 |
|||
jeste, to je ta knjiga, u kojoj i ateisti postaju "vjernici u srcu", srpske (a čije bi) majke bježe u srbiju ili hrvatske majke trepere kad čuju pjesmu "čavoglave" i "mi smo spremni, poglavnilče!"sasa prvotno napisa
moj savjet je: ako tu knjigu dobijete za lektiru, preraditi ju skupa s djetetom...
vidi emsa!
Bez brigemoram priznati da me iznenadilo koliko mi je dijete zrelo i objektivno reagiralo na tu knjigu.
Ali lako za mene i moju obitelj, ili one koji će s djecom razgovarati o tome na objektivan način. Glavni problem je ipak taj da je to u obaveznoj lektiri, znači, ciljano ispiranje mozga i oblikovanje mišljenja kod baš sve djece u oš (a realno gledano, mislim da većina roditelja ne prati dječju lektiru i ne razgovara uopće o tim stvarima).To nema veze s književnim ukusom ili nastavom hrvatskog, nego čista indoktrinacija na mala vrata.
pozdrav emsi, ovo je jedini topic koji pratim donekle redovito
Baš sam se i ja pitala pa gdje si?? Drago mije čuti nešto od tebe
Jao žene, bez imalo prtjerivanja, mislim volim ja tu našu Bavarsku, ali što je to zatucana zemlja..ovo meni sve dođe smiješno oko čega se neke ovdje u Hr srde
emsa
Potpuno i-ireligiozni tekst, ali mi se sviđa
Npr. odbor za budućnost
Proizvodnja ogromne količine povijesti ne mora nužno biti loša stvar, ako bi ujedno postojali mehanizmi da se proizvedeno i konzumira, rekao je Tuomioja. Razlike između Finske i Hrvatske nisu velike jedino kad je riječ o broju stanovnika. Po svemu drugom, od činjenice da u parlamentu imaju odbor za budućnost, a ne prošlost, do načina na koji je organizirano obrazovanje, i sve do činjenice kako u Finskoj baš nikada u posljednjih stotinu godina nije postojala cenzura i pritisak države da se iz povijesnih narativa izbacuju ličnosti i događaji, sličnosti jenjavaju. Ne znači to da Finci, kao njihovi dvostruko veći susjedi Šveđani, nisu bili u ratu. Ratovali su i u Prvom i u Drugom svjetskom ratu, i to ponekad na pogrešnim, poraženim stranama.
drage moje pametne žene! moje slobodnomisliteljice)
Emsa
a propos svetost života... jeste li vidjeli danas u vijestima na rtl i novoj - kako je župnik iz gradišta zabranio dječaku s downovim sindromom da sutra primi prvu pričest pored oltara? sad će svi oni koji su siktali na frljića, sigurno izaći na barikade... sad će se braniteljske udruge pobuniti... ha, ha, ha... a meni stala knedla u grlu, kad sam vidjela kako desetogodišnjak tješi uplakanu majku.
seni
Vidjela sam i ja, grozno mi je to. Ako sam dobro popratila vijest, taj svećenik je ipak dobio packu od nadređenog?
Jučer sam slučajno imala upaljen TV kad su počele vijesti na HRT1. Prva vijest je bila procesija u Splitu povodom Sv Duje. Tko šiša što nemamo Vladu i što su bili izbori u Francuskoj.
To je državna TV. Portali još gore - jutros prva vijest tko je koga u ZG Dubravi ubio. Stvarno mora da smo pretrpjeli kao narod ozljede "prefrontalnog korteksa".
http://www.psypost.org/2017/05/study...entalism-48860
Dežulović je također povezao taj slučaj s prosvjedima protiv frljića i buntovnim braniteljima, još bi se trebalo sjetiti Markićke i svih tih pro-life organizacija, gdje li su oni i što se sada ne oglase?a propos svetost života... jeste li vidjeli danas u vijestima na rtl i novoj - kako je župnik iz gradišta zabranio dječaku s downovim sindromom da sutra primi prvu pričest pored oltara? sad će svi oni koji su siktali na frljića, sigurno izaći na barikade... sad će se braniteljske udruge pobuniti... ha, ha, ha... a meni stala knedla u grlu, kad sam vidjela kako desetogodišnjak tješi uplakanu majku.
seni
Koliko sam čitala, nadređeni biskup je rekao otprilike da ne može utjecati, jer je svećenik u dobi kada se grane ne savijaju nego pod pritiskom mogu puknuti. Samo, kome treba ovako okoštala i trula grana
[QUOTE=pomikaki;2979680]Dežulović je također povezao taj slučaj s prosvjedima protiv frljića i buntovnim braniteljima, još bi se trebalo sjetiti Markićke i svih tih pro-life organizacija, gdje li su oni i što se sada ne oglase ?
Ovako, ja ne pripadam niti jednoj pro-life organizaciji, ali sam pro - life i orijentirana. Privatno, nisam se zeljela oglasavati jer kad sam vidjela tko je sve skocio u zastitu tog djecaka, osjetila sam blagu mucninu od kolicine licemjerja koja je isplivala.
Drugo, vrlo je malo ljudi koji sustinski razumiju problematiku kad su u pitanju djeca s pp. Ne cudi me da su novinari senzacionalisticki pozurili s naslovima i da se nisu potrudili istraziti i razumjeti u cemu bi mogao biti problem.
Buduci da sam u toj struci, meni obicno pustanje plavih balona i nosenje sarenih, rasparenih carapa malo toga znaci. Kao i ova, prividna, podrska tom djecaku. Mediji, okolina, drustvo, a izgleda nekad i sami roditelji, ne razumiju da je bit svega imati izgradjenu podrsku i pristup djetetu koji se bazira na njegovim zeljama, potrebama i mogucnostima.
Jesmo li ovdje vidjeli djecakovu zelju da se uopce pricesti, a kamoli da se pricesti na oltaru ? Ne, vidjeli smo samo majcinu zelju i projiciranje te zelje na djecaka, bez obzira na njegove mogucnosti.
Je li djecak bio u mogucnosti izdrzati ceremoniju? Bilo je vise nego ocito da nije.
Ovaj djecak je grubo izlozen ocima javnosti i natjeran da sudjeluje u jednom cinu u kojem ocito nije htio/mogao sudjelovati.
Mozda je djecak i htio sudjelovati, ali ne na nacin na koji je to bilo predvidjeno. Je li se taj cin mogao odviti na djetetu primjereniji nacin ? Vrlo vjerojatno jeste. Ali, onda on vjerojatno ne bi ukljucivao stajanje uz oltar u redu s ostalom djecom.
Sva djeca prije same ceremonije prolaze pripremu i probu sa neposvecenim hostijama. Je li moguce da je djecak vec tu pokazao da ovaj cin nije u skladu s njegovim zeljama i mogucnostima ?
Je li svecenikov nastup bio grub i neprimjeren ? Da, bio je i to treba reci.
Nemojte me krivo shvatiti, ako je itko za integraciju i inkluziju, onda sam to ja. Dapace, samo dan ranije u mojoj zupi se krizmao jedan moj pacijent s Down sy, ravnopravno sudjelujuci s ostalom djecom, a na zajednickoj slici biskup ga je pozvao da stane s njim ispred sviju i tako su se zagrljeni uslikali. To je bio trenutak koji mi je izmamio suze radosnice.
Svim srcem sam za integraciju ali u onoj mjeri u kojoj je to primjereno za dijete. Tjerati dijete da izlazi iz svojih realnih granica da bi se zadovoljila neka vlastita zelja i ideja, e za to nikada necu biti. Pa ni u ime neke lazne ravnopravnosti i jednakosti.
Ja ne razumijem na temelju čega si ti zaključila da taj dečko očito nije htio sudjelovati u tom činu, a onda i mogao?
Možda nije mogao sudjelovati na način kao ostala djeca, ali zar nije smisao inkluzije da se taj događaj prilagodi djetetu na način da i ono može sudjelovati - ali ne izdvojeno, nego zajedno sa ostalima.
Šta nije bio problem u tome da nije želio uzeti hostiju, odnosno ispljunuo bi (neposvećenu) hostiju dok su imali probe za prvu pričest, pa je valjda župnik zaključio da će tako postupiti i s "pravom" hostijom?
Koliko sam ja shvatila, problem je bio što nije htio uzeti hostiju u usta, pa mu je župnik na kraju dao hostiju u ruku.
Inače, ja zaista ne znam kakav je stav crkve prema pričešćivanju djeteta koje ne može razumjeti što je hostija i da ju ne smije ispljunuti. Ako to ne razumije i pljuje, kako se onda može pričestiti dalje od oltara, kako je župnik rekao da je imao namjeru?!
Mislim da pričest na ruku nije problem, ali nemogućnost razumijevanja bi mogao biti.
Trebao bi nam Juroslav tu!
Ako je problem nerazumijevanje onda ga uopće nije trebalo pričestiti, zar ne. Tako da ne bih rekla da je u ovom slučaju to bio problem. Mislim da je problem bila 'slika', župnikovo očekivanje da sve lijepo izgleda i ide kao po špagi, a radi toga isključivati dijete s posebnim potrebama je jako ružno. (da ne kažem nekršćanski)
Šta nije ovo bilo tvoje pitanje:
?
ma dajte, pol djece se pričešćuje jer će dobiti poklon. i ništa ne razumiju. aj molim te. kao što se i krste radi fešte u familiji.
i sad nam treba juroslav. ako taj čin znači mami i djetetu, potrudi se malo. pitaj neku rehab u tvom mjestu što da napraviš.
svećenik je pogriješio, problem je u njemu, a ne u medijima koji su ga razapeli.
on je samo čovjek, da, ali čovjek koji je odabrao duhovni poziv. i naravno da nije isto kad on ovako postupi, i da će naići na veću osudu javnosti.
i neka, za sve buduće, i svećenike i ostale, koji će prije nego ovako grubo postupe, tražiti i naći rješenje.
a ne opravdavaj tako da ih uspoređivati sa slijepcem na vozačkom ispitu. i ne kmeči nad licemjerem 24 sata i kako svi napadaju cijelu crkvu. kad neki učitelj pogriješi, i to ovako grubo, isto bi ljudi cijeli školski sustav osuđivali.
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 14.05.2017. at 10:39
Da, i? Na temelju čega se moglo zaključiti da on nije htio i mogao sudjelovati u tom činu?
Mogu pretpostaviti da je zupnik imao ideju na koji ce nacin to izvesti, bez svjetla reflektora, na nacin koji je primjeren i prihvatljiv u toj situaciji, posto su se djeca u toj zupi vec prije znala pricescivati odvojeno - barem sam tako procitala.
Ja ne vidim nikakav bed u tome. Sada bih mogla nabrojati barem petero - sestero djece s kojom radim, a za koju sigurno znam da ne bi mogla sudjelovati u tom cinu. Ne zbog toga sto ih netko mrzi, sto netko smatra da ne pripadaju tu ili slicno, nego zbog njihovih realnih bioloskih i psihickih limita.
I sad se vracam na ovo tvoje pitanje kako se dijete moze pricestiti dalje od oltara ako ne razumije i pljuje hostiju. Ja bih rekla da onda nije uopce potrebno forsirati pricest. A mozemo li onda zamisliti kako bi ova majka reagirala da joj je receno da njeno dijete UOPCE nije za pricest ? Kakva bi se tek onda hajka podigla ?
Ja razumijem majcine osjecaje, kao sto razumijem i svecenika koji je ocito starog kova, needuciran u pristupu.
Ali, ne razumijem novinare koji su tako husacki i povrsno pristupili dogadjaju. Nije to nista novo, ali svaki put me iznova iznenadi.
Cvijeta, ja ne kmecim, nego realno rezoniram. Ne mogu sva djeca s pp sudjelovati u svemu. To je realnost, ma koliko mi zeljeli drugacije. Nije cilj da ostvarujemo preko djeteta NASE zamisli, nego da djetetu pruzimo ono sto njemu realno odgovara. Isto bih reagirala i da je u pitanju skola, crkva, bilo koja druga institucija. Jer znam sto se sve radi u ime nekih nerealnih zelja i ideja, naustrb djece.
Pogriješio je župnik definitivno, ali nisi u pravu za novinare i različite kolumniste.
Na uopćavanja i široke generalizacije zaista
Što se tiče kognitivnog (ne)razumijavanja znam da se starijim osobama ukoliko je u pitanju demencija ili nešto slično uskraćuje pričest pr. S djecom je ipak osjetljivija situacija, zato sam prizivala Juroslava.
Cvijeti sam pisala, rehab je uletila u međuvremenu.
Posljednje uređivanje od no@ : 14.05.2017. at 10:52
Znači, stav je crkve da se djeca koja ne mogu razumjeti čin pričesti - koja bi znači ovdje pljunula hostiju ne pričešćuju? Pa ja bih rekla da bi onda svećenici to otvoreno trebali reći. Znači, ne bih ja rekla da je ovdje problem majka i njena reakcija na takvu činjenicu, nego to što to očito nitko ne želi javno i otvoreno izreći.
Inače, ne znam zašto neko dijete ne bi moglo sudjelovati u tom činu, posebno dijete koje očito i inače ide u redovitu školu.
To da bi se čin možda morao prilagoditi, da ne bi sve izgledalo kao na slici, da bi došlo do zastoja a možda i kakvog problema - jasno da je moguće. Ne može se očekivati od djeteta sa pp da sudjeluje u svemu jednako kao dijete koje nema posebnu potrebu, niti je to smisao inkluzije - smisao je da se stvari prilagode tako da I dijete koje ima pp može sudjelovati u njima. Tako da ovdje, dati djetetu hostiju u ruku, dopustiti da mama bude s njim i da mu pomogne , to bi recimo bila rješenja koja meni padaju na pamet. Inače, jasno, opcija je i da djeca sa pp ne sudjeluju, da ne idu u redovite škole, da se pričešćuju dalje od oltara itd.
I moram dodati da je jako nelijepo na ovaj način komentirati roditelja djeteta sa pp koji želi da njegovo dijete sudjeluje u stvarima kao i ostala djeca, i govoriti da se tu radi o ostvarivanju vlastitih želja i ideja.
Ja bih recimo mogla reći da roditelj koji pristaje na to da mu se dijete pričesti dalje od oltara to radi jer mu je tako jednostavnije, ili zato što se srami - ali to bi isto bilo nelijepo, pa neću to reći.
Ja stvarno ne znam kakav je sluzbeni stav crkve o tome, ali sigurna sam da nijedno dijete s intelektualnim teskocama (pa ni puno onih bez IT) ne moze razumjeti taj cin, a crkva ih ipak uredno pricescuje. Pretpostavljam da onda sluzbeni stav ne iskljucuje djecu s pp.
I ne treba ih iskljucivati.
Ja mislim da je nelijepo ovakvo podilaženje roditeljima djece s pp. U društvu i medijima vrlo uvriježeno. (
Umjesto pričesti mogli bi staviti dr situacije npr primjer odabira primjerenog oblika školovanja za dijete s pp.
I onda pitaš zašto Crkva jasno ne kaže svoj stav.
Ili zašto se stručnjaci (razni) kategorično ne postave.
Evo jedna pricica o novinarima. Ne tako davno, na Indexu je izasao jedan tekst o razlozima zbog kojih se zene odlucuju na pobacaj. Prica jedne zene ide ovako : dogodilo se ONO NAJGORE, dijete je imalo Down sy.
Sad vas ja pitam, sto bi se dogodilo da taj zupnik, neki ucitelj, politicar, you name it, izjavi da je Down sy ono najgore sto se moze dogoditi majci ?
Kako bi reagirala javnost, udruge, mediji ?
Ovaj tekst i ova izjava prosli su potpuno nezapazeno, bez ijedne reakcije, komentara i teksta Indexovih novinara koji su tu pricu objavili.
Za razliku od price o malom Adamu i zupniku, koju su takodjer objavili, i to uredno popratili prigodnim komentarima i tekstovima.
O tom licemjerju pricam.
Noa, ti si u prosvjeti i vidim da vrlo dobro razumijes o cemu govorim. Agree !
Drugim riječima, ti si protiv uključivanja djece sa pp u redoviti život. Pa OK, i to je stav, i pošteno je izreći ga naglas.
No na podilaženje roditeljima djece sa pp se stvarno mogu samo nasmijati. Što je u ovom konkretnom, slučaju podliaženje? Očekivanje da se dijete uključi u jedan ceremonijalni čin zajedno sa ostalima? A roditeljima ne bi trebalo podlizaiti jer će to dijete svojim izgledom i ponašanjem narušiti savršenu sliku?
PA to što se neopaženo i bez reakcije može u nekom članku napisati da je downom sindrom 'ono najgore' je direktna posljedica položaja ljudi sa DS u našem društvu, znači neprihvaćanja, neuključivanja u redoviti život, odbacivanja, pa i na mjestima gdje se stvarno ne bi moglo očekivati da će toga biti, kakvo je crkva. Znači, ako se ljudi sa DS tako tretiraju u društvu, onda je jasno da se to doživljava kao ono najgore.
Podilaženje je apriori zaključiti da se u ovom konkretnom slučaju nikako ne radi o guranju i ostvarivanju u prvom redu roditeljskih želja i ideja. Jer to zaista ne znaš.
Isto je tako olaka generalizacija da sam ja protiv uključivanja djece s pp u redovan život.
Pa isto se tako ne može zaključiti da se radi o guranju i ostvarivanju vlastitih želja, a to je rehab napisala.
Osim toga, ja ovdje ne vidim nikakvu silnu roditeljsku ambiciju i guranje, nego samo sudjelovanje u onome u čemu sudjeluju sva djeca, a što je jedna jednostavna ceremonija.
Lol Mima, ocito si ostala bez argumenata, jer mi stavljas rijeci u usta koje nikada nisam izgovorila, dapace, napisala sam upravo suprotno. Dijete moze i mora biti ukljuceno u redovne aktivnosti, ako mu to njegove bioloske i psiholoske mogucnosti dozvoljavaju.
Sve mimo toga je podilazenje. Staviti dijete u sredinu i aktivnost koja nije optimalna i primjerena djetetovim mogucnostima predstavlja prije svega stres za dijete. Tu se najmanje vodi racuna o djetetovom interesu, a prije svega se vodi racuna o roditeljskim ili necijim drugim zeljama i interesima. Upravo time se nastoji ne narusiti savrsena slika, a ne provodjenjem pristupa koji je primjeren djetetu.
Ja vidim ti ambiciju jer sam se puno puta srela s njom i iskusila je. Usput, ta ceremonija je jednostavna tebi i tvom djetetu.
Mozes li zamisliti kako ta, naizgled jednostavna, ceremonija izgleda djetetu koje mozda ima ADHD, senzoricke teskoce, teskoce motorickog planiranja, itd., da ne nabrajam sad ?
To uopće nisam napisala tebi, nego noi. (lol lol)
A tko je taj tko procjenjuje koje su biološke i psihološke mogućnosti pojedinog djeteta? Pa onda uvijek kad nam dijete sa pp negdje smeta možemo reći da njegove biološke i psihološke mogućnosti ne dozvoljavaju sudjelovanje. Tko može tvrditi da biološke i psihološke mogućnosti djetetta sa DS koje ide u redovitu školu ne dozvoljavaju sudjelovanje u jednoj jednostavnoj ceremoniji kakva je prva pričest? I zar ne bi bilo normalno da se ta ceremonija prilagodi biloškim i psihološkim mogućnostima djeteta sa pp, takod a ono može u njoj sudjelovati zajedno sa ostalima?
Mogu.
Ok, ajmo krenuti od pocetka.
Djetetove bioloske i psiholoske sposobnosti procjenjuje strucni tim sastavljen od lijecnika odgovarajucih struka, psihologa, defektologa, logopeda, pedagoga.
Idemo dalje na tvoj argument "dijete ide u redovnu skolu". Upravo ovih dana se bavim djetetom s Down Sy koje funkcionira na razini dvogodisnjaka, koje su roditelji upisali u redovnu skolu koja nema strucnu sluzbu, suprotno preporukama svih strucnjaka koji su dotad radili s djetetom, ali uz blagonaklonost ravnateljice koja zeli biti humana, ljubazna i otvorena (sto je za svaku pohvalu!). Dijete koje nije sposobno sjediti 15 min za stolom, koje ne zna drzati olovku, koje nerazgovijetno govori i koje se obozava igrati i usmjereno je na igracke, upisali su u redovnu skolu gdje bi trebalo sjediti u klupi i uciti citati i pisati.
Ja otprilike mogu predvidjeti kako ce teci skolovanje tog djeteta. Pribaviti ce mu asistenta koje ce ga odrzavati mirnim i drzati ga uz sebe, dok ce se uciteljica posvetiti ostaloj djeci. Umjesto da su ga upisali u specijalnu skolu gdje bi dijete imalo svog educiranog ucitelja i radilo aktivnosti primjerene svom razvojnom stupnju, u svrhu poticanja i razvijanja svih podrucja razvoja.
Tako da mi to "ide u redovnu skolu" nije nikakav argument.
Sto se tice prilagodjavanja ceremonije, zupnik je upravo to i pokusavao. On nije odbio pricestiti dijete, nego je pokusao pricestiti ga u crkvi, zajedno s ostalima, ali na njemu prilagodjen nacin.
Mogao ga je pricestiti i u nekom sobicku, van ceremonije, ali nije.
Dakle, o cemu govorimo ?
Posljednje uređivanje od rehab : 14.05.2017. at 11:44
Ti apsolutno ne možeš znati, kao niti ja, kakvo je stanje djeteta iz novinskih članaka, a to što je neko dijete sa DS koje navodno funkcionira na razini dvogodišnjaka upisano u redovitu školu znači - što? Da su sva djeca sa DS koja idu u redovitu školu takva? Naravno da ne znači. Taj događaj koji opisuješ je, dapače, prema brojnim iskustvima roditelja djece sa pp totalna iznimka. Kako ti onda na temelju takvog slučaja možeš dobnositi zaključke o ovom konkretnom djetetu?
Ja bih znači rekla da je to što dijete ide u redovitu školu itekakav argument.
Župnik nije dijete htio pričestiti zajedno sa ostalima nego sa strane. Znači ne baš u sobici, ali tamo gdje ne smeta. To onda nije zajedno sa ostalima.
X potpis, rehab!
Niti je ovaj slucaj koji sam opisala totalna iznimka, niti su sva djeca s Down sy takva.
Samo zelim reci da argument "ide u redovnu skolu" nije dobar argument jer nam to nista ne govori o tome moze li dijete podnijeti takvu ceremoniju, niti je to potvrda da je dijete sposobno funkcionirati u takvim i slicnim aktivnostima.
Evo, kako bi ti prilagodila ceremoniju u ovom konkretnom slucaju ?
A ja i dalje mislim da to jest dobar argument, jer se roditelji djece sa ds itekako namuče da upišu dijete i u vrtić, i u redovnu školu, tako da jedan slučaj u kojem ti sama kažeš da je blagonaklonost ravnateljice doprinijela tome da se dijete upiše u redovnu školu ne znači puno. Znači, ako dijete sa DS ide u redovnu školu, ja ću to i dalje smatrati argumentom da je ono za redovnu školu i sposobno.
Kako bih prilagodila ceremoniju - naravno ne znam, ja nisam svećenik, niti znam o čemu se točno radilo. Ako se radilo o tome da jedčak nije htio uzeti hostiju u sta, kako je pisalo u nekom članku, onda bih mu naravno odmah dala hostiju u ruku i pobrinula se da mu netko - majka - pomogne.
Ok Mima, ti ocito ne razumijes ili ne zelis razumjeti da je realnost drugacija od onog kako bi trebalo biti. Jedino si u pravu oko toga da se roditelji muce oko toga da ukljuce svoje dijete u redovne institucije i samim time u redovne aktivnosti. Samo ostaje pitanje je li to uvijek opravdano i u djetetovom interesu ili u necijem tudjem interesu.
Nažalost, za djecu s pp, slučajevi kakav je rehab opisala su jako učestali.
Mislim da nisi imala na temelju čega izvući zaključak da ja nešto ne razumijem.
Pravila pisanja postova
