Razvod nakon nasilja mog muža i što da radim?

[bobicablue]

btw, sad više nisam zgodna. trbuh mi izgleda kao ispuhana lopta i imam 15 kila viška i sva sam oronula.

Sirius, da, hvala na komentaru. Možda ima nade da u budućnosti on bude barem koliko toliko prisutan u njezinom životu da se ona ne bi osjećala kao da nije uopće imala oca.
dijete napravila iz ljubavi, a tip nas je napustio kao da smo nebitne. užasan osjećaj.
a prema frendicama kakve imam, moji roditelji su najbolji na svijetu. s tatom je sad super skroz, jedino mama još uvijek baca neke besmislene i apsurdne komentare da se ne smije ovo i ono i uništava mi sreću s bebom.

[bobicablue]

ali s druge strane... ne mogu ja neku prijateljicu kojoj se j.. za mene ili muža kojemu se j... za nas prisiliti da nas vole i trude se oko nas. jedino što mogu je da mi bude manje stalo do njih i da se manje uzrujavam. i da možda stvarno osim bebe nađem neki drugi hobi. meni s ljudima ne ide baš najbolje i nemam za to talenta pa mi nije jasno što to uporno forsiram.

samo upadam u depresiju jer forsiram da imam prijateljice i muža. kao da jedino oni daju vrijednost mojem životu. valjda me strah prolaznosti života i da ću umrijeti i da će svima biti svejedno. ali, moja baka koja je bila najoptimističnija i najveselija osoba na svijetu je isto tako umrla i bilo nas je petero na sprovodu i svi su ju vrlo lako zaboravili, mada je bila tisuću puta snažnija i veselija i bolja s ljudima od mene. a u posljednjim danima nisu se najbolje ni brinuli za nju. a kako mi idu godine, valjda mislim previše o smrti.
morala bi prihvatiti da kad umrem da će par ljudi biti žao i da je to realnost svih nas. većine. a i kad bude sprovod s par tisuća ljudi, opet zaborave za kratko vrijeme.

[Trina]

Pa ade korak po korak. Jesi ti uopće donijela odluku o razvodu? Jesi poduzela što i napravila kakve korake u tom pravcu? Ne možeš se sad razvoditi,udavati za super novog muža, imati dijete u školi koje je jedno od pet razvedenih roditelja, plakati kako nisi više zgodna i tako to. Čekaj malo, stani, pomalo...

[bobicablue]

Pa ade korak po korak. Jesi ti uopće donijela odluku o razvodu? Jesi poduzela što i napravila kakve korake u tom pravcu? Ne možeš se sad razvoditi,udavati za super novog muža, imati dijete u školi koje je jedno od pet razvedenih roditelja, plakati kako nisi više zgodna i tako to. Čekaj malo, stani, pomalo...

haha. da... kriza srednjih godina.. ma i ova naša zemlja je problem. ajde da ja živim u engleskoj gdje se uopće ne forsiraju veze i da nekog imaš nego ljude zaboli kako živiš svoj život. ili u njemačkoj.. nego živim u hrvatskoj gdje imam feeling da kad ideš okolo da svi samo gledaju s kim si i šta radiš. svi su u grupicama nekim, drže se nadmeno ako si loše volje i tak.. nema apsolutno nikakvog prijateljskog duha i da se s nekim zbližiš. pa čak ni poznanicu naći lako. eventualno za malo chit chat u parkiću i to je to.. ja bi radije živjela u zemlji gdje je dinamično i puno se toga zbiva i gdje ljudi nisu tooooliko tradicionalni i da svima nameću tu tradiciju. i ako to ostvariš si super, a ako ne si jado jadni. a tako se ovdje osjećam

[bobicablue]

jednostavno u našoj zemlji, to se muškarcima tepa da su legende, predivni, prekrasni, frajeri, super tipovi, ovo, ono, feministica baš ni nema i hrpetine žena jako ugađaju svojim dečkima i muževima. rijetke su neke snažne, solo žene s kojima se osjećaš dobro. većina cura koje sam u životu upoznala kad nađe dečka zaboravi na sve oko sebe i samo njima ugađa. i u toj kulturi sam jednostavno i ja postala takva zato jer su SVI takvi. dok sam bila u nekim drugim zemljama EU, tamo te nitko živ ne pita jel imaš nekog i jesi li udana i imaš djecu. skroz je super svima i ako si i sam. mene ova naša kultura ubija i guši i vjerojatno zato ponekad razmišljam i o smrti i što će biti kad umrem ( od neke bolesti, ne od svoje ruke hah).

uglavnom, kad mi se Rivendell javi i u toj udruzi možda upoznam neke žene koje su jače i zanimljivije od ovih koje jedino znajupričati o svojim muževima i obiteljskom životu itd...

[Trina]

Meni je skroz nepoznato to o čemu ti pišeš. Bit će prije da ti primjetiš svaku sitnicu vezanu za takva pitanja jer te to kopka.

[bobicablue]

hvala svima koji su mi pokušali pomoći. zapravo su neki ljudi ovdje bili u pravu da sam emocionalno jako nestabilna. to sam shvatila. jer kad ti emocije non stop idu gore dolje, to je nestabilnost. osim, toga sam shvatila da sam počela upadati u neku vrstu depresije i shvatila sam zašto i zato sam tu svašta pisala. danas, tek kao da me netko napokon opalio mokrom krpom po glavi i shvatila sam da ja tu patim za nečim što nemam, umjesto da uživam u onom što imam. uglavnom, stvarno imam probleme s prioritetima i puno vas ima svako pravo da me napadne.

a tema je ova ok i nema potrebe da se zatvori.. dolazim sebi napokon

[miffy34]

Živi dan po dan, uživaj u djetetu i sitnicama, ne opterećuj se s time što je moglo biti, trebalo, kako će biti. Ničiji život nije savršen.
Mojoj kćeri je otac umro kad je imala 7 g. Šta misliš kako je nama?

[Peterlin]

jednostavno u našoj zemlji, to se muškarcima tepa da su legende, predivni, prekrasni, frajeri, super tipovi, ovo, ono, feministica baš ni nema i hrpetine žena jako ugađaju svojim dečkima i muževima. rijetke su neke snažne, solo žene s kojima se osjećaš dobro. većina cura koje sam u životu upoznala kad nađe dečka zaboravi na sve oko sebe i samo njima ugađa. i u toj kulturi sam jednostavno i ja postala takva zato jer su SVI takvi. dok sam bila u nekim drugim zemljama EU, tamo te nitko živ ne pita jel imaš nekog i jesi li udana i imaš djecu. skroz je super svima i ako si i sam. mene ova naša kultura ubija i guši i vjerojatno zato ponekad razmišljam i o smrti i što će biti kad umrem ( od neke bolesti, ne od svoje ruke hah).

uglavnom, kad mi se Rivendell javi i u toj udruzi možda upoznam neke žene koje su jače i zanimljivije od ovih koje jedino znajupričati o svojim muževima i obiteljskom životu itd...

Znaš što bih ja tebi savjetovala? Idi jednom posjetiti Specijalnu bolnicu Gornja Bistra http://www.bolnica-bistra.hr/ i ostani ondje barem jedno popodne kao i drugi volonteri.

Brzo će ti se posložiti prioriteti u životu kad vidiš što su stvarni problemi, ljudska nesreća, bolest i patnja... a opet, ta djeca su tako puna života, smiju se i vesele, raduju se svakom novom danu. Ako nakon tako nečega ne uspiješ naći smisao i sreću u svom sasvim običnom životu, stvarno ne znam što bih ti još preporučila...

[miffy34]

Peterlin- kraljica!

[sirius]

Znaš što bih ja tebi savjetovala? Idi jednom posjetiti Specijalnu bolnicu Gornja Bistra http://www.bolnica-bistra.hr/ i ostani ondje barem jedno popodne kao i drugi volonteri.

Brzo će ti se posložiti prioriteti u životu kad vidiš što su stvarni problemi, ljudska nesreća, bolest i patnja... a opet, ta djeca su tako puna života, smiju se i vesele, raduju se svakom novom danu. Ako nakon tako nečega ne uspiješ naći smisao i sreću u svom sasvim običnom životu, stvarno ne znam što bih ti još preporučila...

To zapravo nema smisla.
Jer ako je osoba u depresiji i sa puno dugofgodisnjih problema u percepciji sebe , zivota , svega...
jednostavno nema smisla nametati cinjenicu " drugima je puni gore nego tebi" jer to osoba ne razmije.
Tj. moze razmijeti razumom i logikom, ali ne i srcem . I to nije nacin na koji se moze spoznati mir i zadovoljstvo.
Mozda neki i mogu , ali vecina ipak ne moze . Jer nije spremna.

[bobicablue]

meni stvarno je predobro. drugi imaju 1000x vece probleme od mene.

[bobicablue]

To zapravo nema smisla.
Jer ako je osoba u depresiji i sa puno dugofgodisnjih problema u percepciji sebe , zivota , svega...
jednostavno nema smisla nametati cinjenicu " drugima je puni gore nego tebi" jer to osoba ne razmije.
Tj. moze razmijeti razumom i logikom, ali ne i srcem . I to nije nacin na koji se moze spoznati mir i zadovoljstvo.
Mozda neki i mogu , ali vecina ipak ne moze . Jer nije spremna.

ma, zapravo su čak u pravu ljudi. meni stvarno JEST dobro naspram drugih. kad pogledaš druge u kojim uvjetima žive. Ja imam i svoj mali stančić i nešto novaca i predivno dijete i roditelje koji pomažu. zapravo mi nije tako strašno loše. Muškarac mi neki čak ni ne treba, osim kao neka emocionalna podrška samo. nije da ovisim o ikome i da ako odem od njega da ću morat na cestu s djecom. predobro mi je i trebala bi se usredotočiti na to.

Ne znam koliko je dobro ovo s psihologom jer mislim da otkad idem kod psihologa da sam postala opsjednuta onim negativnim o čemu pričam, pa tu drobim li ga drobim na forumu. prije kad nisam išla sam obavljala svoje dužnosti majke i nisam previše mozgala o sebi i svom životu. ovo mozganje bu me uništilo.

[bobicablue]

imam feeling da bum se uskoro posložila. jednostavno mi je bio ogroman šok da osoba s kojom sam napravila dijete ispočetka nije bila zainteresirana za brigu o djetetu. većinom su to neki klinci od 18 godina koji su u vezi s curom kratko, a ne ljudikoji imaju blizu 40 i koji su sa mnom više od desetljeća. ali očito da ima i toga. taj čovjek me ostavljao puno puta i odlazio i uvijek mi je trebalo neko vrijeme da skupim krhotine i posložim se. sad je teže jer odgovaram i vlastitom djetetu. ali mislim da mi polagano postaje sve bolje i da ću se posložiti i posvetiti više svojem životu, a manje kakav bi mi život trebao biti, a NIJE. pa sam zato ljuta. da, vjerojatno je i mnogima drugima loše. nisam sama takva u gradu.

[miffy34]

Dobro je da izbaciš emocije i misli, treba ti vremena da dodješ k sebi i prestaneš se sažaljevati i kritizirati.
Imaš bolje uvjete od mnogih , zapravo jako dobre uvjete da si život urediš kako želiš i budeš sretna, tako ja tvoju situaciju i tebe vidim.

[Peterlin]

To zapravo nema smisla.
Jer ako je osoba u depresiji i sa puno dugofgodisnjih problema u percepciji sebe , zivota , svega...
jednostavno nema smisla nametati cinjenicu " drugima je puni gore nego tebi" jer to osoba ne razmije.
Tj. moze razmijeti razumom i logikom, ali ne i srcem . I to nije nacin na koji se moze spoznati mir i zadovoljstvo.
Mozda neki i mogu , ali vecina ipak ne moze . Jer nije spremna.

Da je u depresiji, ne bi išla psihologu nego psihijatru. Sredit će se ona, ali treba se okrenuti sebi i djetetu i na neko vrijeme pustiti sve ostalo...

[sirius]

Da je u depresiji, ne bi išla psihologu nego psihijatru. Sredit će se ona, ali treba se okrenuti sebi i djetetu i na neko vrijeme pustiti sve ostalo...

Moje misljenje je da bi (i) psihijatar bio dobra ideja.

[spajalica]

koliko mala ima mjeseci uopce?
po onom sto asm ja shvatila nema ni 6. no mozda grijesim.
ako se sjetim sebe, moram priznati da sam se u tom periodu "razvodila" od muza vise puta, bila sam nesretna jer svijet mi se promijenio za 360 stupnjeva. ja sam postala rob malog nemocnog stvorenja. bila sam neshvacena od strane svih. spasavao me ovaj forum di sam vidjela da je to normalno.

jos ako zbilja veza izmedju roditelja je na klimavim nogama, gdje postoje razliciti problemi svijet izgleda jos gore.

htijela sam ovim reci da i mi sa stabilnim vezama imale smo jako puno problema s partnerima i okolinom. tako da bobicablue svijet nije tako grozan. ne kazem da trebas ista oprostiti ili zanemariti kod partnera koji te zlostavlja, ali gledati da je sve oko tebe tako lose nije. vidjet ces za koji mjesec ili godinu.

dajete se sjetite topica u kojima neko dira dijete a nije se prethodno sterilizirao u potpunosti ili pak jeseni sa smrkljama zelenim, kad vam prijateljica dodje s smrkavim djetetom a vi imate bebu i kaze ma nije mu nista ......ima toga jako jako puno.

[Peterlin]

Moje misljenje je da bi (i) psihijatar bio dobra ideja.

Vjerojatno si u pravu, ne bi škodilo to provjeriti.

[vertex]

hvala svima koji su mi pokušali pomoći. zapravo su neki ljudi ovdje bili u pravu da sam emocionalno jako nestabilna. to sam shvatila. jer kad ti emocije non stop idu gore dolje, to je nestabilnost. osim, toga sam shvatila da sam počela upadati u neku vrstu depresije...

bobice, i ja sam pisala o tome da si loše i o emocionalnoj nestabilnosti, ali ne kao stručnjak iz područja mentalnog zdravlja, nego koristeći te izraze kolokvijalno. Čokolada je već objašnjavala što je pod tim mislila, i ja mislim slično kao ona. Život nije lagan, i ja držim da je svatko od nas u prilici da mentalno ne bude dobro. Meni samoj, a imam vrlo sređen život, se u nekoliko navrata u životu činilo da bi slobodno evo sutra mogla konačno otić kvragu (upravo mentalno, ili psihički, kako hoćeš).
I zapravo mislim da je mentalno zdravlje kod nas naveliko zanemarivano i da su ovi savjeti tipa: "odi vidit kako je drugima", ili "šta ti hoćeš, tebi je super", uglavnom odraz toga. Što ne znači da čovjek ne treba uključiti i racio i pokušati objektivno sagledati svoju situaciju, dapače.

[Evelina]

Pa valjda ova tema služi za to da napišem o tome što se dešavalo i što me povrijedilo i otvorila sam ju ovdje pošto su na forum.hru puno oštriji i to nije specijaliziran forum za ovakve stvari. mislila sam da ovo jest.

Ni na forum.hru postoji u pravilniku da ne možeš ljudima lijepiti neke dijagnoze ako stvarno nisi stručna osoba.

Ljupka, jesi li to ti? :misli:
We missed you.

Topla preporuka članicama Rodinog foruma da se previše ne unose u problematiku, troše se bezveze...

[bobicablue]

mislim da se sad naveliko počelo pretjerivati. sad više ni psiholog ne bi dostajao već mi treba psihijatar! btw.ja bi bila sretna samo da nađem novo društvo i prijatelje s kojima će mi biti dobro. nije da mi je tolko loše, da mi treba neka ekstra psihološka pomoć. čak se premišljam i oko ovog psihologa.
možda jesam u laganoj depresiji, ali to je zato jer sam jednostavno previše doma, a imam neriješena sva životna pitanja. ne znam tko ne bi bio u depresiji. psihijatru bi oduzimala samo vrijeme, jer bi mu rekla da što ću ja kad imam slabu plaću i nemam dobrog tipa. šta bi mi on trebao ići tražiti posao i dobrog tipa?

znam, znam sad ćete mi reći da će me on naučiti mehanizme kako to naći. yeah right. moš si mislit! oni tamo kopaju puno dublje nego što je moj problem s muškarcem i poslom, a i baš ne kopaju nego im lijepo daš dvjesta kunića, a on te pita da šta ti misliš o svojem problemu. ona psihologica barem kaže i svoje mišljenje o svemu. psihijatri to baš i ne rade. tako da sad odlazite ukrivo.

da ima dobrih psihijatara koji bi me naučili život percipirati malo površnije, a ne da veze i odnose shvaćam toooooliko idealistički, onda bi oni bili korisni, a ovako su beskorisni. išla sam kod jednog i toliko sam trabunjala monologe da sam se na kraju osjećala i gluplja nego što sam bila. i u većoj izgubljenosti.

[bobicablue]

Ljupka, jesi li to ti? :misli:
We missed you.

Topla preporuka članicama Rodinog foruma da se previše ne unose u problematiku, troše se bezveze...

a tko si sad ti, da im ovako pametno sugeriraš? neka vrlo pametna osoba pretpostavljam?

Žene mogu biti toliko bezobrazne, da ti stvarno ne treba neprijatelj uz takve "dobronamjerne"

[bobicablue]

meni ni iz đepa, ni u đep da li mi netko ovdje vjeruje. također me zaboli da me netko i prepozna a stvarno ne vidim kako bi me mogao netko prepoznati. nisam jedina u ovoj situaciji. u svakoj zgradi ima barem jedna takva.. moji susjedi su tolko otuđeni da ne znaju ni tko sam, a kamoli da se bave mojim životom. tako da ne znam što se neki brinu o tome, pozna li me tko ovdje..

ja tu pišem samo zbog lošeg osjećanja. ok, da mi imamo dobre državne psihijatre druga priča. oni se bave čupanjem emocija i problema koje druga osoba ima, a ja sam ih jako svjesna i jedino što moram je početi ih rješavati. ne treba mi kopanje po njima i izvlačenje tajnih dijelova moje podsvijesti itd.. moja podsvijest toliko ne manipulira sa mnom, koliko moja svijest koja je u vječnom alarmu zbog negativnih stvari koje su mi se desile i pošto ne vjerujem NIKOME.

zato se ovdje toliko i povjeravam, jer me nitko ne pozna.
moj problem je i što ne znam uživati u onom što imam, nego patim za onim što nemam. znam sve svoje probleme, a ne znam kako bi me psihijatar mogao navesti da počnem uživati u onome što imam?? psihijatri ni sami ne znaju uživati i ne izgledaju baš sretno u životu.

[Dijana]

da ima dobrih psihijatara koji bi me naučili život percipirati malo površnije,

Daaj bobice, pa nisi se baš pretrgla od dubine....

[Tanči]

Ovaj topik je čista ventilana ako ne i trolanje.
Cure, prestanite se truditi.
Ima pametnijih stvari na koje možete trošiti vrijeme.

[n.grace]

Daaj bobice, pa nisi se baš pretrgla od dubine....

and then some

bobice, upoznala si nepregledan niz psihijatara i imaš uvid u njihove privatne živote, sreću i zadovoljstvo?

[spajalica]

meni ni iz đepa, ni u đep da li mi netko ovdje vjeruje. također me zaboli da me netko i prepozna a stvarno ne vidim kako bi me mogao netko prepoznati. nisam jedina u ovoj situaciji. u svakoj zgradi ima barem jedna takva.. moji susjedi su tolko otuđeni da ne znaju ni tko sam, a kamoli da se bave mojim životom. tako da ne znam što se neki brinu o tome, pozna li me tko ovdje..

ja tu pišem samo zbog lošeg osjećanja. ok, da mi imamo dobre državne psihijatre druga priča. oni se bave čupanjem emocija i problema koje druga osoba ima, a ja sam ih jako svjesna i jedino što moram je početi ih rješavati. ne treba mi kopanje po njima i izvlačenje tajnih dijelova moje podsvijesti itd.. moja podsvijest toliko ne manipulira sa mnom, koliko moja svijest koja je u vječnom alarmu zbog negativnih stvari koje su mi se desile i pošto ne vjerujem NIKOME.

zato se ovdje toliko i povjeravam, jer me nitko ne pozna.
moj problem je i što ne znam uživati u onom što imam, nego patim za onim što nemam. znam sve svoje probleme, a ne znam kako bi me psihijatar mogao navesti da počnem uživati u onome što imam?? psihijatri ni sami ne znaju uživati i ne izgledaju baš sretno u životu.

iako tvrdis da imas dosta godina, sto se tice pisanja o svom zivotu ovako javno, jos puno zaganjaca imas pojesti.
a i o tome da te bas briga i da nikog ne zanimas. izenadila bi se samo kako si u krivu.

[dolega]

da sam bila manje napuhana kak sam ja "lepa, dobra i pametna", a više realna da to baš ništa ne znači u našoj zemlji, vjerojatno bi imala puno više sreće s ljudima i našla si nekog normalnog tipa. a uništilo me to što mi je svatko u okolini govorio da sam zgooodnaaa ( prije kad sam bila mlađa) i da sam paaaametnaaaa. to me uništilo jer sam si zamišljala nekog princa valjda i živjela u nekim iluzijama. bolje da sam bila grda, pa bi se barem potrudila izgraditi jači stav u životu i samopouzdanje, a ovak sam mislila da bu se neki tip brinuo za mene i čuvao me i mazio i pazio.


neš ti glupog razmišljanja!!! tak da teško da sam pametna. prije sam budaletina

ne bih ja rekla da tebi fali samopouzdanja.
dapače, i sama kažeš da si imala visoko mišljenje o sebi.

a biti lepa, dobra i pametna ni u jednoj zemlji ne znači ništa više no u našoj. jedina odlika koja ti treba jest biti uporna.
a možda baš i to što si bila, kak sama veliš, napuhana, ti je smanjilo šanse na nekim životnim poljima. kod mene na razgovoru za posao takva osoba ga ne bi dobila, sori

[lidać2]

Ja jednostavno ne vjerujem...

Zene se iz petnih zila trudile pomoc,dat neki normalan savjet da bi na kraju doticna doslovno svima odbrusila u slicnom stilu "kaj ste sve vi popile pamet svijeta da meni dijagnozu radite,meni je bas super"...

Draga zbilja si trebas posloziti kockice u glavi...(bez uvrede)...ali trebala bi svima biti ovdje zahvalna sto su ti htjele pomoc...

[bobicablue]

no comment anymore. ostala sam total bez riječi nakon ovih napada.

[bobicablue]

Mislim da je ovo dobra preslika nekih ljudi i koliko se uvrijede ako oni misle da ti pomažu, a zapravo ti ne pomažu. valjda ja sama mogu procijeniti tko mi je ovdje pomogao, a to su miffy, rivendell, trina je bila dobronamjerna isto, courage mislim i još možda dva imena. pokušali su čokolada i neki još i neke stvari su ok rekle. budem napisala posvetu zahvalnicu, pa će neki valjda biti sretni! a što se tiče svega toga sama sebi najviše pomažem. ovaj topik je i zbog drugih zlostavljanih ljudi. ne samo žena. a riječi općenito malo pomažu. više pomaže nečija ljubav i podrška i kad ti se netko baš posveti. ili kad osoba sama napravi nešto pametno. npr. više mi pomaže kad se bavim svojim hobijima, ali iz nekog razloga sam počela opsjednuto iznositi intimu ovdje. a vidim da se bezveze trošim za druge..nema baš puno onih koji se mogu sa mnom poistovjetiti ovdje.. a neki se čak i izruguju...


i btw... ne znam otkud nekima pomisao da napadi pomažu? pogotovo u mom slučaju?

[bobicablue]

i svaka čast tim ljudima koji mi žele pomoći, zato jer očito da su bolji od mojih tobožnjih prijateljica iz stvarnosti, koje su za k... čim sam down, vidim da od njih nemam apsolutno ništa. Sirius je probala pomoći, ali ima malo ekstremna mišljenja, da sam bolesna i trebam psihijatra.. ponavljam ja šta trebam, ali na žalost to ne mogu ovako dobiti.

Trebam dobre prijatelje ili dobrog dečka. to je ono što ja trebam. i s tim bi se osjećala superrrrrrrrrrrr. veselo kao nitko. a bez toga nisam baš nešto sretna. ali normalno da mi nitko ovdje neće reći "bit ću ti prijatelj, samo se obrati kad god nešto trebaš". nema toga kod nas, da se netko baš toliko raznježi ili emotivno prepusti. to više u nekoj zemlji gdje su ljudi spontaniji, srčaniji i emotivniji.

rivendell je nešto slično probala, ali je netragom inestala. valjda kad sam ja izlanula ono - love u. što je bila tako više šala neka.

[čokolada]

Pa dobro, smatraš li zaista da bi ti forumašice na Islandu, u Nizozemskoj ili Španjolskoj srdačno ostavile broj telefona i emotivno ti se prepustile?
To što ti je netko preporučio psihijatra, ne znači da te smatra ludom, nego misli da bi ti on pomogao osvijestiti otkuda je sve počelo, što je pošlo nakrivo, pomogao bi kroz psihoterapiju da se u vlastitoj koži počneš bolje osjećati, da ne tražiš izvore zadovljstva u nedostižnim fantazijama, nego u sebi samoj. Idealan, dvaput obrazovan muškarac, idealan siperplaćen posao, idealna visokobudžetna država s idealnim empatičnim stanovništvom...how yes no.

[bobicablue]

Pa dobro, smatraš li zaista da bi ti forumašice na Islandu, u Nizozemskoj ili Španjolskoj srdačno ostavile broj telefona i emotivno ti se prepustile?
To što ti je netko preporučio psihijatra, ne znači da te smatra ludom, nego misli da bi ti on pomogao osvijestiti otkuda je sve počelo, što je pošlo nakrivo, pomogao bi kroz psihoterapiju da se u vlastitoj koži počneš bolje osjećati, da ne tražiš izvore zadovljstva u nedostižnim fantazijama, nego u sebi samoj. Idealan, dvaput obrazovan muškarac, idealan siperplaćen posao, idealna visokobudžetna država s idealnim empatičnim stanovništvom...how yes no.

slažem se s tobom, ali ti nije jasna jedna stvar a to je da sam ja išla kod državnih psihijatara i kod privatnih. državni su prestrašno loši. privatni su skupi. drugog nema. ima psihologica.

privatni psihijatar koji je bio super je već umro. to je bilo prije dvadeset godina kad sam išla. drugi nemaju pojma šta bi rekli na moje monologe. Kao ni vi. :D

[sirius]

Pa mi ne moramo nista reci. Mozemo slobodno preskociti ako nam je prenaporno.

[bobicablue]

a ovo da se moram maknuti od svojeg supruga jer da nije normalan. to ste na žalost u pravu. čovjek me ne voli ni najmanje, mada ja pokušavam uspostaviti mirne inormalne odnose. ali non stop vrijeđa, psuje i napada.

znači, on je taj kojemu treba neki dobar psihijatar jer je užasno agresivan i zloban. ponaša se krajnje nenormalno.. meni ne treba, već bi trebala imati više volje i energije da se posvetim i hobijima i drugim stvarima u tijeku dana, a ne samo mozganjima na veliko.

[bobicablue]

on nije jedan od onih muževa koji me napadnu, porazbijaju pa se poslije ispričavaju nego čovjek i dalje vrijeđa, napada, psuje, omalovažava i sve ostalo.. neviđeno nešto. dno dna. Bože sačuvaj, koliko je to lud čovjek.

[Dijana]

A šta bi bio manje nasilnik da se poslije ispričava?

[bobicablue]

pa značilo bi da nije total zaboravio što je dobro, a što zlo. barem to..

[Dijana]

Ne bi značilo..značilo bi da je samo malo više glumac..

[bobicablue]

baš sam jadna.. ne znam krenuti dalje u životu nego ga se i dalje držim ko mutava. možda mi stvarno treba psihijatar! ali kad nema dobrog i besplatnog psihijatra. ja nisam isto normalna da mogu imati tolike osjećaje prema osobi koja me vrijeđa, napada, tuče, omalovažava, lupa u kinderbet nogom i sl... zbilja sam poremećena isto.

[bobicablue]

nisam ga zvala kod sebe, jer mi toliko mozak radi, da shvaćam da smo i beba i ja u opasnosti da on dođe, ali sam se čula telefonski i shvatila da sam još uvijek navezana za njega i da ga pamtim po onom dobrom što smo imali prije.

[dolega]

Osobi koja zivi sa zlostavljacem, osobi koju muz istuce u 5.mj. trudnoce i ona i dalje ostabe zivjeti s njim itekako treba psihic. Ne mislim nista lose s tim, ali ti je pomoc itekako potrebna je

[dolega]

a ovo da se moram maknuti od svojeg supruga jer da nije normalan. to ste na žalost u pravu. čovjek me ne voli ni najmanje, mada ja pokušavam uspostaviti mirne inormalne odnose. ali non stop vrijeđa, psuje i napada.

znači, on je taj kojemu treba neki dobar psihijatar jer je užasno agresivan i zloban. ponaša se krajnje nenormalno.. meni ne treba, već bi trebala imati više volje i energije da se posvetim i hobijima i drugim stvarima u tijeku dana, a ne samo mozganjima na veliko.

Osobi koja zivi sa zlostavljacem, koju muz istuce u 5.mj. trudnoce, a ona nastavi suzivot s njim, itekako treba psihic.
Ne mislim nista lose, ali ti imas problem sama sa sobom i od toga trebas krenuti. Mi ti mozemo tepati i jadikovati nad tobom, ali koju korist imas od toga?
U jednom postu pises o niskom samopouzdanju, pa potom kak si bila napuhana, pa kak imas problema sa starcima...u drugom postu ti starci ispadaju ljudi koji ti maksimalno pomazu....pa onda urlas na njih dok u drugom momentu velis da si submisivna, ali svakom kazes u.lice sto mislis. E pa bome to sve skupa je jedan veliki cuspajz i nema veze jedno s drugim.
I k tome pokusavas uspostaviti odnose s nekim tko te i dalje psuje i napada...joj, daj se saberi

[mellisa]

Ja imam samo jedno mozda glupo pitanje: kako uspjevas uz malu bebu toliko mozgati i tipkati? Kako stignes?

[Tanči]

Ja imam samo jedno mozda glupo pitanje: kako uspjevas uz malu bebu toliko mozgati i tipkati? Kako stignes?

Baš je i meni to palo na pamet.

[lidać2]

Ja imam samo jedno mozda glupo pitanje: kako uspjevas uz malu bebu toliko mozgati i tipkati? Kako stignes?

I ja se pitam?


Ja vec danima ako ne i mjesecima nisam posjetila forum...(do neki dan)...

Nisam uopce u toku...(slucajno osla na "nove teme"pa mi zapelo za oci)...
Iako ne radim i doma sam ali ja jednostavno nemam vremena surfati i piskarati uz sve moguce obaveze...iako ponavljam doma sam i ne radim...

[lidać2]

on nije jedan od onih muževa koji me napadnu, porazbijaju pa se poslije ispričavaju nego čovjek i dalje vrijeđa, napada, psuje, omalovažava i sve ostalo.. neviđeno nešto. dno dna. Bože sačuvaj, koliko je to lud čovjek.

I onda se cudis sto netko nema.razumjevanja...

Pa ti sama za sebe nemas....

PONAVLJAM-TI si ta koja ne zeli prihvatiti NICIJI savjet...
Sama si u vise navrata rekla da ne ovisis o nikome...imas svoj stan (sto je najbitnije)...krov nad glavom,svoja primanja...

I dopustas da netko pljuje po tebi u nadi "bit ce bolje"...

Akde s druge strane razumijem one zenice muz se "isprica"..."nece vise nikada...bla,bla,bla"...pa se jadne povesele i misle "bit ce bolje"...ali ti SAMA priznajes da se ni jednom nije ispricao,nije mu zao i da uvijek ide po starom...

I ti to trpis POD SVOJIM STANOM,SVOJIM PRIMANJIMA...

I sto se treba desiti da tebe strpa u bolnicu,djete strpa u bolnicu ili nedaj boze gorega...

SVE su ti htjela curke ovdje pomoc...no prihvacas samo ono sto ti pase...
Je ,na prvu psiholog/psihijatar zvuci grozno...ono u stilu "nisam luda"...ali ta osoba mozda pomogne u daljnjem zivotu...no ti to ne zelis...vec samo sazaljenje.....



NE VRIJEDAM,RAZUMIJEM,SHVACAM SVE...bila sam u toj situaciji...imala gro postova...i tada me drzalo to "samozaljenje"...

Tek sada vidim da je to bilo.niskoristi...dok sam sebe nisam "opalila"s ljeva i desna i rekla DOSTA!!!!

[bobicablue]

ma, pala sam down zadnjih dana i u nekom sam badu. premotam, nahranim bebu i napravim sve što trebam ali sam duhovno loše. pa mozgam i pišem. ali, pokušati ću se sad više baviti hobijem svojim pa da dođem sebi.ovo ne ide nikamo, jasno je to i ptičicama na grani. i dobro u ovom zadnjem postu piše da je sve to toliko piskaranje besmisleno, ali s druge strane mi pomalo i pomaže.