Aiko prvotno napisa
Drage moje, evo nisam htjela gnjaviti sa svakodnevnim updatedom, sad je već prošlo više od dva tjedna. Dakle, u tu srijedu sam prestala i do nedjelje, par dana poslije, nije bilo nikakvog dojenja. Prvi put da sam tako prestala i toliko dugo. Tražio bi, ali nisam se dala i više-manje je prolazilo bezbolno. Navečer čitanje priča i spavanje nakon čitanja, ujutro distrakcija pažnje, preko dana, također... nekako smo izgurali... super da on sad već mjesec dana sigurno spava noću bez buđenja... Naravno, prvih par dana sam se čak potajno nadala da ako krene mastitis da ću, ipak, morati dojiti jer me prala grižnja savjest (i još uvijek je imam).
Ništa se s grudima nije dogodilo, nekako se sve to smanjuje. No, nakon tih prvih par dana, ipak me skršio u tu nedjelju, neka situacija, tuga, suze... pa mu od tad pa sve do danas dajem samo jednom (1) dnevno! Eto... Obično ujutro kad se probudimo. Hajde, vidim da mu fale ona naša jutarnja maženja i sisanja, ok. Međutim, ne dam mu desnu koja se još uvijek oporavlja, sisa samo lijevu dojku i to ujutro. Zna nekad i preko dana tražiti i navečer, ali ignoriram i to prođe.
Dakle, još se patimo s odvikavanjem, ali hajde, recimo da ide postupno. S tim da i dalje, ja to uopće ne kužim što se s njim događa, previše zagrize zubićima, čovječe, kao da je zaboravio kako se sisa i toliko sam napeta kad sisa jer me vrlo brzo zaboli. Sinoć me malo jače zagrizao tako sam viknula od boli i u strahu da se rasplakao, onda sam se ja rasplakala, koma... em me boli, em se uplašim da neće stvarno jako, nikad ne znaš... to me samo učvršćuje u uvjerenju da smo mi s tim gotovi... ide polako...