Ja se slažem s Riri. Cijeli "sukob" nastaje oko toga što tko podrazumijeva pod kojim pojmom i kakva se "klima" oko nekog pojma stvorila.
Volim svoju domovinu, srce mi zaigra kad čujem himnu ili kad slijećem natrag na HR aerodrome, volim gledati tu ljepotu, drugima je hvalim i potičem ljude da je posjete, možda sam aktivna u zajednici, plaćam porez, živim vrlo pošteno, pomažem drugima, brinem se za okoliš itd .
Volim li i njene ljude? Što to znači, koje ljude, sve ljude? Nikako. Mnoge da. Volim i DIO našeg mentaliteta, ali ne svaki dio. Jedan dio istinski prezirem.
Bih li prekrižila sinove i rekla im - odite, poginite za domovinu, domovina vas zove? Niti slučajno! Osobito ne nakon iskustva zadnjeg rata (iako, kao i svi, uživam u ostavštini slobode).
I što sad, jesam li patriot?
Smatram se, antifašistom, ali ne shvaćam one koji u 2019. nariču u Kumrovcu ili gradom razvijaju Lenjinove zastave.
itd...tako po svakom pojmu.