leonisa, svaka čast!
Meni ne smeta kod Pepeljuge to što se udala i time promijenila život. Ona je napušteno dijete i nije kriva za svoju poziciju - radi po kući i služi onima koji joj daju samo krov nad glavom i jelo za preživjeti. Onda se udaje i za nju počinje novi život. To je sasvim u redu - ima i nekih poveznica s posvojenjem, pa mi je utoliko bliže. Ali, što je bilo ishodište njezine životne promjene - nije taj mladi kraljević, on je posljedica - to je bio čarobni štapić koji je pretvorio dronjke u plesnu haljinu, bundevu u kočiju, miševe u konje, a klompe u famozne staklene cipelice. Ja ne vjerujem u te čarobne štapiće nego više u uzdaj se u se i u Boga (da ne zaboravimo na kojem smo pdf-u). Ali, eto, moram priznati da moja kći uopće ne dijeli moje poglede, uza sve napore. Jednostavno je drugačija žena od mene. Njoj je fascinantno kako se Pepeljugi dogodilo čudo, kako je sve čarobnim štapićem pretvoreno u predivno, kako se udala i vezla ruže ili što već. Ne mislim ja da moja kći mora biti znanstvenica kao mama, voljela bih da ostvari svoj san - živi na selu, uda se, ima djecu i liječi životinje, samo se to ne može ostvariti čarobnim štapićem. I do tog kraljevića, ako nam je cilj, moramo doći same, barem do pola puta.
A isto tako se slažem s Peterlin da bajke i njihovu poruku ne treba pojednostavljivati i svoditi na neke današnje, političke i ine kombinacije. Ima puno više u njima, psihološki, simbolički i literarno. Zato toliko i traju i trajat će.
zdenka, ni moja.
i ja nemam problema sa stapicem i cudom, ipak kcer ima godina koliko ima. nemam niti s tim sto se udala, niti sto je zivjela sretno, nemam problema niti sto se udajom htjela spasit mizerna zivota, ali imam s kocijom, haljinom, cipelama, nakitom. ne zelim od najranijih dana da uci kako je za sve najbitniji izgled i materijalne stvari. jer da je dosla pjeske ne bi na bal mogla niti uci. da je bez dress codea ne bi princ niti upoznao. i da mi ima stav, kao neke njene prijateljice iz vrtica: nemoj jesti puno slatkog, bit ces debela, pa te ni jedan decko nece htjeti ni pogledati.
bas kao sto su u slikovnicama sve zle tete ostrih crta lica, jakih obrva, bokova i pozamasnog trbuha.
takodjer imam problem s fejkanjem.
pepeljuga je fejk.
ona nema konje, ima miseve, nema kociju, ima bundeve, nema staklene cipele, bosa je, nema svilene halje ima dronjce...
ona tamo nije s njim pricala, otplesala je pola plesa i utekla.
on se zaljubio. u fejk pepeljugu.
onu pravu, s misevima, bundevama i pepelom, ne bi ni pogledao. pa ni nije. morao je isprobati cipelu.
sto vise pisem imam veci išju s pepeljugom
Posljednje uređivanje od leonisa : 26.11.2012. at 11:39
koliko gresaka. mala me pet puta prekidala u pisanju i pokusala pisat samnom.
i jako bi rado da se splita topic u novu temu. oj svemoguce moderatorice
Pa nije princ išao okolo s cipelom, nego njegovo izaslanstvo, ili griješim? Di će princ od kuće do kuće šetat?
Ja mislim da je čarobni štapić bio samo prilika, prijateljska ruka, malo sreće u pravom trenutku. I da su na plesu razgovarali, zašto ne bi, i zašto samo pola plesa, pa bila je tamo do ponoći, malo je zakasnila, znači došla je u 10, recimo.
A sve druge, a bile su tu iz cijelog kraljevstva, su imale prekrasne i prebogate haljine, sve su imale istu poziciju. Ali je Pepeljuga zračila, prvo se dogodila kemija, a onda ga je osvojila svojom osobnošću.
Eto
A za moderne pepeljuga filmove - sve se slažem, leonisa.
od pepeljuga najvise volim onu cesku verziju, gdje je pepeljuga i lovac i tajnovita princeza i sluzavka. i gdje princ mora rijesiti zagonetku da je osvoji
lol
ja sam vise pomjesala crtice i razne verzije, al pamtim da je s cipelom isao i princ (ok, nije on obuvao ) i da se u sred plesa s princom otela iz narucja i otrcala prema izlazu kad je cula da je 12h.
pa postene i cedne djevojke ne budi cijelu noc vani i dakako da samo sute
postene i cedne djevojke slusaju mamin savjet i nikad ne skrecu s pravog puta i ne razgovaraju sa neznancima. jer svaki muskarac je vuk i samo bi te pojeo. weine keine traene, denn woelfe haben scharfe zaehne.
Leonisa, i meni je problem taj outfit. Na sreću, to se moje kćeri ne dotiče. Većinu haljina odjene jednom, nijednom ili kad je zamolim. Priredim joj lijepu kombinaciju za školu, a ona to preskoči i zbriše u školu u dronjcima iz parka. Tako da ipak mislim da se u stvarnom životu neće postaviti kao pasivna, lijepo izgledajuća princezica. Što me dovodi do zaključka - neka maštaju, pa makar i o Pepeljugi.
Usput, u svim verzijama koje ja znam, s cipelicom je išao princ.
zato i imam problem, isao je princ s cipelom. toliko se zaljubio da ne vjeruje svom srcu i ocima, pa niti kemojom vec cipelom.
kao, bit ce mi zena ona koja stane u kalup, kojoj kalup odgovara, koju ukalupim.
btw, moju diraju i princeze i magija i princevi, al srecom ima svoj karakter zbog kojeg kroz zivot nece proci u princezastoj haljini.
s negdje 3g me pitala zasto nema zenskih skijaskih skokova i kako to nije pravedno. s 4-5 je htjela trenirat nogomet i opet bila ljuta na tu neravnopravnost.
omg, koje teorije oko pepeljuge
kao prvo, kako i vertex kaže, bajke su jedno, a glupi i loši filmovi - su glupi i loši filmovi.
ja kao i seni, sve mogu podnijet, i čarobni štapić (nasmijala me zdenka, zamišljam kako čita maloj pepeljugu i uz put objašnjava kako je to B A J K A, i nema nikakvih čarobnih štapića ) i lijepe vešte i sve...osim jadnika od tate. na kraju krajeva, za sve se sama morala izboriti, ovaj ju uopće nije podržao niti joj pomogao.
ovo me podsjetilo, već sam o tome pisala, kad se moja mama sprdala kako ne bi bilo loše da je bar jedna od nas našla bogatog momka , pa su joj rekli - hebaj ga, trebala si ih na tenis upisati, a ne na izviđače. :Djer da je dosla pjeske ne bi na bal mogla niti uci. da je bez dress codea ne bi princ niti upoznao
Vi imate veću djecu pa i veće brige. Ja trenutno razmišljam o porukama koje šalju pjesmice koje često slušamo i pjevamo. Jako, ali baš jako, me nervira to što nije laku bubamarcu, bubamarinom muškracu, koji mora sve bube redom ljubiti da bi otkrio koja je njegova (?mislim, jadan!), to što u Miš mi je polje popasel redom svi jedu jedan drugoga, što u Avanturama maloga Juju roditelji pregovaraju s otmičarem i ispunjavaju njegov zahtjev...i tako dalje.
Teške su roditeljske brige...
osobno nemam probleme, sa bajkama. razumijem u kojem su vremenu pisane i s kojom svrhom. inace, ima jedna zgodna knjiga cije sam ime zaboravila, a i ime autorice, koja "objasnjava" zasto dijeca vole/trebaju bajke. jedna od teza je, da je to pojednostavljeni, a time i ucinkoviti prikaz borbe dobra i zla.
nisam sasvim sigurna, ali mislim da su ineke bajke djelomicno "olaksane", u smislu da su neki vrlo surovi opisi ublazeni.
ne mislim da ih treba mijenjati, niti mislim da ce se to dogoditi. kao sto rekoh spomenuti izvjestaj ne ide u tom smijeru. ima i vise nego dovoljno posla sa normalnim skolskim knjigama. pred par godina je bilo prezentirano istrazivanje koje se bavilo prikazom zene i prikazom muskarca u skolskim knjigma iz svih podrucja.
no da se vratim na bajke. moje dijete ih je citalo, nije bila bas luda za njime. voljela je bracu grimm, ali ne sve bajke, neke su joj bile prekrvave, ivanu brlic mazuranic je jako voljela. zapravo su joj trnoruzice, pepeljuge, snjeguljice bile manje zanimljive. globalno je vise voljlela "normalne " djecje knjige. danas je ponuda dobre literature za dijecu prilicno velika, tako da ne mislim da je nije tako tesko dobiti sirinu u razumijevanju raznoraznih zivotnih modela. osobno sam uvijek razgovarala s kceri o tome. ona moja stanovista zna (trudim se da ne pretjerujem u kolicini razgovora ), vecinu stanovista dijelimo, ali to nije poanta.
sto ce ona u zivotu raditi i kako je njen izbor. moje je da joj ponudim dobru bazu i usadim (a mislim da mi je uspijelo) stav da je za svoj zivot samoodgovorna, da postici moze sve sto zeli, te da sebe i djecu treba moci prehraniti.
inace da se nadovezeem na leonicu. pepeljiga je bila vrlo efikasna i uspjesna. u mrsavoj ponudi onoga sto se je tada zeni pruzalo kao zivotni izbor, birala je najbolje:
mlad, dobar, pametan, zgodan i bogat.
za djecu..
ubi me obo brzo tipkanje, bas sam danas nepismena.
Meni je nafriškija verzija Pepeljuge Disneyev stari crtić, tamo princ ne ide okolo s cipelicom, ali u pravu ste, u puno verzija ide, i sama sam se sjetila.
Inače, ova Disneyeva Pepeljuga je baš dobar lik, daje sarkastične komentare na svoje polusestre i maćehu i ima stav.
na kraju je dosla u dob da je cula/gledala/citala sve te bajke. jedino sto sam mogla je "editirati" ih naknadno usmjeravajuci joj paznju na ono sto je bitno u prici, izbjegavajuci ili objasnjavajuci sporne dijelove (kalupljenje i sponzoriranje )
btw, u americkoj pepeljugi i izvornoj ne vidim veliku razliku- osim sto nije bilo carobne vile vec je bilo carobne mogucnosti rada uz srednjoskolsko skolovanje. sikaniranje je sikaniranje/bulling/zlostavljanje- tamo je bilo od polusestra, tu je od kolegica u razredu. tamo je prala pod, tu su ju u skoli gadjali ruckom i gurali joj glavu u wc/lavabo.
tate pasivne osobe i u proslosti i sadasnjosti.
ok, nije se udala u modernoj, ipak je dobna granica za brak stoljecima kasnije podignuta.
Posljednje uređivanje od leonisa : 26.11.2012. at 12:34
leonisa, slazem se s tobom.
gledanje tih filmova s djecom je skroz korisno. onako po onoj, moras prvo dobro upoznati neprijatelja, da bi ga pobjedio.
jedan je bio sa selenom gomez (znate valjda tko je to ), to je jos nekako islo, prvi je bio... hm, hm... zaboravih ime glavne glumice, uglavnom tata je umro (vidis kako su lijepo rijesili problem nedjelatnog tate) i ostavio oporukom, firmu, kucu i bogati bankovni racun kceri, kojjo je zivotna zelja studirati na princetonu, ako se dobro sjecam, pravo. zla maceha (tatina druga zena, prije nego sto je umro) skriva oporuku.....
daljni sadrzaj je leonisa plasticno na predhodnoj strani objasnila.
no, ponekad su i takvi filmovi dobri za pogledati, jer se lijepo da razgovarati nakon njih.
pa onda u svakoj pjesmi i svakom dječjem romanu možemo naći nešto neprihvatljivo. vid one majstorice kako je trpila mrkonju tolke godine dok mu se nije pamet prosvijetlila.
a i dalje, ne moramo se zadržati na dječjoj literaturi. nu karenjine, strast joj toliko pomutila pamet da je i dijete napustila
u svakom slučaju, potpisujem seni kad je riječ o bajkama. i filmovima.
inače, ja sam kao dijete obožavala bajke, a naročito ruske bajke. i vasilisu premudru. ali baš obožavala, viš sad sam se toga sjetila. idem odmah kupiti knjigu popodne. ko zna šta bi sad i od njih ispalo, leo bi i njih editirala po svom.
Ha ha pa stvarno, što bi tek od njih ispalo. U svakoj imaš zlu babu koja je prepreka da mladić osvoji ljepoticu.
Preporučam knjigu Baba Jaga je snijela jaje (D. Ugrešić).
I ja.
Ali kad ste već krenule raspravljati, rekoh, da napišem i ja nešto o nečem o čemu razmišljam dok pjevam . O bajkama ću razmišljati uskoro, mada, i ja sam odrasla na tim istim bajkama, dapače, znala ih sve napamet, pa nisam čekala da me spasi princ, niti sam mislila da će me starci ostaviti u šumi...
Iako, ima jedna bajka koja mi je ostavila ono nešto, malu traumu, uvijek me štrecne u srcu kad se sjetim...Djevojčica sa žigicama (takav je bio naslovu mojoj knjizi bajki), jao koliko sam suza ispustila na nju
Pa to ti je Andersen, on je baš pisao bajke tj. izmišljao ih, tako da njegove bajke nisu u kategoriji ovih "narodnih".
A i inače je dosta depresivan, ja se sjećam jedne stare knjige njegovih bajki i priča koju sam imala i tamo je bilo dosta vrlo depresivnih priča.
to je lektira za ja mislim, drugi razred.
no, mome j je toliko bio težak tekst da sam mu na kraju ja čitala. od muke da shvati, nije ga se sadržaj previše dojmio
a mala sirena, od istog pisca mu je bila totalno glupa, i užasno ga je nervirala. baš se jako nervirao, htio je knjigu baciti u smeće da kako može biti toliko glupa da sama sebe uništi. i još je i kraj koma, za razliku od disneya
mima, jel ova?
ovu sam ja imala, biblioteka vjeverica
http://www.hrvatskauljudba.hr/web-du...4735fa28bb.jpg
Ne, moja je bila neka stara knjiga, ne znam odakle je bila, valjda sam je dobila od nekih starijih rođaka.
cekala sam da netko drugi spomene djevojcicu sa zigicama. ja sam fakat imala traume od nje. fobije,s trahove. i dan danas se najezim na pomisao i spomen iste.
recimo, bojala sam se i brlicke.
ne znam zasto, al suma striborova mi je bila totalni mracnjak.
cvijeto, da ta
Što se tiče bajki ja imam osjećaj da bi se mi sasvim dobro razumjele na kavi Imamo sličan ukus u bajkama.
Ne znam na koji današnji svijet misliš onaj u kojem ja živim žene jedva da još rađaju, cijela zapadna evropa uključno s nama je jedan odjel gerijatrije, one koje rađaju jedno do max dvoje nose s karijerom natječući se kao muškarci s muškarcima a djeca su nešto što se ugura u inastitucije i majčinstvo se živi u minimumu "kvalitetnog" vremena. Da je - jase moram pobrinuti da moja kćer ima izbor, da je u njezinoj radnoj okolini ne gledaju kao luđakinju ako ima djecu prije 30-te i da ne mora birati između totalne izolacije praktično protjerivanja iz najvećeg djela svojeg života (kao skarletno A samo je danas obrnuto) i obitelji. To što sam i ja prošla u svojem poslovnom pa mogu slobodno reći i privatnom okruženju, a i sve moje kolegice sličnog stupnja obrazovanja i karijera koje sam naknadno našla nije nimalo išlo na ruku majci i ženi nitimalo, dapače bolje bih prošla da sam solo narkoman nego mama.
Djevojčica za žigicama je meni omiljena. Gledala sam i prekrasnu predstavu u kojoj scena odlaska u Raj nadmaši sav očaj i trpljenje prije. To je pitanje vjere, nade i ljubavi.
Ovo otvara novo poglavlje u analizi bajki - diskriminacija starijih žena - one su uglavnom zle i ne "prepuštaju mjesto" mlađima.
Djevojčica sa žigicama mi je kao djetetu bila strašno tužna - zar se nitko od tih divnih obitelji koje je gledala kroz prozor nije mogao naći da joj pomogne? Ali ta priča je realna - nažalost, puno je takvih djevojčica i dječaka sa žigicama.
Moderatori, molimo novu temu!
a topik će se zvati - kako su leo i zdenka ubile bajke
šalim se.
osobno, imam najveći issue s malom sirenom. mislim, šta ćemo pričati, pepeljuga je bila u stvarno koma situaciji, i kako kaže seni, izvukla najbolje od svega. a ova, šta, toliko se bezglavo zaljubila da je odustala od obitelji, a nije loše živjela, dapače, bila princeza, imala podršku u obitelji i tako. odustala je od svog prelijepog glasa, trpila strašne bolove, i to za koga - za nekog glupavog princa. uf, i mene nervira
Uf. mala sirena... Kralj je imao 7 kćerki, a najviše je volio nju, jer je imala najljepši glas, uvijek mi bude žao onih drugih
pa da, od svih likova ona je najgori primjer. unakazila je svoje tijelo, trpjela strašne bolove, okrenula se od obitelji, svoj identitet zanijekala, pa i ušutila... samo za nekog muškarca.
ja opet ne nmogu bez čeških filmova: evo male sirene
a ovo je divna pepeljuga (seni je sigurno poznata, jer se pokazuje svakog božića na njem. tv)
zar se ona nije ubila?
na malu sirenu doma imam pravo veta.
i tu imam tramue iz kazalista tresnja kad se bacila s broda i pretvorila u pjenu.
ono whyyyyy? zbog muskarca??? oh whyyyyy...
Ni zbog muškarca, ni zbog žene. Nitko ne može biti toliko važan da se netko poželi ubiti.
edit Odgovaram na post m.courage.
Posljednje uređivanje od Beti3 : 26.11.2012. at 16:31
emsa se salila.
naravno da stoji to sto si napisala.
ja ne znam zašto vi mislite da je andersen htio nama poručiti da je to model, da je to u redu. nego - tako je kako je. svega ima na tom svijetu.
i vakih i nakih. evo, isvetica se čudi tati od male sirene. a ne trebaju ti bajke, eno onog topika o roditeljima.
i dalje glasam za bajke u necenzuriranim verzijama.
a alisa, nju kao dijete nisam voljela. brlićku jesam. bez obzira što me bilo strah, sjećam se ko da je danas bilo guje i njenog jezika a alisa mi je bila previše psihodelična, onaj ludi zec, ne znam. nisam ju uopće skužila kao dijete.
pa alisa i nije za djecu. psihodelija rulz!
meni je opet petar pan išao na žifce.
nisam ni ja malog princa u osnovnjaku.
pa gle, meni je ok da su bajke necenzurirane ako nisu pod muss i svaki roditelj bira trenutak kad ce ih s djetetom proci tako da ih moze interpretirati, a ne da odrastaju u nocnim morama i svaki put kad vide sibice, one dugacke, sjete se agonije koju je ta djevojcica prolazila, primjerice
ona je na mene (agonija) ostavila takav trag da sam morala guglat kraj jer ga se ne sjecam.