Kad sam kupovala ulaznicu za Aleksijevic, činilo mi se da i nema puno slobodnog, pa ako imate interes za nesto, ne oklijevanje puno.
Ja bih još poslusala Claudela, razgovarat ce s Ivanom Bodrozic. Sjećate se Brodecka ❤
Čitam Černobilsku molitvu
 |
|||
|
|
|||
Kad sam kupovala ulaznicu za Aleksijevic, činilo mi se da i nema puno slobodnog, pa ako imate interes za nesto, ne oklijevanje puno.
Ja bih još poslusala Claudela, razgovarat ce s Ivanom Bodrozic. Sjećate se Brodecka ❤
Čitam Černobilsku molitvu
Posljednje uređivanje od Anci : 20.08.2021. at 21:53
Claudela bih i ja jako rado čula, ali ne u kombinaciji s Ivanom Bodrožić (koja ovdje nije u ulozi moderatora, nego kao autorica). Zapravo baš i ne kužim po kojoj logici su njih dvoje stavili u istu nišu.Anci prvotno napisa
Inače je program vrlo bogat, i oduševljava me ekipa iz Frakture koji se ne prepuštaju jadikovkama kako su loša vremena za izdavače. Njihov Festival je kvalitetom jači od Interlibera i nije samo rasprodaja knjiga, nego zaista nudi sadržaje.
I ja idem slušati Svetlanu Aleksijevič, i to obje večerirazmislit ću još i za Javiera Cercasa, on mi je jedan od omiljenih autora, i stalni je gost FSK.
I još komentar na FSK: oduševljavaju me njihove književne matineje domaćih autora sa zagrebačkim srednjoškolcima koji tako dobivaju priliku iz prve ruke aktivno se uključiti u književni život. Nešto sasvim drugo od učenja stilskih obilježja pojedinih autora i drugih obaveznih sadržaja u prenatrpanom programu, koji su mnogima u toj dobi dosadni. Vidim da je u to uključena i moja nekadašnja profesorica hrvatskogna taj način se odgajaju budući aktivni čitatelji, a ne blesastim reklamama koje idu na tv nakon Dnevnika
(da, ljubomorna sam što je mojem sinu u gimnaziji nastava hrvatskog samo izvor stresa, iako ima same petice i ide na natjecanja iz tog predmetaali uz pristup kakav ima njegova profa, samo će temeljito zamrziti književnost, na žalost
)
Procitala sam Noru Verde, Moja dota. Pristrana sam jer se radnja uglavnom odvija u blizini mjesta gdje ljetujemo i jer je od tuda dio obitelji mm-a pa su mi mjesta koja se u knjizi spominju i dijalekt vrlo bliski.
Verde opisuje ljetovanja na otoku i praznike koje provodi s bakom i ponekad barbom kojeg se uzasava. Knjiga se cita brzo, recenice su kratke i pisane iz kuta jedne djevojcice koja vec tada shvaca da je drukcija od ostalih djevojcica.
Procitala sam i Bareticevog Osmog povjerenika, Karakasevu Proslavu i Fericevu Na osami blizu mora.
Preporucam Osmog povjerenika onima koji jos nisu procitali.
Proslava je dobra. Svidjaju mi se stil i opisi, ali mi je Sjecanje sume ipak draze.
Na osami blizu mora.. Dobar roman izmedju ostalog o galebarenju, ali se Feric za moj ukus previse skoncentrirao na lizanje zenskog spolnog organa. Ok su opisi scena, prvi, drugi, peti put, ali nakon nekog vremena postane malo zamorno.
Ajme, sve oslo sto napisah s moba. Dakle, isti dojam, nasmijala si me, previse perverzija, al iskupio se u novoj knjizi.
Odusevila me Crvena voda od Pavicica, a mislila sam ne volim krimice.
Posljednje uređivanje od ina33 : 22.08.2021. at 16:03
Taman citam Crvenu vodu.
Kupila kartu za aleksijevic, tx!
Lisa Fittko: Moj put preko Pirineja
Fascinantna knjiga o ženi fascinantnog karaktera. Porijeklom iz židovske obitelji u Galiciji, Lisa Fittko bila je aktivna antifašistica još u Berlinu 20-tih godina, a emigrirala je u Francusku odmah po dolasku nacista na vlast. S početkom 2. svjetskog rata, u Francuskoj je internirana kao "neprijateljska državljanka" (iako joj je ta ista Njemačka oduzela državljanstvo), uspijeva se izvući iz internacijskog logora i ponovo spojiti s mužem, a zatim su dvije godine, čekajući potrebne dokumente za odlazak iz Europe, ona i muž djelovali kao lokalni vodiči izvlačeći cijele obitelji iz Francuske preko Pirineja u Španjolsku i omogućujući im dalju emigraciju.
Paolo Cognetti: A nikad na vrhu
Treća Cognettijeva "planinska knjiga", nakon "Osam planina" i "Divljeg dječaka", ova mi je bila najslabija. Nije loša, ali nije me ni oduševila kao prethodne dvije.
Ali Smith: Proljeće
Svaki sljedeći njezin roman koji pročitam još mi je bolji od prethodnog. "Jesen" mi se svidjela, "Zima" mi je bila još bolja, a "Proljeće" najbolje dosad Dvije su osnovne fabularne niti, jednu čini osrednje uspješni filmski redatelj Richard Lease koji se, nakon smrti dugogodišnje prijateljice i suradnice, nalazi u osobnoj i profesionalnoj krizi. Drugu, i intrigantniju fabularnu nit čini mlada zaštitarka u imigracijskom centru i neobična djevojčica koja naoko upravlja događajima. Sve uz prepoznatljiv stil Ali Smith s dosta profinjenog humora koji ponekad i ne osvaja na prvu. Odlična knjiga!
Za one koji su nedavno čitali "Jesen" pa se bolje sjećaju detalja - što je bilo s ocem od Elisabeth, spominje li ga se?
Marco Balzano: Ostajem ovdje
Isprva sam mislila da je to još jedan roman na temu južnog Tirola, ali tema je specifičnija - govori o izgradnji brane i akumulacijskog jezera na mjestu sela Resie i Curona (današnji Graun im Vinschgau). Kroz obiteljsku priču, ispričana je i priča o selu kojem prijeti potop, o ratnoj traumi, fašizmu i nacizmu koji slijede jedan za drugim. Roman nije tako veličanstven kao npr. "Eva spava" (a koji je smješten u geografski isto područje), ali lako se čita i zapravo je bolji nego što mi se isprva činilo.
Amos Oz: Što čini jabuku?
E ovo mi je najbolja knjiga koju sam čitala u zadnjih mjesec dana, predivna je. Kroz šest poglavlja, u knjizi su ispričani razgovori Amosa Oza s novinarkom Širom Hadad, nastali u vrijeme pripremanja romana "Juda". Knjiga sadrži dosta referenci na ranija Ozova djela, dosta govori i o njegovim životnim stavovima (npr. puno je riječi o odnosu prema ženama i o feminizmu općenito), otkriva neke detalje iz života (ne pretjerano) i, iznad svega, donosi divne misli o književnosti i odnosu pisca prema vlastitom djelu. Za one koji i inače rado čitaju ovog pisca, ova knjiga je pravi užitak čitanja.
Samanta Schweblin: Sedam praznih kuća
Sedam duljih pripovijesti, pisanih naoko realistično, ali s nekom primjesom iracionalnog i anksioznog, kao u ružnom snu, na mahove bizarno, a na mahove tjeskobno. Intrigantna knjiga, ali s prevladavajućom tjeskobnom atmosferom, pa nije za čitanje "u jednom dahu".
Fredrik Backman: Tjeskobni ljudi
Ovu sam knjigu uzela na preporuku i bila mi je teško razočaranje. Zaplet i nije loš, ali... ima tu previše "ali", a kraj mi je bio kao prezašećerena limunada
I uz sve ostalo, pročitala sam još jednom "Mladenku kostonogu" i u drugom čitanju bila mi je još bolja nego prvi put
Naručila sam si danas Mladenku kostonogu iz VBZ-ove online knjižare, jer nikako da dođem na red u kvartovskoj knjižnici. Zaključila sam da bi bilo lijepo imati doma tu knjigu, a imam još zainteresiranih u svojoj okolini, pa eto... Nek i autoru kapne koja kuna.
I uz sve ostalo, pročitala sam još jednom "Mladenku kostonogu" i u drugom čitanju bila mi je još bolja nego prvi put
Super informativni osvrti, hvala tanja b!
Iako sam sama sebi rekla da moram uzeti predah od tema holokausta i 2. svjetskog rata, ipak sam pročitala Hanu Alene Mornštajnove. Potresno, iako sam ponekad imala dojam da je mrvu prebanalno napisano.
Kao protutežu ratu, pročitala sam 2.dio Cormorana Strikea, Dudov svilac. Od osnovne škole i Agathe Christie nisam čitala krimiće, ali obrazac naracije je ostao isti, a i ja sam ista-nikad ne pogodim ubojicu LOL
Preporuka za dva putopisa:
U Zemlji plemenitih ljudi Hrvoja rupcica (putovanje motorom kroz Iran)
i drugi koji, kad bolje razmislim i nije bas putopis, prije zbirka filozofskih razmisljanja, Prirucnik za hodace Ede Popovica.
Volim putopise koji nisu optereceni hvalisanjem autora.
Da! Nedavno sam citala "Kako nam je lagao Marko Polo" od Jasena Boke i tko o cemu, on o tome kako je poseban i pustolovan. Ovaj "Prirucnik za hodace" mi je bas drag, nekoliko sam ga puta procitala. Od Ede Popovica sam jos citala "Covjek i planina", al ta mi nije toliko sjela. Valjda je previse fokusirana.
Zanimljivo, moji dojmovi su bili potpuno suprotniOd Jasena Boke pročitala sam sve putopise koje je objavio, i osim nekih iznimki, većina knjiga mi je bila vrlo informativna, zanimljiva, duhovita, nisam stekla dojam da se hvališe. Što se tiče Ede Popovića, tu sam rezerviranija, njegova knjiga "U Velebitu" mi se jako dopala, ali "Priručnik za hodače" baš i ne, stekla sam dojam da u toj knjizi nastupa s visoka, docirajući (ali i inače imam taj problem s njegovim novijim knjigama, onima koje je napisao otkako je promijenio stil života).
Za ljubitelje planinarskih putopisa, preporučujem "Iz velebitskog dnevnika" Sergeja Forenbachera, izuzetna knjiga, i puno otkriva o životu na toj planini u ne tako davnoj prošlosti.
pozdrav svima! molila bih ako netko ima knjigu "bebe vole papati" u pdf-u d mi pošalje. hvala puno!
Zapravo se i meni Bokina knjiga svidjela, je i duhovit i zanimljiv, i cak sam prepricavala anegdote muzu, sto rijetko cinim kad citam. Al isto je sto puta ponovio kako je on putnik, a svi ostali turisti, i kako je lud i neobican.Zanimljivo, moji dojmovi su bili potpuno suprotni
Za ljubitelje planinarskih putopisa, preporučujem "Iz velebitskog dnevnika" Sergeja Forenbachera, izuzetna knjiga, i puno otkriva o životu na toj planini u ne tako davnoj prošlosti.
Skuzila sam, iz tih knjiga od Popovica, da ima stvarno dobrih putopisa o Velebitu... moram se upisat u knjiznicu ponovo.
A od putopisno-filozofskih planinarskih, najvise mi se svidio Put od Nejca Zaplotnika. I on doduse puno pise o sebi, al je nekako iskreno autentican.
Nejc Zaplotnik je nešto posebno
Meni je od putopisnih zauvijek ostala najdraža Besa (Joža Horvat), valjda me u nekom trenutku odrastanja u nešto pogodila, i teško da će je nešto skinuti s pijedestala...
Pročitala Devet života gospođe Adele, i slažem se sa svime dosad napisanim, i onim pozitivnim, i onim negativnim
Početak s opisom rađanja potresa i kraj s jajetom-kabinom su mi bili naporni, ali komika i drama i opisi usamljenosti su mi bili izvrsni, i samo zbog toga mi je već drago što sam pročitala knjigu.
i ja prijavljujem pročitanu gospođu Adelu.Pročitala Devet života gospođe Adele, i slažem se sa svime dosad napisanim, i onim pozitivnim, i onim negativnim
Početak s opisom rađanja potresa i kraj s jajetom-kabinom su mi bili naporni, ali komika i drama i opisi usamljenosti su mi bili izvrsni, i samo zbog toga mi je već drago što sam pročitala knjigu.
Uvod s potresom mi je blagorečeno bezveze, nepotrebno totalno.
Imam dojam da je knjiga zbrzana.
Ni blizu Mirne ulice i Voda, paučina
šteta
Ipak, drago mi je da sam ju pročitala.
Procitala Prometejevog sina od Jurice Pavicica, meni odlicna.
Robert Galbraith "Nemirna krv"
zadnji dosad izašao nastavak serijala o detektivu Cormoranu Strikeu. Gotovo 1000 stranica jako zanimljive priče, dojam mi je da je, možda baš zbog te duljine, sam kraj pomalo zbrzan, no puno više od same priče zanimljiv mi je odnos Strikea i njegove partnerice u poslu Robin, vjerujem da je tako svima
Došla mi je Mladenka kostonoga i navalila sam...Sad sam negdje na polovici knjige. Dojam - Araličina trilogija prema ovoj knjizi izgleda kao herc-roman
Inače, Duše robova su mi bile omiljena literatura negdje u mladosti, jer objavljeno je u vrijeme mog studiranja i bilo mi je baš onak romantično... Mladenka kostonoga daje puno realniji opis mentaliteta ljudi, ali ne bih davala nikakve generalne ocjene dok ne pročitam do kraja. Bila je dobra odluka kupiti to, umjesto da čekam na red u knjižnici.
ja sam imala sreće i naletjela na nju na pultu u knjižnici čim sam uopće čula za knjigu, ali definitivno je treba imati domaDošla mi je Mladenka kostonoga i navalila sam...Sad sam negdje na polovici knjige. Dojam - Araličina trilogija prema ovoj knjizi izgleda kao herc-roman
Inače, Duše robova su mi bile omiljena literatura negdje u mladosti, jer objavljeno je u vrijeme mog studiranja i bilo mi je baš onak romantično... Mladenka kostonoga daje puno realniji opis mentaliteta ljudi, ali ne bih davala nikakve generalne ocjene dok ne pročitam do kraja. Bila je dobra odluka kupiti to, umjesto da čekam na red u knjižnici.
Procitala sam Prema istinitoj prici od Delphine de Vigan. Cini mi se da je netko komentirao da je bitno losija od njene Nista se ne opire noci, ali meni je izvrsna! Nesto ala psiho triler po zanru, al ne bas cisti. Preporuka!
Jučer sam bila u Frakturinoj knjižari na FSK, gošće su bile Bronja Žakelj i Maša Kolanović.
Zapravo ne znam po kojem ključu su povezali njih dvije, osim što je riječ o autoricama vrhunskih knjiga (jedna mi je bila u top 10 2019., a druga će biti u 2021. godini). Bronja Žakelj piše osobnu, duboko intimnu i tešku životnu priču, dok Maša Kolanović kroz ironično-uvrnute priče daje sliku naličja vremena u kojem živimo.
U najavi je bilo navedeno da će fokus biti na zbirci priča "Poštovani kukci", a voditeljica se ipak fokusirala na roman "Sloboština Barbie". Imala sam dojam da bi Maša Kolanović mogla o svemu tome reći puno više nego što joj je voditeljica dala prostora, dok sam za Bronju Žakelj imala dojam da se pomalo neugodno osjeća u takvoj situaciji i na takvom mjestu (cijeli razgovor se snimao i prenosio na webu).
Ali bilo mi je drago vidjeti i čuti uživo dvije autorice tako sjajnih knjiga. Usput sam si i ponovila "Poštovane kukce", dakle, to je tako dobra knjiga da bih je svakome gurala na čitanje (iako se ne sviđa svima u tolikoj mjeri
Naomi Alderman: Moć
Roman koji uvijek uspoređuju sa Sluškinjinom pričom, zato što govori o položaju žena u društvu i odnosu žena i muškaraca, ali i zato što je Margaret Atwood mentorirala nastanak ove knjige. Zanimljiva je i lako se čita, ali nisam se suživjela ni s jednim likom, ni pretjerano uzbudila oko događaja u njoj.
Ralf Rothmann: Umrijeti u proljeće i Bog onoga ljeta
Kao što je već pisala tanja, ovi su romani povezani vremenom, mjestom radnje i nekolicinom likova. Iako je drugi - kasniji - stilski vrsniji i hrabriji, mene je ipak više dotakao prvi. Oba romana su vrlo atmosferična, a sva patnja i nasilje u romanu nisu preeksplicitni, prigušeni su; nisu naturalistično oštri.
Claudia Pineiro: Jarine pukotine
Roman je svrstan kao krimić, ali nije tipičan krimić, nego osvrt na društvene prilike u Argentini i neka vrsta ljubavnog pisma arhitekturi Buenos Airesa gledano očima muškarca u krizi srednjih godina. Zanimljivo, čitljivo.
Goran Tribuson: Vilinska priča
Pikarski pustolovni povijesni roman kakve je već pisao Tribuson, a podsjeća i na Ispovijest nekarakternog čovjeka Ive Brešana. Tematizira čovjek odnos prema povijesti i povijesti prema čovjeku pojedincu upakirano u zanimljivu priču (i priču u priči) o ljubavi i ostalom na polovici 20. stoljeća.
Ulla-Lena Lundberg: Led
Roman više puta spominjan na temi, opisan kao baltička pastorala. Svidjelo mi se mirno pripovijedanje i što donosi neki sasvim drugačiji život od moga. Neobičan mi je fokus pripovijedanja, koji se u knjizi pomiče pa intimno upoznajemo nekoliko likova, ali iako je sveznajući, pripovjedač ipak kao da je autističan ili barem jako hladan i nikako ne može pojmiti sve što se s likovima koje nam opisuje događa. Inače je ovo drugi roman o muškom glavnom liku, i šteta što prvi nije preveden.
Clemens Setz: Indigo
Ovo je jedna čudna knjiga i kad budete tražili dojmove ljudi o njoj, baš će riječ čudna biti najčešća. Reklamira se kao triler, ali nema tu ni t od trilera. Zanimljivi su dijelovi u kojima tradicionalno pripovijedanje kombinira e-mailovima, dijelovima dnevnika, fotografijama, ali sve to šarenilo neće maknuti brojne upitnike koji nastaju iznad glave čitatelja. Istina je da se lako i brzo čita, pa mi nije bila tolika šteta vremena.
Jel netko jučer slušao Aleksijevic?
Ja pokušavam još posložiti što da mislim o tom događaju
Meni je sinoć bilo malo zamorno pratiti.
Možda je do moderatora
Bila sam ja
Meni je prije svega bilo prekasno
Najviše mi je žao što nije bilo potpisivanja knjiga
Sama Aleksievič mi je nekako veličanstvena, dostojanstvena, ugodna pojava. Žao mi je da ne razumijem ruski (bjeloruski?), pa smo slušali prijevod, jer se tako uvijek nešto izgubi...
I ja sam bila sinoć u HGZ, a idem i večeras, i baš mi je drago što mogu.
Moram reći, Jergović kao moderator me ugodno iznenadio. Da, bio je nešto usporen
Meni je sve skupa bilo malo prekasno navečer, ali ja se i inače rano gasim, zapravo mi je čudno što sam izdržala sinoć bez klimatanja glave i trzanja nogu.
Pjevačica u intermezzima je bila izvrsna.
Na temu Bjelorusije - nedavno je na HTV bio dokumentarni film o tim njihovim izborima prošle godine. Kako mi je cijela prošla godina bila kao u nekoj magli, već bih i zaboravila na prosvjede i cjelokupnu situaciju koju oni tamo imaju, tako da mi je taj film dobro došao da si ponovo osvijestim neke stvari.
Bila. U odnosu na razgovor pred par godin s ulickom, meni je bilo losije i to zbog moderatora. Dosadan je i prespor meni, kakva mu je pisana recenica filigranska, takva mu je i izgovorena misao, al ja ga mogu brze citat, al za slusanje ga ne mogu premotat da se malo ubrza. Meni je njegov govor bio bolan, s ponavljanjima, mislila sam da je spor zbog prevoditelja, but jok, aleksijevička je normalno govorila. Pjevacica mi je bila zanimjiva ko pojava, malo neobicna, malo ko strberska tilda swinton, al su mi bile zanimljive njene pjesme, od izvedbe do uvoda. Aleksijevička mi se svidjela, bas je nekako ko u knjigama i svidjaju mi se njeni iskreni, neroza, al ipak otvoreni odgovori, zracila je nekom toplinom. Shvatila sam koliko sam ostarila u ove 2 god. Nista me nije smetala vrucina ni maske, iako su nabili ljude, da ce prodavat manje karata je samo finta, a ni covid mjere nosu bas ispostovali, nit zagledali u putivnice ni osobne. Ono sto mi je bilo koma su stolci, ajme tvrdo, ajme za ledja koma, meni rubno izdrzljivo, a i taj cijeli prostor jr bas los, boja koja se odljepljuje sa stropa, zapravo boze sacuvaj. Ne znam sto ce bit od tomaseviceve vladavine, sve je zablokirao, cini mi se, nikako da pocne odlucivat.. i ima li sanse da se sve skupa vrati u evropu jer je ovaj prostor zapravo sramota, kad ga se pogleda s odmakom od 2 god.
Kako je bilo lijepo ustat se i sjest u sjedalo od auta poslije
Jao, prostor je priča za sebe. ja sam se bojala da neću dobro čuti jer sam bila među zadnjim redovima, ali akustika je izvrsna. Ali zato zidovi.... posvuda su mi izgledali ispucani i moram priznati da mi to nije bilo ugodno. Zar stvarno nema boljih prostora, pred par godina u kinu u MSU na Mitchellu je bilo izvrsno, a ta zgrada je neokrznuta potresom.
HGZ je na žalost teško stradao u potresu
Mislim da je svrha Festivala, između ostalog, da se odvija u centru grada, sjetite se da se do prije nekoliko godina održavao u kinu Europa koje je završilo tako kako je završilo. Nakon njegovog zatvaranja Festival je prebačen u HGZ.
I moram odati priznanje Seidu Serdareviću koji je u ovih nekoliko godina napravio izdavačko čudo. Dok većina izdavača žali i kuka, on radi i djeluje u okolnostima koje nijednom izdavaču ne idu u prilog. Ovaj festival se u par godina prometnuo u vrhunski kulturni događaj pred kojim se općepopularni Inteliber može sakriti. A knjige koje izdaje Fraktura su valjda najbolja izdanja koja postoje u Hrvatskoj, ne znam tko im kvalitetom može parirati (eventualno OceanMore).
Angie75 ista stvar sa Cormoranom Strikeom, bas sam tako i ja zakljucila!
Njihova potisnuta erotika i sve skupa mi je odlična
Zaboravila sam da je misija povratak u grad, al ne znam...za mene ne pod svaku cijenu. Kupnja stolaca nema veze s potresom i ne cini mi se luda investicija. Kino Europa je high tech u odnosu na to.
Možda biste, da su stolci bili udobniji, sve pozaspale.
Pa sad, nije da se nije prosvjedovalo i bunilo protiv onog što je Bandić napravio s kinom Europa, ali sad je tako kako je. Nadajmo se da će se taj prostor jednog dana vratiti u svoju izvornu funkciju.
Inače, bila sam i jučer u HGZ, na tribini "Književnost i demokracija u doba nakon Covida". Klasić je moderirao, gošće su bile Svetlana Aleksijevič i Slavenka Drakulić. Ne znam je li tko od vas bio, ali vjerujem da bi vam se Klasić više svidio od Jergovića u moderatorskoj ulozi
Svetlana Aleksijevič se pomalo ponavljala u odnosu na prethodni dan (ok, i jedno pitanje je bilo takvo da zapravo rekapitulira odnos prema politici), bilo ju je lijepo slušati, iako se ovaj put ne slažem baš sa svime što je rekla. A Slavenka Drakulić... ako apstrahiram njezinu prilično antipatičnu pojavu (negativan halo-efekt), moram reći da sam bila oduševljena svime što je izgovorila i da je zbilja fenomenalna. Publika joj je spontano pljeskala
I da, na kraju sam vidjela da je bilo i neslužbenog potpisivanja knjiga
nije ni to za isključiti...
dvorana je bila prekrcana i nedostajalo je kisika, definitivno je ta mogućnost postojala
I da, na kraju sam vidjela da je bilo i neslužbenog potpisivanja knjiga
Sad vidim da mi je pojelo pola posta...
Jučer započela Kolanovicku i Postovane kukce, paralelno sa Lindom i Oktobarskim djetetom.
Cini mi se da sam dobro kombinaciju posložila.
Pokušavam zamisliti kako je njoj... Sad je u Zagrebu, a odradila je već hrpetine takvih tribina i susreta u drugim gradovima i zemljama. Istina, to joj je dio posla + način da iznese svoje stavove i senzibilizira javnost za njih, ali bratemili, meni bi dokuferilo nakon trećeg tjedna.Pa sad, nije da se nije prosvjedovalo i bunilo protiv onog što je Bandić napravio s kinom Europa, ali sad je tako kako je. Nadajmo se da će se taj prostor jednog dana vratiti u svoju izvornu funkciju.
Inače, bila sam i jučer u HGZ, na tribini "Književnost i demokracija u doba nakon Covida". Klasić je moderirao, gošće su bile Svetlana Aleksijevič i Slavenka Drakulić. Ne znam je li tko od vas bio, ali vjerujem da bi vam se Klasić više svidio od Jergovića u moderatorskoj ulozi
Svetlana Aleksijevič se pomalo ponavljala u odnosu na prethodni dan (ok, i jedno pitanje je bilo takvo da zapravo rekapitulira odnos prema politici), bilo ju je lijepo slušati, iako se ovaj put ne slažem baš sa svime što je rekla. A Slavenka Drakulić... ako apstrahiram njezinu prilično antipatičnu pojavu (negativan halo-efekt), moram reći da sam bila oduševljena svime što je izgovorila i da je zbilja fenomenalna. Publika joj je spontano pljeskala
I da, na kraju sam vidjela da je bilo i neslužbenog potpisivanja knjiga
Asocijacija - Ljudmila Ulicka je to opisala u knjizi Ljudi našeg cara (ne znam je li prevedeno na hrvatski, nabasala sam na neko beogradsko izdanje u pdf formatu). To je zbirka priča, objavljena 2010. U njoj je opisana jedna takva tribina iz cipela pisca, u Nizozemskoj ili Danskoj, nisam zapamtila, ali bit stvari je da piscima takvi susreti nisu ugoda i razbibriga, nego posao koji nije uvijek ugodan. Ljudi iz publike dođu jednom, a pisac koji je glavna zvijezda sigurno se umori od beskrajnog ponavljanja jednih te istih stvari u raznim sredinama. To im svakako nije najljepši dio posla.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 10.09.2021. at 09:39
Ma ne zamjeram joj ja ponavljanje, uostalom, moderator joj je postavio i pitanje koje se odnosilo na gostovanje prethodnog dana, normalno da je morala neke stvari ponoviti.
Sviđalo mi se u jučerašnjem razgovoru što, osim početnog uvoda, razgovor nije odlutao u Covid, teorije zavjere, cijepljenja, necijepljenja i ostalo. Bilo je više riječi o ulozi pisca danas, o njihovom utjecaju na društvo (mogu li pisci biti influenceri?), demokraciji i autokraciji. Malo više politike, ali u tome su svi sudionici razgovora prilično verzirani
Super, but nije mi zao sto nisam bila bcs my butt is saying no, a sumnjam da bi mi dali uc s ribicko-planinarskom sklopivom stolicom iz intersporta. Ne bi ja zaspala da je bilo zericu udobnije. Znat cu za ubuduce da idem na hrvoja, a miljenko se zacementirao u dosadnog govornika u mojoj percepciji, jednom kad upristoje osn. uvjete. Potpisivanja mi nisu napeta jer zelim biblioteku drzat protocnom i poklanjat knjige, al volim cut pisce.
Posljednje uređivanje od ina33 : 10.09.2021. at 12:56
Meni je baš žao što u vrijeme održavanja ovog festivala obično nisam u Zagrebu...
Zavidim svima vama koji ste bili, ali drago mi je da mogu ovdje pročitati dojmove...
Ne mogu prežaliti što nisam bila na razgovoru s Michaelom Martensom jer mi je njegova biografija Andrića među najboljim knjigama koje sam pročitala ove godine, ali srećom može se poslušati još uvijek na Facebook stranici FSK-a, pa ako nekoga još zanima.... https://fb.watch/7_Q8dY753s/
Malcolm Gladwell – Kako razgovarati s neznancima
Ne znam otkud mi preporuka za ovu knjigu, mislila sam da je s ovog topica, ali listala sam postove skroz do početka 2021. i nisam naišla da je itko pisao o njoj, hm.
Publicističko djelo, a ja sam s publicistikom na vi. Ne bih ponavljala, iako je jako intrigantno, no meni osobno, jako uznemirujuće, a ne znam si objasniti zašto.
Gladwell kreće od jednog događaja od prije par godina kad je policajac zaustavio mladu Afroamerikanku zbog nedavanja žmigavca, a razgovor je otišao u totalno krivom smjeru i sve je završilo uhićenjem djevojke te njezinim samoubojstvom u pritvoru par dana kasnije.
Gladwell kroz iznošenje niza već odrađenih socioloških istraživanja, o uistinu raznim temama, pokušava objasniti zašto je razgovor tekao tako kako je tekao. Zašto mislimo da možemo shvatiti što nepoznata osoba želi, kako razmišlja i što osjeća. Mislim da su upravo primjeri koje iznosi u potrazi za odgovorom ono što me je uznemirilo, jer riječ je o koncentraciji kriminala u američkim gradovima, samoubojstvu Sylvie Plath, susretu Chamberlaina i Hitlera, laganju, laganju, i još malo laganja.
S druge strane, ono što mi je ova knjiga uistinu objasnila je, iz naše perspektive, preagilan pristup američkih policajaca traženju, zaustavljanju pa i izmišljanju prometnih prekršaja na američkim cestama, iza čega zapravo stoji sustavno osmišljena politika i obuka policajaca u traženju hard-core kriminalaca, politika zasnovana na skroz pogrešnim sociološkim i psihološkim postavkama.
Je, preporuka je s ovog topica, ali od ljeta 2020., ja sam je preporučila. Sve Gladwellove knjige su mi dobre, ako izuzmemo beskonačna ponavljanja, moram priznati da mi to dosta kvari užitak čitanja.
Hvala, Angie, na rasvjetljavanju.
Ovo je i meni zapelo za oko dok sam čitala tu knjigu.
Chesil zvuci mi bas zanimljivo
Ta ce mi bit sljedeca na redu
Negar Djavadi: Dezorijentalna, knjiga po mom guštu. Roman o Perzijskoj obitelji koja je iz političkih razloga emigrirala u Francusku. Zanimljivi i pitoreskni likovi, obiteljska povijest i priče, zanimljive i meni nepoznate pojedinosti o Perziji/Iranu. Uglavnom, o ljetnog izbora knjiga, ova mi je bila najdraža
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom