Pa ništa, punoljetan je - ogromna razlika. Ja sam propušila sa 23 (loše životno razdoblje
) i otvoreno to rekla starcima. Kod mene je bilo da su oni bili strašno liberalni, ono, prestat će kad bude htjela, i to je to. Ni riječi u smjeru pa koji će ti to klinac u životu?
.
Pravilo je da nema pravila, a ja možda baš zato što sam bivši pušač, i znam koje zdravstvene probleme to donosi (i koje je meni donijelo), o parama koje izbija iz džepa neću
, nekako ne bih mogla dobrohotno gledati kako mi djetetu crne pluća, žute zubi, i šta već ne, odnosno gledati to kao dio odrastanja.
A punoljetnom djetetu se sve već do tada reklo, pa ako se nije primilo, nije..ono, nadaš se da nisi trubio uzalud, i da će jednom doći do mozga...
Meni je žao svake kune koju sam na to dala i svakog mog djelića pluća kojeg sam silovala pljugama, i to je od mene bilo ekstremno glupo..nemam problema uopće samoj sebi to priznati..