I ti si meni draga i simpa.Nema veze što ne dijelimo mišljenje na ovoj temi.AmaranthQuinoia prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
I ti si meni draga i simpa.Nema veze što ne dijelimo mišljenje na ovoj temi.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 13.10.2017. at 14:50
Casa, ako nije nezgodno da pišeš detalje, da li si ti za svoj vrtić išla ovim redosledom?
I šta se kod vas promenilo?
Dobili ste novu tetu ili se stara drastično promenila?
Da rezimiramo.
Oko 50% smatra da AQ NIJE trebala da reaguje na dečkića iz uvodnog posta.
Ali dobar deo smatra da JE trebalo da reaguje na curicu iz drugog posta.
Zaključak: svetu se ne može ugoditi.
I prvobitni zaključak: uvek gledati samo svoje dete, to je najzdravije.
Lol, da bar mogu zmirecki hodati po svijetu, svijet bi bio bolje mjesto
Za tebe sigurno
Lol, da bar mogu zmirecki hodati po svijetu, svijet bi bio bolje mjesto
S novim ravnateljem su iste tete postale neprepoznatljive, pulinka.
I gle aq, nema spora o tome da teta kojoj dijete sat i po place bez da mu se ona ijednom obratila ne radi svoj posao na zadovoljavajuci nacin osim ako dijete nema neku dijagnozu ili stovec sto bi moglo opravdati takav nacin ophodenja. Samo tu na forumu ne pise ta teta, vec ti koja si to gledala. Raspravljat o tome kako je ta teta takva i takva nije produktivno. Da moje dijete tako place i da teta ne poduzima nista sat i po a da ti to gledas, ja stvarno bih prvo tebe pitala Pa zasto nisi reagirala? Pogotovo ako za razliku od tete ne smatras da djeca placu jer su takvi.
I pulinka, stvari se mogu mijenjat kad je dovoljan broj roditelja zainteresiran. Zainteresiranost ostalih roditelja se ne moze potaknuti pukim prijavljivanjem teta vec intervencijom ako je potrebno.
Ja sam recimo vidjela dijete koje odlazi bez pratnje iz vrtica, pa nisam sjela zapalit da vidim za koliko ce tete vidjeti da dijete nedostaje tako da mogu dati sto gori izvjestaj ministarstvu. Primila sam dijete za ruku i vratila ga u vrtic uz napomenu da svi grijesimo ali da su neke greske nepopravljive. I to je ono sto me smeta u ovoj prici od aq. Ajmo se snebivat nad tetinim krutim srcem, nemojmo slucajno utjecati na situaciju...
Kako divno zvuči ova prva rečenica!
Ali, naša direktorka je nepomerljiva već niz godina, opštini odgovara upravo ona.
Osim toga, ja mislim da naša teta onako iskreno - ne može bolje. Tj. može formalno, da fizički bude prisutna stalno -desilo se to jedne godine, roditelji bili malo borbeniji, ona bila stalno prisutna fizički.
Do Božića su joj se počele ruke vidno tresti, češće je vikala nego govorila, moje dete počelo da priča kako teta lupa po glavi neposlušne. Ja popričala sa timom protiv nasilja (znate, deca brkaju stvarnost i fikciju-da, da, sa 6 godina moja nije pravila takve greške niti namerne izmišljotine te tematike), došli praznici, teta se razbolela i otišla na mesec dana bolovanja. Nakon toga se niko više nije žalio na lupanje, teta se vratila smirenija, ali do juna su joj se ruke opet počele tresti a vika se čula kroz zatvorene prozore.
Od tada preferiram da vreme provode sa spremačicom, koja je jedna zdravorazumska žena.
Šta vredi da neko formalno radi taj posao, kada u suštini ne zna da ga radi...
Od drugih roditelja svakako (osim te jedne godine) dobijam uvijene ili direktne poruke da ne talasam -neki se plaše, neki zapravo nemaju primedbi. ("lupam ga i ja kod kuće, kad je nemoguć...I treba malo disciplinovati")
Tako da nisam stekla utisak da se iko obradovao niti profitirao kad sam ja intervenisala - a jesam, puno više puta nego što sam mislila da ću morati u vrtiću. Bilo je i da sam tešila tuđe dete zajedno sa tetom, i da sam vraćala dete koje je izašlo samo, i da sam tražila dete za koje nisu znali gde je, ali i dalje mi se niko baš ne obraduje od vrtićkog osoblja osim pomenute spremačice. Nešto se mislim da ću joj sa decom pripremiti neki simboličan oproštajni poklon kad bude vreme.
Casa, zar tebi stvarno nije jasno da ona nema nikakve ovlasti da ide i smiruje tuđe dijete u privatnoj ustanovi vrtiću!??!
Zar se uopće smije tuđem djetetu pomoći više od same priče u vrtiću?
Sjećam se moja mala imala ni dvadeset mjeseci, jedina bez pelena u grupi, i sad dođe meni jedna mala i veli, teta stavi me na wc, teta se okrene, i veli maloj, pa ti imaš pelene, ne trebaš na wc. Meni je to bilo baš bezveze, ali nisu dale, da se baviš s tuđim djetetom. Čak ni na adaptaciji.
Potpuno je druga situacija vratiti dijete koje je izaslo iz vrtica od one kad dijete " samo " place.
u prvoj situaciji zivot je ugrozen i naravno da ce se odreagirati. U ovoj drugoj, nepoznati roditelj nije duzan , niti mu je dozvoljeno baviti se tudim nepoznatim djetetom.
Kad sam vidjela djecaka koji place,pozvala sam tetu i priupitala ju. I rekl sam joj kako mi to izgleda i da mi ga je zao uz laganu konotaciju da mislim da ga se treba i moze utjesiti. To je bilo vani.
Curica koja je unutra plakala je bila u sobi sa svojom grupom. Iskreno, ne bi mi palo na pamet je ulaziti tjesiti jer to sigurno ne bi rijesilo slucaj jer bi to bilo jednokratno tjesenje ( a to dijete mozda place svaki dan), a i ne znam koji efekt bi to izazvalo kod tete. Sumnjam da pozitivan.
Ali sto se tice samog obracanja teti, s tim nemam problema..vrlo vjerojatno cu joj se i obratiti.
Rekla sam kako bih ja i da to ne smatram jedinim isoravnim reagiranjem vec da u situaciji u kojoj odrasla osoba skica kako dijete plqce sat i po smatram da je normalno reagirati, bilokako.
Nemam vise sto objasnavati.
Kod nas je. Recimo, mozemo doci na rucak i jesti s djecom (ok, prvenstveno svojim djetetom, ali naravno da su i drugi tamo). Mozemo opcenito doci kad god zelimo i ostati koliko god zelimo, a pogotovo nas zovu da dodjemo kad je na rasporedu neka posebna, zanimljivija ili samo neuobicajena aktivnost. Zapravo, toliko puno smijemo biti u vrticu da bih zapravo mogla biti tamo cijeli dan, besplatno.
Salu na stranu, stvarno vole i zele da dodjemo, pogotovo nenajavljeni.
Hvala na tvom vidjenju adaptacije, tang. To mi je puno blize, odnosno jasnije, od onog sto sam si sama objasnila u glavi.
Za ovo sam prilicno sigurna da je istina. Sve i ako su najlosiji odgajatelji, tu ne moraju biti hobotnice. Kod nas ih je stvarno puno i nije uopce problem da netko ode na WC. Kod sina (najstarija vrticka skupina, otprilike 4.5 - 5.5 godina) ih je trenutno samo 13 u ucionici, a rekla bih da je u prostoriji u svakom trenutku barem 4 odraslih, nekad i vise. Jedna lead teacher, a drugo su studenti. Inace je vise djece; 20-ak ih je ove godine krenulo u skolu pa se sad grupa laganini popunjava.
Usprkos velikom broju teta, i ove nase rano uce samostalnosti. Obuvanje i oblacenje, odmah od toddler grupe (16 mjeseci navise), a pokusavaju i ovi manji. Od trece godine na dalje sami serviraju i pospremaju stolove, grabe jelo, itd. Raspremali bi i ovi od 16 - 36 mjeseci, ali ne smiju zbog moje kceri i njenih alergija.
Jos za ovo zadrzavanje u vrticu - ja sam svaki dan tamo oko rucka, osim kad zapnem na poslu. Umjesto meals on wheels, imam sisu on wheels.I ponekad, ako malci jos jedu, bauljam gore dolje po hodniku, gledam djecu, sto god. Ulazimo u vrtic uz sifru, a ne bojimo se jedni drugih, cak ni tu u ludoj Americi.
Čini se da Amerikanci ne pate od tog nekog post socijalističkog sindroma, ili kako to nazvati, gdje se službenike koji rade svoj posao ne smije pogledati niti ništa pitati jer su oni bogovi, a svi mi obični jadnici koji trebaju brzo unutra i van.
Što je i vrlo pametno jer roditelji tada nemaju potrebu stvarati teorije zavjera, okomljavati se na odgajatelje, niti cvrkutati po socijalnim mrežama, jer su već uključeni i sami slobodni djelovati i surađivati.
Ta otvorenost i pristupačnost mi se baš sviđa kod Amerikanaca.
Posljednje uređivanje od zutaminuta : 14.10.2017. at 07:09
žuta,
a jel ti se sviđa da moraš ići raditi nakon mjesec i pol nakon poroda i ostavit nekome malu bebicu? Meni je to prestrašno.
Ne. To mi se ne sviđa. To mi je prestrašno, također.
i meni je to grozno, zahvalna sam da nisam morala ići raditi tako rano nakon poroda
isto tako sam zahvalna da mi djeca nisu morala ići u vrtić, ne kažem da je to najbolji izbor za sve, ali za moju obitelj je bio
Ne mora majka ici raditi 1,5 mjesec nakon poroda osim ako zeli.
Ili je samohrana majka pa mora jer bi u protivnom bila na socijalnoj pomoci ( koja je pretpostavljam veca od naseg porodiljnog dodatka). Da, tamo je placeni porodiljni kratak , ali isto tako place au puno vece, a trziste rada nezamislivo fleksibilno. Kae je izabrala ici na posao jer je tako bila zadovoljnija. Koliko mi je poznato isprobala je i ostanak kodkuce do 1,5 godine prvog djeteta i sigurno nisu zavrsili u bankrotu zbog toga.
I u privatnom vrtiću u koji je išla moja kći su roditelji mogli dolaziti i boraviti koliko su htjeli. Već sam rekla, jedna žena mi je rekla da je sa svoje dvoje djece cijelu prošlu godinu dolazila u vrtić. Mi smo npr. prijavili dijete za vrtić u proljeće, i oni su nam rekli, zapravo preporučili, da slobodno dovedemo dijete koji dan već tada, da se upozna s vrtićem i tetama i djecom, tako da je MM kad je imao par slobodnih dana vodio dijete u vrtić i bio tamo s njom cijelo vrijeme, ručao itd.
Naravno da mi se to kao roditelju tada sviđalo, no kad sam kasnije, a i sada razmišljala o tome, nisam sigurna da mi se sviđa da su u grupi prisutne druge odrasle osobe koje nisu odgajatelji. Ne zato što mislim da su perverzne, nego je dinamika naprosto drugačiija ako je jednom djetetu u grupi mama, a drugom nije. Npr. onom malom što je mlatio sve oko sebe je mama bila tamo, i kad bi se dogodio incident ona je glasno skakala u obranu svog djeteta. Možda ako se roditelji boje da će ih izbaciti iz vrtića
Opet, s treće strane, ove naše državne ustanove koje brinu i uče djecu zaista pate od nekakvog sindroma isključivanja roditelja, što je apsurdno. Najžalosnije i najapsurdnije je naravno u dječjim bolnicama. Ali i vrtići i škole bi trebali biti otvoreniji, a mislim da bi ih i mi trebali tako doživljavati - npr. koliko sam samo puta u raspravama o školi čula 'ne možeš se šetati po školi'.
je, bolnice su apsolutni apsurd.
Što se tiče Amerike, ja ne znam kako je u Americi siromašnim ljudima (osim iz serija) i kakav je sustav socijalne pomoći, ali imam prijateljicu koja radi doslovno isti posao kao ja, i ona je recimo u jednom trenutku namjerno prestala raditi, selila je u drugi grad, razmišljala je i o promjeni karijete, rastala se - i nije radila sigurno nekih godinu dana, bez ikakvih problema. Niti je imala problema s novcem, niti se bojala da neće naći novi posao.
kaj nema tvoja mala posebnu hranu ili posebniju. moj malac si sam grabi svoju hranu, a bome i posprema za sobom, svoj dio gdi je jeo.
jelena, zašto uporno pišeš o alergijama i prehrani tamo gdje to uopće nije tema?
gle pitanje je bilo upućeno Kaae
bez obzira kome je upućeno, skrećeš s teme... na receptima, vrtićima, gdje god, i uvijek isto
imas pp pa pitaj
Bez obzira zašto drugi ne bi sebi stavljali hranu ako je to u inače tako, djeca trebaju biti pod nadzorom, a njena mala očito je, pa tako i ostali.
Čini se da smo iz sustava gdje su učitelji i odgajatelji bili uvijek u pravu došli do faze kad se rad istih itekao propituje. To je dobro. Medutim, danas neobuzdani roditelji mogu gazdovati i kad nisu u pravu.
Valjda je slijedeći korak pozivanje na odgovornost roditelja koji unose nered.
Trenutno svi roditelji moraju van jer pojedinci rade nered.
Sam čin zatvaranja vrata nekad štiti nekompetentne odgajatelje a nekad djecu od nedoraslih roditelja.
MM mi je rekao da mu je receno u vrticu da smijemo mi doci ukljucit se u vrticku svakodnevicu. Tako da nisu svi vrtici isti. Samo da ja imam vremena sjedit u vrticu, ne bih ni vodila dijete u vrtic.
Ja sam nosala tudje dijete iz grupe dok je nas bio na adaptaciji jer je taj mali lani prosao adaptaciju, a mama sad ima drugu bebu. Puna soba roditelja, a mali place sam jadan. Kad je teta shvatila da nije moj, odmah ga je preuzela od mene. Ja isto nisam bila sigurna sto da radim.
Mi smo bili tjedan dana s djetetom po jedan sat. Nisam srecom vidjela nijednog neugodnog roditelja. Samo vidim da ih dosta ne sudjeluje u pozivima na suradnju (ja dolazim popodne po dijete)
Posljednje uređivanje od Jelena : 15.10.2017. at 21:54
Evo danas opet. Ostavim curku i odem na 2h, vratim se po nju i cekam da zavrse s plesanjem. Ispred zatvorenih vrata druge grupe sjedi uplakana curica (ne ona od zadnji puta,nego druga) i sjedi na maloj stolici. Pitam ju zasto je vani dok su svi unutra. Kaze da ceka mamu. I tako sjedi 10ak min. Nato izadje teta i uhvati ju za ruku i uvuce u grupu. Ja sam stajala i gledala. Evo,meni je to bilo grozno. Nase tete su skroz ok po tom pitanju,ne rade tako nesto,pa mi izgleda da je to do osobe.
Dogovorila sam razgovor sa psihologom i ravnateljem ovaj tj.
a zakaj dete čeka van sobe mamu? kod nas se uvjijek moralo doći na vrata sobe da se uzme dete
Koliko je ta malena stara? Dovoljno da sama iznese stolac?
Mislim da mama ni nije trebala doći. Bilo je cca 11. I teta ju je odvukla u sobu
Mala je cca 3g. Stolček je pred vratima sobe
U nasem vrticu je apsolutno nedopustivo da bilo koje dijete izadje iz bilo koje ucionice bez roditeljske pratnje ili jednog od odgojitelja ili asistenata.
Posljednje uređivanje od Kaae : 16.10.2017. at 21:07
Jeste ikad radili s grupom od 15 djece te dobi? Ja jesam i mogu shvatiti kako se moze dogoditi nesto slicno. Naravno, ne bi se smjelo dogadati.
Kod nas je ova scena bila česta sa dečakom koji je plakao.
Navodno je bila preporuka psihologa da se deci koja se teško uklapaju u buku grupe dozvoli da se odvoje na par minuta u samoću i tišinu, dok se ne saberu i ne smire.
Funkcionisalo je kod ovog dečaka, najbrže se smirivao kada je bio par minuta potpuno sam, i nije video oko sebe apsolutno nikog od dece i teta. Spremačica ga je nadgledala diskretno, tako da je on ne primeti.
Moja starija, a i sad mlađi, isto ne podnose dobro buku grupe i s vremena na vreme traže da izađu do wc-a. tamo popiju vode i ostanu par minuta dok im se "uši ne odmore", kako sami kažu.
Ja ih razumem.
Doduše, oni su (bili) stariji, ne trogodišnjaci.
I u našem vrtiću
Dakle, u vrtic se lako udje,umjesto mene mogao je uci bilo tko. No cak me to ne zabrinjava koliko cinjenica da je tuzno dijete prepusteno samo sebi. Ono kad se dijete ne da utjesiti od tete govori puno vise o teti nego o djetetu. Pa valjda bi teta sa svojom naobrazbom trebala biti korak ispred "kompliciranih" djecijih emocija i znati kako ga utjesiti. I jos to uvlacenje u grupu.. u z a s
Ne nužno.
Oprosti AQ vec danima citam tvoje postove i jedino mi nije jasno zasto je tvoje dijete jos u tom vrticu?
Lijepo je sto brines o svim detlajima, ali ja da se tako osjecam i da vidim sve sto ti vidis, ne bih vise prisla, a kamo li svoje dijete dala u tu ustanovu.
Koliko shvacam iz mjesta si gdje jos ima preskolskih ustanova, pa izaberi neku u kojoj bi se ugodno osjecala kad ostavis svoje dijete.
E da, baš vrtića ima na izvoz, pa je jednostavno prebacivati dijete iz jednoga u drugi.
OK mima, ali da li bi ti ostavila svoje dijete u tom prostoru?
sorry ja ne bih.
dakle sta ja znam o tom vrticu:
1. moze uci ko god zeli
2. moze se setati koliko zeli
3. djeca sjede van grupe bez nadzora
4. tete nemaju empatiju prema djeci
.........
nama je dopala teta koja je cijeli dan bila na svom lapotopu. utanova kao takva je bila super. bili kod ravnateljice izlozili svoj problem i molili prebacaj u drugu grupu, bilo koju. dijete sutradan vec bilo u drugoj grupi.
da je slucaj kao navedeni ja bih ili trazila novi vrtic, ili bih nasla osobu za cuvanje.
to ionako traje sve skupa max 5-6 godina. do polaska u skolu.
Posljednje uređivanje od spajalica : 17.10.2017. at 10:00
Ja sam u vrtiću u koji sam prvo upisala dijete vidjela SVAŠTA, i hrpu toga što mi se nije sviđalo. Pa svejedno nisam bila spremna ispisati dijete. Jesam li ja imala razloga misliti da je u drugim vrtićima situacija drugačija?!
Meni je to što sam vidjela više govorilo o vrtićima generalno, da stvari uopće nisu onakve kako sam si ja to zamišljala. Osim toga, nije dijete torba da ga samo tako prebacuješ s mjesta na mjesto.
Mom djetetu je ispisivanje iz tog vrtića bilo teška,teška trauma. Ispisala sam je radi bolesti, jer nije mogla izdržati duže od 3 dana u komadu, dobila je upalu pluća i oporavljala se do Božića i doktori su nam rekli da zaboravimo vrtić. Da nije bilo tako - iskreno, nemam pojma što bih napravila. Iako je bilo tako da sam jedan dan plakala na hodniku.
Nama je malo falilo da ovako prođemo s mlađim sinom (alergijska astma, vječito bolestan) a on je volio vrtić puno više od starijeg brata, iako je često bio bolestan i u komi. Rješavali smo to tako da smo tri godine imali paralelno tetu čuvalicu koja ih je po potrebi čuvala kad su bili bolesni. I stariji je imao problema s upalama grla, ali to se riješilo operacijom mandula.
Istina je - vrtić je svjetlosnim godinama daleko od idealnog, ali većina djece voli tamo biti i sviđa im se boravak u kolektivu.
Moram samo reći da sam uvijek puno puno više bila zadovoljna s vrtićem, unatoč svim nedostacima, nego s raznim tetama čuvalicama kojima sam često morala tumačiti osnovne higijenske norme, ufff... One koje su bile dobre, nisu bile u mogućnosti biti ovako "u rezervi", jedna odlična je brzo našla stalni posao s prijavom (poželjela sam joj sreću jer je zaslužila), drugoj sam se ja zahvalila jer nije bila raspoloživa sve dane u tjednu... Bilo nam je kojekako. Djeca su dijelila našu muku, ali to ih je u krajnjoj liniji sasvim dobro pripremilo kasnije na školu i sve što ih je još čekalo.
Glede čuvalice - ako nemate zaista, ali zaista povjerljivu osobu - moram reći da je i najgori vrtić bolji od toga. Takvo je moje iskustvo od prije dosta godina. Možda bi bilo bolje da sam se svojski potrudila naći osobu koja bi djecu čuvala stalno, ali mlađi sin je tako volio vrtić da mi je bilo žao. I stariji je zavolio vrtić, njemu je bilo teško samo u jasličkoj dobi. Poslije su htjeli ići i subotom i nedjeljom, nerijetko sam ljeti platila cijeli mjesec zbog toga jer nisu htjeli propustiti spajanje grupa i drugi objekt, koji ima ljepše igralište. Eh.... klinci...
Iz perspektive majke srednjoškolaca - brzo sve to prođe, čak prebrzo.
Zavisi šta ti je problem. Ako ti je problem kako se radi generalno, to što ima toliko djece na toliko teta, što je hrana kakva je.. onda ne znam kamo ići da se to izbjegne, osim čisto van. Ako su ti problem neempatične i nezainteresirane tete, onda ipak ima nade u prebacivanju, jer, barem po mojim kriterijima, ima super teta koje se stvarno trude unutar svojih mogućnosti napraviti najbolje što mogu. Sa tri vrtića, moje je iskustvo
u jednom - srednje
u drugom - divne
u trećem - solidne
a što se tiče vrtićkog sustava, evo nama sad kažu da organiziraju izlet za djecu na jedan mlin u obližnjem malom mjestu. Prijevoz autobusom s nekim pojasima, naravno bez autosjedalica. Malenoj bi taj izlet sigurno bio super duper, a šta da ja sad radim? uf
Ja se uopće nisam premišljala oko vrtićkih izleta, nisam niti pitala za pojas. To su vožnje dvaput godišnje, ako ću to smatrati neprihvatljivim rizikom, onda moram odselit iz Hrvatske zbog generalnog rizika loših cesta kojem ih stalno izlažem.
Posljednje uređivanje od vertex : 17.10.2017. at 11:21
Sigurno da ima, i sve priče o vrtiću su ionako trlababalan, jer je alfa i omega vrtića - teta. Ali kako ćeš ti prebacivati dijete kad ne znaš kome ga prebacuješ. Da ne pričam o tome kako se tete mijenjaju i izmjenjuju.
Svakako hoću reći da nije baš samo tako prebacivati dijete u drugi vrtić, niti imaš puno izbora, niti imaš informacije na temelju kojih možeš donositi takve odluke.
Moj je bio prosle godine tu. Bilo im je super
Vezano uz autosjedalicu, mozda mozes donijeti svoju? Ili makar booster?
Moje iskustvo iz jednog vrtica, a sa vise teta(ka), troje divnih, troje solidnih.
Iskustvo sa tetom cuvalicom, divna! Cuvala je starijeg tri godine, a sad i mladjeg, ovu godinu sigurno, a mozda i iducu (ako ga ne upisemo u jaslice - al on ima jaslicarskiji karakter od starijeg pa mislim da bi mu se mozda i svidjelo u jaslicama).
Ja isto to mislim. Kod nas ima jedno dijete koje plače čim vidi drugog roditelja. Ne može teta u popodnevnim satima 10 puta to isto dijete smirivati da će i njegova mama doći.
Sjećam se sebe da sam svu energiju u vrtiću trošila na praćenje kad će biti prilika za zbrisat iz vrtića prabaki. I radila sam to redovno. Na kraju su mi (u ono doba) to prešutno i odobrili, išla sam sama iz vrtića prabaki. Sad to ne bih mogla, al nije lako s takvom djecom. 100% fokusirana na propust u securityju.
Tete su mi bile super. Pogotovo jedna. Baš sam ju voljela.
Ja mislim da je dosta toga u oku promatraca. Eto, pulinka bi pretpostavila da je mala tu po preporuci psihologa, aq da je teta nemarna, ja da se teti dogodio ljudski i oprostiv propust te da je toga i sama svjesna.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom