izlaza.

Hvala ti Peterlin na ovome..lakše mi je kad ti napišeš da ste imali sličan period, malo ljudi to želi priznati.
Nemam ni najmanje pojma u kojem smjeru ćemo krenuti a nekako ni ne želim predviđati...prestresno mi je i idem dan po dan, doziram iako sam mislila da je to nemoguće ali doista sam naučila odrađivati koliko mogu podnijeti..dokle god to mogu.

Smijem li pitati Lavko, što je bilo u trudnoći?

A teška trudnoća, psohički sam otišla u trudnoći, inače imam dijagnosticirani OKP od 19.godine i do trudnoće sam bila na lijekovima, ali morala sam se skinuti i kao svaka kruta, nefleksibilna okpovka, tako na suhom bez pomoći lijekova, u trudnoći sam bila neizdrživa, na granici ludila, kontrolirala sam doslovno sve parametre trudnoće, proveravala sve, sumnjala u sve, visila non stop kod doktora, hipohondrijaje otišla u nebo tako da su mi čak i roditelji priznali da nisu više mogli sa mnom, a dugo dugo smo čekali bebu. I njemu je to bilo previše..ne krivim ga ali bih voljela da ni on mene ne krivi.

[nanimira]

A vidiš, meni je dijagnosticiran panični poremećaj s 19 pa je u trudnoći mirovao maksimalno,iako sam imala ful tešku trudnoću i porod. Al ono što je uslijedilo nakon je bilo ludilo...

A jel ti rekao da te krivi za nešto? Mislim, ok je priznati da si ti možda uzrok problema, al baš i prihvatiti krivnju i/ili ju priznati nema smisla obzirom da je to bilo van tvoje mogućnosti ikakvog racionaliziranja.

On to treba shvatiti...između ostalog, dugo ste skupa, kaj sad kenjka, trebao se i on pripremiti da bi se to moglo aktivirati.

I daj, ako si ljuta na njega, naljuti se kak spada. Nemoj sad te nove metode iskorištavati da suzbiješ bilo koju emociju koja se pokaže kao važna. PO meni je OK da si ti ljuta na njega jer on krivi tebe, a sama znaš da nisi kriva jer nisi mogla suzbiti OKP. To je bolest, hebemu.

[Peterlin]

[QUOTE=nanimira;2985662]A vidiš, meni je dijagnosticiran panični poremećaj s 19 pa je u trudnoći mirovao maksimalno,iako sam imala ful tešku trudnoću i porod. Al ono što je uslijedilo nakon je bilo ludilo...

A jel ti rekao da te krivi za nešto? Mislim, ok je priznati da si ti možda uzrok problema, al baš i prihvatiti krivnju i/ili ju priznati nema smisla obzirom da je to bilo van tvoje mogućnosti ikakvog racionaliziranja.

On to treba shvatiti...između ostalog, dugo ste skupa, kaj sad kenjka, trebao se i on pripremiti da bi se to moglo aktivirati.

I daj, ako si ljuta na njega, naljuti se kak spada. Nemoj sad te nove metode iskorištavati da suzbiješ bilo koju emociju koja se pokaže kao važna. PO meni je OK da si ti ljuta na njega jer on krivi tebe, a sama znaš da nisi kriva jer nisi mogla suzbiti OKP. To je bolest, hebemu.[/QUOTE

Ma istina je i je to bolest, ali bolest treba liječiti. Ne bi bilo ok bolest bilo koje vrste koristiti jao alibi za zadržavanje statusa quo. Njih dvoje trebaju se dovesti do toga da mogu otvoreno razgovarati o svemu bez pretjerivanja u emocijama. Nije to lagano izvesti, ali je moguće. Često treba pomoć stručnjaka. Vjerojatno je lavkov muž uključen u njeno liječenje, ali kod bračnih zavrzlama dobro dođe i obiteljska terapija. Nas je spasila.

[lavko]

Moja taktika trenutno uključuje da ga nježno usmjerim prema ili bračnoj terapiji ili psihoterapeutu kojem bi išao sam..to će biti vrlo suptilna ucjena ali zapravo i jedini način da nemamo kamena spoticanja koji će nas za svako manje sranje opet baciti u stare traume. Imam plan uglavnom.

Ovih dana me puca dosta optimizma, dosta sam zadovoljna sama sa sobom, doktor mi je napisao da dobro radim i ujedno produžio još 3 mjeseca.

[Peterlin]

Samo naprijed... Ljudi često imaju osjećaj da su nedorasli ili manje vrijedni ako ne mogu sami riješiti te stvari, a to je greška. Pa ako nam terapija pomogne da se osjećamo bolje (svaki partner posebno, pa tek onda imamo šanse i za biti bolje zajedno), to je prava stvar.

Tko bi trpio zubobolju ako mu zubar može pomoći? Mhm, mnogi... jer ih je strah zubara. S ovim je slično.

Ali čini mi se da sve radiš dobro. Samo naprijed...

[lavko]

Imam za pisat al nikako sjest na duže.
Zasad samo o jednoj jako učinkovitoj vježbi. Ako dođete u ovakve situacije kad pogubite sebe i ne cijenite se a ni drugi vas ne cijene, neki i gaze...uzmite sve svoje foto albume od rođenja do zadnje slike i gledajte. Prolazite kroz svoj život i razmišljajte što ste sve radili, gdje ste bili, kakve ste osjećaje imali, koji su ljudi bili s vama i kakvi ste bili s jjima..i shvatit ćete da vi niste samo "ona debela" ili ona ovakva-onakva već osoba u punini te riječi sa svojim vrijednostima i kvalitetama. I baš takvi trebate svijetu. I prihvatite se takvi.

[Peterlin]

Ja sam sebi lijepa debela, 170 cm i 86 kg. Ali moram smršavjeti radi kičme i nogu, preteška sam. Kad nema nikogaa da me tapša po ramenu, uspješno to činim sama sebi.

[jelena.O]

ima li kakvih rezultata lavko?

ti cijelo ljeto imaš terapiju? nema godišnjeg?

[ellica]

Ajme Peterlin tako i ja
Sami kod mene 1,65/82kg
Ali kicma i vene trpe.
I na slikama skuzim kolika sam :D.
Muzu ne smeta,dapace
Lavko ja obozavam gledati albume
Za ovo preslagivanje ti se divim....
DRzi se.

[Peterlin]

Ma svaka čast albumima, ali ja više volim gledati i gurati naprijed nego se osvrtati preko ramena. Imala sam ok djetinjstvo i mladost s taman toliko izazova koliko je trebalo, ali NIKADA se ne bih vratila u neko razdoblje svog života. Dobro mi je tu i sada.

[Peterlin]

Ajme Peterlin tako i ja
Sami kod mene 1,65/82kg
Ali kicma i vene trpe.
I na slikama skuzim kolika sam :D.
Muzu ne smeta,dapace

Ide na bolje. Jučer probam capri hlače vel.48 i utopila sam se u njima, ogrooomne. A bila sam na vel.50. Danas sam si našla lanene xxl za 68 kn, taman. Samo se bojim da me ne zariba sezona voća, mljac....(hedonist)

Inače, ni mm ne mari za višak kila, ali nije ga smetao ni manjak. Imala sam svakakvih faza. Kilaža mu nije stavka, to je bitnno meni radi zdravlja

[nanimira]

Meni bi ti albumi dobro došli da tek stvorim lijepa sjećanja na neko prošlo vrijeme...uf.

[Peterlin]

Meni bi ti albumi dobro došli da tek stvorim lijepa sjećanja na neko prošlo vrijeme...uf.

Eh, ja imam periode iz kojih nikada nisam ni razvila fotke. Traumatično. Ali imam i onih boljih. Stvarno ima svega...Imam filmiće iz vremena dok je moj stariji imao cca 3 god a mlađi manje od 2 god. Kako je stariji loše govorio, srce mi zastane u međupoložaju kad to vidim i čujem...ufff...kolike godine terapija s njim zbog vida, sluha i govora, pa onda malo kasnije i s malim (astma, alergije, disleksija). Isuse, kao da je netko drugi živio. Ali pamtimo na kraju samo lijepe stvari.

[lavko]

Meni su te fotke jako pomogle, ali ja govorim iz položaja nekoga tko je "pobijao" sebe do kraja...moje samopoštovanje se temeljilo samo na jednoj stavci - debela sam, a to je značilo i ovo: glupa sam, nesposobna sam, dosadna sam, manje vrijedna sam..Kad sam pogledala što sam sve u životu napravila a napravila sam, istog trena mi se resetirao sustav vrijednosti. Plus 3 mjseca terapije, naravno. Zato su mi slike dobro došle. A i inače pamtim pozitivno, nisam zlopamtilo nikad bila.

[lavko]

Jelena..rezultati.
Vjerojatno misliš na kile. Kile su ostale iste, ali glava se promjenila drastično kao i navike. Dnevna bolnica nije program mršavljenja tako da nitko ne očekuje veliku promjenu izgleda. To je psihijatrijska bolnica.
Proces liječenja od ovisnosti je spor ali kod sebe opažam stvari koje su za mene divovski koraci: pojedem kolača koliko mi je dosta i ostatak ostavim (inače bi proždrla ne jedan, već koliko je stalo u želudac dok me ne zaboli), dobim čokoladu na poklon i ostavim je nekom drugom (inače bi se zatvorila u wc i pojela cijelu), uhvati me silna želja za slatkim i pojedem, pazi sad - jabuku! (inače bi očajnički strugala po dnu teglice meda dok ne bi izlizala i poklopac ako ne bi bilo ništa drugo slatko u kući), ostanu dvije kockice čokolada na stoliću i ja ih mirno gledam i ujutro mi mama komentira da ne vjeruje da su preživjele.
Možda se čini malim i bezveznim ali ja sam mislila da nikada neću doći do ove faze.

[lavko]

Još bih nekako htjela napisati o dvije stvari koje su meni bile važne do sada...mržnja i prihvaćanje.

U procesu kopanja po traumama koje su vas toliko obilježile da ste došli do poremećaja bilo koje vrste, neminovno je da iskopate ljude, najčešće roditelje, ali i partnere, koji su vas tako dotukli da niste sposobni sami dignuti se na noge i suprotstaviti im se. Kada ih identificirate i osvjestite što su to sve činili svojim ponašanjem - koje uopće n emora biti namjerno, činili su kako su znali, normalno je da ih mrzite. Da ih hoćete rascopati na komade..poslati kvragu da se više nikad ne vrate..toliko ih pbiti koliko su oni vas. Mnogo ljudi se tome opire i ne može prihvatiti mržnju. Mržnja je osjećaj kao svaki drugi i ima ograničeni vijek trajanja. Ako je osjećate, pustite je i radite dalje na tome..ali ne gušite je kao što ste ugušili puno toga do sada.

I sljedeća stanica u ciklusu je prihvaćanje, mirenje sa svijetom i sobom. Kad sve izmrzite, izbjesnite, oplačete..u jednom trenutku ćete zaključiti "pa to je moj život takak kakav je, s tim poremećajem, ali mene čini mnogo više stvari od mog poremećaja i izgleda, a i ako ga moram nositi, nosit ću ga, hodat ću s tim kamenčićem u cipeli, ali to ne znači da život ne valja i nema smisla i da se ne mogu veseliti i živjeti kao svi drugi ljudi. Svatko ima svoje male i velike križeve..ali dan može biti lijep i s njima i ima nešto čemu se još mogu veseliti. Prihvaćam sebe i svoj život."

[Peterlin]

Pa naravno... Treba naći snagu U SEBI i na to se oslanjati, da ne ovisiš o pohvalama drugih ljudi i da nisi podložna njihovim kritikama. Uzdaj se u se i svoje kljuse, rekli bi stari ljudi. Ako sama sebe prihvaćaš i ako si sama sebi dobra, baš te briga kaj drugi misle...

Moja mama je vječito bila jako ambiciozna kad smo brat i ja bili u pitanju. Ja sam bila dobra u ostvarivanju njenih snova, sve dok mi jednom nije dokuferilo. Kad me nakon stručnog ispita pitala kad ću na magisterij, bilo mi je dosta. Rekla sam joj mrtva hladna da ne kanim dalje ganjati stručnu karijeru i da me ostavi na miru s tim. Bez drame, bez trauma. Kao odrasla osoba (što sam i bila) drugoj odrasloj osobi. I kraj priče. Da se razumijemo, moja mama je osoba koja voli drugima dijeliti savjete. Pomoglo mi je kad sam to prestala shvaćati osobno. Ne samo u vezi s njom nego i inače. Ljudi nam puno toga govore zbog sebe,a ne zbog nas. Svojoj djeci sam uvijek tupila da se ne trebaju uzrujavati i vrijeđati ako im netko kaže nešto ružno, jer ta rečenica ne govoriništa o njima, ali jako puno o osobi iz čijih je usta došla. Tak je i s tuđim očekivanjima. Meni mama i danas govori da imam višak kila, sijedu kosu, ovo i ono... ali to ne znači da ja odmah moram na dijetu i trčati frizeru. To je njezino mišljenje koje ja mogu ili ne moram uzeti u obzir.

Povremeno se treba toga podsjetiti, kao i nabrojiti sve pozitivno i ono čime smo zadovoljni u životu. To ugodno mijenja fokus na bolje i djeluje opuštajuće. Naći ćeš i ti nešto sebi da te opušta i osnažuje. Ključ je riječ U SEBI, jer tek kad si dobro sama sa sobom, možeš biti dobro i s onima oko sebe, koje biraš tako da se uz njih osjećaš dobro. Hug!

[nanimira]

LIjepo pišete i lijepo vas je čitati

[jelena.O]

Bravo lavko

[Peterlin]

Meni su te fotke jako pomogle, ali ja govorim iz položaja nekoga tko je "pobijao" sebe do kraja...moje samopoštovanje se temeljilo samo na jednoj stavci - debela sam, a to je značilo i ovo: glupa sam, nesposobna sam, dosadna sam, manje vrijedna sam..Kad sam pogledala što sam sve u životu napravila a napravila sam, istog trena mi se resetirao sustav vrijednosti. Plus 3 mjseca terapije, naravno. Zato su mi slike dobro došle. A i inače pamtim pozitivno, nisam zlopamtilo nikad bila.

E, sad slušaj kako bih ja sebi pomagala kad bi me mučila veza debljine i gluposti... Da li misliš da je Winston Churchill bio glup? Benjamin Franklin također... Bach i Handel, moji omiljeni barokni skladatelji također...Leibniz, matematičar koji je smislio integralni račun?

Da nabrajam dalje? Henrik VIII i još brdo okrunjenih glava? Od žena Katarina Velika, Marija Terezija....pa i kraljica Viktorija nije baš bila uzor vitkosti, a vladala je štajaznam dulje od 60 godina....

Da nabrajam dalje? Pavarotti i mnoge druge operne zvijezde muškog, a pogotovo ženskog spola imaju višak kila, pa su svejedno uspješni.

Marlon Brando u filmu Don Huan Demarco.... i tako u beskraj. Navodno da je Toma Akvinski bio tako debeo da su mu morali napraviti poseban zakrivljeni radni stol da može raditi. Miroslav Krleža je bio ugodno popunjen, a iz mladosti se sjećam njegovih slika s Titom kako igraju šah, ni jedan nije bio baš mršav, hehehe...

Od modernih celebritija eno ti Jacques Houdek od domaČih i Adele od stranjskih.

Renesansni slikar Petar Pavao Rubens izgradio je kult pretile ljepote. Ja cijeli život mislim da sam se rodila s ovim tijelom u krivom povijesnom razdoblju, jer bih u doba renesanse bila vrhunska ljepotica, a ovako sam samo zgodna, hehehe...a nisam se udebljala od nikakve traume, samo volim jesti i kuhati i uživam u tome. Imala sam više kila na maturi nego sad. Mora da sam u nekom bivšem životu u renesansi silno željela imati baš ovakvo tijelo, pa sam ga i dobila u ovom životu, hehehe. I stvarno volim to povikesno razdoblje.

Uostalom, moramo se riješiti kila i sklonosti finoj hrani isključivo zato jer to nije dobro za nas i naše zdravlje, a ne zato jer ne vrijedimo takvi kakvi jesmo.

Ali sve to znaš. Sad još samo moraš prihvatiti SRCEM, ne mozgom. Možeš ti to, ti si lavica.

[nanimira]

Lavko, nemreš imat i ovce i novce

[Peterlin]

Spominjanje filma Don Huan Demarco podsjetilo me na još dva dobra terapeutska filma.

Ljetnikovac na zlatnom jezeru za one koji misle da imaju problema u komunikaciji s ocem, a Klub sretnih žena za one koji to misle za majku. Meni su dobro došla oba, ali Don Huan Demarco mi je najbolji film svih vremena. I također se može koristiti u svrhu popravljanja slike o sebi.

Dajte još prijedloga filmova i knjiga koji su vam dobro došli za to.

[lavko]

Kratak pozdrav samo da se javim, ne mogu se načuditi kako ništa ne stižem, ali u bolnici ne smijemo koristiti mobitele, osim u pauzama koje su kratke, a doma opet brdo posla i tako..
Terapija napreduje, prehrambene navike se mijenjaju, što više dopuštam sebi da budem svoja to manje mi hrane treba...to je kao neki zakon fizike, koliko sebe utisnem, toliko se hrane istisne. Biti svoj, biti autentičan, slušati svoje osjećaje..unatoč i usprkos...da je teško, teško je, da se borite protiv mnogih ponekada - da, ali vrijedi. Drugom prilikom više o svemu...

[NanoiBeba]

Bravo lavko, samo hrabro dalje

[karantena35]

Uf, mislim da je kod svakog dijeta drugačija tj mora si ju svako personalizirati... Ne znam ni sama al što više čitam tekstove u stilu "kako skinuti salo s trbuha" i slično, to sve manje znam kako to doista postić. TOliko metoda a jedna sigurno mora biti dobra samo haj ti znaj, haha...

Inače me svojedobno prekomjerna težina mučila al u zadnje vrijeme se sve manje oko toga sekiram. Nekako sad imam 5-6 kila viška i to mi je ok... Sigurno i zbog stresa oko toga ljudi imaju veću potrebu za hranom pa onda to u konačnici donese probleme... Treba se što manje oko takvih stvari zamarat jer ima puno bitnijih stvari u životu...

PS To sve govorim ako težina nema posljedice na zdravlje onda je to druga priča kojoj se treba posebno posvetit.. A tanka je granica kod toga...

[Peterlin]

Eh, ja sam obukla ljetnu suknju neki dan, nosim je već 16 godina (otkad se moj mlađi sin rodio) i nisam se udebljala, ali nisam skinula ništa bitno i vidljivo. Imam 15 kg viška i to dugo duuuugo, pa mi se čini da bi za skidanje toga trebalo primijeniti kompletnu promjenu načina života. Znam točno što i kako-vratiti se na prehranu koju sam imala prije udaje (juhe i salate) i povećati količinu fizičke aktivnosti. To je sva mudrost. Ali sam lijenaaaa....

[celeste]

Da se i ja pridružim, 170 cm i 79 kg, maloprije sam se vagala. Sad sam u bedu, pošto sam već 4 tjedna bez slakog , bez kruha i 40 čučnjeva svako jutro. Od puberteta variram 72-75 kg, 90-97 kg u trudnoćama, 62kg u hipertireozi, kad sam bila kao avet. No to je bila bolest , a po kilaži idealno. Prije 4 tjedna došla sam do 81.3 kg i presjeklo me je, ostavila sam se slatkiša, kruha, smanjila ugljikohidrate, pojačala povrće i proteine, ne osjećam neku glad, niti nemam krize za slatkim. Prrošli tjedan došla sam do 78 kg( vagam se 1 tjedno ujutro prije doručka) a danas sam se nadala 77 kg, kad ono 79.
Ironija je što imam teretanu preko puta , kod najboljeg frenda i mogu u bilo koje doba dana tamo bez ikakve naknade , ali ljenguza ne može ni to.

[nanimira]

ja sam krenula na bezglut.prehranu zbog problema sa štitnjačom i u 2 mjeseca sam skinula 7 kg. treba neko vrijeme da se to pokrene, neki ljudi mi govore da sam se smanjila,neki ne primjećuju.

Osjećam se dobro, bilo bi idealno malo izdržat aip ali sad kad je mini doma nema šanse da i to uguram.

Sa štitnjačom to traje i trajw iako ja mislim da je ovih 4 kg koje si ti skinula u mjesec dana i više nego dobar rezultat..na početku uvijek ide brže, kasnije malo sporije....polako samo :

[celeste]

nanimira , hvala ti na ohrabrujućim riječima, sad kad tako pogledam , vidim da je OK. Štitnjača mi je sad u normali, nije prešla u hipo iako nisam uzimala terapiju zbog dojenja. Da mi je doći na onih 72 kg bila bih i više nego zadovoljna.
Cure , napišite trenutačnu visinu i težinu i onu ciljanu , koju bi željele.
JA 170cm-79kg
CILJANA 68-72 kg

[nanimira]

ona u kojoj sama sebi najbolje izgledaš i zbog koje se osjećaš odlično u svojoj koži. stavljeno u brojeve, ne 44/46 nego 40/42 . Na sve manje bi mi cice bile prevelike za tijelo i ne bih si izgledala lijepo ( one su velike ovako i onako)

A to što pokazuje vaga mi je manje važno.

[jelena.O]

Lavko kak si?

[lavko]

Dobro! Svoja i spremna!
Pišem jednu noć puno više...još malo i kraj terapije

[lavko]

Došao je i taj dan - zadnji dan programa sutra.
Ja da sad sjednem pisati ne bih napisala do ponoći sve što mislim.
6 mjeseci je iza mene - najljepših i najtežih.
Ništa nije slučajno, zapamtite. I bit će što će biti...nemamo kontrolu ni nad čime osim nad sobom.
I mi smo sve što imamo.
I sada je sve što imamo.
I budite blagi prema sebi.

Sve sam rekla.

[Lili75]

Bravo lavko!