Stranica 7 od 7 PrviPrvi ... 567
Pokazuje rezultate 301 do 323 od 323

Tema: "Odreci se djeteta"

  1. #301
    Jelena avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    11,120

    Početno

    Citiraj ina33 prvotno napisa Vidi poruku
    Clanak s JL, neki prijevod s nekog americkog, uklopio se u temu:
    https://www.jutarnji.hr/life/obitelj...alila/8291219/
    To je knjiga, koliko sam shvatila. Možda ima smisla za one kojih se tiče da pročitaju knjigu. Gledala sam recenzije na amazonu, knjiga se zove Shadow Daughter. Teško mi je iz recenzija shvatiti da li bi mi se knjiga svidjela, ali u njoj je pomalo pisala o svom slučaju, gdje se ona odrekla mame, a više o drugim slučajevima koje je intervjuirala.

  2. #302
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,962

    Početno

    Meni je članak bio zanimljiv jer demistificira mit tj. verbalizira nešto što se rijetko tko usudi reći, na razne teme na kojima sam se s time susretala - od vječno ćeš patiti zbog abortusa, nikad nećeš prežaliti što nemaš biološko ili ikakvo dijete i kajat ćeš se jednog dana zbog roditelja. U smislu da ima života i nakon odricanja, bez žaljenja.

  3. #303
    Jelena avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    11,120

    Početno

    Citiraj ina33 prvotno napisa Vidi poruku
    Meni je članak bio zanimljiv jer demistificira mit tj. verbalizira nešto što se rijetko tko usudi reći, na razne teme na kojima sam se s time susretala - od vječno ćeš patiti zbog abortusa, nikad nećeš prežaliti što nemaš biološko ili ikakvo dijete i kajat ćeš se jednog dana zbog roditelja. U smislu da ima života i nakon odricanja, bez žaljenja.
    Bila sam bacila pogled na komentare čitatelja pa je onako u skladu s očekivanjima, odnosno ono što ti pišeš. Nije to reprezntativni uzorak, daleko od toga, kao što nismo ni mi tu na forumu, ali jest - žalit ćeš, prijeđeš preko fizičkog i psihičkog zlostavljanja, prihvatiš, al ne smiješ prekinuti.

    Moji su roditelji oboje živi. Računala sam kako su oni imali djecu ukupno 20 godina, a 55 godina svog života žive svoj sadržajni život, praktički bez djece, nismo u istom gradu i vidimo se 2-3 puta mjesečno. Kad sam si to tako postavila, vidjela sam kako je njima sigurno normalnije bez nas, nego s nama
    Posljednje uređivanje od Jelena : 21.01.2019. at 16:57

  4. #304

    Datum pristupanja
    Jul 2013
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    221

    Početno

    Citiraj marta prvotno napisa Vidi poruku
    Neki strasan zlocin mozda?
    Sjećam se kako sam o tome pričala s roditeljima prije 20ak godina, kako se ponekad od nekih ljudi, pa i od članove obitelji, treba maknuti jer ugrožavaju sebe i druge. Netko je spomenuo: što da ti je dijete ubojica?
    A moj tata je rekao: evo, da moja kćer ubije nekoga, ja bih naravno smatrao da treba u zatvor. Ali opet bih joj došao u zatvor i donio čokoladu.
    Nije mi to baš bilo jasno dok nisam dobila svoju djecu.

    Gledala sam nedavno dokumentarac, "The family I used to have" o dječaku koji je ubio svoju 4-godišnju sestru, i sada je u zatvoru. Film prati njegovu mamu koja i dalje kontaktira s njim i način na koji pomiruje brigu za njega s njegovim zločinom.

  5. #305
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,962

    Početno

    Citiraj Jelena prvotno napisa Vidi poruku
    Moji su roditelji oboje živi. Računala sam kako su oni imali djecu ukupno 20 godina, a 55 godina svog života žive svoj sadržajni život, praktički bez djece, nismo u istom gradu i vidimo se 2-3 puta mjesečno. Kad sam si to tako postavila, vidjela sam kako je njima sigurno normalnije bez nas, nego s nama
    Možda naši starci prorađuju i u staroj dobi neke traume koje su imali sa svojim roditeljima. Ili lijepe stvari. Za 2 ljudi koji su bili na samrti sam vidjela da ne dozivaju djecu, nego na kraju dozivaju "mama" - misle da je tu mama.

  6. #306
    tangerina avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Lokacija
    Split
    Postovi
    8,741

    Početno

    Citiraj annvilli prvotno napisa Vidi poruku
    A moj tata je rekao: evo, da moja kćer ubije nekoga, ja bih naravno smatrao da treba u zatvor. Ali opet bih joj došao u zatvor i donio čokoladu.
    Nije mi to baš bilo jasno dok nisam dobila svoju djecu.

    je, samo što je to jedan vrlo romantičan prikaz toga kako je biti roditelj kriminalca
    malo je drugačije kad to izgleda ovako:
    zatvor
    izlazak iz zatvora, drogiranje po kući, druženje i dovođenje kući svakakvih ljudi
    pronalaženje po kući pištolja i koječega
    pucnjava ispred tvoje kuće (upozoravajuća ili već nekakva)
    svakodnevno strahovanje kada dijete izađe iz kuće što će napraviti ili što će njemu napraviti
    strah se obistinjuje
    ponovo zatvor
    repeat

  7. #307
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,470

    Početno

    Citiraj tangerina prvotno napisa Vidi poruku
    je, samo što je to jedan vrlo romantičan prikaz toga kako je biti roditelj kriminalca
    malo je drugačije kad to izgleda ovako:
    zatvor
    izlazak iz zatvora, drogiranje po kući, druženje i dovođenje kući svakakvih ljudi
    pronalaženje po kući pištolja i koječega
    pucnjava ispred tvoje kuće (upozoravajuća ili već nekakva)
    svakodnevno strahovanje kada dijete izađe iz kuće što će napraviti ili što će njemu napraviti
    strah se obistinjuje
    ponovo zatvor
    repeat
    realnost, dobro si to sročila.
    Posljednje uređivanje od Lili75 : 22.01.2019. at 09:45

  8. #308
    Tanči avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Postovi
    7,888

    Početno

    Ilitiga:
    Ne znaš što nisi probao.


    Sent from my iPhone using Tapatalk

  9. #309
    Jelena avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    11,120

    Početno

    Ja evo poznam "romantičan" slučaj. Roditelji su pratili "nepodopštine" jednog djeteta, pucanje, vraćanje dugova, tučnjave... i "dijete" se s cca 40 počelo normalno ponašati i čak je jako brižan prema roditeljima, ali je drugo dijete koje je bilo OK pošizilo i prekinulo kontakt. Razumijem svaku osobu u toj situaciji, uključujući bivšeg nasilnika.

  10. #310
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,962

    Početno

    Citiraj tangerina prvotno napisa Vidi poruku
    je, samo što je to jedan vrlo romantičan prikaz toga kako je biti roditelj kriminalca
    X. U stvari, zapravo za bilo što možemo samo zamisliti kako bismo mi dok se ne nađemo u situaciji. A i tad bi nam reakcije bile drugačije, što je OK.

  11. #311

    Datum pristupanja
    Mar 2010
    Postovi
    3,004

    Početno

    Da, al na ovoj temi je bio prvenstven problem sto je tesko razumjet da netko u istim situacijama ne bi radio sto i ti. Ne mislim da su ljudi koji misle drugacije od mene, oni koji nisu nista loseg prosli, nego su drugaciji.
    A ove romanticne predodzbe, ah, neka ih...

  12. #312
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,962

    Početno

    Da.. Al to je problem na brojnim temama. Ma, vecini tema. Od banalnosti - koristite li ovo ili ono - pa do ovih stvarno zivotnih.
    Posljednje uređivanje od ina33 : 22.01.2019. at 22:00

  13. #313
    Barbi avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,597

    Početno

    To nije problem, to je činjenica, stvarnost, definicija različitosti.

  14. #314
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,470

    Početno

    Citiraj Barbi prvotno napisa Vidi poruku
    To nije problem, to je činjenica, stvarnost, definicija različitosti.
    tako je Barbi

  15. #315
    Riri92 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2019
    Lokacija
    Beograd
    Postovi
    3,690

    Početno

    Pozdrav svima na forumu, evo i nove članice, pridružujem se. U biti sam se registrirala jer sam htjela postaviti jedno pitanje/temu ali u istom danu sam se i zapitala i dobila odgovor pa više nema potrebe

    Primjetih ovu temu večeras, pa sam vam htjela ispričati neku moju priču, na kraju je ipak ispala lijepa.
    Dakle, moj sadašnji dečko po mnogočemu nije bio dobar za mene po kriterijima mojih roditelja. Sitne kriminalne radnje u prošlosti, druga nacionalnost i vjeroispovijest, rastavljen sa djetetom. Nisu mogli to prihvatiti ali mislim da su imali dojam da je to moja prolazna faza i neki bunt prema njima. Dok se nisam nedavno preselila kod njega u drugu državu, njegovu državu.
    Bili su jako ljuti i povrijeđeni (iako je meni neprihvatljivo da je netko povrijeđen zbog toga što druga osoba donosi odluke o svom životu onako kako taj ne bi htio), a ja sam bila beskrajno tužna zbog cijele situacije. S jedne strane roditelji koji su predivni prema meni cijeli život, a s druge strane osoba u koju sam zaljubljena kao tele.
    Dugo sam se lomila u sebi i nisam znala što napraviti, a onda sam prelomila i izabrala. Zapravo, ružno je reći izabrala jer to zvuči kao da sam izabrala njega i preseljenje, a roditelje bih odbacila. Ne bih. Recimo da sam u nadi da će se oni s vremenom smiriti ipak izabrala ljubav iznad prihvaćanja od strane roditelja.
    Roditeljima sam tada uzaludno pokušavala objasniti da ga volim i da on mene voli ali konstantno se događalo odbijanje cijele situacije, kao da su mislili da ako o tome ne pričamo, neće se ni dogoditi.

    Eh, u biti na dan odlaska sam od svojih roditelja dobila samo 'Javite kad stignete, da znamo da je sve okej.', 'Znaš da te volimo.', 'Ako si ti sretna i mi smo.' i slično, dakle ništa negativno. Trenutno je situacija takva da ne prođe niti jedan razgovor bez pitanja kako je on, kako je njegova mala, kad ćemo doći itd., prihvatili su ga u potpunosti. Prije par dana je bio bolestan, mama me stalno pitala jel dobro dok nije ozdravio. Uglavnom, meni je ovo savršenstvo.

    Ono što želim reći je da je i naša situacija bila u zoni sivila. Shvaćala sam svoje roditelje i mnogi roditelji koji su jako dobri bi reagirali isto ovako kao oni, možda i gore. Ali shvaćala sam i sebe i to da ću biti nesretna ako njega pustim. Od toga da oni neće prijeći državnu granicu, da oni to neće moći podnijeti, situacija je došla do toga da oni njega (možda je rano reći da se ne ureknem haha) zapravo vole, ili se bar čini da ga vole. I naravno da će prijeći granicu, dolaze nam za vikend. Također želim reći i kako je već netko rekao ovdje, roditelji nekad kao da i ne znaju da svojim riječima i djelima truju dijete. To je bio problem kod mojih, u velikoj želji da sve bude kako treba, zanemarili su činjenicu da je možda upravo ovo onako kako treba. Ne kaže se bezveze: kad se čini da se sve raspada, možda se baš sve slaže na svoje mjesto.

    S ovime što sam napisala, nisam htjela reći da uvijek i bezuvjetno trebamo prihvatiti trovanje, bilo riječima ili djelima. Naravno da je za nekog izlaz u prekidanju odnosa, a nekome u pokušajima da se sve sredi ili u jednostavnom prihvaćanju situacije, svi mi živimo za sebe. Samo sam htjela s vama podijeliti lijep primjer iz stvarnog života.

  16. #316
    mamasch avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2005
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,437

    Početno

    Citiraj Anemona prvotno napisa Vidi poruku
    Da malo dopunim, a da ipak ne pisem cijelu pricu.
    "Stare" forumasice znaju da sam s roditeljima imala idilican odnos pun ljubavi i razumijevanja.
    Vise puta sam o tome pisala.
    Idila je trajala do trenutka kad sam se rastala i odabrala drugog partnera.
    To se kosi s maminim religijskim uvjerenjima, a tata koji je cijeli zivot najrealnija i najrazumnija osoba koju poznajem priklonio se mami, jer ipak treba s njom moci zivjeti ako si u sukobu.
    I tako nakon 40 godina idile, otisla sam, odselila i vjerojatno ostala bez svega sto sam tamo stvorila.
    U nekretninu je ulozeno toliko da sam mogla novi stan kupiti,... naravno kvaka je da nekretnina ne govori na mene.
    I onda vidis da je roditeljska ljubav bezuvjetna dok pleses prema ocekivanjima. Zalosno.
    Ne nazovu me, ne pitaju za mene, unuke,...
    Moje razmisljanje je da su bez obzira na sve moji roditelji, tako da ja otiđem pogledati njih, nazovem da pitam kako su,...
    Bilo bi bolje da ih samo prekrizim, ali be mogu. Ne bi bilo u redu.
    Dok su oni recimo mene prekrizili bez frke.

    Dodatak: ako nista drugo naucili su me najvazniju stvar na svijetu. Sto nikada NE uciniti svojoj djeci.
    E tako nekako su i moji odigrali.
    Rastavljeni, ne pričaju godinama, no u trenutku kada sam prije 21 godine došla kući sa momkom (sadašnjim suprugom) koji me krenuo isprositi od roditelja jer sam ostala trudna (btw.do tog trenutka on im je bio divan i krasan) u sekundi su si postali najbolji prijatelji i kao oni sada znaju što je najbolje za mene (a to najbolje je bilo "odi na abortus, završi fakultet, sredit ćemo vam stan i posao").
    Aha.
    Tjedna dna me nisu puštali iz kuće a mog dečka u kuću, dok nisam nakon tih 7 dana izmučena i jadna pronašla ključ i samo sa osobnom iskaznicom navukal tenisice i istrčala iz kuće, i nikad se više nisam vratila.
    Nakon par tjedana izgubili smo dijete.
    Mater me nije mogla pogledat u oči, i nakon svega nije 2 godine htjela pričati samnom.
    O ćaći neću ni pričat, katastrofa.
    Sestra još gora.
    GOdinama sam pokušavala naći neki balans da ipaka imamo neki odnos jer ipak prije 14 godina stigli su moji blizanci, njihovi unici i nećaci pa hajde da djeca imaju neku familiju.
    Ništa od toga.
    Malo mi žao moje djece ali mislim da im je ovako bolje.
    Sorry klinci.

  17. #317
    Anemona avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Lokacija
    sjeverozapadna
    Postovi
    11,052

    Početno

    mamasch, grozna prica.
    Podsjetila si me na meni najgrozniji trenutak.
    Moja majka je odlucila u svemu tome zakljucavati nocu ulazna vrata i sakriti kljuc, da ne bi slucajno netko dosao kod mene u MOJ stan.
    Dok sam bila na poslu, promijenili su bravu, kljuc dali samo bratu.
    A imamo jedan ulaz za sva tri stana.
    I tako sam bila zakljucana u kuci s djetetom, skoro sam dobila slom zivaca.
    Sto da se nesto desi,... pozar,... kud cemo, kroz prozor skakati???

    Nakon par dana nepopustanja rekla sam da cu ili dobiti odmah kljuc, ili sred noci zvati policiju i drugi dan socijalnu sluzbu da me drze s djetetom zatocenu u kuci.

    "Na srecu" mami je najbitnije sto susjedi misle, pa mi je dala kljuc, jer sto bi susjedi rekli da policija dođe.

    Eto, na zalost sam se toga prisjetila.

  18. #318
    Beti3 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2010
    Lokacija
    Kvarner
    Postovi
    12,206

    Početno

    O, Anemona! Teško mi je pojmiti toliku količinu zla, gluposti, uopće ne znam kako to nazvati!
    Pa, to nije majka.

  19. #319
    Jelena avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    11,120

    Početno

    Cure,

  20. #320
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,470

    Početno

    Ma čekaj Anemona pričaš sad o svježem iskustvu s bebolinom??!!
    Ona fakat nije baš najnormalnija, sorry znam da ti je mama, al nešto joj se opako pomutilo u glavi.

  21. #321
    n.grace avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Postovi
    4,993

    Početno

    Citiraj Lili75 prvotno napisa Vidi poruku
    Ma čekaj Anemona pričaš sad o svježem iskustvu s bebolinom??!!
    Ona fakat nije baš najnormalnija, sorry znam da ti je mama, al nešto joj se opako pomutilo u glavi.
    i meni se tako čini :/

  22. #322
    Ginger avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Postovi
    12,003

    Početno

    ajme, cure

  23. #323
    flopica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Postovi
    6,461

    Početno

    cure baš su priče tužne
    drago mi je da ste bile toliko snažne da izaberete svoj put
    to je teško i prekrasno u isto vrijeme

Stranica 7 od 7 PrviPrvi ... 567

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •