Strašno.
I to i dalje nije nekim ljudima dovoljno da shvate koliko je cijepljenje važno.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Strašno.
I to i dalje nije nekim ljudima dovoljno da shvate koliko je cijepljenje važno.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Evo da ja napišem svoje iskustvo. Muž par dana temperatura oko 39, kašalj, nakon toga ostao bez okusa i mirisa. Ja par dana nakon njega ostala bez okusa i mirisa. Nikakvi drugi simptomi. Imam astmu. Sin, koji je visoko neurorizično dijete, 2 dana temperatura oko 39. Kćer nikakvi simptomi. Nama je testom potvrđeno da smo pozitivni, djeca nisu testirana. Sve u svemu, dobro smo prošli.
Posljednje uređivanje od dino84 : 17.04.2021. at 14:05
Mislim sa su s ovim mjerama, koje su iste sirom svijeta, malo pretjerali. Uvjek neke zabrane a nikakvog poboljsanja. Najzalosnije u svemu tome sto nas je vecina zeljna svoji najmilijih, zbog njihovih glupi zabrana.
Kod nas je takodjer bolnica puna, sto zbog britanskog soja, a sto zbog redovnih bolnickih lijecenja i zahvata. Prijateljcin devetogodisnjak s karcinomom nije mogao dobiti krevet neki dan i vozili su ga hitnom (koju su cekali 7 sati jer ni hitna pomoc nije lako raspoloziva za velike udaljenosti - opet zbog prijevoza po bolnicama u regiji) u bolnicu udaljenu oko 150 kilometara.
A nemamo astronomske brojke zarazenih, samo je problem u tom B-stovec soju koji sprema u bolnice mladje i inace zdravije ljude.
Meni je krenulo na bolje nakon što su mi, pored Sumameda, uključili i Pancef, drugi antibiotik. Ne znam mu generiku, ovo je zaštićeno ime.
Kod nas uglavnom daju oba ova antibiotika istovremeno.
Meni je od posljedica ostao užasan kašalj. Bila na kontroli kod pulmologa, čuje neki šum na lijevom plucnom krilu.
Summer, sad si me zdrmala. Mislila sam da antitijela duže traju. Naravno, opet mi je najveći strah za roditelje, ali ne želim ni ja ovo ponovo proći.
Za izbacivanje sluzi i smanjenje kašlja može pomoći da dobro prožvaćete 6 kom stabljika cvijeta maslačka kojeg poslije pojedete
U mojoj okolini vecina ljudi koji su prelezali koronu uz vitamine i cajjeve, navode da nije toliko strasno kao sto se prica, neki cak da se nisu testirali nebi ni znali da je imaju. Znam prije ove korone, u skoli kada bi bila sezona gripe pola razreda bi nedostajalo, al sada nema ni gripe. Mozda su djeca i bolesna, ne osjecaju se dobro, al ne smiju nista ni reci, ne smiju doslovno kihnut.. Zalosno, mnoga djeca ovo sve tesko podnose, bojim se da ce u buducnosti dosta njih trebat psihijatrisku pomoc. Daj Boze da ne bude tako ,al.. Kad cujem misljenja strucnijih ljudi, fakat me strah svega sto nam se iza ledja "kuha" Misljenja Mile Aleckovic i Nade Jurincic mozete i sami preslusat.. http://www.sadrzaj.net/2021/02/koron...a-prevara.html
Tanči, jesi ti došla potpuno k sebi? Jel se očekuje isto ovakva reakcija i od druge doze?
Kod nas kreće ponovo uživo nastava za sve.
Nekim prosvetarima je prvi uživo radni dan počeo tako što su poslali učenika petog razreda odmah kući sa časa jer je javljeno iz bolnice da je izgubio roditelja od korone . Nije bio vakcinisan.
Moja kućna učenica petog razreda je dobila napad histerije jer joj je dosta kombinovanog modela i hoće svaki dan u školu.
Ja stvarno ne vidim mehanizam da izbegnemo i koronu i mentalne probleme zbog izolovanosti.
Pri čemu me najviše razbešnjava sopstvena rigidnost, jer svi ostali deluju da su se savršeno pomirili sa situacijom taktikom "glava u pesak": maske ne trebaju, svi smo imali koronu i nećemo je više nikad imati, ili smo se vakcinisali pa opet maske ne trebaju. Kako god sve je ionako sudbina a oni što su umrli ionako bi umrli.
Kako se mozak resetuje na ta podešavanja, evo ja ne postižem nikako prirodno tu nirvanu?
Kod mene ljudi primaju goste, planiraju se pričesti i krizme, čak i svadbe, druženja... sve se bojim da brojevi neće skoro ići dolje
Ne znam. Kod mene je čemerna glava u pijesku. Potiskivanje. Zapisana sam doslovno na četiri kojekakve liste za cijepljenje, ne vjerujem niti jednoj od njih.
Ova 2021. mi je baš jako uspješno krenula, poslovno, puno rada i puno rezultata. Al umjesto veselja, trenutno me muči potpuna nemoć i očekivanja da se izlažem stotinama kontakata, a jednom će i to cjepivo doći. Još da mi kakva lista uleti da se upišem i u petu i u šestu. Kao i taj roditelj kojeg spominješ da je umro necijepljen i ja razmišljam hoće li me se dijete sjećati.
Danas priča susjeda o ženi iz njenog rodnog sela (tamo joj brat). Proširila im se korona - donio jedan majstor, a znamo kako to ide, treba se pojesti s njim, popiti
Žena dobila koronu, završila u bolnici. Pustili ju doma, gdje je nakon par dana dobila moždani. Sad je opet u bolnici, operirana. Rekla bih da je i tu moguće tromb krivac
Vrci kao dio terapije koju ti lijecnici kazu kad dobijes pozitivan nalaz je andol 100.
Sad kad sam se oglasila u vezi toga da napisem i ja svoje vidjenje ove bolesti. Poharalo nas je na radnom mjestu. Kontakti koje sam ja imala su bili svi s maskama.
Moj tijek bolesti je laksi oblik, ali ne bih rekla nije mi nista. Teperaturu sam imala par dana do 37.5. Nos mije curio, kasljucala sam, a bome i kihala. Sto nije uobicajan simptom. Bolovi u koljenima prvih dana su bili takvi da mi je bilo ugodnije setati nego lezati. A setnja mi nije odgovarala jer zbog umora. Najgori dio bolesti meni je bilo znojenje. U minujtu bi bila skrozh mokra. Znojenje nije bilo vezano uz temperaturu. UZ znojenje je isla i jako velika zedj. Pila sam velike kolicine tekucine.
Sad sam OK, ali nisam fit, kad me pitaju kako sam rekla bih da sam OK al da mi je bas ugodno lezati. I sad mogu to isto reci.
Jos tjedana dana sam na GO, nadam se da ce se sve stabilizirati i da cu moci nesmetano na posao.
Ja sam imala potpuno iste simptome. Zbog kihanja sam prvo posumnjala na alrgiju pa virozu. Po noći am se presvlačila po tri puta a temperatura isto max 37,5 i to samo navečer. Jedino sam bila izgubila okus i miris na nekoliko dana i još mi se nisu 100% vratili. Isto bih to svrstala u lakše simptome koje vjerojatno mogu zahvaliti prvoj dozi cjepiva.
Ljudi ulaze u stanja nirvane, jer je to normalna reakcija na predugu izloženost stresu. Kad je ovo lani počelo, svi smo bili u ogromnom strahu. Ljudi su bili spremni zatvorit se u bunkere ako treba, jer smo vjerovali da to neće trajati predugo.
Ljudski organizam ne može biti predugo u stanju straha, obrambeni mehanizam je da se nakon nekog vremena prepustiš, jer moraš preživjeti.
Moj rođak je sa 18 godina kao ročnik završio u srcu ratnih zbivanja. Kad sam ga jednom pitala kako je bilo rekao je: prvih deset dana umireš od straha, onda ti postane svejedno. Znaš da ne možeš ništa i prepustiš se. Nadaš se da ćeš preživjeti, ali si spreman i ne.
Tako i ovo. Imamo osjećaj da neki utjecaj imamo, ali je ustvari jako mali. Možeš se cijepiti, ali čekaj ipak ne možeš jer cjepiva realno nema za sve.
Možeš djecu izvaditi iz škole i vrtića, ali time činiš štetu po njihovo mentalno zdravlje. Neki moraju na posao među velike skupine ljudi, ne mogu svi raditi od doma.
Moraš se pouzdati u to da onaj do tebe na poslu neće raditi feštu od 100 ljudi za krizmu, opet ti nemaš nikakvog utjecaja. Možda ćeš i sam biti prisiljen prekšiti neke mjere jer ti o tome ovisi posao pa ti je alternativa deložacija iz stana i gladna djeca.
Znam nažalost i takav primjer.
Imam ljude oko sebe kojima se život nije previše promijenio, odrekli su se nekih zadovoljstava koji život znače, ali ustvari sve štima, imaju još poslove, djeca su u vrtiću, maleni u školi ili online.
Najveći im je problem šta ne mogu putovati, odnosno jako je otežano.
Imam ljude kojima se život urušio. Naši najbolji prijatelji su oboje ostali bez posla, imaju kredit za stan. On trenutno radi na baušteli iako ima velkih zdravstvenih problema i ne bi smio.
Njemu je korona zadnja napameti iako bi ga s njegovom dijagnozom mogla ubiti. Mislim da će ga prije ubiti posao koji trenutno radi i razina stresa kojemu je izložen.
Nije svako zabijanje glave u pijesak ignoriranje korone i teorija zavjere. Neki ljudi to rade da ne polude. Nismo svi jednako psihički jaki, kao što su neki rizičniji za korona komplikacije, tako su neki rizičniji za mentalne komplikacije.
I pomažu sebi kako mogu, isto kao šta ovi prvi pomažu sebi sa maskama i cijepljenjem.
jos samo da nadodam, kod mene doma niko drugi nije pozitivan.
potvrdjeno PCR testom. iako su klinci imali neke simptome, no ta bolest ima toilko simptoma da ih zapravo svi imamo kad god se zapitas.
ja sam jako dobro bila izolirana od svih. zivjela sam u sobi s vlastitom kupaonom. Ostatak kuce je bio njihov.
Ja se sve više pitam koliko su testovi pouzdani
https://www.vecernji.hr/sport/mladoj...ovoran-1485543
Da bi jučer nastupila, na Prvenstvo Europe Karla je trebala putovati u petak i zato je testiranju na COVID-19 pristupila u utorak kada je bila negativna. Zbog potrebe za dvama negativnim testovima, testirala se i u četvrtak kada je pak bila pozitivna. Uvjerena da je to pogreška – jer je COVID-19 preboljela u prosincu – Karla je žurno napravila test na antitijela i dobila potvrdu da je u pravu. U petak ujutro pristupila je novom testiranju i taj test je potvrdio da nije zaražena i zarazna.
Dexametazon je i MM dobio 10. dan, kad je već jedva govorio... Pio ga je 10 dana al već nakon prvog dana uzimanja mu je bilo bolje. Do tada ništa - dajte ibuprofen i paracetamol, a njemu sve gore...
Njemu je sad prošlo više od tri tjedna, jedva se miče... Još uvijek pola dana preleži, ne može ništa...
Sve ja to znam i razumem, ono gore što si napisala, pa sećam se ja i rata i i bombardovanja i gladne krize devedesetih i još svačega sličnog, nisam još posenilila a bila sam taman u godinama moje starije kada je sve onda krenulo polako nizbrdo. Znam da ne možeš konstantno biti u stresu i strahu i da si u jednom momentu ravnodušan i to je u datim okolnostima ok. Uopšte ne mislim na to.
Ne razumem i ne želim da razumem ove kojima se život skoro ništa nije promenio.
Sve te koji redovno idu u kafiće, kladionice, na slave, rođendane, žurke, skijanja, itd., itd., sve te koje guši maska na poslu i u radnjama, ali ih nimalo ne guši ideja da svojom bezbrižnošću i punim uživanjem u životu uništavaju život i prave budalama sve ostale koji bi jednako voleli da ponovo osete pravu, a ne tu "glava u pesak" bezbrižnost.
Ako je to njima neki mentalni odbrambeni mehanizam, žao mi je, ne osećam sosećanje. Ko smatra da će ga nošenje maske ubiti, neka uzme sebi odgovarajući set lekova.
Svi smo mi negde povukli crtu i rizikovali pa otišli na druženje sa ovim i onim na rizik, na poneki rođendan, poneku proslavu, niko ne sedi godinu dana izolovan jer ne može, i ne treba.
Ali živeti život totalno nepromenjeno osim ako te tu i tamo na nekom ulazu neko ne natera silom na pet minuta maske, onda povući koronu, zaraziti još ko zna koga, oporaviti se i nastaviti sa jednakom bezbrižnošću trljajući drugima nos svojim superiornim imunitetom - žao mi je ali nula sažaljenja za njihovo mentalno zdravlje sa moje strane. Oni meni deluju totalno mentalno neuznemireni, uostalom.
evo baš me nazvao muž. Njegov tata je završio u bolnici u Zadru, upala pluća i korona. BIli su u ZG za Uskrs, cijepili se baka i on negdje u veljači a AZ.
jbg....
Ako su bili cijepljeni u veljači, nisu još dobili 2. dozu
U Srbiji umrla beba od koliko, 9 dana? Korona, kažu citokinska oluja
Naplavomzalu, jako lijepo si sažela sve u jednom postu
Pulinka, kod nas barem u Zg ljudi zaista nose maske, ne mogu ni zamislit da netko bude u dućanu bez maske.
Hoci reci taj dio nije problematican, al su problem druzenja ljudi.
Kad bih sad radila analizu trenutnog psiho stanja clanova svoje sire obitelji, ima svega:
-od cool stava cuvam se i to je to, ne mogu brinut sto cu ako se zarazim
-totalnog ignoriranja stvarnosti (uz nošenje maski) i pretvaranja da se zivi normalan zivot
-krajnje paranoje i anksioznosti radi korone, strah od najobicnijih radnji i povlacenje od ljudi, maltene da u slucaju zaraze nema drugog ishoda do smrti
- i par nijansi izmedju svega ovoga
Eto za izludit, ja imam svoj neki modus operandi, sve prodje, pa ce proci i korona. Cuvamo se, a na sto ne mogu utjecat, o tome ni ne brinem. Nema smisla, samo si stetim crnim razmisljanjima i izlazem stresu.
Spajka drzi se!
Ipak je umrla, Vrci ? Nisam ni pratila vesti danas, dosta su mi turobne i lokalne vesti . Znam da ima još male dece na respiratorima.
Među decom broj obolelih uopšte nije značajno pao, nema nikakvog epidemiološkog smisla da se vraćamo na uživo nastavu. Sa druge strane, pošto brojevi ni sa online nastavom ne padaju, nema smisla ni da na njoj ostajemo.
Otuda moj zaključak da su je većina ljudi upala u čarobnu ravnodušnost prema svemu. Iako pomoći ima, vakcina ima, maski ima, distanca se može držati - od svega što može da uradi naš čovek bira da se prepusti sudbini.
Posljednje uređivanje od pulinka : 19.04.2021. at 14:59
Evo da ne bude sve depresivno, znam nekoliko ljudi koji su koronu prošli doslovno kao malu prehladu, bez posledica, a imali su brdo dijagnoza i faktora rizika - velik višak kg, godine, bolesti itd. Po svemu su trebali da budu teži slučajevi, ali nisu bili.
Tako da stvarno je sve lutrija, i ima kome se sve prelomi na pozitivnu stranu. Kad razmislim, to su uglavnom ljudi koji su imali mnogo kontakata ali su stvarno dosledno nosili maske i verovatno u startu bili izloženi maloj količini virusa.
Oko mene se isto ljudi drže mjera. Nose maske, izbjegavaju gužve, ne znam šta bi vise mogli i trebali. Dječje rođendane oko nas nitko ne slavi već godinu dana. Ja nisam nikoga vidjela bez maske u dućanu ili busu od jeseni. Ispred dućana svi uredno čekaju red i ulazi ljudi koliko smije.
Ono šta pojačava apatiju je činjenica da se već priča kako ovome nema tako skoro kraja. Nemamo pojma koliko cjepivo štiti, pojavljuju se novi sojevi za koje će možda trebati razvijati nova cjepiva, ovo može trajati još 5 godina, možda i dulje.
Pustite vi ode nas stare kokoške, mi smo proživjeli onaj najluđi dio života, jel realno da naša djeca od petnaeste do dvadesete godine života ovako žive? Ako ćemo bas po mjerama, znaci bez druženja faktički. Pa toga ni u ratu nema, ljudi nadu način se druže, da se zaljubljuju, jer to je ono šta ljudima treba.
Život nije samo održavanje zivotnih funkcija, život je malo vise od toga.
Ja ću samo na svom primjeru reći da mi je djetetu psiha strahovito stradala zbog korone. Na to se nalijepio potres, a kulminiralo je ovom djevojčicom koja je preminula od premlaćivanja.
Vijesti pratimo što manje, ali čuje sve svugdje, tako da ju od informacija ne možemo u potpunosti zaštititi. Djeca koja su prije imala nekih problema, sada im je strahovito teško. Krenula je na psihoterapije, ali stanje je sve samo ne lako.
Da, drugo je to kad se svi drže mera, a drugo kad vidiš da se ne drži niko.
A jel realno da se ne možeš družiti sa maskom? Evo moj mali se u školi sit naigra, napriča, nasmeje, natrči, naskače sa društvom, još se i trkaju ceo veliki odmor - i sve sa maskama do očiju. Niko se ne buni, niko ne pada u nesvest. Jer im je svima to učiteljica stavila kao normu.
A zašto to tako ne rade i stariji? Pa eto...
A kako će piti i ljubiti s maskama :D
Zato, jer je mladost luda, neuništiva, bezobzirna i bahata u svojoj besmrtnosti. I tako je uvijek bilo, a tako treba i biti...
Evo moje mlađe dijete ima jedan oblik socijalnog poremećaja i za njega bi neodlazak u vrtić bio takva regresija da bi to bilo strašno. Ja rade biram da obolim od korone pa koliko god strašno nego da njega ne šaljem u vrtić. Lani nije išao 2 mjeseca, trebalo je sedam mjeseci da se vrati tamo gdje je bio prije korone.
Isto tako oko mene nema puno teških slučajeva, a ni smrti obzirom na broj ljudi koji su preboljeli to je jako zanemarivo. Ali ima puno onih koji su financijski na koljenima, uključujući mene.
Tako da je meni jasno da pulinka vise strahuje od bolesti, jer je takvo okruženje.
Ja trenutno vise strahujem od neimaštine. Svi se mi držimo mantre, zdravlje prvo, ali ja zdravlje utječe puno toga.
Ja sam prešla u namrgođene babe... ne mislim da tako treba da bude i gotovo.
Zapravo rodila sam se matora, nisam bila naročito ni luda ni bahata ni bezobzirna ni neuništiva...
Lažem, jesam, ali samo na svoju štetu.
Ne razumem ja tu bahatost kojom ćeš stući porodicu i svejedno ti je. Eto, jbg, ne razumem. I nisam je razumela ni sa 15. (I bome ima petnaestogodišnjaka koji isto ne razumeju, nego nose maske i biraju koga i kada ljube i sa kim i koliko piju. Jbg, ima i dosadne dece dosadnih roditelja.)
j-la, prvo, nadam se da ce ti sve posljedice sto prije proci
drugo, ocito je od osobe do osobe
meni sestra, ni nakon prvi put preboljene korone, nema (ili joj brzo opadaju) antitijela
a kolegica s posla mi danas prica kako nije ni znala da je bila izlozena virusu
radila je antitijela vise iz znatizelje, i imala dobar rezultat
sad je, nakon sest mjeseci, ponovila test i opet ima antitijela i to 215 U/ml
Pa to moje isto dijete bi za koju godinu imalo vjerojatno teške posljedice neodlaska u školu i online nastave,
Ne možeš ti selektivno birat šta bi od mjere, šta ne bi. Zašto su vrtići ok, a škole ne? Zato šta djeca vrtićke dobi ne mogu biti sama kući?
To nema veze sa mjerama oko korone. Ja to od početka govorim, ne mogu se mjere donositi bez logike i ne mogu se mjere provoditi selektivno.
Eto u Rijeci trenutno možeš kupiti ručnike, ali ne i čarape. Jel to mjera, jel to utječe na zarazu? Evo ministarstvo turizma priča u nad o lokalima sa naljepnicama gdje su svi radnici cijepljeni. Moji radnici imaju u prosjeku 35 godina, tko će njih cijepit? U mojoj obitelji su cijepljeni dvoje od preko 90, a njih 7 koji imaju preko 60 još čekaju poziv, a ovi pričaju bajke. Oni ljude već godinu dana j.,, u zdrav mozak i onda se čude da opada povjerenje u stožere i mjere. Mislim ljudi možda u prosjeku jesu glupi, to vidimo prema tome tko nam vlada, ali svatko ima svoje granice.
Imam osobu u obitelji. 85 godina, fizički u jako dobrom stanju za svoje godine. Zatvarao bi sve, djeci ne bi dao u školu bar još godinu dana. Cijepiti se ne želi jer se boji posljedica. I ne možeš dokazati..
Potpuno je nebitno sto radi nas Stozer ili oni koji donose mjere. Cinjenica jest da su nase mjere mala beba prema vecini zapadnih zemalja.
Isto tako nije ekonomija odvojena od virusa. MM se bavi prijevozom i kad je sve zatoreno ( izvan Hrvatske, ne nnuzno kod nas) nema posla.
Ali isto tako izgubio bi prihode da se razboli. Jer ne moze raditi. Mora u izolaciju. Ako bi se bolest oduzila tada opet ne bi mogao raditi.
Uopce ne dozivljavam stozer niti ga ne pratim. Pa nisu mjere tu zbog stotera , nego zbog virusa. Da postoji carobna mjera koja bi bila lako dostupna i neskodljiva na drugim razinama valjda bi se neki storer negdje u svijetu vec sjetio. Do tada svi ce balansirati izmedu stete i koristi.
Mjere su tu da izgleda da se nesto radi. Ne mozes se ti protiv virusa borit ovakvim mjerama. Ili lockdown, ali brutalan lockdown ili pusti sve pa ko osta osta. Mozes kupit plahtu, a polica dalje sa djecjim bodijima omotana vrpcom? Prije 2 mjeseca ja u restoranu mogu prodavat coffe to go, kafic do mene ne smije. Maturanti koji su najsamostalniji mogu u skolu, a ucenici prvog srednje ne mogu. Obicni ljudi 20 clanova obitelji na sprovodu, Banditosu 1000. Mjere u Hrvatskoj sluze da se Plenkiju ne talasa previse pozicija u Briselu gdje misli smugnit kad s nama zavrsi.
Druge zemlje balansiraju, mi brljavimo kao uvijek.
Restoran do mene radi sa totalno zatvorenom terasom, ja ne mogu raditi jer nemam terasu. A on svoju ostaklio sa sve 4 strane. Jucer cistim nesto dole i vidim celnika naseg stozera kako jede unutra.
Vrlo je bitno tko donosi mjere i kako ih donosi i kako se sam odnosi prema tim mjerama. Johnson porekjucer nije bio na pogrebu priinca da ustupi svoje mjesto nekom iz obitelji. Nasi locu po ilegalnim klubovima.
Iskreno , mene nije briga.
Niti me zanima politika niti politicari.
Mene je pandemija i potres itekako pogodio. Rado bih da zavrsi i da prestanemo biti tako ludacki preoptereceni na poslu gdje su jedinam mjera -maske.
Najbolje da sve puste , ritualno spalimo maske, pa da mi u zdravstvenom sustavu jos brze zavrsimo na bolovanjima od covida,iscrpljenosti i kronicnih bolesti.
Posljednje uređivanje od sirius : 19.04.2021. at 19:02
Sirius, ljudi se blesavo osjecaju. I ja koja sam prilicno disciplinirana, osjecam se kao kreten. Sprovodi Bandica i Tudjmana, govorancije gdje Markotic na velikom skupu, naslikavanje Berosa s Ninom Badric, ilegalno okupljanje u Slovenskoj 9, cijepljenje Borasa i ostalih velikana, sve nekaznjeno proslo, to je stvarno za pasti u depresiju.
Na kraju mi koji radimo s ljudima se nadamo da ce nas obicni gradjani spasiti. U stozer i vladu nitko ne vjeruje.
Mene je briga i uvijek ce me bit briga. Meni je zao sto je vama u zdravstvenom sustavu tesko i vjerujem da jest, ali nece vam pomoci ovakve mjere, a nekima ce itekako odmoci. Ove mjere su mazanje ociju. Besmislene,nedorecene, pogoduju podobnima, sve ono sta zdravstvene mjere ne smiju biti. Mi imamo politicke mjere. I to je problem i to veliki problem.
Evo ja sam u ugositeljskoj bransi. Znas kako se donose mjere za nas? Tako da se balansira sa potporama. Ne sa brojem zarazenih, ne sa istrazivanjima gdje se zaraza siri nego sa time kako ovaj mjesec skinut sta vise subjekta s potpora.
Nama je i stozer politicki i odgovara samo politici i Plenkijevom imidzu u javnosti. Lani smo pobijedili koronu prije izbora, tako cemo je pobijediti i ove godine prije izbora. Lani su epodemiolozi u dogovoru sa lokalnim vlastima ostavljali restorane otvorene gdje su svi morali u SI da se ne pokvari slika u stranim novinama.
U nas se provodi predstava za Brisel, da nismo u Eu u nas bi bio raspasoj gori nego u Bosni
Pa da se bar mogu zbog toga blesavo osjecati.
To bi bas bilo oslobadajuce.
Jer sad se osjecam blesavo samo zbog toga sto na poslu radimo preko svih mogucnosti ( prostorno i sto se ljudi tice) , bez razmaka i bilo kakve mogucnosti za provodenjem bilo kakvih mjera ( osim sto nosimo masku, a ruke smo dezinficirali i prije).
Pa mi svali dan kroz vrlo mali prostor u nekoliko jutarnjih sati prode 400 +ljudi, barem 50 njih na 20 cm od mog lica. . Jer ljudima ne smijemo uskratiti njihovo pravo na zdravstvenu skrb, zar ne? Sve se moze sad i odmah. Nina Bardic i ljubakanje njezine rucice je totalni nebitna stvar u odnosu na ono sto prozivljavam svaki dan.
Posljednje uređivanje od sirius : 19.04.2021. at 19:42
Hoces o mojim potporama?
To da radim 30% vise u odnosu na PRIJE pandemije . Jasno, bez adekvatne zastite sto se razmaka i broja pacijenata tice, bez ikakvog dodatka na kolicinu ili bilo kakvu zarazu ( jasno, racunajuci i covid). Ocito se covid ne prenosi u zdravstvenim ustanovama , kao i u crkvi.
I da napomenem ja NE radim sa dokazanim covid pacijentima. Samo obicni pacijenti, pretpostavimo bez covida.
I da, stvarno me bas briga.
Toliko sam iscrpljena nakon ovakvog tempa koji samo ide u jos vece ludilo svakog dana da vijesti vise ne pratim. Ni brojeve, ni mjere, ni nista.
Jer znam da ce me sutra docekati stotine ljudi stisnuti u malom prostoru ko na rok koncertima u najboljim danima.
Oprosti jel ti to mene sad prozivas radi potpora? Jer mi sad eto primamo potpore da ne radimo pa nam treba zavidit.
Ja bi bila najsretnija da mi nikad vise ne dode kuna od drzave a da mi dozvole radit. Meni je rad zabranjen. Dekretom zabranjen. Mozda se to nekome ne cini kao nesto strasno, ali je. Da netko jednostavno jednim potpisom kaze e ti od sutra ne smijes raditi i ne smijes privređivati za svoju djecu. Dok drzaca svaki mjesec salje uplatnice. A provodila sam sve mjere i sigurno se nitko nije mogao kod mene zaraziti. Ali necu u tom smjeru, mislim da vise necu ni pisati na ovoj temi, drzim se upisa u srednju skolu.