Lijepim poveznicu na razgovor s Živkom Kustićem, koji je meni inače jako drag. Nažalost, cijeli razgovor je samo
u tiskanom izdanju JL, ali i ovo je nešto: http://www.jutarnji.hr/don-zivko-kus...initi/1073945/
 |
|||
|
|
|||
Lijepim poveznicu na razgovor s Živkom Kustićem, koji je meni inače jako drag. Nažalost, cijeli razgovor je samo
u tiskanom izdanju JL, ali i ovo je nešto: http://www.jutarnji.hr/don-zivko-kus...initi/1073945/
da, i meni se tak čini, totalitarizam.. nije mi jasno, kako? zašto? zar opet?? zar ljudi nisu naučili lekciju??
pa se sjetim da se povijest ponavlja... mnogi i dalje sanjaju Zemlju bez religije (osim, možda, jedne zajedničke svima..kvazi religije u kojoj je središte čovjek) i stvarno ne znam kak misle to ostvariti jer je preogromna većina zemljana religiozna..
i meni se sviđa Kustići čitala sam taj intervju
evo intervju s don Stojićem.. mladi ga stvarno vole
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatsk...og-naroda.html
Stoić legenda! Odličan je, baš mi se sviđa!zmaj prvotno napisa
da, i meni se tak čini, totalitarizam.. nije mi jasno, kako? zašto? zar opet?? zar ljudi nisu naučili lekciju??
pa se sjetim da se povijest ponavlja... mnogi i dalje sanjaju Zemlju bez religije (osim, možda, jedne zajedničke svima..kvazi religije u kojoj je središte čovjek) i stvarno ne znam kak misle to ostvariti jer je preogromna većina zemljana religiozna..
i meni se sviđa Kustić
evo intervju s don Stojićem.. mladi ga stvarno vole
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatsk...og-naroda.html
Što se totalitarizama tiče, ja mislim da je jednostavno teško biti čovjek, i prihvatiti križ realnosti je izazov nad izazovima, pa svako toliko, kad se nagomila jada (koji nije otkupljen) ljudi padaju u potragu za nekim rješenjima koji prividno skidaju križ - pri čemu se kače kojekakvi drugi i treći interesiDa više molimo, vjerujem da bi bilo manje zla...
Moj dragi prijatelj se javio...nažalost,nakon Nove godine prijeti mu amputacija stopala...Drage moje,
voljela bih s vama podijeliti jedno iskustvo i pitati za mišljenje.
Naime, u noći sa 17. na 18.12. sanjala sam jednu osobu koju nisam vidjela ni čula 17 godina.
On je bio moja velika ljubav, bili smo kratko zajedno u 3 navrata, ali, klinci smo bili i to je jednostavno puklo. Ja se odselila,ma, nebitno, kontakt je izgubljen.
Inače, on od djetinjstva ima probleme sa nogom, dijagnosticiran mu je tumor, operiran je ( tada) već 2 puta i tako.
No, sanjah ja njega i sebe, ništa posebno, ali probudim se sa tako lošim predosjećajem da sam cijeli cjelcati dan provela u napetosti, grču i čak suzama.
Nazovem mamu i ona mi kaže da se najbolje moliti za tu osobu, to je Božji znak da se molim za njega.
Ja ko ja, pročačkam po FB-u i nađem nekoga s njegovim imenom i prezimenom, blesa, pošaljem mu nebuloznu poruku tipa ;"Ja sam ta i ta, ako me se sjećaš, nemaš fotku pa uopće nisam sigurna jesi li to ti, ali, eto, ako jesi željela bih samo znati kako si?"
Loš osjećaj ne prolazi jer na njegovom, ako je to on, profilu vidim neke insinuacije o bolesti, ništa konkretno, samo piše da se nada da će idući Božić biti zdrav (ako je to on?!)
Izmolim krunicu za bolesne...malo je lakše, ali i dalje grč je prisutan.
Navečer moja mama ima prometnu nesreću...Nije joj ništa, hvala Bogu, samo ju je On sačuvao jer je čudom ostala bez posljedica.
Loš osjećaj nestaje, ali i dalje mi je ovaj muškarac na pameti. Pazite, u 17 godina možda sam 1 pomislila na njega...
Sad se osjećam glupo jer mislim da sam nesvjesno i brzopleto povezala san i loš predosjećaj s njim, a osjećaj se odnosio na moju mamu...
Osjećam se glupo, poslala sam tu glupu poruku, čovjek se nije javio, a ja u sebi i dalje osjećam potrebu moliti za njega, što i radim svakodnevnim moljenjem krunice za bolesnike...
Neznam, možda sam samo autosugestivna...možda je stavrno bolestan i možda mu stvarno treba moja molitva...ali više nisam sigurna, u jednu ruku jesam, ali druga strana me kopka i osjećam se blesavo...Voljela bih samo nekako znati da nisam glupo postupila kako se i osjećam- nakon 17 godina iznebuha i to na FB-u poslati poruku...prevelika sam kukavica za nazvati...
Jel me itko kuži...molim se, a nisam sigurna jesam li samu sebe uvjerila u potrebu te molitve samo da bih opravdala loš osjećaj koji možda s njime nema nikakve veze???
ovim putem molim sve vas drage moje da mi se pridružite u molitvi za njegovo ozdravljenje...čovjek ima 35 godina...vjerujem da ga Bog može ozdraviti...molim vas molite za njega....
Posljednje uređivanje od mayato : 28.12.2012. at 20:28
lijep je dan
dječica su vani s ocem.
ručak se brčka. tu i tamo promiješam.
sjedim za knjigom, za kavom, za kompom, s domaćim lješnjacima u ruci...krc krc, lol
nije loše.. iako, nerijetko sanjam kak bi bilo lijepo, posebno dječici, živjeti na otvorenom, u zelenilu, daleko od buke prometa i asfaltne depresije.
vjerujem da će i taj dan doći. da će i taj dan ugledati svoje obzorje, svoj horizont..
baš bih to voljela.. i baš me privlači..
širina pruža prostranstvo, priliku za učenje, za igranje, za život na zraku, za vitamin D (lol)..
i baš me nekad 'ubije' ova skučenost i ovaj asflat.. vidim to i po djeci.. kad ne znaju što će sa sobom.. kad 'potroše' legiće i tom sl. kad žele stalno visiti po raznim monitorima (tv, internet, mob...).. kad vidiš najmlađe di se gega po 'pet kvadrata' i ne zna kud će..
i baš imamo organizacijski problem. jer nije lako spremeti stvari za svaki uzrast, uzet auto i gorivo i lovu koju ćeš (vjerojatno) potrošiti na sitnice za djecu (prilikom izlaska vanka), sve ih potrpat i onda tražiti neki rezervat prirode gdje ćeš ih pustiti 's lanca' (ako i to) na kojem ih držiš jer na asfalt još uspjela izaći nisam a da se nisam derala - pazia auto (milion puta), pazi pas, pazi 'nagazne'..i tako redom.. dok ko fol 'šećeš' razgledavajuć hiže po kvartu...
meni, osobno, bzvz na stotu..
zato te 'šetnje' ostavljam suprugu jer se ja u takvim prilikama osjećam ko kakav majmun u kavezuograničenosti dok se uzmičm (jedno u zagrljaju, drugo rukom u ruci, treće ispred mene) na četiri 'noge' hodajućim smogovima...
željela bih svoju rezervat kućicu u otvorenosti zelenila, a ne rezervat zelenila u šumi asfalta...
izgori mi ručak dok tu sanjam
jučer smo bili na misi.. baš je bilo više dječice neg inače.
i stvarno ih je lijepo bilo vidjeti onako lijepe, snene, bucmaste s malenim loknicama od one njihove mlade kose...
pa ona hodanja, prešetavanja po crkvi.. spontanost i neometenost kojom prilaze ljudima...
rijetko vidim takve osmijehe i opuštenost starijih prema malenima ('tuđoj' djeci)..jer su obično svi nekako na nekom hladnom oprezu sa svima..
mayato, ženo, imaš pp
par zanimljivih linkova
jedan lijepi o euharistijskim čudima
http://www.dnevno.hr/vjera/74095-euh...uda-1-dio.html
što se događa s tkivima ab djece (spominje se čak i Pepsi, šooook)
http://www.dnevno.hr/vjera/73506-gdj...put-pepsi.html
emisija "Slika Hrvatske" HRT o nekim stvarima iz ZO
http://zdravstveniodgoj.com/news/jov...o-i-pedofilija
osvrti:
http://www.vecernji.hr/vijesti/hrt-s...-clanak-492189
http://www.24sata.hr/news/hrt-se-isp...-odgoju-295491
http://www.dnevno.hr/vjera/74283-tko...-za-bozic.html
Eto, sotona je izmislio Djeda Mraza.
Kakve glave pišu takve članke, a kakve čitaju taj portal, kao nešto ozbiljno i relevantno, strah me uopće pomisliti.
interesantan citat s wikice
„Teško je shvatiti zašto bi se dijete, osim ako nije kulturalno uvjetovano, uznemirilo što mu netko dodiruje genitalije, kada vidi genitalije kod drugih ili kada doživi neki još specifičniji seksualni kontakt.“ (A. Kinsey et al., Sexual Behavior in the human Female, str. 121)
Mislim da je tvoj zaključak malčice zbrzan; ljudi su, naravno, smislili Djeda Mraza, ali taj lik očito nije nešto puno pozitivan u kršćanskom kontekstu jer kolidira sa Isusovim rođenjem i smislom darivanja vezanim uz Božiji dar čovjeku, dakle, puni medijski prostor i dječje glave za kojem bismo željeli da su otvoreni maloj, jednostavnoj i toploj istini štalice... ovako smo na klackalici između Isuseka i Djeda Mraza i pažnja leti malo sim-malo tam...
Inače, kod mene doma, jer sam rasla u ateističkoj obitelji i Djed Mraz mi je blizak, tkogod on bio, stalno prtljam s Isusekom i Djedom Mrazom i napravila sam kompletnu pometnju kod svoje djece... ah... što ćeš... valjda ću se opametiti iduće godine...
jel to emisija za koju se HRT ispričava i kaže da će poduzeti oštre mjere protiv urednice koja je apsolutno neprofesionalno odradila tu emisiju?
nadam se da stvarno hoće, to je ipak javna televizija...
Posljednje uređivanje od puntica : 30.12.2012. at 12:50
A meni je pak neprihvatljivo da Isus nosi darove, ali nije to poanta.
Sotona je izmislio Djeda Mraza.
Tko je izmislio kićenje bora?
puntice, mislim da nisi mogla mašiti moj drugi post vezan za tu emisiju, pa mi nije jasno zaš me to pitaš???
što se tiče Djedice...pričali smo o tome... ma ne može on zasjeniti malog Isusa kad mu nije ni do koljena, lol
Isus je živ a Djedek je puka izmišljotina.. k tom, odličan predmet za marketinške vratolomije!!
a kad sam već kod marketinga, jučer mi je mm neš dobacio., kratko je gledao tv i vidio neš o, čini mi se, malim meksikancima i rapidnom debljanju.. i konzumiranje Coca Cole (i njhovog Djedice, lol) u boci(??!) kod manje djece...valjda od koju godinu starosti??
Nije mi jasno što se zbiva, zašto smo tako počeli zaoštravati odnose po pitanju vjere? Čovjek napisao neki tekst, nije izrijekom rekao da je pali anđeo izmislio Djeda Mraza, misli čovjek nešto, pa napisao, drugi se slažu ili ne, svaki članak ima one kojima je blizak i one kojima nije, ne razumijem zašto bi taj tekst dobio pozornost ako nisi općenito zainteresirana za historijski moment nastanka pojma Djeda Mraza?
ne pitam tebe nego onako, retorički se pitam?puntice, mislim da nisi mogla mašiti moj drugi post vezan za tu emisiju, pa mi nije jasno zaš me to pitaš???
što se tiče Djedice...pričali smo o tome... ma ne može on zasjeniti malog Isusa kad mu nije ni do koljena, lol
Isus je živ a Djedek je puka izmišljotina.. k tom, odličan predmet za marketinške vratolomije!!
Slažem se s tobom po pitanju djedice i Isusa, jasno je ko dan
Samo, ono što meni nije jasno je: Otkud odjednom običaj da mali Isus nosi darove? I to je puka izmišljotina
Najveći dar je taj što se on rodio, i mi slavimo njegov rođendan, i ne razumijem zašto bi od njega još i darove dobivali? to nema nikakvog smisla a još manje logike
Običaj darivanja za Božić veže se uz darivanje jedni drugih, a ne uz očekivanje darova od malog Isusa, ili bilo koga drugoga. Na Božić su se tradicionalno darivale sitnice, koje bi po mogućnosti ljudi sami napravili. darovali bi ih svojim bližnjima za Božić, da podijele malo božićne radosti s njima.
Nažalost, komercijalizacija Božića (npr. djed mraz itd.) su pridonjeli tome da se božićni običaji promijene i kod katolika, pa se puno toga pretvorilo u cirkus koji s Božićem nema puno zajedničkih točaka. Djeca jedva čekaju Božić da mogu dobiti onaj neki dar koji si već dugo žele...to im je najvažnije. I ok, otići će i na misu, veseliti se rođenju Isusovom, ali sve to nekako usput. Nažalost.
Po meni bi bilo 100 put bolje da se katolici drže svojih običaja i da se ne daju uvući u tu komercijalizaciju Božića, da pokažu zašto katolički i ne-katolički božić nisu jedno te isto.
stvarno sam zaprepaštena načinom i sadržajem nekih dijelova edukacije ZO
evo primjera:
izvor: http://zdravstveniodgoj.com/news/kin...-naslje-e-u-zou preporučenoj literaturi "Bijelić, N. i Hodžić, A. (2012) Edukacijski program ZAJEDNO protiv homofobije i nasilja u školama. Zagreb: Queer Zagreb."U ovom priručniku za učitelje nalazi se vježba "Kinsey-eva ljestvica seksualnosti". ...Vježba ima sljedeće ishode:
- Sudionice_i će shvatiti da model kontinuuma seksualnog ponašanja više odgovara fluidnosti seksualne realnosti, te da se seksualno ponašanje može modificirati kroz vrijeme i u odnosu na međuljudske odnose u određenom društvenom okruženju.
- Vježba je potkrijepljena sa desetak "opisa", a jedan od njih je sljedeći: "Žena, 29 godina, u braku, ima dvoje djece. Kao tinejdžerka uživala je u seksualnim iskustvima s prijateljicama. Zajedno sa suprugom dio je swingerske grupe i osjeća da bi mogla biti biseksualna, ako ju privuče odgovarajuća žena. Voli gledati seksualni odnos dvije žene."
divan i edukativan primjer promiskuiteta općenito, promiskuiteta i maloljetničkog seksa, nevjere i preljuba i svinganja, voajerizma i/ili pornografije...
ne od koju godinu, nego od JEDVA godinu dana, ako ne i mlađe
pretužno je bilo to gledati, pretužno
aha. pa stvarno bi bilo šteta da ti je sav komentar ostao usmjeren samo na voditeljicu a ne i sadržaj, pa i onaj citat iz Kinsyeve knjige.ne pitam tebe nego onako, retorički se pitam?
što se tiče onog da mali Isus dariva.. ne znam otkud je to poteklo??
al znam za priče gdje su stariji iz moje obitelji ko klinci dobivali jabuku, orah i sl. orašasto.. 'blago' koje se čuvalo u onim škrinjama.. i da je to bilo opće veselj!!
vidiš, mali Isus je darivan od strane tri kralja. ..
što stvarno??ne od koju godinu, nego od JEDVA godinu dana, ako ne i mlađe
pretužno je bilo to gledati, pretužno
ja sam prvo mislila da govori o isključivoj dojenčadi, al sam onda u sekundi vidjela neku 'veću' djecu..
eto Djedice u pohodu, lol
a tko im je donosio jabuku, mali Isus ili npr. roditelji?što se tiče onog da mali Isus dariva.. ne znam otkud je to poteklo??
al znam za priče gdje su stariji iz moje obitelji ko klinci dobivali jabuku, orah i sl. orašasto.. 'blago' koje se čuvalo u onim škrinjama
vidiš, mali Isus je darivan od strane tri kralja. ..
I, da, kao što si dobro rekla, tri kralja su darovala Isusa, ne obrnuto
ne znam tko je donosi tj. kako su to predstavljali
možda kao opće slavlje Isusovo rođenja i njegova značaja za svijet
da, u duhu tri kralja, pretpostavljam da bi smo i mi trebali darivati malog Isusa.
a za pretpostaviti je koji su mu dari najdraži!!
he he..
e to, upravo tako!!!da, u duhu tri kralja, pretpostavljam da bi smo i mi trebali darivati malog Isusa.
a za pretpostaviti je koji su mu dari najdraži!!
he he..
uh uh... teško je, al ne i nemoguće
jer nas Bog želi i hoće pridržavati..
ovih dana sam čitala jednu knjigu o Srcu Isusovu
ima svetaca kojima se ukazivao 'mali Isus'
bilo bi prekrasno kad bi naše srce, premda štalica (ako i to, lol), bilo otvoreno mjesto za prihvat malog Isusa
vjerujem da se tako mijenja čovjek
Ne, darovanje malog Isusa, tzv Christkind seže duboko u povijest naše zemlje , tradicijski i običajno uže vezano uz srednjeuropski krug država, ali što je najsrodnije našem darivanju, no u biti je rasprostranjeno širom Europe i svijeta. Nije odjednom i nije izmišljotina.Samo, ono što meni nije jasno je: Otkud odjednom običaj da mali Isus nosi darove? I to je puka izmišljotina
Staviti ću najjednostavniji tekst s Wiki koji ukratko opisuje o čemu s radi.Na engleskom je, ali ćete razumjeti.
http://en.wikipedia.org/wiki/Christkind
Posljednje uređivanje od ronin : 30.12.2012. at 18:52
mali isus je darivao moju baku, moju mamu, mene...vjerujem da je i bakinu baku, tako da to nije nesto novo. niti plod konzumerizma.
razlika je samo u darovima, sada i prije xy dekada.
Posljednje uređivanje od leonisa : 30.12.2012. at 23:17
tako je leonisa.darovalo se ušećereno voće , lješnjaci , bademi i posebni kolači, poslastice koje se čekalo cijelu godinu.ali darovalo se!
znam za ta darivanja, al se ne sjećam da sam igdje uhvatila da daruje meli Isus
ustvari, uopće se ne sjećam kad sam ja u svoj život preuzela to darivanje..
znam da smo poklone uvijek dobivali..
inače, ima logike
Bog se poslužio vertikalom. sišao k nama na zemlju zbog nas. da nam sebe daruje.
a mi smo pozvani također darivati, malog Isusa, pripraviti mu svoje srce i primiti Ga..
uspostaviti odnos za vječnost..
inače, vezano za darivanje. meni je zanimljivo (kad smo već kod navodnih izmišljanja) darivanje starijeg djeteta od strane mlađeg novorođenčeta. 'to ti je donio braco'... a ono, nije, lol. al to je sad sasvim neš drugo.. palo mi na pamet zbog navodnog darivanja...
nije provokacija: zašto je kad daruje Mali Isus pozitivno, a kad daruje DMraz komercijalizacija (osim očiglednog utjecaja cocacole na pretvaranje američkog st. Nicholasa u Santa Clausa?)?
Pa sve je to materijalizam i komercijalizacija, ista, pitanje je kako se odnosi prema Božiću (ako se radi o vjernicima), prema daru, prema darivanju drugih, potrebnih, kako se djeci darivanje predstavlja....?
Ne izbjegava se imenovanjem drugog "lažnog" donositelja poklona komercijalizacija. TO je zapravo-smješno.
ja sam odrasla uz poklone malog isusa na bozic i djeda mraza za novu godinu. djed bozicnjak za mene ne postoji. tako sada poklone dobivaju i moja djeca- mali isus za bozic i dm za ng.
djed mraz je na nasim prostorima zapravo produkt globalizacije, pa s obzirom da je neizbjezan u nasim krajevima, a za bozic daruje mali isus, ostaje mi ng da uvrstim dm-a. ista stvar je bila i kad sam bila mala, posto smo slavili bozic i darove je donosio mali isus.
eto, zato se smatra da je dm komercijalizacija jer ne potjece iz nasih krajeva vec je globalizacijom asimiliran u nase obicaje
al ne gledam na njega ko na valentinovo
cak sam ovo nasla i morala uslikati, ofkors :D
http://i48.tinypic.com/2e3ddgj.jpg
Ja sam odrasla uz darove malog Isusa, ali ne želim da Isus nosi legiće.
DM mi je prikladniji za to.
Kad bi pod bor bili ušećereni bademi, jabuke i kolači, mogao bi biti Isus taj koji daruje.
Al lego i štalica, ne ide mi zajedno nikako.
X
pokušavam to objasniti MM-u - njegova je obitelj baš njegovala taj običaj i sve bi to bilo krasno da mi kćer pod borom (tj. borovima) ne dočeka milijun i jedan poklon - od malog mede do kuhinjice i rocking horsea - ne sviđa mi se povezivanje Isusa (koji bi trebao predstavljati ljubav, skromnost, dobrotu, toleranciju, nastavi niz) s tim (često skupim) hrpetinama. radije bih tu ubacila Djedicu. (a i izbacila bih hrpetine, ali teško da mogu protiv toga - prvo unuče + prvi Božić kojeg je baš svjesna. a i mi sami smo pretjerali... uf - skockat ćemo se sljedeće godine).
Mene je isto streslo negdje na Božić kako svi mi dijelimo te legiće i Cicciobello, pjevamo, obučeni smo, najedeni, televizija snima, opće ludilo... a da se Rođenje dogodilo negdje drugdje, mimo nas, u štalici, i imala sam osjećaj kako sam fulala ceo futbal i da sam apsolutno na krivom mjestu i radim krive stvari... ali onda mi je i ta spoznaja pomogla da shvatim kako je Rođenje uvijek u skromnosti, mimo našeg poimanja, istodobno i veličanstvenije i poniznije od svega što mi kao pikiramo, i samo sam molila da se unesem u tren rođenja, da pojmim kako je bilo u toj štalici. Sigurno je bilo hladno, i neudobno, a istodobno tako svijetlo, svečano i veličnastveno da ljudi hrlili u kolonama, privučeni ljepotom svega toga...
eto, dokle je došlo
sad kad sam odrasla, izbacila sam i christkinda i djeda mraza (djed božićnjak mi se ionako nikad nije sviđao), međusobno se poklanjamo i odmah nakon večere dijelimo komercijalne poklone poput lutke iz monster high.
ako se ne varam, christkind je upravo preuzeti iz protestantizma, jer katolici su u biti imali sv. nikolu koji donosi darove?
MC, e baš to - kod MM-a je bila cijela priča sa zvoncem i nakon toga okupljanjem kod bora. zvonce su sad izbacili, ali i dalje se drže malog Isusa koji pod borom ostavlja darove. ne sviđa mi se to. pa sve da se i ne promatra u religijskom kontekstu, Isus bi trebao predstavljati neku suprotnost materijalizmu i udovoljavanju tim konzumerističim prohtjevima. ako već treba osmisliti neki show ili što već za male kikače (a to mi je ok jer vidim da uživaju u tome), draži mi je Djed Mraz u tom kontekstu pa nek uživaju taj jedan dan u godini - ionako će vrlo skoro to i službeno biti međusobno darivanje Frankie, Ghoulije i drugih blagodati komercijalizma (nećakinja od 9 god
moja pise pismo. rezimira proslu godinu. ponekad dobije pismo nazad, kao komentar na rezime njene godine. ponekad to tobije od sv. nikole, ponekad od malog isusa, ponekad od djeda mraza.
isto tako sama radi poklon za malog isusa i ostavlja ga njemu pod borom. obicno su to njeni crtezi, njeno poimanje necega, ponekad je to neka njoj jako draga sitnica koju ma koliko voli, odrice je se, ponekad je to cijela prica isusovog rodjenja u crtezima, ponekad kad ja radim kolace, ona uleti i radi ih za malog isusa, zapakira i ostavi pod borom...tako da je to darivanje, zapravo, dvosmjerno.
Kad se čovjek osjeća sretan i blagoslovljen, ima potrebu svoju sreću dijeliti dalje, a djeca su nekako uvijek tu oko nas i ja vjerujem i tako se ponašam - da su pokloni koje im dajemo neki mali uvid u misterij Božića, kao što se oni igraju mame i tate, dućana i doktora - tako se i igraju Božića tim darovima, pismima...
kad sam bila dijete, primali smo poklone i za Božić i za Uskrssad kad sam odrasla, izbacila sam i christkinda i djeda mraza (djed božićnjak mi se ionako nikad nije sviđao), međusobno se poklanjamo i odmah nakon večere dijelimo komercijalne poklone poput lutke iz monster high.
roditelji su imali prekrasne metode vezane za darivanje
recimo za Uskrs... na uskrsno jutro, nakon buđenja, mi djeca hitali smo pratiti trag bonbončića koji bi nas, ovisno o tragu (bilo ih je par, a samo bi jedan bio pravi) doveo do košare slatkiša
kao što danas postoji 'običaj' darivanja starijeg djeteta prilkom dolaska pridošlice, novorođenčeta, i u tome ne vidimo problem, dapače, jedan nježni način zbližavanja i iskazivanja pažnje te usmjeravanja na darivatelja...
da, radije bi trebali gledati na darivatelja negoli na sam dar
zato mi se sviđa obostrane iskazivanje pažnje..
Bog je u Sinu svijetu darovao sebe i svoje spasenje
slika tri kralja odražavaju zahvalnost na taj uzvišeni Dar
i čovjek je pozvan uzvratiti na taj Dar
pozvan ne znači i morati jer dar ne obvezuje i ne prisiljava, ali itekako može otvoriti jedno prekrasno prostranstvo puta kojim je kročiti onima koji uzvrate...
da, kad sam bila dijete,primala sam dare. rekla bih, i one vidljive i one nevidljive
na početku svojih dvadesetih (kad sam dakle već bila punoljetna pred zakonom) moj život se ogledao većinom u onom što današnji materijalni svijet hvali. vidjela sam i svijeta i imala više nego neki prosjek i perspektivu zgrabiti ono za čim materijalni čovjek žudi... i sad kad gledam, doista sam bila na prekretnici.. ispred mene su stajali neki izazovi koji bi me, da sam ih prihvatila, odvukli dalje u taj materijalni aspekt, u hedonizam i štovanje same sebe.. ali me Onaj, koga ovdje trenutno zovemo 'malim Isusom', nije ostavio samu i pored jedne suštinski svjetovnjačke prilike, stavio mi je pred oči i jednu sasvim drugu sliku....
i ostalo je povijest, lol, kak bi se reklo.. odtada svjesno, poenkad manje ponekad više, koračam tim Putem koji mi je i Istina i Život. do sad nisam požalila. a bilo je i padova i uspona i opet sve ispočetka.. ponekad me spopadne muke što će to trajati čitav život, ali znam da je tako ovdje na zemlji.. da mi je se boriti protiv svojih zlih strasti i nagnuća...
da se vratim opet na to darivanje... roditelje koji darivaju u ime Isusa koji, na kraju krajeva, upravo sam daruje "jer bez Njega ne možemo učiniti ništa." (usp. Iv 15,5.)
kroz sliku iskustva jedne žene, majke koja se, zajedno sa svojim dijetetom, molila ispred svetohraništa za objavu Isusa tom malenom koje je često pitalo za Njega., otprilike ovim riječima:
"Isuse, znam da ima posebnih duša čijim se i tjelesnim očima objavljuješ i da je to poradi većeg dobra i na korist duša općenito. isto tako znam da ovo moje maleno možda nije ta neka posebna duša, ali je tvoja duša Isuse i zato molim te nađi način da se objaviš....i dok ta majka nije ni završila taj svoj govor, u glavu, dok je još pričala u sebi, su joj došle riječi, otprilike 'Ja se već obajvljujem po tvojim riječima'"
eto, ta slika je za mene živa istina. Gospodin se objavljuje po otvorenim ljudima, a djeci, u prvom redu, preko roditelja koji su prvi svjedoci!!
zato je gesta darivanja od strane 'malo Isusa' prelijepa (ukoliko u marketinškom smislu ne odvraća oči od darivatelja na dar i na taj način fulava ceo fudbal) metoda i način govora malenima koji još nemaju tu dob razuma i razlučivanja.
i zato mi je lijepo čitati o djeci koja pišu, crtaju, darivaju malog Isusa, sv. Nikoli...koje su stvarne osobe za razliku od Djedice, Mraza ili Božićnjaka.. čija je jedina svrha marketing. no i to se da preoblikovati, barem u svome dome...
lijepa gesta darivanja od strane djece i roditelja mi je i darivanje potrebitih.. pa znamo reć kako nas ja mali Isus poslao u svoje Ime, skrenuo nam pažnju na potrebite.. i time se uči empatija,. nježnost, dobrohotnost, velikodušnost, istinska radost, dijeljenje, sreća koja se umnaža dijeljenjem...
i bila sam svjedokom takvog jednog darivanja i baš mi je izmamilo suze radosnice na oči i srce i dušu.. gledajući iskrenost dijeljenja...
tako će generacija naših unuka govoriti da je tradicionalno darove donosio djed mraz, jer je tako bilo u generaciji njihovih roditelja,baka i djedova
Molim vas, bilo koju od vas, da nađe negdje referenciju u literaturi da je Mali Isus tradicionalno nosio poklone u Hrvata, molim vas!
Imam doma hrpetinu etnoloških knjiga (i jednog etnologa lol) i nigdje nisam naišla na tu tradiciju prije 20. stoljeća. Tj. u Hrvatskoj se tradicionalno darivalo ili na sv. Luciju ili na sv. Nikolu, ne na Božić (referencija). Darivanje na Božić je novijeg datuma, i nastao je pod utjecajem nekih drugih naroda hehe
Na Božić se išlo okolo i svima čestitalo, a darivalo se ljude koji bi navratili, nekim 'sitnicama'. Nikada te sitnice nije darovao mali Isus, nego ljudi, jedni drugima, u duhu Božića
Jedine 'osobe' koje su nosile darove su bile već gore spomenuti sv. Nikola i sv. Lucija (kako gdje). doduše, negdje i sv. Kata, ali nikako mali Isus.
Ako malo razmislite o tome, to i ima smisla. Na Božić se slavi Isusovo rođenje, njemu u čast se bdije i posti na Badnjak, a na Božić se počastimo boljom hranom da dostojno proslavimo. I podijelimo Božićnu radost sa svojim bližnjima. Ne bismo trebali očekivati poklone, pogotovo ne od Njega, kad nam je njegovo rođenje i onako najveći poklon.
a mogli bismo se malo i vratiti na tradicionalne načine čestitanja Božića, pa umjesto Sretan/blagoslovljen/čestit Božić, ljudima reći: Na dobro ti došlo porođenje Gospodinovo! na što bi oni odgovorili: I tebi, brate/sestro, i svim tvojim u kući!
ili neki od drugih, lijepih i tradicionalnih načina čestitanja Božića
Mislim da ni starina ni novina nisu kriterij za procjenjivanje je li neko ponašanje dobro ili loše. Možemo se pitati da li nam nešto jača vjeru i gradi veze i ljubav s drugima, ili neke druge stvari zamagljuju bitno. To je svakako dobro pitanje. Mi odrasli u obitelji se ne zamaramo puno međusobnim poklonima, eto, tako, malo nešto, putem si poklonimo, ali nije drama niti da preskočimo.
No, kako da i djeca, koja se za svog tog slavlja vrzmaju pod nogama budu dio te radosti, da im to uđe pod kosti, da se raduju Božiću?
Moja malena je rekla - jedva čekam da idem na misu, meni je u svim Crkvama dosadno, ali tamo ima jaslice i poslije će doći darovi, pa jedva čekam i misu i Crkvu i sve mi je lijepo. Meni ne treba drugo objašnjenje za darivanje, posebno ako skoncentriramo darove za Božić i Uskrs, kao posebno doba godine.
Što se pozdrava tiče, mi kažemo - Dobro nam došlo porođenje Isusovo - a ljudi odgovaraju - Na zdravlje, veselje i duši na spasenje.
moja pak stalno želi na misu jer obožava božićne pjesme, i blješteće ukrase
i stvarno ne volim da povezuje Božić s darovima koje će primiti, radije bih da ga povezuje s nečim što će dati, nečime što će napraviti za nekog drugog...nešto što nije sebično, jer Božić ne bi trebao biti sebičan.
ja sam za tog malog isusa prvi put čula ovdje na rodi
od zdenke
moja pak stalno želi na misu jer obožava božićne pjesme, i blješteće ukrase
i stvarno ne volim da povezuje Božić s darovima koje će primiti, radije bih da ga povezuje s nečim što će dati, nečime što će napraviti za nekog drugog...nešto što nije sebično, jer Božić ne bi trebao biti sebičan.
Lijepo
Ja sam po pet jezika ljubavi čovjek koji ljubav izražava darovima, pa je to valjda i do osobnosti... eto, kod nas je tako, vjerujem da je dobro djelo isto tako super način slavljenja... ne isključujujem, naravno, jedno drugim. Sve se može.
pa da...ocetako će generacija naših unuka govoriti da je tradicionalno darove donosio djed mraz, jer je tako bilo u generaciji njihovih roditelja,baka i djedova
jednom je morala svaka tradicija zapocet. vjerujem da su neke buduce zapocele i u nase vrijeme.
slazem se s tvojim postom.
mi za stol nosimo svijecu (obicno najmladji clan obitelji, dok najstariji nosi juhu) i govori: cestitam vam bozic i isusovo porodjenje.
takodjer cestitamo badnje vece i iznenadilo me na fejsu prosle godine kad su me "poducili" da se ono ne cestita. od kad znam za sebe, cestitamo ga. ako slucajno bliza rodbina nije s nama, zvali smo se na telefon i za badnjak.
Posljednje uređivanje od leonisa : 31.12.2012. at 17:31
Mi na Badnjak, prije večere, donesemo slamu u sobu u kojoj jedemo(ne puno da se lakše počisti, puno iCarly na TV, braceka khmkhm ). Zatim sjednu na slamu, pojedu(štrudl-obavezno) i popiju sok, poslikamo se i to je to. Zatim molitva uz stol i večera.
Na sam Božić je u našem kraju običaj da se ne ide čestitati, već je taj dan rezerviran samo za obitelj-ako netko dođe do nas to je obično sestra i njezina obitelj, ali telefonom čestitamo, dok je na Štefanje druga priča- čestitarov kolko oćeš
badnjak i bozic s bakama i didama. stefanje s ostalom sirom obitelji. za badnjak obicno ja radim veceru, a za bozic moja mama rucak. stefanje moja teta rucak.
I ja tako nekako...ne znam da li baš od Zdenke, ali znam da kod nas u bodulima mali Isus nije nikome ništa nosio. I moja nana, valjda najpobožnija žena koju sam znala nije spominjala nikad nikakvo darivanje za Božić. Oni su bili sretni ako su imali i što pojesti na taj dan, a kamoli da je bila riječ o kakvim darovima. Njezina kći, moja mama, koja je valjda bila 1. generacija ateista u obitelji znala nam je samo otpjevati pjesmicu : U sve vrime godišta, ostali smo bez išta. Falabogu imamo još jednog pivca i kokošja sam za tog malog isusa prvi put čula ovdje na rodi
od zdenke
Djed Mraz je simbol mog djetinjstva, a tako i mojoj djeci. Neka je iskomercijaliziran, ali meni je simpa taj bradonja.
Posljednje uređivanje od Bodulica : 31.12.2012. at 19:42
na Nevinu dječicu bili na blagoslovu djece...zahvaljujući zmaj koja me je svojim postom posjetila na to hvala..nije nas bilo puno tako da nas je župnik sve roditelje s djecom pozvao ispred oltara, zajedno smo molili i onda je jedan svečenik sišao do djece da ih blagoslovi...predivno...na Božić vodili i malu susjedu na dječju polnoćku...sjedili za oltarom...pomolili se kod jaslica...dobili slatkiše od časne.... i naravno moja mala poslije pokupi sve moguće slike s ormarića.... neki dan smo išli gledati Žive jaslice zajednice Cenacolo kod Katedrale...mala je bila oduševljena i životinjama i predstavom i ja sam se malo popričala s članovima zajednice Cenacolo čiji sam i sama bila član prije više od 13 godina (uf kao da je bilo ne jučer nego prije sat vremena, kako to vrijeme leti)...uzela novine Uskrsnuće, njihov kalendar, bojanku Zdravo Marija (zanimljiva na svakoj stranici je jedna rečenica iz zdravo Marije i slika koju moraš obojati..ima i Anđele čuvaru, Vjerovanje itd)
"Vjera nije breme koje treba nositi, ili neko pravilo kojeg treba ispuniti.
Vjera je dar koji obzorja širi, koji te potiče na radosno i vjerno služenje,
zbog kojeg radosno stremiš ka vrhuncima Ljubavi."
Majka Elvira (utemeljiteljica zajednice Cenacolo)
Iz časopisa Uskrsnuće -Vjerujem, Vjerujem Vjerujem-Uvodnik (Godina Vjere)Vjera nije nešto naše, čime se može raspolagati kako nam se prohtije; vjera nije riječ ili ideja. Vjera je prihvaćanje prisutnosti Nekoga tko već živi
u tebi i dopušta mu da djeluje i radi kako bi promijenio tvoj život: to je
Duh Sveti koji prebiva i djeluje u nama, Gospodin koji je život i koji daje život!
Ostavimo mu mjesta u sebi da djeluje Njegovo svjetlo, Njegova radost,
Njegova snaga. Kad kažem vjera, mislim na život koji se mijenja, na dinamički
kontinuitet, na život koji ponovno cvjeta svakim danom. Ne možeš ostati na
mjestu, sjedeći, u iluziji da živiš svoju religiju. Naša vjera nije religija: naša vjera
je susret sa živom osobom, s Isusom Kristom. On obnavlja tvoj život,
preobražava ga, uzdiže i čini da djeluje na nov način. A ti, vjerujući u Njega, otvarajući
vrata srca za prijateljstvo s Njim, shvaćaš da se mijenjaš: vjera je tvoj
život koji se, susrećući Isusa iz Nazareta, ponovno pronalazi, obnavlja i daruje.
Vjerovanje nas čini ljudima širokih obzorja, slobodnima; vjerovanje stvara bratske
veze, obnavlja ljudskost i stvara obitelj puno širu od one krvne, stvara
univerzalnu obitelj: svaka osoba koju susretnemo naš je brat, naša sestra, naš
otac, naša majka... Zato im se možemo nasmiješiti, razmijeniti par riječi, gledati
ih u oči, pomoći im. Vjernik uvijek može činiti dobro svakomu.
Umjesto da se vrtimo oko samih sebe, pokušajmo živjeti kao vjernici! Vjera nam
daje dostojanstvo koje nam ne dopušta da plačemo nad samim sobom: vjernik
ne može živjeti samo za sebe! Učimo malo pomalo, razgovarajući, slušajući, radeći…
u svemu onome što živimo svaki dan, konkretizirajući našu vjeru. Sve
ono što jesi mora postati "Vjerovanje". Vjera je čin slobode: odluči prihvatiti u
svojoj radosnoj i krhkoj ljudskosti djelovanje Božje prisutnosti. U svakoj situaciji
koju život stavlja pred nas, u radosnim i žalosnim događajima, u strahu i
nesigurnosti, u svemu što se događa, lijepo ili ružno, ponavljajmo u svom srcu:
"Ja vjerujem u Boga!" Ta istina mora ući u nas, duboko, svatko ju mora osjetiti
iznutra jer to je činjenica, stvarnost koja osvjetljuje i korjenito mijenja pogled
na svaku situaciju u životu: ako vjerujem u Boga, uvijek postoji nada, ako vjerujem
u Boga, život nema kraja, ako vjerujem u Boga, bol ostaje misterij, ali je
dragocjena, ako vjerujem u Boga, opraštam i hrabro počinjem iznova.
Mi smo svih ovih godina kontemplirali, upoznavali i iskušavali sve ono što se
ispovijeda u Vjerovanju: Bog koji silazi, koji se utjelovljuje, koji nam je blizu,
živ, daje svoj život za nas; Raspeti i Uskrsli Bog. Otac, Sin i Duh Sveti osobe su
koje nam daju život, onaj pravi, onaj od srca. Moramo se potruditi da te riječi
vjere dođu iz usta do srca. Često ponavljajmo: "Vjerujem, vjerujem, vjerujem!"
Vjera tako postaje hrana za život: hranimo se nečim dragocjenim što dolazi u
nas i što nam hrani dušu, što daje miris i okus svakom događaju naše svakodnevice.
A onda, malo pomalo, kad "Vjerovanje" uđe u najdublje pore našeg
bića, kad se pretvori u otkucaje našeg srca, osjetit ćemo kako raste želja da svjedočimo
svima da je s "Vjerujem u Boga" život puno ljepši, istinitiji, blistaviji,
vedriji! Svjedočit ćemo životom i riječima svima da je vjera pravo bogatstvo!
Majka Elvira
Ljudi, sretna 2013!! iako, priznajem, ne znam da će biti tako sretna
dobro vladaju vladajući... sve ide u plus!! kazne ove one, cijen ove one, nezapolseni... samo neće plaće i veći broj zaposlenih..
no dobro, khm...
evo malo novih linkova
što se tiče bacanja blata na onu voditeljicu, u ovom slučaju, bez obzira na pristranost i povredu profesionalnosti, ne vjerujem da ćemo gledati 'oštre mjere'
http://zdravstveniodgoj.com/news/ilc...ic-and-ladisic
HHO o ZO
http://hho.hr/izjava-br-12013-o-zdravstvenom-odgoju/
http://www.vecernji.hr/vijesti/hho-z...-clanak-493084
Tekst o ZO na stranica udruge BAS
http://www.udruga-bas.hr/index.php/a...4-presstitutke
ivanazg, trebali bi smo se spomenuti i blagdana Sv. Obitelji
Pravila pisanja postova
