život u Kanadi

[Sanja :)]

Spajalica, dat ću ti primjer mojih. Mama ima kuću na periferiji velikog grada sa kreditom od 25 godina, plaća ga oko 1700 CAD mjesečno; porez na kuću je nekih 350 CAD mjesečno, grijanje tj plin 300 CAD, struja 150 CAD, voda isto toliko ili manje mislm čak. Kuma mi živi u centru Toronta, plaća garsonjeru 1000 CAD (grijanje i voda uključeno), zarađuje 4500 CAD mjesečno nakon poreza otprilike.

Auto plaća 300-ak CAD mjesečno, troši k'o lud za 200-300 km smo potrošili 80 CAD (meni šokantno) benzine, sva auta tamo strašno troše. Caka je isto to što plačaš autoosiguranje prema svojoj statističkoj mogućnosti za uzrokovanje prometne nesreće prema statističkim izračunima (najviše plačaju oni koji su već imali sudar i muškarci od 18-25 koji nisu u braku, popust dobiju ako su studenti sa dobrim ocjenama). Podzemna u Torontu je 3 CAD u jednom smjeru po osobi (odrasloj), mjesečna karta je cca 100 CAD.

Hrana je li-la sa cijenama kod nas (tu mislim na voće-povrće) jedino što te malo zezne je da reklamiraju cijene u američkim mjerama tako da ispadne jeftinije a zapravo 1 US pound je 450g odnosno moraš to uzet u obzir. Evo recimo letak trgovine koje je forumašica gore spomenula, Food Basics, samo uzmite dakle u obzir da lb je zapravo 450 g ne kila.

Odlican post! Tnx

[BP]

moram
moderatorica sam
slobodno kolutaj očima

pa onda procitaj naziv teme, valjda bi to trebala prvo
a ne kritizirati zasto se ne pise o Hr ili zdravim namirnicama

[apricot]

želiš raditi ovaj posao?
izvoli!

i ne, neću dopustiti da se pljuje po nama koji svojom voljom ili životnim prilikama ostajemo ovdje.
da se borimo i živimo kako znamo i umijemo.

pogledaj ovo: lijepo kaže u prvoj rečenici ono što je divno u kanadi.
odlično.
za pozavidjeti.
to je ono čemu bismo trebali težiti.

ali, ne... nije dovoljno
treba malo baciti otrova na ovo gdje smo mi.
i pritom uvrijediti one koji su u poziciji da zapošljavaju druge, ne koristeći metodu "po pabi i stričevima"
ili one koji su dobili odlične poslove zahvaljujući svojem znanju i sposobnostima, a opet ne "po babi i stričevima"
ima takvih.
i ne treba skakati po njima.

pročitala sam naslov: život u Kanadi
nije: život u Hrvatskoj

i jako mi je žao što neki ne osjete tu nepravdu.
i tu razliku.

a sad se definitivno mičem i prebacujem na drugu moderatoricu.

cijeli proces je trajao oko 10 mjeseci od kad smo poslali zivotopis. ono sto je zanimljivo da je direktor iz kanade dosao obaviti interviju sa suprugom i primili su ga. kod nas bi to vjerojatno islo linijom koja si stranka i imas li vezu...

[Val]

vidiš, Apri, i ja živim u HR i ne smatram njezine postove ponižavajućima.
jer, visokoobrazovana osoba sam, sa prilično lijepim CV-em, a na burzi sam već više od godine.
i, da, koliko god bilo ružno za čitat, stanje u RH je onako kako je ona opisala (čast iznimkama koje si ti opisala)
da ne idem dalje u svoju prošlost, zadnja godina mi je potvrda za to.

[Peterlin]

U ovoj priči ja podržavam apri. Imam za to rezloge iz vlastitog iskustva.

I ja sam razmišljala prije dvadesetak godina o odlasku iz Hrvatske. Pa sam provela 6 mjeseci u jednoj zemlji (Europa) pa malo kasnije 6 mjeseci u drugoj zemlji (preko bare). Nije me se dojmilo, ali to sam samo ja... Sve ovisi o tome što ostavljaš (u mom slučaju to je bio početak pristojne karijere i dobri uvjeti na poslu) i što ti se nudi (meni se nije nudilo ništa u struci, možda se nisam dovoljno trudila, možda sam nesposobna, a najvjerojatnije se samo nisam dobro uklopila...). Boravak i rad u inozemstvu pomogao mi je da naučim cijeniti ono što imam ovdje. Ne kažem da je to pravilo. Nisam to znala prije nego sam probala...

Zaključih da je MENI ovdje bolje, unatoč (ili usprkos) svim nebulozama iz okruženja. Jer za mene nema zemlje u kojoj se udobnije živi. Jer za mene nema okruženja u kojem se bolje osjećam. A nije da nisam probala. Nije mi odgovaralo. Ali zbog toga mi ne pada na pamet da se nabacujem blatom po bilo kojoj zemlji. Stanje u Hrvatskoj nije sjajno. ALi ima stvari koje su ovdje bolje nego u drugim zemljama (da ne nabrajam...). Svakom sustavu možemo naći mane i nedostatke. Nema nikakvog načina da imamo sve dobre stvari u isto vrijeme i na istom mjestu.

Uostalom, ima i drugih forumaša koji su se odselili u inozemstvo, pa nisam baš primijetila kritike. Svatko od nas zna razloge zašto ide (ili ostaje) gdje mu je bolje i gdje MISLI da bi mu bilo ovako ili onako. ALI treba paziti da ne zatvaramo ni jedna vrata pametnijim dijelom tijela (čitaj: guz*com) jer nikad ne znamo što nas čeka. Bolje je pamtiti lijepe stvari, a ružne ostaviti za sobom i ne spominjati. Jer čovjek zapravo ne zna hoće li se morati vratiti.

[Willow]

ma nije sve tako divno vani, naravno... pa ja koliko čituckam po forumima većina ljudi koji su vani više odgovaraju ljude od odlaska u tuđinu, jedino je indikativno da se oni ne vraćaju

što se tiče Kanade, baš sam čitala malo općenito o uvjetima rada i piše da kao zaposlenik imaš pravo na 5 "sick days" u godini dana
što bi valjda značilo da imaš pravo na 5 dana izostanka (plaćenog?) s posla zbog bolesti

a što da se ozbiljnije razboliš, na neplaćenom si? nema bolovanja?
a mala djeca koja su preko zime malo-malo bolesna? što s njima?

ajd Kanađani, malo pojasnite, možda sam krivo skontala

[Danci_Krmed]

Često dobijem pitanje koga vraga radim u Hrvatskoj kad mi je cijela obitelj u Kanadi. Kanada je super zemlja za život općenito, sređeno je, neke stvari su stvarno super. Stambeni krediti su posebno zaštićeni i banke te ne smiju zezati kao kod nas, jednom godišnje možeš otplatiti glavnicu koliko god želiš bez naknade, ima sređen sustav osobnog bankrota, zdravstvo je u odnosu na naše puno pristupačnije i jeftinije za krajnjeg korisnika.

Ali onda dođe druga strana. Moji klinci recimo u Hrvatskoj imaju bolje djetinstvo nego što bi imali u Kanadi. Mama i tata ne putuju na posao više od sat vremena, imamo fleksibilno radno vrijeme i stignemo puno biti skupa. Kad god žele prošeću se do bake i djeda i budu sa njima. Imamo kredit za kuću ali nije ni prilično onoliki koliki bi bio u Kanadi pa imamo više prostora za biti sa djecom, premda to znači da nema fensi izlaske ni putovanja osim jako iznimno. Kuća moje mame iz gornjeg posta je koštala 450.000 CAD, nije ništa posebno prosjećna kuća u predgrađu (porez na nekretninu joj je 3.300 CAD godišnje na nju) za usporedbu kuću koju su kupili 1987. u obilježnjem kvartu je koštala 175.000 CAD, baš mi je pričala nekidan kako je prošao zakon koji omogućava državi da prisile sindikate da potpišu kolektivne ugovore odnosno da kolektivni bude važan i bez potpis sindikata, javlja mi frendica čija je mama liječnica da OHIP (HZZO u provinciji Ontario) ukida godišnje preventivne sistematske preglede za odrasle (tu u HR to nismo ni imali), brat sa fakultetskom diplomom radi kao pomočni električar da bi si otplatio kredit za faks jer drugog posla nema, drugi brat sa fakultetskom diplomom i njegova cura također visokoobrazovani imaju još barem 4 godina rada dok ne mogu uštedjeti dovoljno za polog na nekretninu (polog mora biti 25% vrijednost nekretnine). Prosječna plaća je 40.000 CAD godišnje brutto, što znači u praksi nekih 2500 CAD na mjesec; moja kuma iz gornjeg posta ima veću plaču, ona je učiteljica 7. razreda i ima magisterij pa ima veći koeficijent. Minimalna plaća je 10 CAD na sat brutto, što bi bilo možda 8 CAD na sat neto u prosjeku, dakle najniža plaća bi bila oko 1300 CAD mjesečno.

[Danci_Krmed]

što se tiče Kanade, baš sam čitala malo općenito o uvjetima rada i piše da kao zaposlenik imaš pravo na 5 "sick days" u godini dana
što bi valjda značilo da imaš pravo na 5 dana izostanka (plaćenog?) s posla zbog bolesti

a što da se ozbiljnije razboliš, na neplaćenom si? nema bolovanja?
a mala djeca koja su preko zime malo-malo bolesna? što s njima?

Sick days dogovaraš sa poslodavcem odnosno imaš u kolektivnom ugovoru, moja mama ima 2 na mjesec i skupljaju se pa ih može iskoristiti. Ako su ti djeca bolestna moraš koristiti GO ili dogovorit da radiš od doma taj dan. Ako nemaš dogovor ili ugovorom predviđeno, nema predviđeno nešto. Ako ti je baš nešto ozbiljno odeš na short term disability odnosno long term disability, ali tu ti stvarno mora biti nešto strašno, i bolovanje koje primjerice koristiš u trudnoći, osim ako ti poslodavac ne predvidi nešto drugo u ugovoru, odbija ti se od porodiljnog (koji traje godinu dana). Ako firma propadne dok si na porodiljnom, smatra se da si iskoristila sav "unemployment insurance" i nema naknade za nezaposlene kad je porodiljni gotov.

[Tashunica]

ne znam, meni postovi od iav nisu bili s visine, niti nešto posebno ekstremni,
kao što su to znali biti postovi od recimo moie.

žena je živjela tu i zna kako je tu
i možemo mi trubiti da znamo par ljudi koji su dobili posao svojom stručnošću i znanjem,
kad svugdje oko nas još uvijek prevladava baba/stric sistem.
i u to me ne može nitko razuvjeriti.
tri meni bliske osobe su ostale ove godine bez posla i da se posade na glavu ne mogu ništa naći,
dvije su s visokom stručnom spremom i džabe im njihovo znanje i sposobnost kad nemaju nikoga da ih pogura.
ONI o tome tako govore, ja samo prenosim.
susjed ima privatnu firmu koja je cvjetala, zadnjih mjeseci nitko mu nije pokucao na vrata.

na kraju krajeva ne moram ići daleko, malo zavirim u svoje dvorište i vidim kredit u švicarcima,
koji me dotukao, plaće koje su pale i još će padati i mužu i meni.
ma divota, nema šta.

ja volim ovdje živjeti i jedna sam od rijetkih koja je pobjegla iz vana i došla tu,
ali sve se češće pitam koliko je to zapravo pametno bilo :/

[Danci_Krmed]

Tashunica, mogu te potpisati, ful.

[AdioMare]

ne znam, meni postovi od iav nisu bili s visine, niti nešto posebno ekstremni,
kao što su to znali biti postovi od recimo moie.

žena je živjela tu i zna kako je tu

ni meni nisu bili s visoka niti uvredljivi, slažem se s tobom
žena je do jučer živjela tu, valjda ima pravo reći svoje iskustvo?
a ovdje će još pričati oni koji prežive, kako se čini

[Mima]

Nisu niti meni do ovog zadnjeg citata koji je i apricot citirala. Iav-in muž je očito radio i u Hrvatskoj kad sama kaže da u Kanadi radi istu stvar kao ovdje, pa je li onda i on ovdje posao dobio preko veze ili zato što je u stranci. Mislim da onaj tko je završio ETF nije imao prevelikih problema sa pronalaženjem posla u Hrvatskoj.

Inače, to da je u Kanadi bolje nego kod nas to je valjda svakome jasno. Imam rođake koji su otišli u Kanadu, a već su bili stari i uopće nisu uspjeli nostrificirati svoja zanimanja, pa tamo rade kojekakve (teške) poslove, i uopće ne mislim da im je lako - ali životni standard im je viši nego moj.

[flopica]

ni meni nisu bili s visoka niti uvredljivi, slažem se s tobom
žena je do jučer živjela tu, valjda ima pravo reći svoje iskustvo?
a ovdje će još pričati oni koji prežive, kako se čini

potpis pod ovo
posebno zadnju rečenicu
opet ne znam da li mi je smiješna ili tužna...

[cvijeta73]

ma ok, al opet mi nije jasno što se apri tolko ljuti
za tako otići negdje treba hrabrosti.
ili ti dođe voda do grla pa te nitko ne pita za hrabrost.
ja znam da to za mene, dok nije voda do grla (a nije, daleko je od grla) nije opcija.
pa mi ne preostaje nego tješit se - nije tako loše, a svakako će biti bolje.

[marta]

ne kuzim kako se uspjevas tjesit s tim da ce biti bolje. ja u to vise jednostavno ne vjerujem. i nije mi ovdje vise dobro.
nisam tip koji bi se iselio. meni se svidja zivjeti ovdje, ali mi vise nije dobro. ne znam kuzis li me. a trenutak kad pocnem intenzivno razmisljat o trazenju posla vani mi je znak da je fakat lose.

[AdioMare]

razumijem te od početka do kraja, marta.

[Tashunica]

razumijem te od početka do kraja, marta.

X

[Val]

ne kuzim kako se uspjevas tjesit s tim da ce biti bolje. ja u to vise jednostavno ne vjerujem. i nije mi ovdje vise dobro.
nisam tip koji bi se iselio. meni se svidja zivjeti ovdje, ali mi vise nije dobro. ne znam kuzis li me. a trenutak kad pocnem intenzivno razmisljat o trazenju posla vani mi je znak da je fakat lose.

ovako je i kod mene/nas. i džaba ono cvjetčasto, ako je glavnina loša.

[marta]

Imam rodjakinju koja je otisla zivjeti Dansku. Detaljno sam ju preispitala o razmin aspektima zivota i to me je dodatno potopilo. Cura je tamo znanstvena novakinja, s placom koja je hrvatskim znanstvenim novacima jednostavno receno, znanstvena fantastika.

[cvijeta73]

pa ako razmišljam o tome da je vani bolje, to znači da ne uzimam u obzir globalnu krizu. koja jest malo deprimirajuća. mislim, da prostiš se*e mi se od kreditnih agencija i rejtinga. i cijelog sustava kojemu je jedino bitan bankarski profit. i koji je, ako se nešto debelo ne promijeni, neodrživ.
al ako razmišljaš o odlasku - onda misliš da će ti vani biti bolje, dakle ne razmišljaš na taj način.
a ako razmišljaš isključivo o hrvatskoj, gle, u nekom periodu od 5 godina, mislim da će standard krenuti na bolje. previše je toga popljačkano, zaboravili smo već sve one afere koje su bile otkrivane na dnevnoj bazi. jednostavno mislim da će narednih 5 godina biti - teško.
sve to ide sporo, malim koracima, ali ja ipak imam dojam da - ide. i korupcija i neka uređenost pravne države - ipak ide naprijed.
no, obzirom da oboje imamo posao, da imamo di živit, da nam nije ugrožena osnovna egzistencija, u poziciji smo da se možemo strpiti. za neki normalan život, gdje neću morati zadnjih 5 dana u mjesecu misliti kako kupiti komad mesa.
no, pitaj me za godinu dana

[marta]

Tesko mi je zadnjih 10 godina, ne da mi se to vise trpiti. Jos 5 je za mene 5 godina trpljenja previse.

[marta]

Sto naravno ne znaci da cu se doista odseliti, ali zapravo smo izgubili osjecaj sto je normalno. A normalno bi bilo zivjeti od svog rada. Al ne zivotariti i prevrtati svaku kunu tri puta, nego normalno zivjeti. Bez osjecaja da ti je mac za vratom. A to u Hrvatskoj vec dugo nije slucaj.

[thalia]

Tesko mi je zadnjih 10 godina, ne da mi se to vise trpiti. Jos 5 je za mene 5 godina trpljenja previse.

ovo potpisujem.
moja struka jest deficitarna u kanadi i nekim drugim zemljama, ali... ne priznaje se fakultet. tako i da dođem tamo, nemam pojma koliko dugo bi mi trebalo da završim magisterij/doktorat i tek onda odradim staž.
omča, da ne kažemo zli krug.

ja već dugo, dugo razmišljam kako pobjeći i kamo pobjeći.
gledali smo kanadu, otišla sam položiti ielts, imali bismo dovoljno bodova, taman negdje na granici s mojim engleskim i francuskim, ali... onda su ukinuli fsw kategoriju pa smo odustali.
kad vrate mogućnost prijava na fsw ielts mi više neće vrijediti, a i pitanje je koliko dugo će se čekati.

razmišljala sam čak i o novom zelandu, ali mi je stvarno jasno da kad jednom odeš, od tamo nema samo tako lako nazad. isto tako, fale mi bodovi, sigurna sam.

najradije bismo ostali u europi, da smo dovoljno blizu. no nije baš da nas čekaju s crvenim tepihom.

i ja sam živjela vani i vratila sam se, ali bila sam jako mlada. vuklo me društvo i izlasci i nada da će nam sada biti dobro jer smo se odvojili, jer smo svoja država i nitko nas više neće krasti i ovo i ono
oprostite, ipak su to bile devedesete.

sad mi je strašno žao što sam se vratila. međutim, da nisam ne bih imala ovu djecu koju imam. a imam ih i upravo zbog njih pokušavam na sve mile i nemile načine pobjeći odavde, a nije tako lako.
tj. bilo bi lakše da nemam 40 godina u gujsci koliko imam i nisam baš tražena roba.

htjela sam reći da i meni ne izgleda kao da iav piše s visine, nego eto, piše svoje dobro iskustvo preseljenja. i naravno da svi znamo kako je ovdje, samo je nekome puno lošiej ili manje loše.

i još nešto zanimljivo, ja sam prije dvije godine počela intenzivno razmišljati o tome da se preselimo, v. je bio majušan i nisam mogla niti tražiti posao dok ne napuni godinu dana, nismo ni htjeli nikamo probavati onda.
tada su me mnogi odgovarali, upravo ovako kao što Peterlin piše, otprilike su bili ti argumenti.
međutim, više od pola, možda čak i dvije trećine ljudi koji su me onda odgovarali, sada kažu da bi i oni otišli.

zbrčkan je post, radim nešto drugo pa ovo pišem stoljećima...

[AdioMare]

Sto naravno ne znaci da cu se doista odseliti, ali zapravo smo izgubili osjecaj sto je normalno. A normalno bi bilo zivjeti od svog rada. Al ne zivotariti i prevrtati svaku kunu tri puta, nego normalno zivjeti. Bez osjecaja da ti je mac za vratom. A to u Hrvatskoj vec dugo nije slucaj.

X
a kada razmišljam o budućnosti nakon zadnje dvije loše godine, više nisam optimistična. a bila sam.
i puna sam neke strepnje. i molim se da mi ostane ovako loše kako mi je, da ne bude gore.
ako je to normalno i zdravo razmišljanje, sačuvaj me Bože!

[spajalica]

Imam rodjakinju koja je otisla zivjeti Dansku. Detaljno sam ju preispitala o razmin aspektima zivota i to me je dodatno potopilo. Cura je tamo znanstvena novakinja, s placom koja je hrvatskim znanstvenim novacima jednostavno receno, znanstvena fantastika.

marta razumijem te, ali isto tako znam da biti PhD student je isto jako jako tesko, pa poslije postdoc i sl.
ja jos se nadam da ce nam biti OK, necemo biti bogati, ali nadam se da ni kruha gladni biti necemo. no ko zna sa nam donosi zivot bilo preko bare ili tu kod nas. ja ko cvijeta za to jos uvijek zelim imati ruzicaste naocale, a bome me i zub vremena vec nagrizao.

[cvijeta73]

Sto naravno ne znaci da cu se doista odseliti, ali zapravo smo izgubili osjecaj sto je normalno. A normalno bi bilo zivjeti od svog rada. Al ne zivotariti i prevrtati svaku kunu tri puta, nego normalno zivjeti. Bez osjecaja da ti je mac za vratom. A to u Hrvatskoj vec dugo nije slucaj.

ovo je istina. i cijeli post potpisujem.
ali gledam iz svoje perspektive.
taj mač koji itekako osjećam, amortizira ono što ovdje imam, a vani ne bih imala. u prvom redu mamu, sestru, prijatelje. i onda ga trpim. i prevrćem.
a pazi mog skoro šogora. sa švicarskim državljanstvom.
koji se preselio u hrvatsku.
sa strukom njega i sestre samo takvom. mogu sutra otići. al ne žele
i tu prevrću.
a šta ja znam.

[Deaedi]

ne kuzim kako se uspjevas tjesit s tim da ce biti bolje. ja u to vise jednostavno ne vjerujem. i nije mi ovdje vise dobro.
nisam tip koji bi se iselio. meni se svidja zivjeti ovdje, ali mi vise nije dobro. ne znam kuzis li me. a trenutak kad pocnem intenzivno razmisljat o trazenju posla vani mi je znak da je fakat lose.

X

I ja sam počela gledati oglase za posao vani, kontaktiram headhuntere....

Ne mogu više...MM je plaća pala nekih 10%, meni je nekih 30% manja nego prije 5g, troškovi su nam veći valjda 30%..i sad bi još trebali plaćati vrtić ko da smo bogataši, poreze na kuću u kojoj živimo jer je nismo mogli kupiti sa stambenim kreditom (nego nenamjenskim)...ma ne znam... Da imam priliku, otišli bi van odmah...

[flopica]

Sto naravno ne znaci da cu se doista odseliti, ali zapravo smo izgubili osjecaj sto je normalno. A normalno bi bilo zivjeti od svog rada. Al ne zivotariti i prevrtati svaku kunu tri puta, nego normalno zivjeti. Bez osjecaja da ti je mac za vratom. A to u Hrvatskoj vec dugo nije slucaj.

e baš ovo
mi smo se toliko navikli na loše da nam se srozao pojam lošeg
barem meni - onako pali su mi kriteriji i još padaju i još se tješim kao ma moglo bi i puno gore
a moglo bi, da nas potrpaju u neke plinske komore

tek kad se malo odmaknem od ove perspektive shvatim da jest loše
i posebno me zabolila ona rečenica od iav u kojoj govori da normalan život postoji
i dan bez tog stresa s kojim je većina nas suočena
aonako, zamislim kako bi bilo lijepo da živimo neki pa pomalo i dosadan život
bez toga - kad će računi? koliko je rata za auto? kad ću otplatiti taj namještaj? a što ako ne dobijem posao za stalno? a kud prije račun za glazbenu? drva su stigla već? opet rođendan?

[Tashunica]

što se više trudiš i boriš, više se vraćaš unatrag.
i onda još, što kaže adio, moliš boga da ostane ovako loše.
pa gdje je tu zdrav razum :/

[Willow]

a zašto baš Kanada, mene nije privlačila dok nisam vidjela da je zapravo jako jednostavno emigrirati u Kanadu kao "temporary worker" i automatski i suprug/a dobiva radnu dozvolu na (obično) 2 godine
"samo" trebaš imati deficitarno zanimanje, ponudu poslodavca i LMO

neki su uspjeli, eto žena (iav) našla mužu posao preko neta
barem ne košta (osim vremena) slanje cv-a preko bare pa nikad se ne zna, možda upali

[BusyBee]

ne kuzim kako se uspjevas tjesit s tim da ce biti bolje. ja u to vise jednostavno ne vjerujem. i nije mi ovdje vise dobro.
nisam tip koji bi se iselio. meni se svidja zivjeti ovdje, ali mi vise nije dobro. ne znam kuzis li me. a trenutak kad pocnem intenzivno razmisljat o trazenju posla vani mi je znak da je fakat lose.

Ja te kuzim.
Tocno tako se i sama osjecam i vise ne uspijevam pronaci razloga da se nadam da ce biti bolje.

[marta]

MIslim da bi trebali razdvojit ovaj dio u novu temu "Should I stay or should I go..."

[ivanas]

Ja sam uvijek optimista i samo mozgam, smisljam, raspitivam se, ucim o poduzetnistvu i kako pokrenuti svoj posao, i u ovih par mjeseci sam upoznala preko nekoliko mladih poduzetnih ljudi koji uspjevaju i u nasim prilikama, puno rade, ali su kvalitetni i iako i oni osjete krizu sad im se isplati prijasnji trud i iskustvo pa napreduju. I svaki dan se zahvalim sto ima krov nad glavom, hrane koliko pozelim i sto mi je toplo i jos puno toga sto je mnogima samo san. Jer svi mi koji pisemo na ovom forumu samim time sto imamo pristup internet i komp sto mozemo otici na hitnu ako se tko razboli, sto imamo cistu vodu i sto smo pismeni spadamo u gornjih 20 do 30% ljudi na svijetu po bogatstvu i standard. I zato nikad ne kukam i sretna sam sto zivim u Hrvatskoj a ne u Afganistanu, ili Somaliji ili nekoj slicnoj zemlji. I prihvacam odgovornost za drustvo u kojem zivim jer i moje djelovanje i nedjelovanje doprinosi ili pomaze mijenjaju stanja kakvo je, na bolje ili na gore.

[Mali Mimi]

ivanas istina je uvijek ima ljudi koji su u goroj pozicij od nas samih, gladnih, nemoćnih i bolesnih i uvijek nam može biti gore nego što jest, ali priroda čovjeka je da teži prema boljem i onaj tko je gladan i on ima želju da se nahrani.
Ako sam dobro shvatila ti želiš reći da bi svi mi trebali biti sretni jer živimo tu gdje živimo a ne u boljem razvijenim zemljama? Ja se uvijek uspoređujem s boljim a ne s gorim od nas. Ja mislim da je normalno da su ljudi ogorčeni ovakvim stanjem u državi jer nam je svake godine sve gore i gore ma koliko se mi koji radimo u državnim firmama trudili da radimo i napredujemo plaće nam samo idu dolje. Mi još nismo gladni i još uvijek uspjevamo preživjeti od 1. do 1. u mjesecu (ali kako smo krenuli nećemo još dugo) i mislim da je sasvim normalno da želimo bolje i više.

[ivanas]

Normalno da svi zele vise i bolje to je temelj napretka i rayvoja u svim poljima. Pitanje je samo sto mi sami poduzimamo i hranimo li stanje onakvo kakvo je. Svi bi htjeli samo siguran posao i placu koja ce rasti ali tko ce i odkud to osigurati Ako nam se stanje kakvo je ne svida sto ja kao pojedinac, osoba radim da bi ga promijenio. Bude prosvjed, koji nisu bas ucinkoviti ali ipak su i neki oblik komunikacije i izrazavanja pa se skupi tek sacica ljudi. Susjedu plijene kucu a ja sutim, roditelji bolesne djece se ne mogu izboriti nit za najosnovnija prava a mi ih ne podupiremo (inace mi je zao sto se nisam informirala o prosvjedu koji je bio 14.12.pa isla na njega), jer njihov problem nije nas ali moze postati. Inace vecina ljudi oko mene kuka i yali se ali nista ne poduzimaju i to me zivcira. Ta inertnost i nedostatak solidarnosti.

[DranVe]

LJUDIIII MOLIM POMOĆ !! Sa informacijama - znači ovako, živim sa roditeljima i mlađom sestrom, sad ću napuniti 29 godina...bez posla, doma katastrofa, stari ne dobiva redovno plaću, majka radi za mizeriju, dugovi, režije da ne pričam....izlaza više ne vidim osim da ako je to ikako moguće odem negdje vani i pomognem svojima i sebi...građ. teh. po struci ali najviše sam radio kao prodavač ili skladištar...znam, ništa sjajno..engleski vrlo dobro znam...radio bih bilo što mogu, fizikalija - super, bilo što samo da mozemo stat na noge kako se kaže....s obzirom da tu ima vas sigurno sa iskustvom ili znanjem u pogledu toga imam li ikakve šanse za otići, raditi....

[Mali Mimi]

S ovim zadnjim se slažem totalno a valjda smo navikli da nas gaze, gledam prosvjede koji se događaju oko nas u Europi i za puno manje stvari tamo se dižu žešći prosvjedi a kod nas ništa.
Ja sam bila na nekoliko prosvjeda u životu i to je bilo baš tako šačica ljudi. Mi naivno mislili kako je dovoljno izaći na izbore i glasati za nekog drugog i da će nam samo to donjeti boljitak a ono šipak, no dobro to nije tema pa ne bih više o tome

[vissnja]

Ja sam isto u apatiji ove godine, i potpuno razmisljam kao marta. I oko mene ljudi, bas su svi pesimisti.
MMov posao je stao, a do nedavno smo normalno od njega ziveli. Mi stalno pokusavamo nesto, imamo neki kapital, MM je trgovac u dusi, ali sve je to sitno, slabo i gde god podjes nailazis na birokratski nepremostive prepreke.
Evo sad smo hteli da preregistrujemo firmu za delatnost kojom se MM bavi, da se udruzimo sa njegovim bratom koji je poljoprivrednik i da distribuiramo njegove proizvode u gradu. Ali za to nam treba odredjeni objekat, koji zadovoljava standarde. No ti standardi ce biti propisani podzakonskim aktom koji ce jednog dana biti donet (vec godinama nije). Dakle, prepusten si na nemilost inspektorima koji po svojim a ne propisanim kriterijumima procenjuju. A inspektor ce da oceni u tvoju korist za odredjene pare. Koje mi ne zelimo da damo.... I gde smo sad? U Kanadi sigurno nismo...

[flopica]

ova tema je toliko široka i duboka da se iz nje može razviti podtema zilion
meni više uopće nije mjerilo kako je negdje drugdje gore i kako sam sretna što imam hitnu
to sam davno prestala posmatrati kao neki objektivni kriterij
sad u ovom trenutku sam bome ljuta što moram paziti na sto sitnica i što ne vidim kraja tome
i ljuta sam što moja mater ne može platiti režije i hranu svojom mirovinom
i što ja moram misliti o tome a nemam niti stalan posao
i što ona mora to sve vidjeti i gristi se
i ljuta sam što ako dade mom djetetu 100 kuna za rođendan ja sutra moram njoj dati da preživi
i lčjkuta sam što moj muž radi 160 sati dnevno da bi imali neki pristojan život
koji ne uključuje ni zimovanja ni frizere
a baš bi mi legla jedna frizura, moram priznati...žuh
ispada da sam često ljuta
a stvarno nisam

[Val]

joj, flopice razumijem te. kod nas je razlika u tome da nama moji starci moraju davat da preživimo.
a i ovo s frizurom-ne volim frizere, ali jučer sam, po prvi puta, pomislila kako ću kad se ova situacija popravi,
radi svog gušta, otić u neki skupi salon na neku čarobnu frizuru.

[thalia]

x

ili damned if you do, damned if you don't :/

[flopica]

ma ja malo karikiram s frizurom
nisam uopće tip od frizeraja i sama sebi volim reckati kosu i najbolje si napravim
ali brate i da hoću na neko feniranje 80 kuna mi je puno dati
a ne bi trebalo biti
neš ti luksuza ići na frizuru, ma mislim...

sad sam otišla predebelo off
pišite vi koji ste vani meni je zanimljivo čitati

[Danci_Krmed]

Zanimljiv članak iz današnjeg izdanja HuffingtonPost Canada

http://www.huffingtonpost.ca/2012/12...usaolp00000008

[Trina]

Meni je isto grtalica glavna asocijalica na Kanaaaadu I snijeg, led, hladnoća. I urednost, sređenost, uređenost..ja nebi tamo. Ja bi u Australiju.

Da nemamo djecu sigurno bi napravila sve da odem iz Hrvatske. Nebi sigurno tu živjela. Ali sa četvero djece ne dopuštam si ni razmišljati o tome. Mislim da bi sa ovoliko truda i ovoliko rada u bilo kojoj zemlji bili bogati ljudi. A tu smo stalno na rubu. Apricot, meni je nekako razumljivo da je ona gospođa onako živčana (iako kaže da u Kanadi nema stresa, vidiš da ima), ima loša iskustva sa vlastitom domovinom, di se trebala osjećati najljepše i najbolje. A bila je prisiljena živjetikao što živi najveća sirotinja u jednoj npr kanadi. To je tako normalno. (a možda je taktična kao ja pa piše što joj tu sekundu prozuji kroz mozak). Moj prijatelj, bivši prijatelj s kojim se više ne čujem pa nemam povratnu informaciju, otišao je u 9. mjesecu u kanadu. Nadrkan, isfrustriran, pun bijesa i gnjeva prema Lijepoj našoj. Čovjek ima svoj posao, sam svoj šef, u poslu koji je trebao/mogao cvjetati, ubijao se od posla. I sa svojih 40 nije uspio steći ništa. baš me zanima kako mu je sad tamo. Među onim gracioznim životinjama.

A sestrična mi je već par godina u Americi-studira. tamo će vjerojatno i ostati. Vidim da se skroz Amerikanizirala-ima plave pramenove i zaboravlja hrvatski. I ja sam trebala tako

[jelena.O]

nasuprot trini , ja znam jednu obitelj koja je kao mlada opšla u australiju, prvo on, pa posle par godina i ona, tamo se i vjenčali izrodili 2 djece, ošli u JAR i tam dobili još jedno, ali dosta im je bilo pečalbe i oni došli natrag, ne u slavoniju, nego u Sloveniju jer je on na pol slovenac, i sad donekle žive, jedan sin taj iz JAR, je otišo živjet u brazil pred 6 godina i tam se oženio s brazilkom, ostali su oženili slonence.

[Danci_Krmed]

Jeste pogledali članak iz HuffPost.ca kojeg sam gore postala? Meni je strašno depresivan, OK ne spadam u kategoriju "stranaca" u Kanadi ali opet ne ulijeva mi baš neku nadu :/

Trina, Litala je ošla down under sa veselom ekipom od 4 klinaca, nije lako ali može se

[Bodulica]

A meni je Australija jedna od zadnjih zemalja gdje bi htjela živjeti. Nemam želje ni turistički otići tamo. Ubili me oni dokumentarci što sam gledala dabraođelohađiselimović:

Kanada mi je već prihvatljivija opcija i to BC, odnosno Vancouver. Tamo mi žive jedini bliži rođaci koje imam i već duže nas zovu u posjetu, ali imam ja još fobija za riješiti prije nego bih se usudila otići. Ionako sam prestara za neke nove početke, ali možda djeca odlepršaju negdje ako se nastavi ovakva situacija. Mi smo se relativno i snašli ovdje, al za njih se iskreno već bojim...

[sillyme]

Ja sam pred dvije godine bila isto nabrijana na drzavu, poreze, Bandita ( ok to sam jos uvijek) i cijelu tu hrvatsku pricu besperspektivne drzave iako smo mi kao obitelj dosta dobro plivali. Onda je mm dobio posao u EU zemlji pa smo odselili privremeno i moram rec da smo zakljucili da kolikogod nam je ovdje lose da smo po svemu sudeci prestari i preduboko "ukorijenjeni" za selidbu. Suocili smo se sa skupim privatnim vrticima (nista od drzavnih/gradskih -i tamo je bila nestasica mjesta), usredotocenosti na iskljucivo sebe (nocna mora mi je bila da cu se razboliti dok je on na sluzbenom putu i onda panicno traziti neku babysittericu koja prica jezik kojim djeca ne razumiju dok sam ja u bolnici), bilo kud da idem moram upaliti navigaciji, u ducan ili jos gore u imigracijski s rijecnikom ( rijetko tko zna engleski), nema frendica da pijemo kavu, nema baka i deda i rodbine itd... Nisam u mogucnosti suvislo opisti svoje osjecaje ali definitivno kad sam se vratila u Hr u posjet preplavio me osjecaj da je tu dom i da ne zelim nazad, a svi dotadasnji ambiciozni planovi o materijanom prosperitetu, karijeri, putovanjima i bijegu iz nase ucmalosti ( jer ovdje je objektivno prava mala mocvara) su pali u drugi plan. Uglavnom, da nam je bila nuzda ostati tamo snasli bi se sigurno i prevladali te pocetne poteskoce, no ovako s izborom ostanka ili povratka odlucili smo ipak za povratak.

[thalia]

Jeste pogledali članak iz HuffPost.ca kojeg sam gore postala? Meni je strašno depresivan, OK ne spadam u kategoriju "stranaca" u Kanadi ali opet ne ulijeva mi baš neku nadu :/

zapravo je ono što sam i očekivala, piše da on jako loše govori engleski :/
to je ono što smo već i prije čuli, da ljudi koji loše govore engleski jednostavno ne uspiju naći posao u struci, ali pričam ti iz treće, četvrte ruke.
moji poznati koji su otišli gore su ok. i to ti pričam iz polu-provjerenih izvora.

zato su i mijenjali taj fsw program jer im je masku skilled radne snage zapravo ostalo čistit ulice ili prodavat cigarete. ne znam je li krenuo novi zakon, nisam gledala dugo.
mislim da ću opet početi

sillyme, u tome i je stvar - nije nužda. ali mene je strah da zapravo nužda i je. jer ovo nije život, ovo je preživljavanje. MM često to spomene, nema prijatelja, nema kave, nema mora. ali meni je strašno što to kad gledam more i popijem jednu kavu u tri mjeseca s prijateljicama, razmišljam o tome što ćemo sutra skuhati.
i ja sam stara, prestara sam i potpuno neinteresantna stranom tržištu rada.
a ovdje me strah da ću, ako penziju dočekam, s tim istim frendicama kopat po bajama

[Peterlin]

.... ali definitivno kad sam se vratila u Hr u posjet preplavio me osjecaj da je tu dom i da ne zelim nazad......

Ovo potpisujem!

Bas tako sam se i ja osjecala. S druge strane, nekako imam osjecaj da puno vise mogu uciniti za sebe i svoju obitelj (i sredinu) ovdje nego negdje izvan zemlje. To jednostavno nije za svakoga.

Netko ce se dobro uklopiti, mnogi drugi ne. Treba imati na umu da kamo god dolazis, uvijek si stranac i dotepenac. Mislila sam da preko bare to nece biti tako, ali bilo je. O Engleskoj da i ne govorimo...

Nema veze. Svatko je od nas slobodan da trazi mjesto pod suncem, bilo ono ovdje ili negdje drugdje. Zapravo, najgore je kukati - od toga jedinog nema nikakve koristi. Ja podrzavam svakoga tko zasuce rukave i bori se za sebe ovdje ili bilo gdje, a ne svidja mi se kad ljudi krse ruke i zdvajaju ili kritiziraju one koji su odlucili drugacije + njihove odabire. Svatko od nas odlucuje i gleda na svijet iz svojih cipela. Uzdaj se u se i svoje kljuse!