Visi razredi (5.-8.) - da li radite s djecom?

[oka]

pa treba odvojiti vremena...nije u pet minuta...nemam fokus...imam vlastitu firmu, knjigovodstvo i financije, divni zakoni RH... 24 sata radim, ponekad i cijele noći.....voožnja po treninzima..i da se još k svemu tome fokusiram na pitanja iz geografije, povijesti ili prirode?. Ma ne pada mi napamet jer ne mogu i ne stignem...tamo ti je knjiga i uči. Da, zalomi se trojka..ali ona joj je samo pokazatelj ukoliko želi bolje mora se drugi puta bolje truditi i to je to. Lošije ocijene su tu da nauče NJU da se potrude, a ne da se ja trudim naučiti ju.

[oka]

Prije sam već navela da joj pomognem oko engleskog i matematike, ali ostalo mora sama. Najčešće i dobiju pitanja za povijest i geografiju (cca 20-40 pitanja za nekoliko gradiva) što joj dodatno olakša učenje na način da si ispiše odgovore, pa gdje ćeš bolji način učenja...na njoj je samo da dobro nauči odgovore na pitanja, ok prirodu se mora sama pomučiti naučiti najvažnije.

[Peterlin]

Prije sam već navela da joj pomognem oko engleskog i matematike, ali ostalo mora sama. Najčešće i dobiju pitanja za povijest i geografiju (cca 20-40 pitanja za nekoliko gradiva) što joj dodatno olakša učenje na način da si ispiše odgovore, pa gdje ćeš bolji način učenja...na njoj je samo da dobro nauči odgovore na pitanja, ok prirodu se mora sama pomučiti naučiti najvažnije.

Ma ovo je tipično i dosta. Rijetki su roditelji koji pomažu oko svega, a i rijetki su klinci kojima to treba.

Ja sam bila pošteđena pomaganja oko matematike, fizike, kemije, biologije... ali sam uskakala za hrvatski i njemački starijem sinu, a povijest i geografiju mlađem. I ne pomažu ljudi stalno, nego vide gdje zaškripi, pa to popeglaju. Svi mi imamo posao i drugu djecu i druge članove obitelji, hobije, ŽIVOT ako baš hoćeš... Ne da mi se ponovno ići u školu za sve predmete. Morala sam to u prva četiri uz mlađega i stvarno sam se potrudila, a i on je morao puno raditi (disleksija), ali sad više ne moram. Sad uglavnom samo slušam izvještaje što je bilo u školi

I još nešto - brzo vrijeme prolazi. Angažiranje oko učenja u višim razredima osnovne je važno i da mi znamo djeci prepoznati jake i slabe strane. Kod nekih je to jako važno radi odabira srednje škole i eventualnog budućeg zanimanja. Mnogi mogu sami, ali nekima treba fina navigacija.

[oka]

Ma da naravno, slažem se.

[Lili75]

i oka ne trebaš se nikome ovdje pravdati.
Može biti raznih razloga: da dijete ne treba pomoć u učenju, da roditelji ne mogu zbog raznoraznih razloga (primjerice kao što si navela svoj turbo dnevni ritam) ili ne žele iz određenih razloga (primjer ti ili Nano: neka uče na greškama i ocjenama).

Svakom njegovo.

[Peterlin]

Ima djece koja će nešto naučiti na greškama, a ima i one druge - kojima to ništa ne znači i živo im se fućka... Takvi nemaju osjećaj koliko im ocjene znače za upis u srednju i tu je prostor za roditelje - treba im sustavno objašnjavati, čak i kad misliš da ne dopire jer...dopre na kraju. Imala sam to s mlađim. Nisam se usudila pustiti ga, jer to ne bi dobro završilo. Možeš ti pustiti dijete da uči na greškama kad je u pitanju gradivo povijesti (a i nakon iskustva starijeg sina nisam čak ni u to više sigurna), ali matematiku ili kemiju ne možeš, jer je vrlo teško kasnije popuniti rupe i posljedice mogu biti dugoročne.

[Kosjenka]

Jučer sam se odrekla joge da bi bila doma dok on završno ponavlja povijest, naučio je ali je to bio đumbus. Nisam ja ništa posebno s njime radila, no samo sam morala biti tu. S time da je to već bilo i sedam navečer pa je i koncentracija bila jako niska, a želja za blejanjem u monitor jako velika.

[Peterlin]

Jučer sam se odrekla joge da bi bila doma dok on završno ponavlja povijest, naučio je ali je to bio đumbus. Nisam ja ništa posebno s njime radila, no samo sam morala biti tu. S time da je to već bilo i sedam navečer pa je i koncentracija bila jako niska, a želja za blejanjem u monitor jako velika.

Joj, ovo razumijem.... zato ja idem na jogu od 20:45 (idem već 12 godina, tako da mi je joga poslužila kao psihoterapija tijekom cjelokupnog dosadašnjeg školovanja moje djece)

Inače, ovo da treba biti u blizini mi je poznato i karakteristično baš za tu dob. Trebamo im biti savjest, niš drugo.

[Peterlin]

Još samo napomena - moj stariji se od malih nogu uredno sam motivirao i kontrolirao - prvo zadaća, onda ekrani vrsta raznih, ali mlađi je tu vještinu savladao tek u srednjoj školi (njemu je upravljanje vremenom i postavljanje prioriteta trebalo nametnuti).

Mlađem smo mi znali odrediti da prvo treba odraditi zadaću i učenje, a kad je bio gotov - nije bilo ograničenja za monitore, ali obično mu ne bi ostalo puno vremena ni snage za to. Otkad je u srednjoj, funkcionira ok i sam radi baš tako - prvo obveze, a onda slobodne aktivnosti. On je veeelika spavalica i nedjeljom ne ustaje prije 10 ako nema nikakvih obveza. Brinulo me kako će taj u srednjoj školi kad bude nastava popodne, jer je dopodne sam, ali funkcionira odlično. Jutros sam slučajno svratila doma oko 8 sati (zaboravila mobitel - skleroza ). Zatekla sam ga budnog, spremnog i ornog za učenje. U osnovnoj školi to je bio SF. Sva sreća da je tada imao jednosmjensku nastavu.

[tanja_b]

Ima djece koja će nešto naučiti na greškama, a ima i one druge - kojima to ništa ne znači i živo im se fućka...

Ima i trećih - koji su svjesni da su uprskali stvar, ali neće iz toga ništa naučiti, nego će im to eventualno poslužiti kao potvrda da su glupi, nesposobni, da im ništa ne ide, pa da se ne moraju ni truditi. Zapravo, hinjena ravnodušnost odustajanja iza koje stoji velika nesigurnost i strah.
Moj je na tom tragu, samo što se on jako trudi oko škole pa baš nije ni imao puno tih grešaka na kojima bi trebao učiti. A primjećujem da zadnjih godina i sazrijeva po tom pitanju.

[Jelena]

Ma ovo je tipično i dosta. Rijetki su roditelji koji pomažu oko svega, a i rijetki su klinci kojima to treba.

Ja sam bila pošteđena pomaganja oko matematike, fizike, kemije, biologije... ali sam uskakala za hrvatski i njemački starijem sinu, a povijest i geografiju mlađem. I ne pomažu ljudi stalno, nego vide gdje zaškripi, pa to popeglaju.

I još nešto - brzo vrijeme prolazi. Angažiranje oko učenja u višim razredima osnovne je važno i da mi znamo djeci prepoznati jake i slabe strane. Kod nekih je to jako važno radi odabira srednje škole i eventualnog budućeg zanimanja. Mnogi mogu sami, ali nekima treba fina navigacija.

Da li se sjećate jesu li slabosti i jakosti bile očite već u ranoj dobi? Tipa - da li je dijete koje je jako volilo slušati priče nastavilo s interesom za knjigu, odnosno je li kreativac s kockama bio talent za matematiku, je li dijete sa stalnim interesom za otkrivanje značenja riječi, ili how it's made, ili how it works nastavilo biti znatiželjno ili je to samo faza u razvoju? (Que sera, sera )

[NanoiBeba]

Joj Jelena, da samo znaš kaj je mog sve zanimalo!!!!!

[buba klara]

Da li se sjećate jesu li slabosti i jakosti bile očite već u ranoj dobi? Tipa - da li je dijete koje je jako volilo slušati priče nastavilo s interesom za knjigu, odnosno je li kreativac s kockama bio talent za matematiku, je li dijete sa stalnim interesom za otkrivanje značenja riječi, ili how it's made, ili how it works nastavilo biti znatiželjno ili je to samo faza u razvoju? (Que sera, sera )

Na uzorku od dvoje starije djece pokazalo se da se u jednom slučaju obožavanje čitanja nastavilo i u starijoj dobi (kod srednje kćeri, koja guta knjige isto kao što je sa 3-4 godine obožavala slikovnice), dok se kod najstarijeg čitanje, nažalost, svelo na obaveznu školsku literaturu i eventualno tripove (a takodjer je volio da mu se čita u ranoj dobi), interesi su mu krenuli u sasvim drugom smjeru.
S druge strane, on je kao mali bio lego-manijak, i sjećam se da je vrlo rano samostalno slagao po nacrtima bez ičije pomoći, te ga je zaluđenost legićima držala valjda do 12. godine, i dan-danas se zna zavaliti sa namlađim (3 god.) i slagati. Ima li kakve veze ili ne, ali jako dobro pliva o matematici, tu stvarno nikad nije pitao nikog za pomoć. Ne mogu reći da je matematički genije, ali školsko gradivo savladava bez ikakvih teškoća.

[tanja_b]

Da li se sjećate jesu li slabosti i jakosti bile očite već u ranoj dobi? Tipa - da li je dijete koje je jako volilo slušati priče nastavilo s interesom za knjigu, odnosno je li kreativac s kockama bio talent za matematiku, je li dijete sa stalnim interesom za otkrivanje značenja riječi, ili how it's made, ili how it works nastavilo biti znatiželjno ili je to samo faza u razvoju? (Que sera, sera )

Najkraće rečeno: dobar dio interesa iz predškolske dobi (a bilo ih je zaista puno) "posušio" se s polaskom u školu i rastućim interesom za nogomet

Ali jake strane su mu ostale jake - npr. moj je vrlo rano bio opsjednut brojevima. Sad, pred kraj osnovne škole, ne mogu reći da je matematički genijalac (daleko od toga), ali s brojevima je i dalje spretan, i više voli rješavati zadatke (tipa matematika, fizika, kemija) nego pisati nešto riječima.
Cjepidlaka je bio kao mali - i sad je precizan i pedantan (npr. tehničko crtanje - fakat ima strpljenja za to, tu mu se divim jer sam ja iz toga dobivala trojke).

Moje iskustvo je - vrtićki interesi su samo faza u razvoju, ali ako vidiš koje su djetetu jake strane, te će mu vjerojatno i ostati jake.

[čokolada]

Dobra prostorna percepcija i orijentacija, zanimanje za količinu i brojeve, legići i crtanje - ne toliko vještina, koliko ispravni odnosi na papiru, mogućnost 3D prikaza, sigurni su pokazatelji da s matematikom ne bi trebalo biti problema. Logički su zadaci, opet, drugi par opanaka.
Samostalno čitanje u ranoj dobi i rado slušanje čitanja priča nisu nikakva garancija da će dijete voljeti čitanje i lijepo se izražavati.

[Jelena]

Baš vam hvala. To me malo i tješi, jer sam već sad na rubu s nekim pitanjima, dok ga utakmice nimalo ne interesiraju (ni nas, ali mu ponudimo tu i tamo kad je na TV-u). Da ne ispadne pre-geekast, trenutno je na pravom putu .

[tanja_b]

dok ga utakmice nimalo ne interesiraju (ni nas, ali mu ponudimo tu i tamo kad je na TV-u).

Bez brige, doći će i to na red
U 1. osnovne igranje nogometa bilo je pitanje socijalizacije i opstanka u razredu.
Sad, u 8. razredu, većini dečki se više ne da igrati nogomet na tjelesnom pa se ovaj moj ljuti jer bi on i dalje igrao, ima potrebu za trčanjem, šutiranjem, bilo čime da se fizički ispuca.

[tanja_b]

Samostalno čitanje u ranoj dobi i rado slušanje čitanja priča nisu nikakva garancija da će dijete voljeti čitanje i lijepo se izražavati.

Nisu garancija, ali ipak utječu na obogaćivanje rječnika. Tako da je to ipak dosta bitno u ranoj dobi, čak i ako im se kasnije ne da čitati.

[Jelena]

Dobra prostorna percepcija i orijentacija, zanimanje za količinu i brojeve, legići i crtanje - ne toliko vještina, koliko ispravni odnosi na papiru, mogućnost 3D prikaza, sigurni su pokazatelji da s matematikom ne bi trebalo biti problema. Logički su zadaci, opet, drugi par opanaka.
Samostalno čitanje u ranoj dobi i rado slušanje čitanja priča nisu nikakva garancija da će dijete voljeti čitanje i lijepo se izražavati.

Trogodišnjak zna samostalno u kvartu u krugu od preko 1 km u svakom smjeru pronaći bilo što, opisati gdje je u odnosu na glavne ulice kojima zna imena, traži me 190 mililitara soka i pita koliko ima metara do nekog grada , ali crtati trodimenzionalno, nema šanse, piše slova, ali ih ne zna dobro smjestiti na papiru, počne u sredini riječ pa mu ne stane na papir. Uglavnom, osim odlične orijentacije, mislim da ništa ne mogu predvidjeti. A baš i trčim pred rudo, što bude, bude, samo sam znatiželjna. A zapravo se samo nadam da će biti zdrav, da ga nitko ne maltretira i da ne upadne u loše društvo. Sve ostalo je samo zuschlag.

[čokolada]

S 3 godine zbilja je previše očekivati da uredno smješta slova na papir. Govorila sam o cijelom predškolskom razdoblju.

[NanoiBeba]

Dobra prostorna percepcija i orijentacija, .

hahaha, moram se nasmijati. Al zbog MMa . FERovac koji ne posjeduje ovo gore

[Cubana]

Moja matematicarka bi komotno sjela na seoski bus u krivom smjeru sa svojih 12 godina. Tako se dobro orijentira u prostoru [emoji23]

[Jelena]

hahaha, moram se nasmijati. Al zbog MMa . FERovac koji ne posjeduje ovo gore

A zbilja, MM i ja smo isto loši u tome, isto STEMovci Ma to je čokolada okvirno mislila, ja mislim.

[Peterlin]

Trogodišnjak zna samostalno u kvartu u krugu od preko 1 km u svakom smjeru pronaći bilo što, opisati gdje je u odnosu na glavne ulice kojima zna imena, traži me 190 mililitara soka i pita koliko ima metara do nekog grada , ali crtati trodimenzionalno, nema šanse, piše slova, ali ih ne zna dobro smjestiti na papiru, počne u sredini riječ pa mu ne stane na papir. Uglavnom, osim odlične orijentacije, mislim da ništa ne mogu predvidjeti. A baš i trčim pred rudo, što bude, bude, samo sam znatiželjna. A zapravo se samo nadam da će biti zdrav, da ga nitko ne maltretira i da ne upadne u loše društvo. Sve ostalo je samo zuschlag.

Opisala si mog starijeg sina - orijentacija u vremenu i prostoru savršena, motorika katastrofalna, orijentacija na papiru i dan danas problematična. Išao je logopedu do prvog polugodišta 4. razreda, zbog raznih razloga. Imao je jako kratak interval pažnje, a to smo produljivali sustavnim čitanjem slikovnica i slušanjem audio priča.

Kao i kod tanje_b, ovaj je isto od malena volio brojeve i njihove odnose, volio je i kabele, lampice, mobitele, računala i sve što se uključuje u struju. Jake strane su mu bile i ostale matematika i fizika. Maturant u mat.gimnaziji, odličan od prvog razreda do sada, ali eto - jučer je povijest napisao za 2 i izjavio da je sretan što nije dobio i manje

Moj mlađi je interdisciplinarac, za njega mi je teško bilo prepoznati što će mu se dopasti, a kako je (gledajući brata) zaključio da on ne bi u gimnaziju, eno ga u tehničkoj školi. U ranoj dobi to ne bih pretpostavila, ali nakon završene dvije godine to je isto dosta dobro ispalo. Njegova najjača strana je snalažljivost.

[čokolada]

Kad kažem prostorna percepcija, mislila sam npr. na konstruiranje legića, na orijentiranje na brojevnoj crti, na mogućnost precrtavanja raznih geom.likova na papir onako kako su na predlošku smješteni, na prepoznavanje slova i brojeva itd.
Ja sam isto bila odlična matematičarka koja ne može čitati kartu ako se i sama ne usjeveri. Gubim se posvuda.

[Jelena]

Snalažljivost je super stvar!

Mogli bismo i mi kod logopeda završiti, jer mu se presporo razvija govorni aparat za sve što bi on želio izgovoriti. Iako je u usporedbi s vršnjacima dobar u govoru, ali vršnjaci mu nemaju toliku potrebu objašnjavati i razumijevati. Zapetlja se, pa zamuca... Vidjet ćemo. Već sam razgovarala s nekim logopedima, preporuka je naravno da svi usporimo u govoru, al kod nas je uvijek neka žurba.

Nije motorički katastrofalan, ali daleko je od brilijantnosti. Vozi bicikl bez pomoćnih od prije navršene 3 godine, kad trči - smotan je, u penjanju prosječan, s loptom isto. Ima interes za tehniku, definitivno, iako mu ekrane ni ne nudimo. Rado slika temperama, al to je sve u Murtić stilu (nekad mislim da nema razlike ), svira na pravim i na izmišljenim instrumentima, stalno provjerava kako što zvuči. Uglavnom, čiini se da vrag zna što će od toga ostati. Od nas će najbolje informacije dobivati u tehnici, prirodnim znanostima i jezicima pa ćemo vidjeti hoće li ga to privući ili baš odbiti.

[Lili75]

meni se baš ta prostorna orijentacija i matematika čine povezane, al očito nije tako.

Ja kad jednom negdje prođem nepoznatim gradom negdje vani doslovce sve odmah zapamtim, a muž je vrstan matematičar snalazi se u prostoru al recimo ne može kao ja baš otrpve sve popamtit. Ok, strane svijeta uvijek ima osjećaj gdje je. Mi kad se dogovaramo uvijek kažemo: zapadno od XY ili sjeverno od ZZ.

[Mima]

Nisam neka ekstra matematičarka, ali ipak jesam završila #bestschoolintown i ETF, a orijentacija mi je katastrofalna. Izgubim se na Trešnjevci.

[Angie75]

ako nema nekog dućana po kojem ću zapamtiti kuda sam već prošla, nema šanse da pogodim smjer. katastrofa sam. ali zato pamtim brojeve ko luda

[NanoiBeba]

Nisam neka ekstra matematičarka, ali ipak jesam završila #bestschoolintown i ETF, a orijentacija mi je katastrofalna. Izgubim se na Trešnjevci.

ti si ko MM sam kaj on nije išal u najboljuSŠugradu

A da ne velim da nema pojma gdje je parkiral auto

[čokolada]

MM je stroj.ing. i u najvećoj nepoznatoj garaži zna odmah naći auto.
U matem. DZ za 4.r. OŠ grešku uočava iz ...10. pokušaja

[NanoiBeba]

to mu je dosadno, zato

[čokolada]

Misliš? Možda mu, daj Bože, u srednjoj postane zanimljivo.
Tvrdi da mu matematika nikad nije išla .

[NanoiBeba]

He he. Dobro se izvukao.

Tak je i kod nas doma, samo obrnuto. Mislim ak, slučajno , klinci imaju kakvo pitanje, ja se ničeg ne mogu sjetiti, a MM vadi ruske zbirke - tak da smo eventualna pitanja srezali u korjenu. Stariji ni ne pita, a mlađa može pitat starijeg.

[čokolada]

i moj se odmah hvata Demidoviča.

[larmama]

Je, je i moja je početkom prošle godine rekla da nešto ne razumije i da joj pokažemo. Nakon prve poduke više nije tražila, a MM se zapalio i planirao dofurati svoje stare zbirke. I kad bi ju poslije pitao hoce li vježbati rekla bi budem ja najprije sama provježbala pa ako zapnem. Previše joj se uživio jer je uzeo njene knjige navečer da malo čitucka pa se bojala da ju ne poduči i ono što nije tražila .

[tanja_b]

Previše joj se uživio jer je uzeo njene knjige navečer da malo čitucka pa se bojala da ju ne poduči i ono što nije tražila .

Mi se oko ovog stalno natežemo, ali iz iz drugih predmeta

[jelena.O]

i moj se odmah hvata Demidoviča.

Jel na ruskom?

[Peterlin]

i moj se odmah hvata Demidoviča.

Joooj, da vidiš moju košaru (nemam knjige na polici nego starinsku košaru za drva, a u njoj Demidovič, Bronštejn, Debeljak-Delić, pa onda repetitorij matematike za srednje škole, logaritamske tablice, pa fizika vrsta raznih...

Ne znam gdje mi je Apsen, vjerojatno u podrumu. Aliiii nisam se baš polomila oko toga. Moje područje je hrvatski jezik - trenutno Vidrić: Dva pejzaža
Adicijski teoremi iz matematike su mojoj djeci manji problem, hehehe... Offt. Sva sreća da je tako, jer ne bih se baš slavno provela da se moram podsjećati matematike. Zapravo, nisam ni probala, pa ne znam.

Prije par godina došla mi je susjeda (u ono vrijeme osmašica) na instrukcije iz fizike - nije znala grčka slova ni razlomke, morala sam s njom čitati knjigu... Poslala sam ju doma da mi donese bilježnicu, a ono...malo pa ništa. Jadna cura, nisam joj mogla puno pomoći jer mi je došla prekasno. Provukla se nekako, ali o gimnaziji nije bilo ni govora. Završila strukovnu, a vjerojatno je tako i bolje.

[jelena.O]

Moji apseni su u šupi,gore je samo žuta zbirka ,razne zbirke matke iz mog doba,strojarski i končarev priručnik i a matematički sam izvukla na početku godine kad je klincu nekaj trebalo,logaritamske i tablice svake vrste još iz doba kad sam imala instrukcije
Matka je moja jača strana,malko se zmijom na engleskom,ali sam super tješila zadnji test kao njemu kontrola ,s klinki sam neki dan radila napredni njemački i sva sretna kaj nekaj znam
Njegovi kemiju i biologiju ne gledam,ali sam nećaku pomogla za ispit neki dan.
Trudim se klincima naći dobre zadatke za vježbu,u tom sam najbolja

[čokolada]

Vidim, topic treba preimenovati u
PREDMETNA NASTAVA - CJELOŽIVOTNO UČENJE

[Kosjenka]

Moji apseni su u šupi,gore je samo žuta zbirka ,razne zbirke matke iz mog doba,strojarski i končarev priručnik i a matematički sam izvukla na početku godine kad je klincu nekaj trebalo,logaritamske i tablice svake vrste još iz doba kad sam imala instrukcije
Matka je moja jača strana,malko se zmijom na engleskom,ali sam super tješila zadnji test kao njemu kontrola ,s klinki sam neki dan radila napredni njemački i sva sretna kaj nekaj znam
Njegovi kemiju i biologiju ne gledam,ali sam nećaku pomogla za ispit neki dan.
Trudim se klincima naći dobre zadatke za vježbu,u tom sam najbolja

pa podijeli onda zadatke
trebali bi otvoriti temu linkovi i zadaci za vježbanje

[jelena.O]

Koji razred ti treba ,u Google ubaciš ključnu riječ i eto ti zadatka

[sasa]

Moj je rano naucio citati, sa 3, i do danas obozava citati, cita svaki dan, gotovo svo slobodno vrijeme. Rijecnik mu je u skladu s tim, a engleski je savladao vrlo rano kroz knjige na Kindlu, sada mu je svejedno koji jezik cita. Za sada ne trazi pomoc, 6.je razred i sam se organizira. Znala sam ga ispitivati prirodu do 4. Sad ga povremeno pitam sto rade jer nemam nikakav uvid. Ja mislim da treba naci finu mjeru/ da vidim da se ne uspijeva organizirati sam/ pomogla bih mu u strukturi vremena. Objasnima bih mu sto ne razumije. Eventualno propitala. Ne bih ucila s njim. To sve hipotetski.. naravno. Ja sam isto bila skroz na skroz samostalna kroz skolovanje. Zutu zbirku sam od korica do korica rijesila pred prijemni, nisam znala dva zadatka pa sam opsesivna zvala profesora s priprema iz 5. gimnazije ( ja sam isla u seosku gimnaziju, u 5. samo na pripreme) koji me onda takvu ludu narucio doma i objasnio mi zadatke. Dan danas me gane ta njegova gesta.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[mama pticica]

Sasa
I ja sam isla u malu seosku i OŠ i srednju pa smo svi koji smo htjeli na fax upisali ono kaj smo htjeli..
Kad ima volje ima i načina
I obrnuto..nema te skole koja ce te spremit za fax ak se tebi ne da

[Peterlin]

Sasa
I ja sam isla u malu seosku i OŠ i srednju pa smo svi koji smo htjeli na fax upisali ono kaj smo htjeli..
Kad ima volje ima i načina
I obrnuto..nema te skole koja ce te spremit za fax ak se tebi ne da

Ovo je točno, ali ponekad se dogodi da nema vremena. Moj najbolji prijatelj je bio pasionirani vinogradar i vinar, a završio je sa mnom u klupama ETF-a zato jer nije znao kemiju, pa nije mogao upisati agronomiju.

[sasa]

pa to stoji. ali opet stoji i statistika koja kaže da je značajno manji postotak mog razreda završio fax nego te iste generacije iz V.gimnazije.
te da su za moj upis MEFa ključne bile pripreme u V., osobito iz fizike, jer u mojoj gimnaziji fakat nismo naučili ništa.

[Peterlin]

pa to stoji. ali opet stoji i statistika koja kaže da je značajno manji postotak mog razreda završio fax nego te iste generacije iz V.gimnazije.
te da su za moj upis MEFa ključne bile pripreme u V., osobito iz fizike, jer u mojoj gimnaziji fakat nismo naučili ništa.

Ovo je odgovor na pitanje zašto ipak treba biti uključen i pratiti što djeca uče u višim razredima osnovne škole.

Ja sam isto došla iz provincijske škole (Šuvarica, matematički smjer) i ne mogu reći da nisam ništa naučila, ali imala sam isto rupa u znanju baš iz fizike. Prošla prijemni višemanje sa znanjem matematike, a rupe iz fizike jaaaako su me pogodile na prvoj godini studija, kad nikako nisam uspijevala proći ispit iz osnova elektrotehnike. Majketidrage, osam puta sam išla na to.

Danas barem u Zagrebu postoji Trinom (to nije za lijenu djecu, to je za učenike koji su imali loše nastavnike i svjesni su toga). Nekad si mogao krpati rupe samo na instrukcijama. S kasnijom pameću i nezgodnim iskustvom shvatila sam da je bilo krivo što nisam dozvoljavala svom ocu da mi pomogne oko fizike (a mogao je to, lijepo mi je govorio u srednjoj školi) ali imala sam dobre ocjene uz nikakvo znanje, pa nisam razumjela važnost toga.

[Mima]

Ja sam išla u #miocforever pa sam svejedno imala ne rupe, nego jednu ogromnu rupu u znanju iz fizike. Na prijemnom sam ja mislim riiješila jedan zadatak iz fizike.

[jelena.O]

jučer sam pričala s susjedom, ide joj veliki u Lucijanku, kak kod njih u školi drže njihovi profači pripreme< a isti su u algegri i trinomu, nisam ni znala da i profači iz X isto rade po tim agencijama ( to mi tek kasnije reko moj veliki)


jedini zadatak koji sam krivo napisala iz fizike na prijemnom je bio iz moje specijalnosti, a kak sam imala posuđen digitron i koji je krepo na ispitu krivo sam rješila taj zadačić. išla sam u zanatsku školu, ali sam mogla upiti ono kaj sam htjela