život u Kanadi

[Bubilo Bubich]

Istina, bliže je nego Kanada, i osim te jedne sestrične (koja se nakon 3 mjeseca i vratila iz Italije s mužem i djecom), moji ilegalci idu sami. (Sjetila sam se da i mm ima jednog, nakon 15 godina "na crno" napokon je dobio neke papire u Francuskoj i mogao doputovati u HR, a kad je stigao tamo u početku je čak znao spavati na kolodvoru ili po crkvama. Kakvih mi sve imamo u familiji )

Ali ono što mi se čini da im je zajedničko, bez obzira na djecu i udaljenost, je to da ih nitko ne može odgovoriti od toga, koliko god im netko drugi govorio da to što rade nije baš pametno, njima se to u tom trenutku čini kao jedini izlaz, i oni će to svakako pokušati... ne poznajem mladu.majku, ali prepoznajem u njezinim postovima to što znam čuti od članova svoje obitelji... "idem, možda bude bolje, ovdje nema perspektive". Naravno da tu ima i straha, i brige oko ogromne neizvjesnoti, ali oni ipak odu. Mlada.majka je i sama spomenula u nekom postu, ako to ne bude Kanada, da možda bude i nešto drugo... oni imaju namjeru otići, i mi ih iz naših udubnih fotelja uz laptop nećemo razuvjeriti.

Ma nismo još definitivno odlučili dali ide Mm sam ili idemo odmah svi.Al da idemo to je bez daljnjeg

Mi smo defiitivno odlučili da idemo,izgubit ne mozemo ništa... .... pa probat cemo i mi,pa kud puklo,da puklo!

...jos cemo malo razmislit,mislim nije nam neka sila,cilj nam je da ode do kraja godine,al sad vise neznamo di...

[Ifigenija]

meni najsmjesnije kad vidim - svjeze smokve

nisam u zivotu smokvu kupila, ni na kile, a kamoli na - komad! i to - po tri dolara komad! :shock:

samo cekam priliku da si posadim smokvicu u dvoriste vec sam izkibicirala i gdje cu nac "sadnicu"

Pa tamo uspijevaju smokve! Divno! Kako je inače u NZ? Jesi li zadovoljna? Jel preporučaš zemlju? I mi bismo lagano nekamo, pa me zanima iskustvo iz prve ruke...

[litala]

kako je inace u nz? pa, ne bih znala ni dal smokve tamo uspijeaju, kamoli sto drugo

u australiji smo ovdje nije lose. nije idealno, ali nije lose. da jest, ne bi se trudili iz petnih zila da si osiguramo mogucnost ostanka...

a jesam li zadovoljna - nekim stvarima jesam, nekima nisam. vecinom stvari jesam. jesu li te iste stvari svima vazne - ne vjerujem. nekima bi bile vaznije one kojima nisam zadovoljna...

isto tako i o preporuci. ne znam bih li mogla ikojoj od svojih jako bliskih prijateljica bas "preporuciti" da negdje zive (ovdje ili ondje, svejedno), kamoli ovako opcenito i generalno da objavim - ej, ovdje je presuper, preporucam! (ili obrnuto, svejedno)

al, ako te sto konkretnije zanima - mogu podijeliti svoje osjecaje i saznanja, sto ne? pa onda svakome na prosudbu koliko mu taj moj, objektivni, dozivljaj znaci

[makita]

Istina, bliže je nego Kanada, i osim te jedne sestrične (koja se nakon 3 mjeseca i vratila iz Italije s mužem i djecom), moji ilegalci idu sami. (Sjetila sam se da i mm ima jednog, nakon 15 godina "na crno" napokon je dobio neke papire u Francuskoj i mogao doputovati u HR, a kad je stigao tamo u početku je čak znao spavati na kolodvoru ili po crkvama. Kakvih mi sve imamo u familiji )

Ali ono što mi se čini da im je zajedničko, bez obzira na djecu i udaljenost, je to da ih nitko ne može odgovoriti od toga, koliko god im netko drugi govorio da to što rade nije baš pametno, njima se to u tom trenutku čini kao jedini izlaz, i oni će to svakako pokušati... ne poznajem mladu.majku, ali prepoznajem u njezinim postovima to što znam čuti od članova svoje obitelji... "idem, možda bude bolje, ovdje nema perspektive". Naravno da tu ima i straha, i brige oko ogromne neizvjesnoti, ali oni ipak odu. Mlada.majka je i sama spomenula u nekom postu, ako to ne bude Kanada, da možda bude i nešto drugo... oni imaju namjeru otići, i mi ih iz naših udubnih fotelja uz laptop nećemo razuvjeriti.

aovo mi je previše.

Mislim, ako su ljudi spremni (ili su prisilno u takvooj situaciji) da spavaju na otvorenom ko beskućnici u inozemstvu, pa nek se pola godine u svom domu počnu ponašat skromno ko da su beskućnici. Možda im se popravi i budžet i nađu bolji posao.

A priuštit djeci šansu prespavat na kolodvoru, to je preko svake mjere

[Kaae]

Meni se uopce ne cini da je mlada.majka jako ozbiljna pri svom naumu, vec da vise onako usputno nabada. Nezadovoljni su situacijom pa bi nesto probali, ovako, onako, simo, tamo... a na kraju vjerojatno nece napraviti nista. Sto je isto tako steta, s obzirom da, ako stvarno postoji mogucnost nekakvog zaposljavanja i tko zna cega, onda nema razloga ne probati, ali hladne glave, nakon puno promisljanja i svakako legalnim putem.

Moram priznati da me na crno i nelegalno posebno nerviraju zato sto sam odradila svoje legalno, potrosili smo ogromne novce na to, a o vremenu da ne pricam. Pa ono, malo poskocim kad bi netko samo tako preskocio sve prepreke i pokusao se uhljebiti na neki drugi nacin. Tim vise sto nam, barem u zemljama gdje nam trebaju vize/dozvole/razna papirologija, svaki uhvaceni lovac u zitu zapravo steti i rusi nekakav rejting. Pa onda zaHebavaju previse ove koji zele otici legalno.

[anatom]

eto jednog članka koji je onak sav pozitivan.
http://www.vecernji.hr/vijesti/emigr...-clanak-441097

po ovome bismo svi trebali u Kanadu

[Jadranka]

Pitanje je samo kolike su njima sanse da se legalno docepaju Kanade. Osim putem te WH vize, ali i s njom mogu biti samo godinu dana tamo koliko sam ja shvatila. Ja sam u Kanadi upoznala francusko njemacki bracni par i oboje su bili u Kanadi na toj WH vizi i brzo su nasli posao, on kao domar u hotelu, a ona kao sobarica (znaci nista VSS), ali su nakon sto je viza istekla morali otici. Doduse, oni su i htjeli otici pa ne znam jel se to moglo kako produziti.

[Ifigenija]

kako je inace u nz? pa, ne bih znala ni dal smokve tamo uspijeaju, kamoli sto drugo

u australiji smo ovdje nije lose. nije idealno, ali nije lose. da jest, ne bi se trudili iz petnih zila da si osiguramo mogucnost ostanka...

a jesam li zadovoljna - nekim stvarima jesam, nekima nisam. vecinom stvari jesam. jesu li te iste stvari svima vazne - ne vjerujem. nekima bi bile vaznije one kojima nisam zadovoljna...

isto tako i o preporuci. ne znam bih li mogla ikojoj od svojih jako bliskih prijateljica bas "preporuciti" da negdje zive (ovdje ili ondje, svejedno), kamoli ovako opcenito i generalno da objavim - ej, ovdje je presuper, preporucam! (ili obrnuto, svejedno)

al, ako te sto konkretnije zanima - mogu podijeliti svoje osjecaje i saznanja, sto ne? pa onda svakome na prosudbu koliko mu taj moj, objektivni, dozivljaj znaci

Uvijek suvisla Litala
Oprosti, ja mislila da si ti u NZ... valjda sam pobrkala, sorry!
Dakle, kakva je mogućnost zaposlenja, i kakvi su radni uvjeti?
Kakvo je školovanje?
Kakvi su socijalni uvjeti - zdravstvo, mirovine, porodiljni?
Kako prihvaćaju dotepence i kakva je klima - više onako suzdržana, aili su ljudi skloni neobaveznom ljudikanju.
Kakva je klima, jeste li se prilagodili lako?
Koje navade su ti dobre, a koje ti teško padaju (mislim navade tamošnjih ljudi?)
Jesu li ulice sigurne za djecu? Ima li nasilja?
Kakav je stadnard all i all?
Što te je najviše iznenadilo pozitivno, a što negativno?
Hvala ti!

[Bubilo Bubich]

a ovo mi je previše.

Mislim, ako su ljudi spremni (ili su prisilno u takvooj situaciji) da spavaju na otvorenom ko beskućnici u inozemstvu, pa nek se pola godine u svom domu počnu ponašat skromno ko da su beskućnici. Možda im se popravi i budžet i nađu bolji posao.

A priuštit djeci šansu prespavat na kolodvoru, to je preko svake mjere

Možda nije bio baš dobar primjer . Samo sam se sjetila muževog rođaka... i možda to nije bilo prije 15, nego 17 ili 18 godina, i njegov odlazak ima veze s ratnom pričom, on je otišao iz takvih razloga i bilo mu je bitno da ode, makar nije znao gdje će spavati. Tj. u početku je znao, došao je kod poznanika, ali im je nakon par mjeseci pokušavanja traženja posla i "čekanja da se snađe" dosadio, pa je na neku foru na kraju spavao tako kako je.

Koliko sam shvatila mlada.majka i njm uoppće nemaju posao, pomažu im roditelji. Teško je sve to...

Ifi, koliko pitanja... 'ko će to pisati.
Moji frendovi su prije 4 mjeseca otišli u Australiju. Njegovu firmu je kupila strana korporacija prije 3 godine, pa je bio dobio priliku otići u australski ured, poslovno na mjesec dana. Tada su mu ponudili da se skroz preseli kod njih. Žena mu je dala otkaz, djece još nemaju, prodali su auto (ne i stan za koji imaju kredit, još je na njuškalu) i otišli su. On je dobio super plaćenu poziciju. Radi puno, minimalno 10 sati dnevno, dogodilo se nekoliko puta i do 3 ujutro. Puno mu je veći pritisak na poslu nego ovdje, iako je i ovdje bio u "brzom biznisu, na menadžerskoj poziciji". Ljudi u uredu su sa svih strana svijeta, svi su ok, srdačni i ljubazni, ali nema druženja s ekipom s posla kakvu je imao ovdje. S jednim Britancem iz ureda se druže preko vikenda, a drugi iz ureda se čude zašto. Fali im jogurt, ništa slično ne mogu tamo naći. Osim jogurta i toga što im nedostaje ekipa sve ostalo im je super, i nakon 4 mjeseca kažu da se ne vraćaju.

[Lili75]

e moram priznati da meni laganini idu na živce komentari tipa: Pa nije ni vani bajno (naravno da nije i ovisi kako za koga), ovako -onako, maltene ispade da je najljepše u ovoj našoj divoti od države, ma dajte moš' mislit!!!!!

sve koje znam (velikaaaa većina ako ne svi) koji su otišli van se bome nisu ni vratili, a da im je tako loše već bi bili ovdje, a ne nakon par mjeseci pola-godine donijeli odluku da povratku u Lijepu našu nema ni u ludilu.

Ljudi budimo realni, mlada.majka i njena obitelj tu nema budućnosti, neće djeca čekat gladna i bosa da se poporavi situacija i meni je normalno da si ljudi traže bolje mjesto za život radi svoje djece i sebe, pa šta je tu čudno. ja imam osjećaj kao da vas je dosta "navalilo" s nekakvim obeshrabrujućim komentarima, ok znam da je to iz dobre namjere i treba jako dobro o svemu promisliti i isplanirati, ali mlada.majka i njena obitelj mi se čini da su defintiivno odlučili probati otići van-započeti novi život.

koliko je mene život naučio sreća prati hrabre i ja ne znam objasniti zašto al uopće ne sumnjam da će se oni snaći, samo naravno polako i razumno -poslušajte neke savjete s foruma, neka muž usavrši eng na tečajevima, raspitajte se o svemu, ako te mlada.majko tješi meni nije uopće nemoguće ni suludo da odete i probate. pogotovo kad uzmemeo vašu sadašnju situaciju, nije nešto za izgubiti.

želim vam svu sreću i ne dajte se obeshrabriti a sve infromacije i savjete koje ste ovdje dobili dobro upijte, oboružajte se upornošću, pozitivom, informacijama, potrebnim dokumentima, prijateljima i good luck!

netko u životu riskira više, netko manje, a tko ne riskira ne profitira!!!

[Lili75]

e da i osobno su mi bezvezni komentari tipa mladi su i nezreli jer godine nemaju baš nikakve veze s nečijom zrelošću, netko je nema ni s 45, a netko ima i s 18.

meni je ok nekome reći da je nezreo al mi nije korektno nekome reći da je nezreo zato što ima 23 godine, ja sam dotad prošla svašta nešto što netko možda neće nikad u životu zbog nekih "izvanrednih" vanjskih okolnosti.

inače mi seka živi u njemačkoj i bolje da ni ne govorim što si sve oni priušte s jednom plaćom (al dobrom od NJM)...ne pada i mna pamet vraćat se u Hrvatsku, čak ne spominju ni onu famoznu kad odemo u mirovinu vratit ćemo se ,...no-no..-no...

[Lili75]

bubilo bubich, i baš ti je dobar primjer, čovjek koj i je izvukao živu glavu iz rata, njemu prespavat na nekoj klupi gdje ne strahuje da će mu granata past na glavu ili da neće dočekat idući dan, nije niš posebno, zna da je na slobodi i da će se za par dana snaći , zvući grotno ali je istinito.

šta je meni bilo bolje nego njemu spavat u izbjegl. dvorani sa 100-150 ljudi i tako 20 dana, bolje da ne spominjem ostale uvjete kakvi su bili i št o je tome prethodilo da ne odem u OT.

litala baš me zaniam tvoj report o australiji, inače tamo mi živi ujko koji se isto ne planira vraćat ni u ludilu.

[Kaae]

Pa govorim da je nezrelo razmisljanje, zapravo mi je svejedno koliko imaju godina. Gotovo sve sto je mlada.majka napisala, u rangu je ljutog sesnaestogodisnjaka koji zeli na ljetovanje, a nema novaca/podrsku roditelja. Pa onda srlja u nepoznato, lupa glavom u zid i opcenito nema sto izgubiti (osim se eventualno vratiti kuci istog dana).

Roditelji dvoje djece ne bi smjeli tako razmisljati.

The end.

[Lili75]

htjedoh reći groZno ali istinito

[Lili75]

Kaee, nisam ni mislila da si ti govorila o godinaam al bil oje komnetara, a vidiš ja uopće mladu.majku nisma tako neozbiljno i nezrelo doživjela. valjda je to do ovog vida komunikacije.

[litala]

bubilo bubich - reci prijateljima, kad se cujes s njima, da potraze grcki jogurt - bas tako pise na ambalazi - greek :D to je "nas" jogurt, obican, neslatki. inace, ovdje je "natural" jogurt - sladak, dodan mu je secer... svi lokalni s kojima sam do sad pricala se cudom cude kad im kazem da natural jogurt nije sladak, vec kiseo. i da iz krave ne izlazi zasladjeno mlijeko eto, jedna od "slicica"

[Lili75]

eto vidiš kako nije za zanemarit da si naši ljudi mogu pomoći jedni drugima i meni bi bome bilo bitno da imam jogurta ha,ha,...

[litala]

Oprosti, ja mislila da si ti u NZ... valjda sam pobrkala, sorry!
Dakle, kakva je mogućnost zaposlenja, i kakvi su radni uvjeti?
Kakvo je školovanje?
Kakvi su socijalni uvjeti - zdravstvo, mirovine, porodiljni?
Kako prihvaćaju dotepence i kakva je klima - više onako suzdržana, aili su ljudi skloni neobaveznom ljudikanju.
Kakva je klima, jeste li se prilagodili lako?
Koje navade su ti dobre, a koje ti teško padaju (mislim navade tamošnjih ljudi?)
Jesu li ulice sigurne za djecu? Ima li nasilja?
Kakav je stadnard all i all?
Što te je najviše iznenadilo pozitivno, a što negativno?
Hvala ti!

mogucnosti zaposlenja ovise o tome gdje se nalazis i sto trazis u principu, nama nije bas macji kasalj naci posao, ako ne kuzimo bas kako se ovdje posao dobiva. jaki su formalisti s jedne strane (kad prilazis poziciji totalno izvana) - puno posla oko prijave, javljanja, razgovora i ostalog - s druge strane, ako znas nekog u firmi, uzet ce te s ceste, dati ti posao pa tek onda te pitat kako se zoves (karikiram, ali slicno )

vece su fluktuacije s poslovima (i mogucnosti zaposlenja) u velikim sredinama, nego u manjima. isto je i s placama. troskovi su malo drugacije rasporedjeni (u stvari, isto kao i kod nas) - tamo gdje su place i cijene smjestaja znacajnije, jeftinije je sve ostalo. i obrnuto.

radni uvjeti su na svim razinama jako (nama ponekad groteskno) formalni. potpisi papiric ovamo, potpisi onamo, odradi dvosatni tecaj za papiric kojim smijes otvarat ova vrata (ali ne i zatvarat, za to ti treba drugi papiric) i tako... s druge strane naletis na takve nebuloze da se pitas tko te teleportirao u alisinu zemlju cudesa (banalni primjer, svaka skola ima odredjene pjesacke prelaze, kontrolirane i s onim famoznim crossing guards, skole su sve ogradjene, u predskolu kad dovodis dijete moras se potpisat (i na odlasku), i sve tako tome slicno u ime sigurnosti i zastite, a onda nasred skolskog dvorista klupa kojoj su daske podrapane ili zid koji je s druge strane visok metar i dvajst - bez ograde...)

skolovanje je - iz nase pozicije - smijesno (ili u najmanju ruku "zabavno"). s druge strane, ja vidim da ovdje postoji puno visokoobrazovanih ljudi, uspjesnih u svim mogucim poljima, s postignucima koja su svjetskih razmjera. ali, osnovne skole su od nasih drasticno razlicite. uci se, ali ne kao kod nas. ovdje je vise naglasak na nekakvom globalnom znanju, kod nas (bar mi tako sjecanje kaze) na detaljima. i ovdje obradjuju regije sa svim podacima koje i nasi ucenici uce o hrvatskim regijama, ali nikad ne moraju pamtiti koliko ovaca ili dolara ili cegavec... skolovanje pocinje s cetiri/pet godina u preskoli (preschool) (nije obvezno), u kindergarten krecu s pet/sest godina (to je prvi razred osnovne skole) i dalje im se razredi poklapaju s nasima (nas prvi razred s ovdasnjih year 1). sesta godina je zavrsna za osnovnu skolu i onda krecu u srednju, sedmi razred je prvi razred srednje skole. ta traje do minimalno 10. godine ili do 12., ovisno o smjeru i vrsti skole. postoje drzavne skole (public) koje se ne placaju i privatne (koje su tu kod nas sve redom katolicke, ima koja montessori ili waldorf, u velikim sredinama vjerojatno i koja druga).

predskolski smjestaj je sav privatan, jedino sto se moze ostvariti (s trajnim boravkom) je povrat odredjenog postotka preko socijalnog. ali cijene po danu idu od cca 50/55 dolara navise. s time da u velikoj vecini slucajeva moras svu hranu spakirat s djetetom.

pravo na zdravstveno (medicare) imas s trajnim boravkom. recimo da nije lose (losije od onog na sto smo mi navikli jest, to da). postoje ambulante koje ne naplacuju preko cifre koju pokriva zdravstveno, a ima i onih u kojima ces sam iskesirat razliku. zdravstveno ne pokriva zubare, ali sve ostalo - da. jedina je "kvaka" sto se za taj osnovni djir ceka (kao i kod nas). velika vecina ljudi ima uplaceno privatno zdravstveno, nekad za neke stvari to moze pokrivat te razlike u cijenama, a cesto i osigurat brzu uslugu.

socijala je prilicno uredjena, no ne mozes je ostvarit istog trena cim dodjes, mislim da se ceka dvije godine da bi se mogla ostvarit (za odrasle osobe, znaci naknada za nezaposlene, i slicna primanja), djeca imaju pravo na djecji doplatak odmah po ostvarivanju trajnog boravka. djecji je doplatak ovisan o obiteljskim primanjima.

mirovinsko je znacajno drugacije nego kod nas. ovdje se uplacuje novac u fondove, kako to na kraju konca funkcionira, jos mi nije bas jasno... jedino sto znam je da kod parova u braku, onaj koji prvi ode u penziju ne dobiva gotovo nista, dok god ovaj drugi radi... detalje stvarno jos ne znam...

australija je deklarirano multikulturalna i multijezicna zemlja. taman da ti netko negdje u nekoj situaciji i reagira rasisticki, sovinisticki ili ikako diskriminirajuce - drzava te stiti. ako znas gdje se potuzit. tumaci su svima zagarantirani - u odnosima i poslovima s drzavnim i javnim sluzbama. znaci - taman da ides na informacije djetetu u skoli, imas pravo traziti tumaca i drzava ce ga platit.

u svakodnevnom zivotu, valjda ovisi gdje se kreces, kao i bilo gdje u svijetu. mene osobno nikad nitko nije "grdo" pogledao zato jer sam dosla od nekud. stovise, iznenadila sam se brojem ljudi koji su se obradovali kad su culi da smo dosli. i jos vise brojem onih (ne prijatelja, vec onako, poznanika kojima mahom ne znam ni ime) koji se bas obraduju i cestitaju nam na bilo kakvom napretku i postignucu.

klima je vrlo slicna nasoj. bar ovdje gdje smo mi. iznanadila me zima, nisam ocekivala ovakve hladnoce jako su prisutne velike oscilacije u temperaturama u jednom danu. recimo, ovih se dana alice springs krece od -2 nocu do +23 danju... ljeti su tu, gdje smo mi, isto ceste razlike od 20+ stupnjeva (nocu 19, danju 44...) bura je ovdje juzni vjetar (hladna struja), kuce orjentirane na sjever su vise na cijeni od onih okrenutih na jug...

navade... ne znam, ljudi su nekako opusteniji, vise easy going nego "mi". ovdje u sedam navecer mozes sresti obitelji u shoppingu s djecom koja su okupana i u pijamama hodaju bosi (bas bosi-bosi), kombiniraju ko istocni njemci svojevremeno :wink wink: o uklapanju u nekakva drustva ne znam sto bih rekla. nadjes nekakvo drustvo, ovisno gdje se kreces, koji su ti interesi... mislim da nitko od nas, u ovim "nekim" godinama, s formiranim obiteljima, definiranim rutama (posao, kuca, skola, vrtic...) nema sad bas neku priliku ulijetat u pet'sest novih prijateljstava godisnje, ne? ono, da se bas pocnes s nekim intenzivno druzit. isto je i ovdje, ljudi su vec izdefinirani, ulijeces tu i tamo, s nekim kliknes vise/bolje, s nekim manje/rjedje...

sigurnost je isto raznolika. ja vjerujem da ni u zagrebu (ili splitu, rijeci, bilo kojem gradu) neces pustat djecu van po par sati bez nadzora - bilo gdje. isto je i ovdje. trenutno zivimo u ulici koja je vrlo malo prometna, djeca su vani bukvalno od jutra do sutra. godi im, i jako nam je drago sto nam je to bilo na vrhu prioriteta kad smo birali gdje cemo se smjestit... i jos draze sto smo uspjeli to iskombinirat... s druge strane, moja srednjeskolka putuje sama busom u skolu, sat vremena u jednom pravcu... ove mladje ja vozim i odvozim iz skole. da nam je skola blize, pustala bi ovu dvojicu srednjih da prosetaju sami...

nasilja ima. cujes svaki dan na radiju, netko opljackao benzinsku, pub, ovo ono. dogadjaju se lose stvari, pozari, tucnjave, kradje vake nake. u ovom nasem gradu, doduse, nista alarmantno. neka predgradja u sydneyu, primjerice, uopce nisu prigodna za setanje ili cak ni provozavanje... srecom, daleko smo od takvih...

all in all standard je ok. ako radis, moze se. mi smo trenutno jos uvijek na jednom primanju. kad/ako se i ja zaposlim, vjerujem da cemo dostici ono sto smo planirali kad smo krenuli ovamo... ali i s ovim jednim primanjem smo ove godine odlucili uci u velik "posao" kupovine kuce na kredit... s time da moj muz nema neki menadjerski posao ni placu. obrtnicku prosjecnu.


eto, a sad, na kraju ove citabe, molim lijepo moderatoricu da prebaci sve ovo u neki novi topic o australiji, da ne uzurpiramo temu o sasvim drugim meridijanima i paralelama

[litala]

bubilo bubich - reci prijateljima, kad se cujes s njima, da potraze grcki jogurt - bas tako pise na ambalazi - greek :D to je "nas" jogurt, obican, neslatki. inace, ovdje je "natural" jogurt - sladak, dodan mu je secer... svi lokalni s kojima sam do sad pricala se cudom cude kad im kazem da natural jogurt nije sladak, vec kiseo. i da iz krave ne izlazi zasladjeno mlijeko eto, jedna od "slicica"

i sjetilo me jos neceg.

kad kupis "regular butter" - taj je posoljen , pravo fino posoljen.

a ako hoces normalan maslac, moras gledat da na njemu fino pise - unsalted...

i tog je prije nekoliko godina bilo jako tesko naci, nisu ga svi ducani drzali...

i isto se cude kako to da je normalan maslac u stvari - neslan.

a nije im cudno sto im je normalno da od istog mlijeka iste krave mozes dobit i zasladjen jogurt i posoljen maslac...

[Kaae]

Ova litala, mislim stvarno, k'o da zivi tu u mom selu. Gdje krave isto uzgajaju slatko mlijeko, a i putar je slan. I kravlji sir je napravljen od brabonjaka.

[Bubilo Bubich]

i sjetilo me jos neceg.

kad kupis "regular butter" - taj je posoljen , pravo fino posoljen.

a ako hoces normalan maslac, moras gledat da na njemu fino pise - unsalted...

i tog je prije nekoliko godina bilo jako tesko naci, nisu ga svi ducani drzali...

i isto se cude kako to da je normalan maslac u stvari - neslan.

a nije im cudno sto im je normalno da od istog mlijeka iste krave mozes dobit i zasladjen jogurt i posoljen maslac...

Rekla im već. Rekli su:

"Eeeee, kad bi to bar bilo tako! Greek yoghurt je naime pomalo gorak, a niti blizu dovoljno kisel. Istina, bar je bez secera, ali nije to ona nasa divota od jogurta. Inace osim grckog imaju i posebne "European style" jogurte pa kupujemo te, ali i oni su nekako gorkasti."

[Kaae]

Raste li ova gljiva u Australiji?

http://thebiglead.fantasysportsven.n...on-262x300.jpg


Jerbo je ovaj lijevi, All Natural Plain, pravi pravcati jogurt. 100% kao nas. Napravljen iskljucivo i samo od mlijeka (ali iskljucivo i samo taj lijevi, ovo desno je neki otrov s vanilijom i secerom). Postoji i ova lijeva verzija s 0% m.m. ali to je uzas.

[litala]

mislim da ima da, taj danone

a sto se tice nalazenja "pravog" jogurta, grcki jest (i ovaj plain) najblize sto mozes naci u sirokoj prodaji. ostalo je jedino da idu i nabadaju po lokalnom "growers marketu", pa ako nalete na nekog lokalnog proizvodjaca - super...

[SikaPika]

aovo mi je previše.

Mislim, ako su ljudi spremni (ili su prisilno u takvooj situaciji) da spavaju na otvorenom ko beskućnici u inozemstvu, pa nek se pola godine u svom domu počnu ponašat skromno ko da su beskućnici. Možda im se popravi i budžet i nađu bolji posao.

A priuštit djeci šansu prespavat na kolodvoru, to je preko svake mjere

potpisujem

ne znam je li netko već nešto napisao, ali mlada majka je spominjala ušteđevinu
možda bolje da s tom lovom krenete u nekakav posao, šta ja znam, otvorite kakav obrt pa nešto proizvodite
nešto na sitno da se preživi uz mužev posao
znam da je situacija u državi katastrofa, posebno za privatnike, ali nešto sitno bi se dalo uvijek raditi
možda nešto na zemlji, pa zimnica...

Beti, drago mi je da si vidjela Slavoniju... je l' da da je prekrasna, tako beskrajna...
na žalost, toliko je zemlje u korovu, toliko je zemlje zasijano samo pšenicom i kukuruzom jer je najsigurnije, a može dati više i bolje i drugačije
pa bi bilo i više posla za struku mlade majke

[mlada.majka]

Ajde da se i ja sad napokon javim,hvala vam svima na odgovorima poprilicno ste mi pomogli...
Nisam se javljala ovih dana jer sam stalno na skypu i msnu do dugo u noc pa mi se jednostavno nije dalo odgovarat,pratila sam svaki dan vase odgovore...
Ma nemojte mislit da idem tamo s djecom i da mi je svejedno gdje cu spavat,pa nisam valjda luda da bi s 2 male djece spavala na kolodvoru mislim ono...
Bas sam juce razgovarala s kolegom,neki dan su isli trazit kucu 700$ mjesecno,kuhinja,dnevni boravak,spremište,kupaonica,wc,3 spavaonice i ogrooomno dvoriste,cjela namjestena,jest da je u nekom selu 30-tak km od montreala,ali do autobusne stanice imaju 5minuta hoda,isto tako do trgovackog centra,ljekarne koja radi od 0-24,vrtica i skole...a kazu da takvih kuca ima mali milijun,oni nisu znali za koju da se odluce pa su isli eci-peci-pec,ali stvarno,vidjela sam i slike par kuca,pa mi to nebi imali ovdje ni za 3 života...
znam sad cete rec,nije vazna samo kuca...bitno je i ovo i ono,ali meni je eto to bas zapelo za oko,a i cijena hrane...ono za 300-400$imas i vise nego dovoljno za cijeli mjesec...
Znam da nece biti lako ni malo,ali jos uvijek mislim da vrjedi pokusat...

[makita]

Ajde da se i ja sad napokon javim,hvala vam svima na odgovorima poprilicno ste mi pomogli...
Nisam se javljala ovih dana jer sam stalno na skypu i msnu do dugo u noc pa mi se jednostavno nije dalo odgovarat,pratila sam svaki dan vase odgovore...
Ma nemojte mislit da idem tamo s djecom i da mi je svejedno gdje cu spavat,pa nisam valjda luda da bi s 2 male djece spavala na kolodvoru mislim ono...
Bas sam juce razgovarala s kolegom,neki dan su isli trazit kucu 700$ mjesecno,kuhinja,dnevni boravak,spremište,kupaonica,wc,3 spavaonice i ogrooomno dvoriste,cjela namjestena,jest da je u nekom selu 30-tak km od montreala,ali do autobusne stanice imaju 5minuta hoda,isto tako do trgovackog centra,ljekarne koja radi od 0-24,vrtica i skole...a kazu da takvih kuca ima mali milijun,oni nisu znali za koju da se odluce pa su isli eci-peci-pec,ali stvarno,vidjela sam i slike par kuca,pa mi to nebi imali ovdje ni za 3 života...
znam sad cete rec,nije vazna samo kuca...bitno je i ovo i ono,ali meni je eto to bas zapelo za oko,a i cijena hrane...ono za 300-400$imas i vise nego dovoljno za cijeli mjesec...
Znam da nece biti lako ni malo,ali jos uvijek mislim da vrjedi pokusat...

Nisam bila odgovarala tebi da ćete spavat na kolodvoru, ali nekako je bilo spomenuto u Bubilinom postu, i ona je rekla da je nespretno spomenula.

Čisto, htjela sam spomenut da treba uzet odmak od takvog savjeta.

Jedna je stvar što je netko rekao i kako je preživio neki nezgodan period. U fazi informiranja ne valja se oslonit na situaciju iz koje se netko čupao i bio u muci, možda bio dobro, al zato što ga je sreća pratila.

Ne želim ni obeshrabriti, i ja sam za to da sreća prati hrabre.

Ipak, faza pripreme za jedan tako velik, važan, materijalno riskantan i iznad svega stresan pothvat treba imati rezervu u materijalnom smislu, u podršci kod obitelji/prijatelja koji će bezrezervno i sigurno pružiti vam krov nad glavom na par mjeseci ako se vratite doma.

Ja bih najradije da imam na banci 10 000 eura koje ću trošit ako mi sve krene nizbrdo da mi ih netko po potrebi može uplatiti za kartu natrag, za bolnicu (ne daj bože) i za prva 2 mjeseca ako moram hitno natrag.

Ako ljudi zbog neimaštine nemaju te novce i baš zato i idu vani, rekla bih da bi valjalo da bar imaju ovu obiteljsko/prijateljsku potporu. Ma u najgorem slučaju da dogovore s nekim tko bi im posudio u krajnjoj nuždi, krene li sve naopako. Ono, da netko računa, kroz pola godine, možda će im trebati pa ću im posuditi.

Ovo što spominješ jel bilo 3 000 dolara, to mi je tako skromno za tako dalek put. To je malo i za let u jednom pravcu za sve vas ako ne ubodete jeftiniju katu.

Sori ako sam zabrazdila, ja tako razmišljam

[spajalica]

U vezi jogurta, meni je samo kefir bio dostojan mog nepca.

Ja ne znam sto vise napisati, ja im zelim srecu ovog svijeta. Ne mislim da ne trebaju probati vec da trebaju ici legalno i to najvise radi djece. Imala sam primjer deportacije u familiji i to isto obitelji s djecom i nije ni malo ugodno iskustvo.

[Kaae]

Onaj Dannon je stvarno ista stvar kao, recimo, zeleni Dukat u casi. Cvrsti, ne tekuci.

Kefir u ovim krajevima jos nisam nasla; ono sto se tu prodaje pod imenom kefir je obican slatki tekuci jogurt s vockama unutra. Bezvezan okus, nula bodova prirodnost/zdravlje.

[spajalica]

Ima o bez vocki i dr. sranja Bar u Whole foodsu o taj nije bilo lako naci.

[Kaae]

Na moju veliku srecu, najblizi Whole Foods mi je oko 1:15 voznje odavde.

[Kaae]

(To se veseli moj novcanik, jel.)

[hada]

Čitajući zadnje postove,došla sam do zaključka da bi možda bilo najiisplativije pokrenuti proizvodnju našeg jogurta u prekomorskim državama

[Lili75]

...

all in all standard je ok. ako radis, moze se. mi smo trenutno jos uvijek na jednom primanju. kad/ako se i ja zaposlim, vjerujem da cemo dostici ono sto smo planirali kad smo krenuli ovamo... ali i s ovim jednim primanjem smo ove godine odlucili uci u velik "posao" kupovine kuce na kredit... s time da moj muz nema neki menadjerski posao ni placu. obrtnicku prosjecnu.


eto, a sad, na kraju ove citabe, molim lijepo moderatoricu da prebaci sve ovo u neki novi topic o australiji, da ne uzurpiramo temu o sasvim drugim meridijanima i paralelama

litala, ovo je stvarno više nego fantastično, u našoj državi nemoguća misija obitelj s 4 djece i samo jednom prosječnom plaćom ni ne pomišlja na mogućnost kupovanja kuće na kredit, dapače jedva bi krpali kraj s krajem, sretno vam bilo u kupovini kuće!!!

majko moja, odoh i ja vanka, al već sam ja i počela ozbiljno na tome radit, nadam se da ću vam se za godinu dana javit iz jedne zapadnoeuropske zemlje,al o tom potom, nadam se.

mlada.majka, pa nije ni to mala stvar što si saznala za kuće,samo nastavi tako dalje da bude što manje iznenaženja on the spot.

Ako sam u išta sigurna, mislim da je vaša odluka o selidbi definitivna,i ne znam zašto ti cure predlažu kojekakve projedloge po Hrvatskoj, meni je to kao da sam došla u dućan po strukiranu haljinu jarke boje a trgovkinja mi uporno pokušava turnut tamnoplavu suknju i široku majicu (karikiram),a ja znam točno što hoću no offence curke znam da je bilo u dobroj namjeri.
Čini mi se da je mladoj majci dosta "skrivenih prednosti" života i ostanka u današnjoj Slavoniji (nažalost kad je takva kakva je danas).

[Pcelica Mara]

Nije uopće stvar u tome da mladu.majku netko pokušava nagovoriti na nešto drugo ili odgovoriti od njihove odluke da odu u Kanadu.
Ja primjećujem samo da su joj se ukazuje na nedostatke u njihovom planu i pokušava pomoći savjetima i novim idejama.
Ili Lili, ako će ti biti jasnije na tvom primjeru - da u trgovinu dođe djevojka izrazito širokog struka i traži strukiranu žižavu haljinu, mislim da bi bilo vrlo neodgovorno od prodavačice da joj ne ponudi kroj koji joj bolje pristaje.
Nitko joj ne tura drugu ideju, ali ja se potpuno slažem da im je plan loš.
Ušteđevina od 3000 dolara je više nego nedovoljna za početak novog života u dalekoj Kanadi.
Previše stvari je prepušteno hrabrosti, sreći, prijateljima i reko-rekla saznanjima.
I opet, meni je ovaj detalj "ako ne ide frend idemo djeca i ja s mužem" vrlo neozbiljan, nije tu stvar niti u godinama, ni nečemu drugom, samo u načinu planiranja i donošenja odluka.

Velik je to korak i mislim da je za takav poduhvat, seobu preko oceana s dvoje male djece, potrebno puno više planiranja i informiranja.

Ne znam, možda njih u Kanadi stvarno čekaju prijatelji i rodbina kod kojih će moći ostati sve dok se ne snađu i koji će im pomoći u pronalaženju posla i organiziranju novog života.
Ali ja takav dojam nisam stekla iz postova mlade.majke
Nadam se da griješim.

I opet, mlada.majko stvarno vam želim svu sreću ovog svijeta da uspijete stvoriti za sebe i svoju djecu život kakav želite, ovdje, negdje bliže ili preko bare
Ali dobro se pripremite, dogovorite se s prijateljima u Kanadi oko svih detalja i raspitajte se kod mjerodavnih institucija i o mogućim legalnim načinima odlaska i dobivanja radne dozvole.

[meda]

ako imate toliko ustedevine, mozete uzeti taj novac i unajmiti kucu na godinu dana u okolici zg-a i onda u zg-u traziti posao

ili s tim novcima kupiti neko imanje pa poceti nesto tamo.

ili uloziti u neki posao

za unajmljivanje kuce ne treba ici toliko daleko

[Jadranka]

Mlada majko vidim da ste se vec za Montreal vise manje odlucili, ali mislim da vam je zgodno pogledati i Albertu (npr. Calgary), oni imaju i nafte i industrije i posla, a i englesko je govorno podrucje - pa, ako tamo ima nekoga tko bi vam pomogao. Ja isto u Kanadi nisam imala neki problem s pronalazenjem namjestenog stana - doduse moj je bio nesto skuplji (oko 900 dolara), ali bio je i u centru grada u jednoj od skupljij provincija (British Columbia), al da sam htjela biti van centra, bez problema bih nasla i nesto jeftinije. Namjestaj, ako ga i nema, lako se kupi na ovim yard sale-ovima, a isto tako se moze lako i jeftino kupit i auto. Moj momak je u vrijeme kad smo bili u Kanadi isto trazio posao na crno, ali nije se nesto narocito trudio (nije nam bilo toliko bitno tad) pa nije nista ni nasao. Al da se potrudio vjerujem da bi nesto i nasao. Al bilo je smijesno kad je dolazio, rekao je zeni na granici, da dolazi se malo odmorit na 3 mjeseca, a ona mu je rekla, odmorit se tri mjeseca?! da nisi slucajno radio! Jesi cuo, da nisi slucajno radio! I onda je jos jednom potrcala za njim i rekla mu da ni slucajno ne radi Mislim da je vama najveci, a i najozbiljniji problem, ako odete ilegalno, kako kasnije dobiti papire, narocito s tim novim zakonima, dobro to proucite.

[litala]

praktican savjet svima koji razmisljaju/planiraju otic nekamo "vani"

uzet sa sobom sve rodne listove, domovnice, vjencane listove, svjedodzbe (od srednje skole nadalje) i prijepise svih ocjena (za srednju i sve ostale skole, visu, faks, bilosto). sve potvrde svih zavrsenih tecajeva i slicnog.

te originale cuvat ko oci u glavi

provjerit kako se i gdje (i posto!) u ciljanoj zemlji obavljaju prijevodi i kakvi se priznaju.

konkretno - za sve prijevode koji su bili potrebni za vizu, mi smo koristili prevoditeljicu (akreditiranu) iz hr (i prije nego smo dosli ovamo, a bogami nekoliko puta i nakon dolaska ovamo) jer nam se visestruko isplatilo da nam se u hr prevede i posalje ovamo.

lokalna sluzba koja izdaje vozacke dozvole, naprimjer, ne priznaje nicije prijevode osim jedne jedine ovdasnje sluzbe. kod njih list prijevoda (ispod cca 200 rijeci, mislim) dodje oko 80 dolara.

istu sluzbu su mi uvijetovali i u uredu za nostrifikaciju zvanja.

ponijeti vozacku dozvolu. nama nije trebalo nikakvo polaganje ispita, mogli smo (dok smo bili na privremenoj vizi) voziti s hr dozvolom i prijevodom.

ponijeti potvrdu osiguravajuceg drustva da imate maksimalan bonus na autoosiguranje - nama je omogucilo da i ovdje ostvarimo maksimalan bonus.

ponijeti potvrdu o clanstvu u hak/u, omogucuje uclanjenje u lokalnu "roadside assistance" mrezu pod najboljim uvjetima.

ponijeti cijepne knjizice za djecu (i sebe)

ako netko u obitelji ima kakav kronicni problem, moze se od dr opce prakse zatraziti povijest bolesti, pa ponijeti za svaki slucaj

ako imate malu djecu (a ni nama odraslima nije na odmet ) ponijeti mali album s fotkama dragih ljudi jedno je imati sve negdje u digitalnom obliku, ddrugo kad djeca mogu bez "ceremonija" listati i prisjecati se dragih lica...

ponesite najdrazu jastucnicu (ne treba cijelu posteljinu ako je preteska, samo jastucnice)

nesto najdraze iz kuhinje (salicu za kavu, zdjelicu za pahuljice, djecji pribor za jelo... cjedilo za juhu...)

[Kaae]

Kod mene je praksa/iskustvo nesto drugacije.

Dokumenti, u SAD-u, ne znace u principu nista. Sto nisam ponijela, a da je zatrebalo, netko je poslao (prevodila sam jedino diplomu s faksa, u Zagrebu, pa mi ju je mama naknadno slala). Neke papire s faksa sam prevodila (opet sluzbeno u Zg, u smislu pecata i slicno), a ostalo sam mogla sama jer im je svejedno. Sve je nostrifirano ovdje, no najbolje je to ne raditi na svoju ruku (nije bas jeftino), vec se prvo raspitati kod poslodavca, obrazovne ustanove ili cega vec s kojom agencijom rade i sto preporucuju.

Cijepna/zdravstvena knjizica ne treba jer, u slucaju legalnog ulaska s useljenickom vizom, sve te informacije vec postoje u sluzbenim papirima. Originali su u zapecacenoj koverti koja se predaje na ulasku u zemlju, a ambasada/bolnica (u ZG) izdaju i kopije, na engleskom, koje su lokalnim doktorima ionako puno jasnije od nasih papira. Nekakve bitnije nalaze koji su mi bili bitni kod doktora (uglavnom samo vezano uz reproduktivnu medicinu) prevodila sam sama, direktno doktoru. No uglavnom ih nije bas nesto briga za ono sto donosite sa sobom; sve vole sami, svoje.

Propisi oko vozacke se razlikuju po saveznim drzavama. Kod mene u Minnesoti prolazi nasa siva medjunarodna... cudnovata stvar (zaustavili su me jednom i nisu znali bi li se smijali ili plakali, stvarno). Mislim da ovdje vrijedi tri ili sest mjeseci, zaboravila sam, nakon cega treba izvaditi njihovu. Imala sam nasu vozacku, ali sam polagala pismeni dio ispita, zatim i voznju (sve je besplatno), nisam trebala ici ni na kakve satove. U nekim saveznim drzavama izdaju lokalnu vozacku na temelju strane, u nekima treba ici i na predavanja i satove voznje. Nema nikakvih beneficija vezanih uz auto osiguranje ili bilo sto drugo sto se moze donijeti/prenijeti iz Hr.

Nis' mi drugo ne pada na pamet. Sto se tice dragih/bitnih stvari, to stvarno ovisi. U ovih tri godine sam dovukla sve i svasta, a na primjer jos uvijek nisam prokuzila/organizirala najpovoljniji nacin da si prenesem sve knjige i CD-e pa to jos uvijek cuci kod mame, zajedno s nekim zidnim slikama, uglavnom mojih ruku djela, koje jednog dana takodjer zelim preseliti. Neke od smijesnih stvari koje sam naknadno dovlacila iz Zagreba su mlinac za orasaste plodove i ono obicno cudo za raditi pire, rucno. Htjela sam naruciti i ribez, ali sam onda na kraju ipak nasla u Ikei.

[litala]

sto upravo dokazuje kako se treba dobro raspitat unaprijed

[Pcelica Mara]

sto upravo dokazuje kako se treba dobro raspitat unaprijed

Ili odselit negdje po Europi

Mm je živio u Njemačkoj, ja u Italiji, nema tu neke bitne razlike niti ovako velikih prilagodbi.
Uglavnom se radi o različitom mentalitetu ljudi, ali ako ćemo iskreno - veća mi je razlika bila dok sam studirala u (meni prebrzom) Zagrebu, nego tu godinu boravka u Rimu.

Što se tiče pokretanja biznisa s 3000 dolara... bojim se
I čime se uopće baviti?
Evo, muž i njegovi imaju privatnu firmu, bave se raznim djelatnostima i da nema ove vezane za turizam i ugostiteljstvo teško da bi opstali.


Kaae, baš sam se danas sjetila da moram i ja sebi kupit ono za pire, hoćeš i ti jedno, da ti uzmem i pošaljem? Kakve je to zemlja bez onog za pire, a na američkim filmovima nema objeda bez mashed potatoes

[spajalica]

Tamo di ona zivi to se radi iz vrecice. Ja svoj izradim s mikserom s onim obicnim metlicama.

[n.grace]

Moja mama radi pire s običnom vilicom. I kad smo joj kupili ono za pire, nastavila je gnječiti krumpir vilicom.

[aleksandra70vanja]

Tamo di ona zivi to se radi iz vrecice. Ja svoj izradim s mikserom s onim obicnim metlicama.

meni se time pretvori u skrobno ljepilo
i ja sam na vilici

[Beti3]

A nitko ne spominje "apostile". Mi moramo apostilat puno dokumenata kad radimo radnu vizu. Diploma, potvrda o nekažnjavanju, cjepni karton...( naravno i prevesti, pa opet apostilati- izgubi se puno vremena i novaca).
Razne zemlje-razna pravila.

[spajalica]

To mi se dogodi ako dodam mlijeko, zato dodajem samo maslac.

[meda]

naravno da je pokretanje biznisa s 3000 dolara utopijski, ali ne vise od odlaska preko oceana, bez osiguranog posla i bez znanja jezika

[litala]

odavdje se isto traze potvrde o nekaznjavanju, a i potvrda da nisi trenutno u postupku (kaznenom), ta ide od suda... i to, u principu, ne mozes unaprijed pripremiti, vec kad si u postupku, tj. mislim da mozda ima i neko vremensko ogranicenje (koliko mogu potvrde biti stare)

i buduci da se za svaku potrebu predaju ovjerene kopije (nikad originali), onda smo mi puno toga (sto smo mogli) dali prevesti u hr (jeftinije, kako sam gore rekla), a ovjerili kopije ovdje / besplatno je kod justice of the peace...

[Kaae]

Ovdje vecina radnih mjesta u ozbiljnim firmama obavezno dolazi s provjerom svih mogucih potvrda o nekaznjavanju, prethodnih poslodavaca, itd., no na svu srecu sve to skupa odradjuju oni, o svom trosku. Trebalo je nekih tri tjedna da dodju do mojih podataka (iz HR), ali jesu. Bolje oni nego ja, svakako.

Apostil nisam trebala ni za sto.

Ovdje mozes pokrenuti biznis s nula novaca, treba ti samo prijevozno sredstvo do nekog-tamo-ureda, ili pristup internetu. Jedino ne znam sto ces s takvim poslom raditi, a kamoli zaraditi. (Ne ide bez social security numbera, a broja nema ako nisi legalno u zemlji.)

Maro, poslala mi je mama to cudo za pire proslo ljeto, kad je dolazila sestra u posjetu. No sve skupa je bila neka moja ludjacka fiksacija, ono, bas mi je to trebalo. Iako jedemo pire krumpir valjda triput godisnje, iskljucivo uz sarmu.

[plavaa]

Odlična tema, posebno savjeti za preseljenje! Bacam u bookmarkse i čuvam!

Što se tiče jogurta, izgubih se... Što je na američkom tržištu najsličnije Bioaktivu ili Dukatovom plavom Tekućem jogurtu?

[Kaae]

Nista, jerbo oni ne razumiju pojam tekuceg jogurta. Imaju tzv. Kefir (rasprostranjena marka: Lifeway), sto je nesto otprilike slicno nasem tekucem jogurtu, no tesko je naci obican, s mlijecnom masti, jer su uglavnom vocni.

Dannon Plain 2% All Natural je u principu isto sto i Dukatov zeleni cvrsti jogurt.