casa prvotno napisa
Ja se ne javljam jer mi ovi iz Školske knjige nisu ništa odgovorili na mail...
Svašta ste pisale... o restoranima, babama, susjedima...
Iz mog četverostrukog iskustva roditeljstva mogu reći da mi dosad nikad nitko nigdje nije prigovorio za moju djecu... Pa ili sam imala sreće, ili ipak većini ljudi djelujem kao da smirujem, ne dopuštam narušavanje tuđeg mira, jer nikako ne bih mogla reći da s djecom ne idem na mjesta na kojima bi nekome mogla smetati( iako je i ovo upitno jer ste spominjale i stanove, a to je ipak gotovo neizbježno, da djeca ponekad stanuju u zgradama) niti bih mogla reći da do ovog u knjižari je moja četvorka uvijek bila vedra i tiha.
I za kraj, ja sam djelatnici samo rekla Molim začuđeno, ali iskreno začuđeno, pa je žena ponovila da izađem van jer da imaju i drugih mušterija i aj sam izlazeći rekla Jako ste bezobrazni... Ova druga žena koja je bila u knjižari je djelatnici rekla svašta... na ti...
Inače, ja i kad se sukobim s nekim vani, verbalno, naravno, uvijek ostajem na vi, i ne vrijeđam s kretene, babo, idiotu... Kući mužu prepričavam isto ufino, a on ljudima iz priče spominje majke i iskali i svoj i moj bijes.
U autu sam nesposobna, stvarno jesam, pa mi se i danas nakon 4 godine od položenog vozačkog dogodi da mi se auto ugasi na križanju, na uzbrdici i tako... Ljudi mi trube, i ja stvarno ne razumijem što misle time postići... Pa tko bi stao usred križanja namjerno? Valjda je jasno da nisam stala tu da zapalim, već da ne znam bolje. Tu sam uvježbala vještinu da pokažem srednji prst. Uz taj prst znam iz auta više za sebe govorit." Je, meni je baš super da mi se auto ugasio... Ja to jer me zabavlja..." Nitko me još nije išao napast.