Ja mislim da sam se rodila u potkosulji, stramplama i slapama.
 |
|||
|
|
|||
Ja mislim da sam se rodila u potkosulji, stramplama i slapama.
Meni je ostala valjda trauma jer je mom tati to bila tragedija kad bih ja hodala bez šlapa. Stalno je vikao di su ti šlape, prehladit ćeš bubrege, mjehur...nastavi niz. Ni dan danas ih ne nosim a bome ni J. J ima faze kad se skida po kući i hoda u gaćama. Trenutno je takva faza, pa ju pustim.
I termo čarapama preko štrampli.Optimist prvotno napisa
Sent from my SM-G950F using Tapatalk
Brrrr....Zamislite gorski kotar pod snijegom i temperature u -,a često i debelom minusu.Bez potkošulje i štrampli?Šlape su kod nas obavezne
.Sad baš mlađu opominjem da utrpa potkošulju u hlače
.
ajme babaca...kako se vi mislite utrpat u one cipele s druge teme?!
Naš većinom u čarapicama.
Meni moraju biti i gležnjevi u čarapi, stopalice mi ničemu ne služe i šlape uvijek nosim. Potkošulju isto, većinom. MM također
Mogu samo napomenuti da se frižider jako rijetko otvara, tko je pratio. Trenutno nemam neku izraženu frontu, samo borba protiv kreativnih ideja. Zadnja fora je da otvara ladičar u kuhinji pa prebacuje stvari iz jedne ladice u drugu tako da baci preko stražnje stranice i onda ih traži u sljedećoj ladici. Tako mi žlice završe među folijama i vrećicama, a upaljači i poneka žlica među začinima. To pretraživanje rezultira uglavnom kaosom u ladici sa začinima. Pretpostavljam da to neće dugo raditi pa se previše ne angažiram oko toga, ali svakakve ideje samo frcaju
Ali sam imala u gostima ekipu iz vrtića pa sam vidjela da je moj baš pristojan, u usporedbi s nekima, i zapravo nema one prave razaračke ideje, kod nas je većinom znatiželja motivacija. Tako nekad pogledam tuđe muževe da osvijestim kako je moj zapravo skroz OK
Kod mene se mora potkošulja utrpati u gaće
Pa ti trpaj, tko ti brani?
Ja vidim da im to uopće ne treba, i sama sam pobornik teorije da se razbolijevaš od virusa/bakterija, a ne od hladnoće. Tako da ne znam zašto, ali po nekoj inerciji ko papiga ponavljam "kanotjeru u gaće, stavi čarape", valjda je pritisak društva prevelik? S time da se svi oko nas sablažnjavaju kako smo mi goli i ta naša jadna djeca skupa s nama.
Ontopic (donekle), i ja se kao Jelena dovedem u ravnotežu kad nam dođu neka djeca u posjete. I muževi
Sirius, nekad trbuh brani.
Posljednje uređivanje od čokolada : 23.01.2019. at 16:23
Odrasla sam s pričom kako mi je mama davnih pedesetih išla na maturalnu zabavu u posuđenim salonkama, a kad se vraćala doma, pljusnula kiša pa je hodala uru vremena bosa da ne uništi cipele. Pa se iz toga razvila upala mjehura, bubrega, ramena, glave i ajfelovog tornja...pa se spustio mjehur i ešerihja napadala idućih 35 g.
Uglavnom, nikad nisam išla bosa ni sjedila na betonu, a do srednje su me osiguravala 2 para gaća.
Uspjela sam ne prenijeti u nasljedstvo te strahove, ali, avaj, muž pati na potkošulje.
Neizostavno.
U krevetu je toplo
Takva je Minnesota, uz vjetar nam je debeli minus obicno u dvoznamenkastim ciframa, pocinje s dvojkom. Djeca uglavnom ne nose potkosulje, a ako i imaju nesto bez rukava, to ispadne iz hlaca isti cas. Cesce u hlacama ni ne zavrsi. Strample nosimo samo uz suknju (to kcer; ja nosim hlace 99.5% vremena) i ponekad ispod skijaskih hlaca.Brrrr....Zamislite gorski kotar pod snijegom i temperature u -,a često i debelom minusu
Svi imamo slape, ali samo ih ja nosim i to jer volim. Nosim i potkosulju, ali to i ljeti i zimi jer mi, fina i elasticna, drzi sunke ne okupu. U kuci je grijanje na 23C, a u djecjim sobama to znaci 19/20 za kcer i 20/21 za sina (tako su smjestene sobe, nema im pomoci). Uglavnom nose kratke rukave ili jednu tanku majicu dugih rukava, bose noge ili carape, s tim da kcer prilicno cesto hoda samo u gacama. Ne dozvoljavam golu guzicu, higijene radi, a drugo me nije briga. Nisu bolesni.
Jedino sto mi je trebalo X vremena da se ja izlijecim od silnih stecenih imaginarnih strahova.
Moja je uvijek utrpana ali J. nikada, ona dobije slom živaca od potkošulje utrpane u hlače. Par puta sam krenula u opominjanje i onda si mislim ali stvarno kaj će joj biti ako potkošulja nije u hlačama? Baš ništa. Ja biram bitke, dobro, neću ju pustiti bosu na snijeg ali jel potkošulja u gaćama ili nije je njen izbor.
Kako mi je ova tema promakla?
Ništa, nemam što reći, osim da sam i ja od onih mama koje grabe za ramena, unose se u facu i urlajući izgovaraju hrpu groznih rečenica zbog kojih se kasnije grizu.
Luda sam zadnjih par mjeseci...
Ni jedna njena radnja ne ide linearno... ono, umiješ se, opereš zube, počešljaš, skineš pidžamu, ubaciš se robu za školu, obuješ, nabaciš jaknu i izađeš iz kuće.
Ajd, spremi se za školu...
Pa napravi krš u ladici s majicama dok izabere onu koju želi. Napravi krš u ladici sa štramplama ili čarapama dok nađe onu koju želi.
Pa napravi tri koluta naprijed i nazad na krevetu kojeg sam upravo namjestila... stoj na glavi i svijeću na krevetu. Ja ju požurim... Skida pidžamu, baca ju na pod.
Onda preko šarene potkošulje nabaci bijelu majicu (iako sam joj 3 miliona puta rekla da pod bijelu majicu ide samo bijela potkošulja). Pa se igra s psom ili nađe nešto drugo što joj odvuče pažnju.
Promijeni potkošulju ili majicu... hladno govorim...
Pa promijeni potkošulju ili majicu, ne možeš takva u školu, procijedim.
Pa ona to napravi, ono što skida sa sebe, baca di stigne, najčešće na pod. Vraća se na krevet i napravi svijeću...
Pa urlam da složi i spremi.
Vrijeme curi.
Već smo trebale biti na vratima.
Pa ja zaurlam da gdje su hlače... pa nađe hlače...
Onda kaže da je spremna.
Jesi oprala zube?
Jesam.
Pipnem četkicu, suha: Ne muljaj, odi peri zube!
Kaaaaaaako znaš da ih nisam oprala... oprala sam, kad ti kaaaažem!
Ne laži! Na rubu sam.
Onda ode u kupaonu... pa se vrati za 15 sec.
Pa ju vratim: pošteno operi zube, trebati će ti.
Zadrži se malo dulje.
Jesi se umila?
Sad ću.
Pa se kao umije.
Namaži lice...
Aha.
Onda izađe na hodnik, pločice porculanski gres, ledene. Stoji bosa na njima, papuče na podu lijevo od nje, čizme desno. Nema veze što se nije počešljala, s punom pažnjom kiti frizuru špangicama (7-8 komada na visoke šiške, dakle, skroz nepotrebno).
Ne stoj bosa na tim jebenim pločicama!!! Koliko puta ti moram reći!!! Grabim za ramena i urlam.
Ona se skameni. Ja se skamenim od njenog prestravljenog pogleda.
Jurim prema autu, pred kućom, ona dolazi bez torbice s hranom. Ostavlja kućna vrata otvorena, svjetlo upaljeno, dvorišna vrata otvorena.
Vraćam ju.
I tako.
Slično je za jelo, slično je za pospremanje sobe. Slično je za odlazak na spavanje. Slično je s igranjem. Sooba izgleda kao nakon 9 stupnjeva po Richteru.
Ne mogu više. Želim jednu radnju. Linearnu. Da spremanje za školu nema suvišnih radnji.
Želim tanjur u sudoperu nakon doručka, obrisan stol, ugašeno svjetlo u kupaoni, zatvorena vrata kuhinjskog ormarića.
Tak, male stvari.
Ništa extra.
Samo to.
Uh...
Ne želim urlati. Mrzim to... ne želim da me tako lako izvaci iz tračnica.
A bila je tako suradljiva kad je bila mala. Kad je imala tri godine brže smo izašle iz kuće, majke mi.
Mojca nije utjeha ali klinac bolje pospremi stol nek klinka 4.5 godine starija.prije složi i pripremi kaj treba ponijeti u školu nek ona.
Tebi ne treba radnja nek rakija zorom
ovo su ti preteški zadaci i za tinejdžere
Mojca, spisak
I kažeš joj da sledi uputstva korak po korak.
Moja starija se oduvek tako sprema, zapravo bi se moglo reći da je sa godinama značajno napredovala.
S tim što su moji kriterijumi jaaaako spušteni: zatvorena dvorišna i kućna vrata su mi dovoljna. Plus poneta školska torba, obučena bilo kakva odgovarajuća garderoba i čizme- u nekom iole normalnom roku.
Ali trebalo je pune dve godine da SEBE istreniram da mi je to sve ok. I kad sam istrenirala sebe, ona se počela puno savesnije spremati. Da li je konačno sazrela ili me je sve vreme zaje..., neću da znam
Ja sam mu jutros deset minuta pokušavala navuči rukavice s prstima. Jedna ruka super, druga nikako, i to desna. Onda je morao još na wc pa smo ih skinuli (i jaknu i ....) i onda u drugom cugu sam mu samo nabila rukavice kao snješku na ruke
Ja sam najtanja na kraju dana.A njih dvije k´o da dobiju dozu.Polude.Umjesto da se spremaju za spavanje,one se gurkaju,lupkaju,zezaju,smiju,i baš tada dobiju inspiracije za najljepše igre.A čitav dan ima je bilo dosadno.Skidajte se više!Ulazite u kupatilo!I sve ostale rečenice).Valjda zato što znam da još samo malo fali do mira i tišine,pa ne mogu da dočekam
Mojem velikom ne trebaju to do liste,on napravi sam od sebe ,ok baš ne uvijek,ali u 98 posto slučajeva napravi,klinki se i nakon umiljavanja ništ do glave ne dopre,osim ako je njoj stalo da bas sad mora nekaj kaj ona hoće.klinac je 70 posto
U stvari se,kad sam blaga i fina i puna strpljenja,osjećam kao neka glumica koja glumi svoju ulogu.
Mojca...linearno, haha, pa to je nemoguća želja.
Ako ti se žuri, učini sve umjesto nje.
Ako ti se ne žuri, pusti da se sprema svojim tempom. I sve provjeravaj. Tamo negdje oko 19 godina će se vjerojatno "linearno" početi spremati.
Kriteriji su ti previsoki . Plus -ono sto je tebi ( pre)vaznio njoj je zadnja rupa na svirali. Ustani pola sata ranine , skuhaj caj, pojedi dorucak u tisini i malo odmeditiraj.
Ja baš razmišljam kako ću se početi dizati u 5:00, možda i malo vježbati, srediti se i napraviti doručak pa tek onda tjerati ukućane iz kreveta. S tim da se ja s dvoje djece i mužem borim slično kao Mojca s jednim djetetom.
Meni jedino u mojcinoj priči nije jasna šarena potkošulja i bijela majica to bi kod mene prošlo
Mojca
ova najmanja je kaos sama po sebi i bit ce jos najgora, cini mi se
Mojca, skroz kuzim frustraciju oko izlaska iz kuce, jer iz kuce moramo izaci i, u principu, drustveno je prihvatljivo jedino ako smo obuceni. Znaci radite na tome da razumije jednostavne radnje koje treba obaviti - jutarnja higijena, oblacenje, izlazak.
Drugi kriteriji, te odbaci. Stvarno nisu problem.
Sto ce se dogoditi ako na sarenu potkosulju ima bijelu majicu? Ama bas nista. Ako je hladno, a majica nema rukave, ok, nadjite neku koja ima (neka sama odabere; nije bitno ako boje i stilovi ne odgovaraju). Odaberite odjecu navecer, ako te smetaju razbacane ladice. Ja napravim tako s trogodisnjakinjom kad se sjetim, a kad se ne sjetim, onda se nosim s razbacanim ladicama jer njoj nikad nista isprve nije dobro pa mijenja. Moja greska; ne njezina.
Nece se nista dogoditi ako nema slape na nogama, a stoji na plocicama. Obut ce ih kad joj postane hladno.
Frizura kao frizura. Teoretski, moze staviti i rogove, zar ne?
Ako te smeta razbacana soba, ukloni barem 75% stvari koje moze razbacati, a ne zeli ili ne zna spremiti (a ne zelis ni ni ti, iz ovog ili onog razloga).
Pojednostavi sama sebi zivot, prvo.
Ja bi tu rezala na puno mjesta i dosta toga pojednostavila.
Npr nema šanse da se roba bira i traži ujutro prije polaska. Sva roba je složena još navečer i ujutro je samo uzimaju i oblače.
A što razbacaju to ih čeka kad se vrate iz škole, kad shvate da će to morat sami promisle prije bacanja (tj. sin, kćerka zapravo ne razbacuje).
Ne želim trošit živce ni ujutro, a ni naveče. Navečer sam uvela što raniju pripremu za pidžame, a poslije kad su spremni mogu i malo razvuć. To mi nije strašno, bitno da je sve pod kontrolom prije nego krenem vrištat. Tako nam je svima bolje.
Preuzela si sve njene odgovornosti.
Pravljenje kreveta i pospremanje njene odjeće NIJE u tvojoj nadležnosti.
Nema odlaska na spavanje dok ne pospremi kaos od igranja. Ti dotad gledaš TV i ne daš joj izaći iz sobe.
Toplo predlažem da je naučiš navinuti alarm da se sama ustane i spremi za školu. I da, ako ne bude spremna, samo odeš i pustiš je da zakasni u školu. Sramota kašnjenja u razred nešto je najgore što mogu zamisliti.
U trenu kad su se moje same počele buditi, pripremati si doručak i spremati za školu, odjednom nijedna više nije bila u cajtnotu.
baš sam ovo htjela napisati - ako je svakog jutra oblačenje problem, zašto nije sve spremno večer prije? to stvarno nije nikakva mudrost.
Kaj se tiče buđenja klinac se sam digne oko sedam,danas prije pol sedam,velikog ne može doći ujutro ko ni klinku,muža takaj
Mojca, i tako svako jutro? I ti ustrajes u tome da ju ti budis, da sparuje odjecu, da spremas njen krevet, i da ju ti vozis?
Ja kad ovakve stvari procitam, pomislim samo jedno...hebateled, nikad od mene pozrtvovne majke. Ja i kad bih vjerovala da je sve to vazno ne bih imala samodiscipline da to sve provodim.
Ja se ne borim s djecom ujutro. Prepustam ih ocu, baki ili samima sebi jer odlazim na posao u 6:20.
Dizem.se u 5:20 i taj sat do odlaska posvecujem sama sebi. Oni plivaju kako znaju kasnije.
Ne pakiram knjige, ne pripremam robu , ne dajem dorucak.
Snalazite se ekipa. Stariji dobije novac i popije kakao, mlada ima robu u ormaru pa izabere sto zeli i tata joj kupi slanac u lokalnoj pekari. Ja zahvaljujem svemiru sto vise ne moram brinuti oko odlazaka.
Krevete nitko ne posprema, niti ja. Sve dok se ne vratim.s posla. Citala sam clanke da je to zdravo jer se tako prozracuju, pa reko, zdravlje je vazno. Ne ljepota.
Posljednje uređivanje od sirius : 24.01.2019. at 21:22
Lako tako ako može jesti Slanac za doručak,ti ih ne spreman nek netko drugi,ali ih ipak spremaju
OJa spremam djecu za školu ujutro ali 90% navedenog ne fermam 5%. Ne znam koliko puta sam shvatila da su zaboravili obuci potkošulju ispod majice usred zime (boja mi je irelevantna) - ok, idu bez potkošulje. Oblačili su se predugo za doručak kod kuće? Ok - idu u školu bez doručka, tamo imaju užinu nakon 2h, preživjeti će. Bosi na pločicama? Ja izlazim svaki dan bosa na balkon bacit smeće, di ću njima braniti da bosi stoje na pločicama a u kući. Ajd zube ih tjeram da operu, češljanje je opcionalno
Naravno, ponekad i ja pospremam za njima, ali zato jer mi je od volje i pospremam po kući, ne živčanim zbog toga jer je moja odluka da pospremam umjesto njih umjesto da im to prepustim...
ukratko, granice bi ipak trebale biti kompromisne
Ja igrom slucaja moram sve sama, izvuci ih iz kreveta i odvesti u skolu i vrtic (pa onda jos i sebe na posao) i ne mogu dozvoliti da se to ne dogodi do nekog vremena X jer ih nema tko preuzeti kako god da se postavim.
Zato koristim sto mogu - odlazak u vrtic u stramplama, bez suknje/hlaca (obukla se odmah, cim ju je prvo dijete optuzilo da je u donjem vesu). Odlazak u skolu bez pola stvari u ruksaku, setnja do auta bez zimske jakne, kratki rukavi kad bi bilo ugodnije u dugima. Voznja u autu bez cipela i carapa na 5 celzijusovih. Otisli su i bez dorucka, kad je bio serviran, a nitko ga nije pojeo iz ciste gluposti. Ovo zadnje se, zapravo, dogodilo samo jednom. Ocito je glad bila snaznija od bosih nogu. Moja odgovornost je da sprijecim ono sto je opasno po zivot, a njihova je da odaberu dobre odluke (ili da nauce iz pogresnih) u okvirima koje se mi trudimo postaviti kao roditelji. Nekad sve funkcionira, a ponekad je stvarno kaos, s obzirom da nismo bezgrijesni.
(Inace, one cipele su obuvene u autu bez problema jer je bilo - hladno.)
Ali opet je i te cipele netko trebao dopremiti do auta
Uzeo ih je sam, za svaki slucaj, valjda.
Nisu djeca blesava.
Ne bi li bilo logično da ih je onda i doma nataknuti na noge,osim ako ti nije garaža u kući
Cuj, treba i takav posao izabrati da pobjegnes iz kuce rano.
mojca poslusaj cure, odjecu pripremi vecer prije i ne dozvoli joj da bira ujutro. ma niti navecer dok se ne upristoji
sto se tice nereda, ja sam po savjetima cura s foruma uvela kaznu od 5kn za svaki nepospremljeni krevet, neraspremljenu sudericu, ostavljenu robu okolo... vrlo brzo se doveo u red i shvatio da mu se trosi deparac
i nemoj ju lovit za ramena i vikati. puno jace djeluje smireno u hladno okretanje i ignoriranje
meni muka kaj se mi za sve moramo natezati...uvijek jedna nešto ne želi..ne želi oprati zube..ne želi se prati...ne želi se obući..ali doslovce svaki dan nešto...ne uvijek ista, ali jedna se nađe...da ne bi previše uživali valjda
spremanje navečer je ludnica..kako je netko napisao, onda bi se one najbolje igrale ili tukle i svađale, zavisi kako koji dan...a ja i mm više jedva stojimo na nogama
a najbolje mi je kaj ja svako malo onako navečer ležim u krevetu i mislim si: ma sutra ćemo drugačije...lijepo ćemo ujutro, ne znam..svi zajedno maziti u krevetu ili ćemo negdje ići zajedno...a onda dođe jutro i one dođu u naš krevet i onda počinje svađa gdje će koja leći...pa neka viče drugoj makni se od mene, smrdi ti iz usta, pa ta druga počinje cviliti..pa se guraju...i meni već polako pada razina entuzijazma od navečer i žalim kaj sam uopće ostala u krevetu dovoljno dugo da sve dođu kod nas ( radnja se odvija za vikend, kroz tjedan je drž, nedaj spremanje)
i osjećam se grozno kad se derem i proizvodim neki nadnaravno-čudovišni glas, ali u zadnje vrijeme je to jedino kaj ih stilta i smiri...
ja kad krenem objašnjavati jednoj na lijep način nešto, da takvo ponašanje nije lijepo ili zašto bi nešto u tom trenutku trebala napraviti ili ne bi trebala napraviti, već neka druga ili više njih ima svoje manevre, a skoro cijelo vrijeme sam sama s njima
sad zvučim kao da nam je stalno grozno, ali nije...bude tu i lijepih trenutaka (evo, kao ovaj sada dok one spavaju i baš su zlatne), ali u zadnje vrijeme sve manje, i to je ono kaj me brine
ja ne želim biti ta osoba koja se dere i prijeti, ali baš me znaju izbaciti
Gle, naravno da cu ja obuti cipele u kuci (garaza je spojena s kucom), ali ovdje pricam o djetetu kojem je tad bilo oko 4, 4.5 godine.
Eto, mene ovdje najvise cudi llella. Jasno mi je kako covjek s jednim djetetom ako je pozrtvovan moze zapeti u tom" ja te opominjem, al sve napravim umjesto tebe bas onako kako jedino treba ", al s troje, cetvero djece? Ono, kako?
Ja sam podoruckovala, spremila se za posao, pokupila ves i sad pijem kavu prije nego krenem. Najmanji od 2 godine zacudo jos spava i ostaje kuci s mm.Trojica starijih imaju ujutro skolu, navijene alarme, oskudan izbor skolske garderobe, sest zdravih ruku da pripreme dorucak, pojedu, peru zube i jednako toliko nogu da krenu. I ne kasne nikad u skolu, iako obuku majicu ponekad naopacke.... Ja pripremim dorucak ako imam inspiracije, ako ne, sami ugriju mlijeko i jedu pahuljice. Jedino znam viknut kad odlazim operite zube. I prepiru se cesto, al meni je to normalno.
Meni ovo zadnje uopće nije za temu o granicama, vise za "koliko su vam djeca neuredna i kako se nosite s time"
Moja su prilično neuredna, no ova starija koja je upravo navršila 10 se maaalkice popravila u zadnje vrijeme (no i dalje je koma po mojim kriterijima). Jednog dana će vjerojatno zatvoriti vrata od sobe, staviti "Ne ulazi" znak na vrata i ja vise necu ni znati magnitudu nereda
Iako... sjećam se slične teme koju sam jednom otvorila, koliko vam treba za spremiti se za vrtić, tad je imala ispod 3g i poboljšalo se dosta u odnosu na tad...
mojca, svi su rekli već svašta korisno
htjela sam samo reći za tu šarenu potkošulju, pusti je prvom prilikom tako u školu
dogodit će se jedna od dvije stvari:
1. ništa
2. jedna će joj prijateljica nešto na to reći i onda nema šanse da to više ikad obuče
što se ostalog tiče
mi se isto znamo nekad naći u takvim situacijama
i isto nekad poludim
a realno, problem je naravno u nama odraslima
koji smo prokrastinatori, i mi smo ti kojima se navečer ne da misliti o jutru (sama za sebe sam milijun puta rekla da ću počet pripremat odjeću za sutra, jer ujutro mi se ne da razmišljat pa uvijek automatski uzimam iste kombinacije, pa onda kažem pripremat ću si kući marendu za nosit na posao, pa to ne napravim navečer, pa to ne napravim ujutro.. itd itd)
i što je netko gore rekao, pije mi se kava u miru ujutro što duže pa malo svjesno ili nesvjesno oduljim, pa ih budim prekasno - zato bolje da imaju svoj alarm koji ih budi neovisno o meni koja sam only human
tako da smanjenje kaosa kod nas uvijek počinje od toga da se mi odrasli dovedemo u red, prvo muž i ja budemo malo roditelji sami sebi
Nakon jučerašnjeg ventiliranja na ovoj temi, odlučila sam promijeniti taktiku.
Sinoć sam joj rekla da će se jutros sama spremati za školu. Da mora:
1. kupaona: piškiti, oprati ruke, oprati zube, umiti se, počešljati.
2. soba: obući se, spremiti tajice i majicu za tjelesni.
3. hodnik: obuti se, obući jaknu, staviti kapu, šalu, rukavice, što već hoće.
Jutros sam ju u 7.15 poslala prema dole, a ja sam ostala s čajem i doručkom.
Došla sam nakon 15 min, ona se oblačila.
On je čistio led s auta (mog).
Za 5 10 min su krenuli prema školi.
Ja sam se u tišini istuširala i spremila za posao.
Sad sam na poslu, pijem čaj, jedem čoko kroasan, razmišljam o tome da je petak.
Kako je malo potrebno.
Idem sad u miru čitati što ste napisale.
p.s.
Nemam pojma što je obukla.
Znam samo da ima točkaste štrample bez stopala, vidjela sam da se muči s njima.
Znam da je ponijela hranu, jer sam joj ja to stavila u torbicu, nema pojma da li je ponijela opremu za tjelesni.
Nema pojma koju majicu i hlače je obukla. Ni je li ponijela vestu.
Mislim da je na sebi imala jaknu od skijaškog odijela.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom