 |
|||
Mislim da me to mucilo - da li je NE dovoljan. Da li moram pregovarati..obrazlagati itd.Peterlin prvotno napisa
Ja imam neki anksiozni problem s tom disciplinom..tesko probavljam konfliktne situacije s njom, to je pretjerano taj moj dozivljaj ali znam otkuda dolazi. Kako sam ja zavrsila sa svojim poremecajem u zivotu, strasno se trudim ne priustiti joj neku traumu u ovim godinama...pa pretjeram u analiziranju, ko uvijek.
Baš mi je drago da sam počela čitati Juulovo "Kako reći ne..."
Otprilike sam pol tog fulala.
Imaš pravilo 3 rečenice. Nakon toga dijete više ne sluša. A NE je i te kako dovoljan. Čak se ne moraš zamarati pregovorima. To je zamagljivanje granice. Granica treba biti jasna i čista. Pregovori su debeeeela iznimka, nikako pravilo.
Lavko, od svih preporuka literature za razna razdoblja djecjeg zivota, jedino mi je ova sjela:
https://www.amazon.com/Whole-Brain-C...le+brain+child
Dobila sam je na preprouku od prijateljice, klinickog socijalnog radnika, inace je majka dvoje djece, slicne dobi kao moji (njeni su 4.5 i 2, moji 4 i 1). Rekla bih da je primjenjiva na svaku dob, a za razliku od 95% drugih knjiga koje su mi dopale ruku, ova ne zvuci kao jeftini self-help prirucnik koji nema veze ni sa kakvom stvarnom situacijom u zivotu.
Isti autor, No Drama Discipline, takodjer preporuceno, ali s ovih mojih dvoje nisam jos tako daleko dogurala. Imas jos i Peaceful Parents, Happy Kids od Laure Markham. To je dosta hvaljeno, imam primjerak, ali opet, ne stizem citati uz njih dvoje.
Ja cesto objasnjavam zasto ne,ali nekad mi se cini da stvarno pretjerujemo u toj komunikaciji s klincima.
Ima situacija u kojima nemam zivaca/volje i vremena objasnjavati.
Lavko je bez pardona uzmem iz ruke ako smatram da trebam.
Moja mobitel s punjaca krade.
Jedna psihologica mi rece(doduse za starijeg)recite ne,zasto-jer sam ja tako rekla i kraj rasprave.
Ja sam to, kao i skoro sve u životu, shvatila predoslovno. Ja sam se dosad naobjašnjavala, a možda uopće nisam trebala. Zato mala i ima bogat rječnik
A ja razmišljam kako ću je povrijediti s direktnim "ne".
Inače, jel Juul nekom emalo konfuzan?
Ne znam jel do prijevoda il do njega al ko da ne razrađuje misli baš jasno..ono ko da piše, pa malo ide popit kave, pa zaboravi di je stao pa nažvrlja malo, pa opet kava..
Je, meni je Juul često težak za shvatit što je htio reći, a imam dojam da nije toliko do mene, koliko do toga da se ne izražava dovoljno jasno. Sad si mi s tom kavom koju pijucka dok piše sve objasnila, to je to
lavko, neke ljude treba podsjećati da je s djetetom potrebno razgovarati, a druge da nije potrebno uvijek razgovarati i obrazlagati. Ti po svoj prilici spadaš u ove druge, pa samu sebe podsjeti povremeno na to. Inače, komunikacija, razgovor, objašnjavanje, prenošenje - to su neprocjenjive vrijednosti, ali i jasno ne bez dodatanog komentara, ili s vrlo kratkim komentarom, ima svoje mjesto u odgoju.
I često ne ide bez minimuma sile, ali važno je da ostanemo na minimumu.
Mene čak i sad, s velikim djetetom, ponekad iznenadi kako zapravo najbolje reagira na trezven, hladan i odlučan "ne". Inače bi raspravljao i pravdao se do prekosutra, ali samo ako osjeti da će ga netko slušati.
I meni se ponekad čini da smo mu previše objašnjavali i tumačili svaku glupost dok je bio mali, ali, lavko, ako te to tješi, bogat rječnik je korisna stvar u školi
Ma meni je zanimljivo sad s većom i velikom djecom, kad pomalo čuješ i njihovu stranu, i postane jasno da je puno tih rasprava s njihove strane jednostavno pucanje iz sveg oružja, ne bi li postigli cilj. Ono, nema tu baš uvijek nešto sadržajno i važno. Mislim, kao da je to ništa novo...
Posljednje uređivanje od vertex : 23.01.2017. at 11:27
Da.Ja sam to, kao i skoro sve u životu, shvatila predoslovno. Ja sam se dosad naobjašnjavala, a možda uopće nisam trebala. Zato mala i ima bogat rječnik
A ja razmišljam kako ću je povrijediti s direktnim "ne".
Inače, jel Juul nekom emalo konfuzan?
Ne znam jel do prijevoda il do njega al ko da ne razrađuje misli baš jasno..ono ko da piše, pa malo ide popit kave, pa zaboravi di je stao pa nažvrlja malo, pa opet kava..
Juul je precijenjen, po mom skromnom mišljenju.
Više su mi se svidjeli neki drugi autori, u prvom redu Stanley Greenspan (ne mogu naći smajlić koji se klanja do zemlje), a nakon toga i drugi, evo kako mi pada na pamet:
Brazelton - Sparrow: Vaše dijete od začeća do treće godine; Vaše dijete od treće godine do škole (tu drugu sam imala, odlična) - http://www.mvinfo.hr/knjiga/4945
Diane Ehrensaft: (Raz)maženo dijete (ta je dobra jer autorica priznaje svoje greške u roditeljskom pristupu - to je nešto što svaki roditelj prije ili kasnije iskusi)
Steve Biddulph - više knjiga, npr. Tajne sretne djece, Nove tajne sretne djece....
Thomas Gordon: Škola roditeljske djelotvornosti (ali to mi se čini da nije za sasvim malu djecu)
Ma ne znam, ima ih tu još hrpa - Sears, Penelope Leach (ali to je knjiga o tome što bi društvo trebalo činiti za djecu, a to propušta)... Previše sam toga pročitala i puno zaboravila.
Nije važno. Ne trebaš sve to samljeti. Nađeš JEDNU knjigu koja ti se čini ok i nje se držiš. Mora biti u skladu s tvojim zdravim razumom. Kao i hrana - nekome odgovara jedno, nekom ni slučajno... Nemoj se obazirati na ono što DRUGIMA valja, nego traži ono što će TEBI biti primjenjivo i dati rezultate.
Ono što je meni kao roditelju puno pomoglo nije Juul (on meni osobno nikada nije legao) nego William Glasser - Teorija izbora: http://www.alinea.hr/090.html
Sretno!
Meni Juul spada u kategoriju nemogujatocitat. Imam podosta knjiga u elektronskoj verziji, ali nemere.
joj, Kaae, hvala ti na ovome
i meni
a cijelo vrijeme mislim da sam jedini vanzemaljac kojem on ne sjeda
Hvala na preporukama, a Teorija izbora mi je štivo za život, za sve..to mi je psih preporučila prije godinu dana.
Juula ću pročitati jer kad nešto ne kužim, onda me muči dok ne skužim. Iako bi najradije izguglala prevoditeljicu da vidim tko je..da nije iz društva disleksučnih il tak nešto..
Nisam nikad drzala Juula na hrvatskom u ruci, tako da se kategorija nemogutocitat odnosi na engleske originale.
Ginger!
Kaae
joj, lavko draga, probaj malo manje analizirati
znam da ti nije lako...
Čitala oba i odbacila, ne kao neprimjenjivo nego kao prežvakano. Pa kome milo, kome krivo...Nisam nikad drzala Juula na hrvatskom u ruci, tako da se kategorija nemogutocitat odnosi na engleske originale.
Zapravo, stav o Juulu ovisi o tome što vam je prije došlo u ruke. Ako ste čitali Penelope Leach, onda će Juul imati zanemariv značaj, ali ako vam je to PRVA knjiga od te vrste, možda ipak ima drugačiju težinu. Da ga ne osudimo preoštro. Jer većina njih prežvakava iste stvari....životne.
Peterlin, ti bi trebala napisatu knjigu
stvarno
meni je Juul bio odlican
on je pisao ono sto sam ja osjecala da je ok, mada su okolina i drustvo tvrdili da nije
bas mi je bio otkrice
imam nekoliko njegovih knjiga doma, i iako mi vise ne trebaju da bih potvrdjivala odgojne metode ili naucila nesto novo, nekako mi se tesko rastati od njih
Penelope Leach i Prvo djeca - sokantna, i uzemirujuca, i divna
lektira
Da ti znaš koliko ja materijala imam doma.... Ja sam skriboman i bilježim godinama razne stvari, za vrtić sam napravila baš priručnik ZA RODITELJE jer mi se učinilo da takav materijal nedostaje. Sad imam sličan i za školu i za roditelje djece s teškoćama, ali nikako da uhvatim okrugli komad neprekinutog vremena da se time pozabavim. Možda jednom, u mirovini... Danas mi je (po papirima iz kadrovske evidencije) 30 godina staža... Valda do penzije ne budem sve pozaboravljala. Bilježim i dalje, ne toliko revno kao prije, ali ipak...Peterlin, ti bi trebala napisatu knjigu
stvarno
Haha,jedino da se narokam još tabletaKaae
joj, lavko draga, probaj malo manje analizirati
znam da ti nije lako...
Nego, vidim potpis - ajmeeeee...e pa čestitam, navijam za dečka :D
Peterlin, zato i kazem
stvarno si nepresusan izvor informacija
emily, znam ja da vecina voli juula
zato sam sretna sto sam konacno nasla istomisljenika, da se ne osjecam ko vanzemaljac
ne kazem ja da je on nesto lose napisao, al ono, fakat mi nije citljiv
imam i ja nekoliko njegovih knjiga, moram ih staviti u oglas
cuvam ih jos od prve cure, kao procitat cu...i svaki put kad pocnem - odustanem
nije to za mene
lavko, polako, budi blaza prema sebi
i thnx...curka jeja radjam samo snazne zene
Pa to me podsjeća na onaj roman "Male žene" o 4 sestre. Samo neka je sretno do kraja.
Nisam počela vikati, al nekako mi paše naša situacija pod ovu temu.
Ja sam jedna od "ritam i red mama". Funkcionirali smo odlično, bez nervoze, sve stignemo, svi zadovoljni, prelasci iz jedne faze u drugu traje uobičajenih par dana. Dijete 16 m spava u kinderbetu, cijelu noć, po danu još uvijek želi dvaput spavati, nema nekog dugog uspavljivanja. Većinom sam zaspe i po danu i po noći, i nama i čuvalici. Jede prilično zdravu hranu, sve voće i većinu povrća, ribu obožava, meso OK. Zna se sam igrati, voli ići u šetnju, TV iznimno gleda (ne zanima ga), pleše sam, pleše s nama, obožava slikovnice i duplo kockice... Od nepoželjnih navika - noću ima dudu. Danju nema dude.
I što bih ja sad - dijete se razbolilo, gripa, upala uha. Ali nije to sve - i ja sam dobila gripu, muž tjednima niže viroze i nisam imala snage gurat naš ritam. Osim toga pedica je rekla da je za uho dobro da nešto žvače. Pošto neće naravno cijeli dan hodat s jabukom u ruci, ja sam mu dala dudu preko dana i njegovo plakanje zbog upale uha bi trenutno prestalo. Kad smo se skinuli s antibiotika, ja sam krenula skidati i s dnevne dude opet (bio je na cjelodnevnoj dudi doslovno 4 dana). Rastureni ritam, oduzimanje dude, mi tek ozdravili, nemamo snage. I premda mi ide uvođenje i mijenjanje ritma, sad mi je baš teško. Sad jede previše, pa mu bude zlo, uspavljivanje na rukama, neprekidno traži dudu, budući da puno jede, stalno mora i kakati, a ne da mu se presvlačiti, uglavnom - Dragi djede mrazu, hoću da opet bude isto kao prije gripe!
Iskreno, vjerujem da će se to korigirati, ali mi je zbilja naporno. Ne vičem jer nisam taj tip, al dođe mi opuštajuće kad se malo maknem objesit veš i oprat prozore. Znam da je njemu isto tako teško, još se ne zna ni izraziti.
Ima takvih perioda... Proći će i to... Drž'te se!
Penelope i juul tematiziraju sasvim različite stvari.
Juul ne daje uputstva za upotrebu, niti slaže planove djelovanja.
Onakvi smo roditelji, kakvu smo ljudi. Što znači, da će nam odgovarati onaj tip knjiga, koji na neki odgovara našoj osobnosti, temperamentu i strukturi.
Dotuci ce me ta disciplina. Ja se ne znam uopće opredijelit sto bi disciplinirala sto ne..ne mislim na velike stvari, to znam al oko sitnica ne znam ak joj sad ne utuvim hocu.li kasnije. I onda nekad bezveze reagiram. Na glupost. Što ne bi bilo lakše da ne moram svaki put vagati hoću li reagirati ili ne..ufff
Dok ti to sebi ne posložiš u glqvi, teško ćeš djetetu nešto dokazati. Moraš odabrati ono što je bitno (štajaznam pranje ruku, spavanje, jelo), ono što nije vrij3dno truda, ali trebaš se organizirati. Ne možeš od djeteta očekivati da vodi računa o tome. To je tvoj posao. TI SI TA koja je odrasla i koja treba promisliti unaprijed i fizički onemogućit (štajaznam, kemikalije, utičnice, vruće rajngle, šalicu s kavom pa čak i mobitel nikad ne ostavljati na dohvatu, nikada), pa će biti lakše.
Da, da, totalno se slazem. Za vazne stvari mi nije problem. Oko nekih nema rasprave. Ali ovako te sitnice. .
Ovo sad zvuči ko da djetetu dajem da nagne iz boce rakije ak hoće. .ma nije da imam takav problem, zna se što se nikad ne smije..al nekad je tesko razgraniciti oko manje bitnih stvari.
Pa negdje mora vježbati granice ....a gdje će nego na tebi? Ti si joj prva za učenje komunikacije. I ona tebe odgaja koliko i ti nju.
Ne kužim, kaj tebe to zapravo muči? Pa ne očekuješ valjda od dvogodišnjakinje da posluša isti čas sve što čuje od tebe....
ok je i da ne budeš dosljedna baš uvijek..mora ona naučiti da svatko ima svoje granice koje se , ovisno o situaciji, mogu mijenjati a ona ih treba poštovati.
meni se jedan dan skače s malom drugi dan ne. jedan dan joj dozvolim da mrlja brašnom po podu, neki put ne. ovisi koliko mi se da čistit za njom, jesam li taj dan oprala pod itd.
ni njoj se svaki dan ne pospremaju igračke, pa ih ti nekad pospremiš umjesto nje. kužiš, sve je to normalno, najteže je doći do toga da ona ispoštuje tvoje granice ali to je proces i s dvogodišnjakinjom prilično buran proces.. ali meni se odličnom idejom pokazalo i da ja poštujem njezine, recimo ne želi danas nešto jer je umorna, spava joj se itd. OK, ne moraš, budemo sutra, malo kasnije itd.
lavko, probaj naći P. Leach, Odgoj i njega djeteta ( http://www.superknjizara.hr/?page=kn...jiga=100013433 ), to je starije izdanje knjige Vaše dijete
( http://www.algoritam.hr/?m=1&p=proiz...8#.WJT_JfK51p0 ). Vjerujem da ćeš se naći u njoj.
Isti je stil, ali je lakše snaći se u starom izdanju ( tvrdoukoričeno)
Evo nanimira je napisala što me muči zapravo, valjda ja to ne znam objasniti - koliko je bitno biti dosljedan uvijek, znamo da je bitno biti dosljedan ali ima nekih situacija, npr. ne dam više od dva slatkiša dnevno - bombon i Životinjsko carstvo npr, ali da li mogu nekad dati više ako je prilika? Ili, mora pospremiti za sobom kad razbaca igračke ali ako ja jednom pospremim, jel to onda isto OK, neću joj poslati poruku - nekad moraš, nekad ne moraš?
Plus, moje dijete je onako malo...kako je netko gore napisao u kategorjii "štečotina" haha, ponekad mi se čini da bi mogla konstantno govoriti ne to, ne to, ne to..jer ona mora gurnuti nos u sve, skočiti na sve, valjati se na svemu, nju uopće ne zanimaju neke statične igre, crta i slika 5 minuta, a onda akcija. ja uopće ne želim govoriti cijeli dan ne.
Ja recimo ne volim takva stroga pravila kao "samo 2 slatkiša dnevno i to je to". Svaki dan je drugačji. Nekad ne želi čokoladu uopće. Nekad žica više. Dam mu, ne znam zašto bih branila.
Nekad pospremamo skupa, nekad on sam, nekad pospremimo mi. Nisam za vojnički režim
Recimo doma kod nas se smije igrati s ormarima u spavaćoj sobi, ulazi unutra i igra se skrivača. Moja i muževa odluka je bila da to dopustimo i on uživa ko prase. Niti jedan drugi ormar ne dira, ni kod nas ni u gostima. Ali bilo je ili stalno ne ili da negdje olabavimo
Inače sve faze na koje sam ja šizila su mu prošle - igranje s vratima, paljenje/gašenje svjetala, skupljanje i bacanje kamenčića, ludost za daljinskim... samo treba preživjet najveću ludost
ja mislim da je sasvim ok nekada izaći iz pravila, i reći "ok danas je iznimka", ali zavisi od karaktera djeteta, neki jedva dočekaju da vide da to postoji, pa će i sljedeći put tražit iznimku
ali ako tako bude, onda odlučiš da ubuduće neće bit toliko iznimki
prilagođavaš se djetetu, ali dosljednost svakako neće propast ako ponekad napraviš drugačije. ako primijetiš da tvoje vrludanje od pravila zbunjuje dijete, smanjiš vrludanje
Lavko, možda bi bilo najbolje da sama staviš na papir principe koje trenutno pokušavaš izganjati. Zašto npr. smije pojesti samo dva slatkiša dnevno ? Što će joj se dogoditi ako pojede 3 ? Meni je razumnije uvesti pravilo da nema slatkiša dok se ne pojede kuhani obrok. Na taj način će automatski pojesti manje slatkiša, steći će naviku jedenja kuhane hrane, a ni ti slatkiši s vremenom neće više biti toliko zanimljivi ako nema strogih zabrana. Zapravo, osvijesti sebi što želiš da dijete nauči slijedeći tvoja pravila.
Druga stvar - riječ ne. Umjesto riječi "ne", pokušaj pretvoriti situaciju u priliku za igru i učenje. Npr., umjesto "nemoj bacati igračke", "hajdemo se igrati s ovim igračkama". Umjesto "nemoj dirati nož", "idemo namazati džem na kruh, mama će ti pomoći". Pusti je da uči na posljedicama. Neka se pecne, neka se udari, padne, neka se igračka slomi... Nekada ne ide drugačije. Daj joj slobodu, ali uvijek budi fizički dva koraka iza nje, da se opasno ne ozlijedi, a u mislima dva koraka ispred nje, neprimjetno kreirajući situaciju na način na koji to tebi odgovara.
Ja ne kužim zbog čega si šizila na ove faze koje si nabrojalaJa recimo ne volim takva stroga pravila kao "samo 2 slatkiša dnevno i to je to". Svaki dan je drugačji. Nekad ne želi čokoladu uopće. Nekad žica više. Dam mu, ne znam zašto bih branila.
Nekad pospremamo skupa, nekad on sam, nekad pospremimo mi. Nisam za vojnički režim
Recimo doma kod nas se smije igrati s ormarima u spavaćoj sobi, ulazi unutra i igra se skrivača. Moja i muževa odluka je bila da to dopustimo i on uživa ko prase. Niti jedan drugi ormar ne dira, ni kod nas ni u gostima. Ali bilo je ili stalno ne ili da negdje olabavimo
Inače sve faze na koje sam ja šizila su mu prošle - igranje s vratima, paljenje/gašenje svjetala, skupljanje i bacanje kamenčića, ludost za daljinskim... samo treba preživjet najveću ludost
Jer je otvorio vrata i zalupio njima. Smije se. Otvori opet,zalupi iz sve snagr. I tako bi valjda satima mogao,kuca se zatresla kad je lupio.
Kamencice je skupljao konstantno po cesti i trcao na cestu bacati ih u saht. Ili je bacao baki u kantu za zalijevanje. Isto nije znao stati.
I takve gluposti
bome mogu ti reć otkad imamo ove štedne žarulje, paljenje i gašenje svjetala nije baš tako fora, skupe su ko vrag!
ubacivanje kamenčića u nešto je odlična didaktička igra, samo mu pripremi nešto u što smije ubacivat i ne zaboravi na obavezan dio, pretvaraj se da mu nisi ti to pripremila
Eee al to nesto mora obvezno imati vodu da cuje buc
Kazem,proslo ga. Samo pogleda slike s mora pa kaze "more...bacao kamencice"
Sazem se sa ovim, upravo ovako smo mi od starta radili I postigla sam barem da pojede svaki kuhani obrok, ukoliko ne pojede svoj rucak taj dan ne dobije nista slatko. I vec je naucila na to.
Ali slatkisi su I dalje zanimljivi kad ih ima na raspolaganju (primjerice u gostima) bez obzira na to :D
Primjetila sam isto tako, kada sam ja nervozna i neispavana da vise sizim i vicem... od kada sam trudna, pogotovo!
Negdje na forumu sam procitala dobar savjet: svaki put kada bi ju uhvatila zuta minuta i pocne biti "stetocina", pokusam ju zaposliti tako da mi nesto "pomogne" i s tim ju u 99% slucajeva uspijem prebaciti.
Slazem se sa Rehab u jos jednoj stvari, staviti si na papir principe koje zelis izganjati!
Nedam da pali i gasi svjetla, da ulazi i izlazi iz ormara, da se igra sa vodom u kuci itd. - ali joj pustam u nekim drugim stvarima u kojima sam sigurna da ne moze sebe ozlijediti. Trudim se birati bitke... Uspjesno ili neuspjesno, ne znam ali znam da dajem sve od sebe!
Moj je u fazi da čokolada ili nešto može biti u posudici na njegovom stolu danima, a on ne pojede.
Prije je dobivao slatkiše nakon obroka, ali nisam mu branila ni popodne ako je htio.
Ajd sad ga nekad drži kinder jaje, m&m's ili čokoladna lizalica. Ali češće žica grožđe ili bananu
Ja sam si tek sada dala truda procitati postove ispocetka.. Meni je dijete od 2,5 godine vec prilicno veliko dijete koje moze dosta toga razumjeti... Ja svoju curu uredno spremim u sobu kad pocnu size i ispadi. Zapravo, prvo krenem sa smirivanjem i objasnjavanjem, ako ne pali - pravac soba. Bez imalo griznje savjesti. Njoj to jako djeluje da se smiri i resetira, obicno za pola minute proviri iz sobe sa smijeskom na licu i nastavi s igrom kao da nista nije bilo.
Ja sam ekstremno dosljedna samo kod stvari s kojima se dijete može ozlijediti. Trenutno smo na otvaranju kuhinjskih ladica i ormarića. Ne mogu na sve staviti zaštitu, a svugdje ima nešto što ne bi trebao dirati. Dam mu iz dvije ladice da si uzme točno određenu stvar, on zna što je to što smije, sa 16 mjeseci (neke plastične doze i zdjela za miksanje).
Vani mu isto sve pustim što mogu kontrolirati da se ne ozlijedi, sad kopa rukama po mokrom šljunku i mulju, zaprlja se kao praščić. Čuvalica mu ne da, pa je to fora. Ja se ne miješam, zna on i što smije kod koga.
I da, pokušavam što manje zabranjivati, a više animirati drugom aktivnošću. Iako ne ide uvijek. Čuvalica non stop viče ne,ne. Opet pustim dok god je dijete suho, sito, neozlijeđeno, žena je totalno stara škola. On se prilagodi, što će. Da je u jaslicama bilo bi opet drugačije. Zato mislim da ne treba tu neke principe tjerati, ako nisi sigurna zašto.
Trenutno mi nema muža neko vrijeme i pošto smo oboje zdravi, čini mi se da mi je čak lakše "kontrolirati" dijete. Vjerojatno je i djetetu lakše kad ima samo jedan stil (plus čuvalica).
Situacija s hranom; ručak je bio varivo od mahuna ili poirluka, ne sjećam se više. Vidjela je/sjetila se da imamo sladoled (miksano voće, mislim da nije bio mliječni) i žica sladoled, ne bi ona ručak (već je bila jela u vrtiću, to je onaj još jedan ručak koji jede s nama). Rekla sam da sladoled može biti dio ručka i pristala je. A ja sam se trudila ne zamišljati koja je to kombinacija okusa; zalogaj variva, liz sladoleda.
Uglavnom, nismo joj mislim do sad rekli da smije dobiti slatko ako pojede glavno jelo. Možda se situacija promijeni. Evo od relativno nedavno baš žica slatko. Tipa u dućanu ako vidi voćni jogurt, zamoli (i kupim na zamolbu, jučer prvi), ali doma toga baš i nemamo. Bar ne da ona vidi (povremeni licemjeri, haha). Tetka joj je donijela neke frozen bombone (moja prva reakcija poluđivanje), ali sad joj ta kutijica traje već mjesec i pol. Zašto ne mogu dobiti puno? Jer ima sastojke koji nisu dobri u velikim količinama za naše tijelo. I ne buni se. Možda griješim.
Mi nemamo upaljenu telku dok smo svi na okupu. Ali naravno da se pojave situacije kad bismo nešto pogledali i kod prvih par situacija (s njom malo većom) prva pomisao mi je bila da će sada uvijek žicati telku, ali ne žica. Ima svoje ustaljene želje za crtićem; gleda nekad kad se oblačimo za vrtić, a kad mi predložimo pada u nesvijest od sreće.
I tak, nekad fulam, nekad valjda ne.
Uh..moja žica telku. Puno je bolesna bila i onda smo joj dali da gleda kad nis drugo nije htjela i sad često traži tv.
Plus sa mnom je najgora. Ali baš me voza. S drugima je bubica a sa mnom goropadnica.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
