Ifigenija prvotno napisa
Mislim da smo svi mi skupa nekako uzeli to javno obrazovanje za nešto što nam pripada, pa možemo s time što hoćemo, malo po modelu socijalizma i/ili hrvatske pretvorbe i privatizacije. Nije ničije, pa bi se moglo i ovo i ono, malo za nikoga, malo za ovoga, malo za svih... Svak vuče na svoju stranu.
Meni je sve jasnije da u uređenom, dobrostojećem društvu (što tek trebamo postati) pitanje obrazovanja predstavlja jedan od top prioriteta svih obitelji, i isto tako pojedinih zajednica (vjerskih, ekonomskih, svjetonazorskih), i posve mi je jasno zašto vjerske zajednice ustrojavaju svoje škole - jer kako drugačije?
Meni se ne da voditi polemike na dnevnoj razini o svom svjetonazoru, niti se čupati s bližnjim, koji imaju drugačiji svjetonazor. Dovedeni smo u situaciju da od jednog općeg kolača svi hoćemo ne samo dio, nego da bude i za ovog i za onog, i stalno se svi osjećaju da im nije dobro. Meni je dobro, ja sam zadovoljna školom, pomirena ajmo reći sa time kako to jest kod nas, ne da ću ispisati dijete i to, niti bi HS-ala, ili tako nešto.
Istinski mi je žao da se netko osjeća uvrijeđenim bilo Božićem, bilo sakramentima, bilo kršćanskom ili katoličkom filozofijom, duhom, i uopće mi nije fora da ono što je nama svetinja nekom drugom bude tlaka, i obratno.
Pošteno bi bilo da svaka interesna skupina koja ima jaki stav o određenim pitanjima koji nije pomirljiv s drugima formira svoju školu, ulaže svoj novac, obrazovanje, obuči ljude i snosi sve ono što treba snositi da bi djeca dobila obrazovanje temeljeno na premisama u koje se vjeruje.
Mislim da je mogućnost da se takve škole formiraju zapravo demokracija, a ne pritisak na javne škole da budu sve svima.