ma šta ti je, ovo je skrooooooz različito
u do jednom ministarstvu u kojem sam bila su djelatnici nosili i traperice i tenicise i odjela i haljine i apsolutno sve živo
pomoćnici ministara uredno nose tenisice na posao,
pomoćnici ravnatelja agencija dolaze u trapericama i t-shirtima na posao
a ima naravno i onih koji svaki dan nose odijela ili haljine i štikle
baš sam se svega nagledala
kod (velikog) privatnika je bila sasvim druga priča, ako postoji dress code, svi su ga dužni poštovati
ali iskreno, to su samo krpe na tijelu, sudit čovjeka po tome mi je malo onako hmmm
ako mi na sastanak dođe netko meritoran potpuno mi je nevažno što mu je na stopalima
isto tako nekoga neće štikle ili sako izvući od nesposobnosti
kako bih rekla, svjesna sam da je to samo dojam
isto kao i rječitost, netko je u stanju bullshitat svoj put kroz život dobrom pričom, al je svejedno bullshit
Posljednje uređivanje od betty blue : 12.03.2019. at 14:18
A smiju li onda djeca na kraju krajeva u tuti u školu?
I moji moraju, iz istih razloga. Ali dosta je strogo bilo ovdje mišljenje prije par godina, pa me zanima je li još tako.
ali to je samo nečije mišljenje
ja ću sad napisati da moj ide u školu u donjem dijelu trenirke jer njemu tako odgovara a doma i u školi svi to toleriraju
i sad će se javiti xy forumašica i reći da je njima to potpuno neprihvatljivo
što je isto ok
ja se ne zgražam nad vašom djecom u neudobnim hlačama, nemojte ni vi nad mojim u udobnoj trenirci
Moj peti razred, odbija nositi hlače. Kupila sam mu što neprimjetnije trenirke( tamno plave, ravno krojene, bez ikakvih vidljivih oznaka).
Posljednje uređivanje od ina33 : 12.03.2019. at 15:30
Moja cura je stalno u tajicama.Hlače i trenirke joj spadaju.Da nije tako,nosila bi.
Mislim da ovdje niko nema problem sa oblačenjem i da se to toliko gleda.Ali eto,ne kažeš nešto,nešto ne dovršiš i ispadne tako.
Sad bi ti neke rekle, a jel negdje piše u tom restoranu da ga trebam jesti priborom ili rukama? Ako nije napisano baš na ulazu, ne priznaje se
Baš čitam - po bontonu je nepristojno prstima uzeti komad mesa s tanjura. Treba ga, naime, prvo nabosti vilicom pa tek onda prinijeti prstima suprotne ruke .
Splicane ne mogu tako dobro citat. Sareniji su u robi . Manje konzervativni..u poslovnom odijevanju. Sestra moja se svojedobmo okretala za mladicem u odijelu i aktovkom u zg-u . Mislila je da se snima neka reklama za telekom operatera il banku i da je on maneken
Posljednje uređivanje od ina33 : 12.03.2019. at 16:16
Ja sam jedna od onih s ugrađenim smislom za dress code po bon-tonu i protivnica trenerki u školi, kao i kratkih hlačica, golih trbuha, ramena i dekoltea.
Naravno da su moji pobijedili i nakon svih natezanja idu redovito u trenerkama u školu jer svi idu. Uključujući i profesore. I digla sam ruke od te borbe, odavno. Ali mišljenje nisam promijenila.
Ovo što ina piše je živa istina. I ja radim u velikoj firmi i stvarno se može lako zaključiti iz kojeg je odjela netko, samo po odjeći. Nisam dosad o tome razmišljala, ali točno imam u glavi sliku kad krenem o tome misliti.
Ja ko barbi, ali moji nisu pobijedili i poslije vrtića se trenirka nosi samo doma, na izlete u prirodu i sport
Sent from my iPhone using Tapatalk
Meni je tokod odjece nekako ili imas tu potrebu izraziti se pa kao jedna moja nekdasnja kolegica uspijevas u tome i na recepciji u bijeloj kosulji i crnim hlacama ili nemas pa kao ja samo nosis tu istu kosulju i hlace. Plus to da osjecas ili ne taj neki priliči se ili ne. Ako si strasno modno izrazajan, onda te takve sitnice kao dress code ne kamufliraju, vec isticu. Ako si samo lijen peglat ili trazit hlace na crtu, ne treba to mijesat s nepotrebnoscu pravila.
Ja sam ova nemastovita kategorija pa bez problema mijenjam dress codove ovisno o radnom mjestu, a opet ne odricem se. Nekako meni je to sve samo odjeca.
Naravno prstima,i još luk malo umočiš u slanik.Ćevapi isto,to se podrazumjeva.
Jednom smo išli u Bihać i naravno odemo na ćevape.I stižu nama ćevapi na tanjiru,bez viljuške i noža.Ono-samo tanjir sa ćevapima pred tebe.MM,koji je picajzla i koji za sve koristi nož i viljušku,ostao .Ja navalila prstima i kažem mu "ćuti i jedi,ovdje je to tako".Mislite da je mogao?Zvao je konobara i tražio.
Ja sam recimo toliki protivnik onih lelujavih trenirki za sport (kao npr sorc za kosarku) da u kuci nemamo niti jedne. Tako sam sigurna da, do daljnjeg, sestogodisnjak nece to obuci u skolu. Nosi joggers, ali samo ponekad. Uglavnom je u trapericama i slicnim hlacama, skroz uskim, s elastinom, koje na srecu smije nositi jer nije punoljetan. Na srecu poizvode sad na sve strane hlace za djecake s elastinom mada mi nije problem, a ni njemu, kupiti na odjelu za cure. Trogodisnjakinja cesto sama bira odjecu pa jos cesce izgleda kao cirkus. Ona nema trenirke jer su joj takva roba pada u struku.
Na poslu radimo s djecom (i profesorima, roditeljima...). Nasla sam dress policy:
Due to the nature of the business, it is necessary that all employees maintain an acceptable standard of dress. Employees should present themselves in a professional manner. Clothing should be clean, without rips or holes, and appropriate for the job.
Unacceptable clothing on the floor of CMSM includes, but is not limited to: thin-strap tank tops (less than two inches wide), low cut pants, and extremely faded or worn jeans. Jeans and sweatshirts in good condition may be worn. Skirts and shorts may not be appropriate for activities, but may be worn if no shorter than four inches above the knee. Comfortable shoes and comfortable clothes are suggested. No flip-flops or open-toed shoes; shoes must be secure. Employees must wear a nametag during their shift.
Blago rascerupane traperice prolaze; imam dva takva para. Onako su fine, a nisu. Ja vrlo rijetko radim direktno s djecom pa uglavnom moram nositi closed toe shoes. S druge strane, u land of eternal winter uglavnom nosim nekakve gozjerice ili cizme. Tenisice nosim samo za sport, osim starki.
A zapravo se oblacim prema dnevnom kalendaru, prognozi, a i raspolozenju.
No tu je sve to prilicno relaxed. Cijela regija je poljoprivredno nastrojena pa je tesko bilo koga suditi po odjeci. Uglavnom oni s najvise novca hodaju okolo u blatnjavim cizmama i John Deere silterici (i nisu automatski needucirani ili seljacine... osim doslovno, jer zive na selu i vlasnici su raznoraznih farmi).
Kod nas je donedavno bilo zabranjeno muškima u bermudama ući u zgradu. No kako je sada u modi biciklom na posao može se ući ali se treba presvući.
Sve u redu, samo stavite smajlice ili se sprdajte... ali i dalje to mislim. A vi mislim uopće ne razumijete što želimo reći.
Evo pulinka je lijepo dodatno objasnila, a poslije opet i cubana.
K... dakle ne pravim se ja blesava, vidim i sama kako se masa ljudi na mnogim mjestima oblači... ali to prvenstveno vidim kao njihovu želju da se tako obuku. S druge strane, to što postoje i svi oni drugi koji se “drznu prekršiti ta pravila” govore samo to da ta pravila nisu u kamen uklesana.
A ovo što vi tvrdite o neprimjerenosti i dalje smatram vašim osobnim doživljajem toga što je pristojno/nepristojno... iskazuje poštovanje/nepoštovanje.
Jer način na koji opisujete dolazak u kazalište / ministarstvo u tenisicama/trapericama je u najmanju ruku kao da je netko tamo došao gol.
I nikako se ne mogu složiti s vama oko toga i dalje to vidim kao vaš osobni doživljaj, pa ajmo dakle reći i predrasudu.
Posljednje uređivanje od Bubilo Bubich : 12.03.2019. at 23:07
Npr. Lili što bi se meni točno dogodilo da se zaposlim u tvom odjelu i dolazim obučena ovako kako dolazim na svoj posao? Je l bi mi netko konkretno rekao da moram imati “finu cipelu i finu bluzu”? Dakle, ne pričamo o uniformi koja je propisana... nego o svakodnevnoj odjeci... je l bi mi netko rekao da ni pod koju cijenu ne smijem dolaziti tako “na vaš kat”? Je l bi dobila otkaz?
I najviše od svega me zanima, je l bi svi u odjelu mislili da ja tamo ne poštujem nikog i nikoga iako dobro radim svoj posao, kolegijalna sam... no, eto... nosim neku čudnu obuću i ne bi na sebe stavila blizu i maramu.
Ako na sve ovo odgovoriš s “da”, meni je to puno gore, ili ajde barem isto kao “ne želim se voziti u bmw-u jer njega voze samo takvi i takvi” i “nemam što raditi na kavi s nekim tko je bio na koncertu MPT-a”.
Kad kažem “puno gore” to je jer predrasudu o vozaču BMW-a/ljubitelju MPT-a imaš prema nekoj nepoznatoj osobi, a ovdje za osobu s kojom svaki dan radiš, držiš da se ponaša neprimjereno / ne poštuje nešto, samo zbog izbora svoje odjece.
Pa, da dodes radit na moj kat, ja bih te smatrala nefleksibilnom i osobenjakinjom. I naravno, ja bih ti u cetiri oka izlanula sirovo i zdravoseljacki da su ti tenisice i majice predmet osude i da te ljudi vide samo kroz njih. A da sam na rukovodecem polozaju, izricito bih propisala dress code na nekim predstavljanjima da mi se ne dogodi da kolega u odijelu i kolegica u tenisicama i trapericama predstavljaju stogod.
A i sve ovo sto pises, ja pomalo ne razumijem. Mislim to je samo roba. Ako svi u firmi nose kosulje, hlace na crtu i cipele, pa valjda bar za dane sa strankama covjek moze obuci isto. Ono hlace moras kupit, pa kupis na crtu samo za posao i onda traju desetljecima... Nije mi to neki strasan angazman a pokazuje spremnost na pripadanje radnoj zajednici.
Dakle drugi ljudi me vide samo kroz njih i predmet sam njihove osude? To se ne zove predrasuda? Kako se to zove?
Inače, jučer razgovaram s dvije kolegice iz ureda... jedna je imala traperice i tene, druga hlače od nekog drugog materijala i cipele. Meni su one stilski bile potpuno jednako obučene. Jer ovdje zapravo pričamo o stilu, a ne o materijalu... jer se “pristojnim” smatra samo fini stil.
Rekla sam prije da se za turbo sastanke/prezentacije sredim tako malo bolje.. Ali to bude manje od 5 do maksimalno 10 puta godišnje. I nije da se ja “ne sredim” - ja pomno biram i te hlače i te tenisice... ali i dalje se ne vidim u finoj bluzi i hlačama na crtu jer se hebi ga ne vidim i evo sad sam ljuta od same pomisli da bi me netko silio na to.
Dakle ako bi kolegama bila predmet osude to bi meni više govorilo o njima nego o meni. A ako bi šef propisao kad moram, onda ne bi došla u onome u čemu piše da ne može. Ali to bi opet isto bilo u mom stilu, bez odjevenih predmeta koje ne nosim... dajte ne nemojte... s 20 sam se još uzrujavala da ne odudaram, ne moram to valjda raditi i nakon 40.-te? Svašta.
Posljednje uređivanje od Bubilo Bubich : 13.03.2019. at 07:17
tko se ono busao o prsa da nema predrasuda i zgrazao se nad onima koji su ih svjesni?
to je dress code, pristojnost, u svakom slučaju, ispravno je i prestani ljude zbunjivati činjenicama
ali se slažem s tobom, nikakva bluza meni neće popraviti dojam nestručne osobe
ako svi dolazimo na posao samo da bismo sastančile i bile lijepe onda se nekako ne vidim u tom miljeu
imam srecu da na poslu zbilja ne moram misliti sto oblacim.
dolazim u trapericama i tenisicama, ali cesto i u cizmama, balerinkama, sandalama.
oko mene ljudi su raznorazno obuceni. onako kako im odgovara.
vjerujem da sam puna predrasuda, koliko ih sam ih svjesna ne znam.
ali vjerujem da ipak svako radno okruzje nosi odredjena nepisana pravila oko oblacenja. recimo uciteljice nece hodati s velikim dekolteom. mozda nije napisano u kucnom redu, jer lijepa bluza moze biti i s dubiljim dekolteom. mozda je osoba bas takva da joj je to stil, ali ipak u skoli je neprimjeren.
mozemo naci jako puno takvih primjera.
godine isto tako nose promjene u stilu.
ovjde se po meni brkaju dvije tri stvari a to je udobnost i stil. jedni sad brane hudice, traperice, tenisice jer su udobne i da ih po tome ne treba suditi.
ali isto tako imate i krasnih cipela koja su jako udobne, hlaca mozda bas na peglu koje su udobne.
i koliko god mi ovdje branili traperice i tenisice ipak odijelo cini covjeka.
ostavlja prvi dojam.
opet na srecu ja u podrumu, nemam klijente, nemam bas dodira s drugim ljudima, pa si mogu dozvoliti stil koji imam, ali bome na neka dogadjanja cu se ipak potruditi imati svoj stil, ali molo vise formalno se obuci.
Da, onaj tko desetljeće nosi iste hlače je sređen, a onaj tko nosi traperice nije. (i bez brige, tko stalno nosi iste hlače će isto biti predmet komentiranja kolega)
Bubilo, ne uzrujavaj se, ne znam u kakvim megakorporacijama ove kolegice forumašice rade, ali vremena su se zaista promijenila što se tiče oblačenja. Moj tata je išao svaki dan u odijelu s kravatom na posao, ja kad sam počela raditi se sjećam da kad bi išli na neke stručne konferencije su ljudi koji su držali predavanja obavezno sa sobom vukli odijela, a i malu peglu da ne budu #jokić - danas mislim da na takvoj konferenciji netko dođe držati predavanje u odijelu, svi bi pali u nesvijest.
pa dobro kažeš, spajalica, nikakav dress code ne može propisati da se ljudi "lijepo" oblače. NEtko može biti obučen po svim pravilima dress coda, pa da to opet ne bude lijepo, niti primjereno, niti da ostavlja dobar dojam itd. itd. Pa ono, imamo skoro svaki dan priliku gledati naše političarke koje nose lijepe bluze i haljine, a dojam je kuku meni. Iskreno, meni je još sto puta gore kad se netko uzaludno trudi nego kad je jednostavno obučen.
Pitanje je kakvo pravo imaju kompanije tražiti od svojih radnika da troše svoj novac i vrijeme na oblačenje koje nema baš nikakve veze s njihovim poslom. Pa ono, ako je to negdje zaista jako važno, kupite mi uniformu (i stilista).
Konkretno, znam to nepisano pravilo za školu: nastavnik svojom vanjštinom (a tu spada i odjeća) ne bi smio odvlačiti pažnju učenika od sadržaja onog o čemu predaje.
Doduše, to je pravilo bilo važeće prije 40 i više godina tako da nemam pojma kako je danas. Iako mi se čini zdravorazumski, ovako samo po sebi.
(ovo "ne bi smio" ne znači da je uvijek bilo tako, znam više anegdota o, u najmanju ruku neobično odjevenim profesorima, a sigurno bi i druge forumašice našle dosta vlastitih anegdotalnih primjera ).
apsolutno se slažem, upravno sam ovo zaboravila napisati ranije
pitanje dress code-a se lako riješi uniformom
pa bi onda bilo zanimljivo vidjeti tko ima uniformu a tko ne
neki back office bilo čega teško da bi dobio uniforme
ja sam godinama radila u back officeu i držala se tog finog dress code-a iako me klijenti, a bome ni većina kolega nikad nisu vidjeli i komotno sam mogla u pidžami doći, nitko ne bi ni primjetio
BB cure su ti dolje već sve odgovorile. Ne bi tebi ništa bilo, al ti bi se osjećala kako netko reče ko "krme u Teheranu" pogotovo ako sudjeluješ na sastancima visoke razine, sa svojim managementom ili vanjskim klijentima, jednostavno bi sama pomalo prilagodila svoju odjeću. Ne trebaju to uopće biti hlače na crtu i štikle , ima toliko različite robe između kako reče spajka a da nisu traperice i tenisice.
X
X
X
X
A ako je netko u back office-u, neka podrška tada zasigurno nije isti dress code kao za osobe koje su izložene vanjskim klijentima ili imaju pod normalno sastanke visoke razine.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 13.03.2019. at 09:07
Samo na spajku još... ne branim ja tene i traperice jer su udobne, a hlače na crtu i cipele nisu. Nego zato jer se meni to jednostavno ne sviđa. Ne želim nositi takve hlače ni takve cipele. Jer ne želim. Jer se to meni ne sviđa. To nisam ja. Kao što netko neće obući finu cipelu na svoje vjenčanje i kao što neko drugi neće obući starke na svoje vjenčanje.
I po meni se ta nepisana pravila odnose na npr. upravo to - da nemaš predubok dekolte, suknju do gaća i slično... jer ne moram ja obući tene i traperice, mogu i marte i samterice - to je opet isto - “nisam fino obučena”. Nitko dakle ne pita za moj stil nego se pravila odnose samo na jedan stilski izričaj.
I ako se meni postavlja pitanje “pa to je samo odjeća, to te ne definira, zašto ti je toliko bitno?”... zašto to onda ne vrijedi i za suprotnu stranu “da je to na meni samo odjeća” nego će se oni zgražati?
Ne Lili, ja bi se osjećala ko tele u Teheranu da obučem bluzu i stavim finu maramu...
BB neće se nitko zgražati, to je tvoj stil, tvoja roba, al ti bi se posliej nekog vremena u takvom posl.okruženju obučena u marte osjećala u najmanju ruku neobično.
.. pa ono kad gledaš koliko to puta profesor može omotati remen oko sebe pa ne pratiš na satu fizike.
Postoji mala razlika između nastavnika i nas ostalih zaposlenih - oni rade s djecom. A djeca nisu zreli odrasli ljudi, pa je za njih za očekivati da svašta vide i komentiraju. Tako da bih se ja složila da je zdravorazumski ako radiš u školi oblačiti se neutralno, tako da ne privlačiš pažnju.
Posljednje uređivanje od betty blue : 13.03.2019. at 09:11
Evo primjer: 70-tih godina je na jednoj zagrebačkoj gimnaziji predavala profesorica koja je voljela nositi dekoltirane bluze, kratke suknje, naglašeno se šminkala, i još je imala običaj sjesti na katedru, tako da maše nogama pred nosom pubertetlijama u punom zamahu
Znali su se žaliti razrednici da se ne mogu koncentrirati na nastavu, a razrednica bi im onda rekla: "nemoj gledati! Zatvori oči i slušaj što ti priča!"
Evo baš suprotno... nakon 18 godina u svim mogućim poslovnim okruženjima na koje sam išla na sastanke i držat prezentacije napokon se osjećam kao ja, oslobođeno i niti najmanje neobično.
Na neki “the susret” ne bih došla u običnoj pamučnoj majci, ali ne bi bila niti u ičem “posebno finom”.
Slazem se sa Bubilo strujom i mislim da je ideja o dolicnom oblacenju tako ziva i razradjena samo u glavama onih koji se tako i oblace- te stoga i imaju predrasudu da su ostali neprilagodjeni/ nefleksibilni/ neprimjereni.
Osobno polazem na odjecu, nije da malo trosim na istu, zivim u uvjerenju da imam dobar stil , radim u konzervativnom okruzenju, a doktorat sam obranila u martama. I ne, nije to bilo nisto osobito kontroverzno ili upadno. Jednostavno su danas puno sire granice prihvatljivog i primjerenog. A granice se sire na racun individualnog stila i na racun udobnosti. I to je super. Za sve osim onih koji imaju predrasude.
Sent from my iPhone using Tapatalk