Što kad naši teenageri puše?

[Jadranka]

kad bi to kakva će nam djeca ispasti ljudi ovisilo o tome jesu li ili ne pila i pušila u 15. godini, odgoj bi bio jako jednostavan. nažalost, mnogo nepoznanica ima ta formula. ima nas koji to jesmo i ispali smo sasvim ok, ali znamo i one koji nisu tako završili. kao i one koji nisu tada ni pušili ni pili, ali su sve stigli u kasnijim godinama nadoknaditi, i one koji nisu ni tada ni sada...žvot je pun iznenadjenja.

Aaa... ja uopce nisam govorila o 15 godisnjacima - u moje vrijeme tad ih jos dosta nije ni pilo ni pusilo... nego o onima koji su ostali pri tome do recimo faksa, i bas uz to napominjanje da je cigareta losa, alkohol los, i sl.

Al ne bi rekla da su to, u mom primjeru, bili nesamopouzdani mladici i djevojke ili da su sad nesamopouzdani ljudi. Uglavnom su i izlazili i zabavljali se i bili sasvim ko drugi - osim sto eto primjecujem da i danas imaju jako visoke kriterije o tome sto je ispravno, a sto nije. Al to opet samo ovi moji. Ne generaliziram na ljude koje ne znam

Ajme, ja sam majka vrticarca za kojeg imam blagi osjecaj da ce mi svu krv popit kad bude imao 15, 16, 17...

[NanoiBeba]

ok, cure, možda da stanemo na loptu i vidimo koliko su nam stara djeca. meni se čini da su na jednoj strani mame s djecom 15+ a s druge s djecom debelo ispod 15-
ne vidim potpise, ali gotovo sam sigurna u to. Vi sve kontra Trine - napišite koliko vam godina ima najstarije dijete. Mislim da ćemmo tada lagano završiti ovuu diskusiju.

Ili da zapamtimo temu, pa vas vidimo kroz koju godinu. Ako ćete uopće htjeti "priznati" kako vam se dijete ponaša

Ja sam neki dan bila na kavi s mamama generacije moje mlađe. I one su se tek počele "sretati" s pubertetom jer je moje mlađe u razredu s njihovim starim odnosno nemaju nekog starijeg za usporedbu. I one su bile na tom tragu - moja neće, ja ću joj reći da ne, ma ne bio ona nikad i tako dalje.

[Dijana]

Što se mene tiče, uvijek bih radije da mi dijete bude "asocijalno" i odbija takva "druženja", jer se svatko, tko je ikad pušio, a pogotovo ako je počeo pušiti u ranoj dobi, morao NATJERATI popušiti prvu cigaretu do kraja, jer je to nešto odvratno, i cijelo tijelo se buni protiv toga (znam to dobro jer sam bivši pušač, iako sam to postala u odrasloj dobi, iskustvo je isto). Ista stvar je s alkoholom.

Radije bih da dijete bude iskreno prema samom sebi pa da si prizna da mu to nimalo ne paše i da to radi samo zbog društva, a šta će mu onda i takvo društvo?
Društva dolaze i odlaze..cijeli život.

[Trina]

Dok sam pisala zadnji post, na umu sam imala dvije osobe. Jednu iz mojih dana koja nije ni pila ni pušila, bila je odlikašica, nije išla baš previše vani, a sve to jer joj je mama bila aždaja. Ona je bila skroz neshvaćena od strane vršnjaka, nije se baš znala ni ponašati jer nije imala kad ni naučiti taj vanjski đir jeli. I uvijek je bila ko da je s marsa pala. A bogami i sad je. I druga, prijateljica moje nećakinje koja sa svojih 17 godina ne ide vani, šeta se samo s mamom i tatom, na plažu ide ili s mamom ili s malom sekom, a dnevna relacija joj je škola-kuća- Naravno, odlikašica. Mama je izrazito ponosna na nju. Meni je ona grozna, ja se grozim takve djece. Ko Stepfordska supruga, samo u obliku cure.

[Trina]

Što se mene tiče, uvijek bih radije da mi dijete bude "asocijalno" i odbija takva "druženja", jer se svatko, tko je ikad pušio, a pogotovo ako je počeo pušiti u ranoj dobi, morao NATJERATI popušiti prvu cigaretu do kraja, jer je to nešto odvratno, i cijelo tijelo se buni protiv toga (znam to dobro jer sam bivši pušač, iako sam to postala u odrasloj dobi, iskustvo je isto). Ista stvar je s alkoholom.

Radije bih da dijete bude iskreno prema samom sebi pa da si prizna da mu to nimalo ne paše i da to radi samo zbog društva, a šta će mu onda i takvo društvo?
Društva dolaze i odlaze..cijeli život.

Od srca ti želim da, kad ti dijete proba prvu cigaretu, to bude najveći problem u njegovom pubertetu. A kad popije prvu pivu i zapali prvi joint, da budeš ovako pametna i mudra kao sad. Pozdrav i čujemo se za 2,3 godine

[spajalica]

evo i vani cure koje se bave sportom znaju malo zabrijati
http://rs.n1info.com/a194909/Lifesty...rpkinjama.html

[Trina]

Ustvari, kad ovako čitam neke od vas, ima jedna velika razlika između nas-ja obožavam svog sina i izrazito sam ponosna na njega jer je genijalan. Bilo bi baš tužno da se tako lako mogu razočarati u vlastito dijete, kao vi. Mislim, kao što vi pišete da vam je toliko stvari neprihvatljivo.

[Tanči]

Već sam u par navrata prestala pratit ovu temu pa evo me opet.
Znači, da bi bio ok tinejdžer i poslije odrastao čovjek treba pit, pušit, tulumarit, drogirat se ili bar sve to probat?!?
Jer inače to dijete bude asocijalno i strogo kad odraste...?
Zaista veću glupost nisam dugo pročitala.
Nekako mi se čini nakon stranica i stranica uvjeravanja roditelja koji imaju neki problem s djetetom da očekuju da mi ostali koji nemamo taj problem kažemo; je u pravu ste. U pravu za sve kaj ste napisali. Vi ste super roditelji i sve radite ispravno.
Zaista ne kužim, kaj drugo?!,
Trina, ti si pokrenula ovu prepisku.
Napisala si da imaš problem.
Onda si dobila razna mišljenja pa si promijenila retoriku.
Sad ispada da je tvoj sin super dečko koji malo eksperimentira i to je ok, a djeca koja nisu takva su asocijalna i maltene s posebnim potrebama ili lažu te ipak piju, puše i drogiraju se, a roditelji poput mene, rene, lili... Smo glupe i naivne jer im vjerujemo?
Nije ok
Nije ok ni napadati one koji misle drukčije.
Rena se polomila objašnjavajuć, ja sam davno odustala, ali misao vodilja ovog topika jest da svi tinejdžeri puše, piju, drogiraju se i lažu.
E pa nije.
Apsolutno ne!
Moje dijete je divno i krasno i uopće nije asocijalna i jako je uspješna bez ikakvih eksperimenata.
I ne laže.
Žao mi je ako nečija djeca nisu ispunila očekivanja roditelja, ali zbog toga trpat svu djecu u isti kalup ne dolazi u obzir.
Kao i zbog svojih nekih problema u mladosti.
Jednostavno prihvatite to da nismo svi isti.
Ni djeca nisu ista, a bome ni muškarci.

[Dijana]

Dok sam pisala zadnji post, na umu sam imala dvije osobe. Jednu iz mojih dana koja nije ni pila ni pušila, bila je odlikašica, nije išla baš previše vani, a sve to jer joj je mama bila aždaja. Ona je bila skroz neshvaćena od strane vršnjaka, nije se baš znala ni ponašati jer nije imala kad ni naučiti taj vanjski đir jeli. I uvijek je bila ko da je s marsa pala. A bogami i sad je. I druga, prijateljica moje nećakinje koja sa svojih 17 godina ne ide vani, šeta se samo s mamom i tatom, na plažu ide ili s mamom ili s malom sekom, a dnevna relacija joj je škola-kuća- Naravno, odlikašica. Mama je izrazito ponosna na nju. Meni je ona grozna, ja se grozim takve djece. Ko Stepfordska supruga, samo u obliku cure.

Ovo uopće ne kužim. Svatko živi u svojoj koži, odnosno nitko ne živi tuđi život, odnosno ne živi se od tuđih mišljenja itd, itd.
Mene najiskrenije zaboli đon što pero, mara i ante misle o mom načinu života. Niti mene uopće zanima njihov.

Možda sam ja stvarno s marsa pala?

[Dijana]

Od srca ti želim da, kad ti dijete proba prvu cigaretu, to bude najveći problem u njegovom pubertetu. A kad popije prvu pivu i zapali prvi joint, da budeš ovako pametna i mudra kao sad. Pozdrav i čujemo se za 2,3 godine

Ja ne znam što će biti. Ali čini mi se da je glavna razlika između tvog i mog stava u sljedećem: neka probaju, neka vide kako je to "krasno". Ali, ako u tako ranoj dobi postanu redoviti pušači, da ne kažem nešto gore, ja ću se boriti rukama i nogama da to više ne budu, možda ću uspjeti, možda neću.

Ali nikad pa ni tad mi to neće biti "normalno".
I neću zbog toga prestati voljeti, pa i obožavati svoju djecu. Ali bogami neću ni opravdavati glupost, jer to po meni jest glupost, i rizično ponašanje.

[Mima]

Znači, vi smatrate da su djeca koja u teenagerskim godinama ne izlaze vani, nikad nisu okusila alkohol ni probala cigaretu ustvari karakterno jake osobe s visokim samopouzdanjem?

Zanimljivo mi je kako različito gledamo na stvari. Ja mislim da su to asocijalna bića sa izrazito niskim samopouzdanjem, što ih i koči da ne izlaze. I da se ne razvijaju u skladu sa svojim godinama ako nemaju potrebu nikad izlaziti vani i družiti se s vršnjacima. Isto tako, isprobavanje cigareta i alkohola-kako će znati da im se ne sviđa ako ne probaju? Mislite da će dobro odgojeno dijete reći NE gucu pive i jednoj cigareti zato što su mama i tata rekli da ne smije?

Pa neka djeca ne izlaze jer im ne odgovara društvo/sredina, recimo ne izlaze u osnovnoj školi, a kad se u srednjoj nađu s boljim društvom, onda počnu izlaziti.
Ili naprosto ne izlaze s društvom iz škole - jer im se ne sviđa, nego imaju društvo na drugoj strani.
Neki ne izlaze jer ih roditelji ne puste. Neki zato što ih to u nekoj dobi još ne zanima, pa počnu izlaziti i tulumariti kasnije.
A mnogi izlaze, a svejedno ne puše i ne piju, jer to smatraju lošim, štetnim, ne privlači ih, gadi im se - pa ne treba valjda sve probati da znaš da te ne privlači?!
I za svaki od ovih primjera ja se sad mogu sjetiti nekolicine djece koja se uklapaju u njih - a ima još sigurno sto razloga radi kojih neki teenager izlazi ili ne izlazi, ili puši/ne puši.
Evo, u mojoj hašomanskoj osnovnoj školi je bilo općepoznato da dečki koji su sportaši - košarkaši - ne puše, a treba li navoditi da su to redom bili najzgodniji i najpopularniji dečki.
U svakom slučaju, svatko tko pliva protiv struje treba imati jako samopouzdanje - a ako većina djece pije i puši, onda je svakako drugačije ponašanje plivanje protiv struje.

[Trina]

Već sam u par navrata prestala pratit ovu temu pa evo me opet.
Znači, da bi bio ok tinejdžer i poslije odrastao čovjek treba pit, pušit, tulumarit, drogirat se ili bar sve to probat?!?
Jer inače to dijete bude asocijalno i strogo kad odraste...?
Zaista veću glupost nisam dugo pročitala.
Nekako mi se čini nakon stranica i stranica uvjeravanja roditelja koji imaju neki problem s djetetom da očekuju da mi ostali koji nemamo taj problem kažemo; je u pravu ste. U pravu za sve kaj ste napisali. Vi ste super roditelji i sve radite ispravno.
Zaista ne kužim, kaj drugo?!,
Trina, ti si pokrenula ovu prepisku.
Napisala si da imaš problem.
Onda si dobila razna mišljenja pa si promijenila retoriku.
Sad ispada da je tvoj sin super dečko koji malo eksperimentira i to je ok, a djeca koja nisu takva su asocijalna i maltene s posebnim potrebama ili lažu te ipak piju, puše i drogiraju se, a roditelji poput mene, rene, lili... Smo glupe i naivne jer im vjerujemo?
Nije ok
Nije ok ni napadati one koji misle drukčije.
Rena se polomila objašnjavajuć, ja sam davno odustala, ali misao vodilja ovog topika jest da svi tinejdžeri puše, piju, drogiraju se i lažu.
E pa nije.
Apsolutno ne!
Moje dijete je divno i krasno i uopće nije asocijalna i jako je uspješna bez ikakvih eksperimenata.
I ne laže.
Žao mi je ako nečija djeca nisu ispunila očekivanja roditelja, ali zbog toga trpat svu djecu u isti kalup ne dolazi u obzir.
Kao i zbog svojih nekih problema u mladosti.
Jednostavno prihvatite to da nismo svi isti.
Ni djeca nisu ista, a bome ni muškarci.

Ne, ne...Nego je situacija ovakva-Ja sam se javila ovdje, tražila vaše mišljenje, da bi se od svega toga razvila rasprava oko mog propalog sina koji je nažalost pokleknuo. A naravno da je pokleknuo, kad sam i ja sama najobičnija nikotinska liberalna glupačica koja sve prihvaća. I uvjeravate me kako moj sin stvarno nije normalan jer to ne može biti normalno. Normalno bi bilo da kao vaša djeca NIKAD nije propušio i naravno da kao i vaša djeca ni ne zna kako trava izgleda. Ja moram priznati samoj sebi da nisam uspjela u odgoju, da imam veliki problem i da moj sin ipak nije ispunio moja očekivanja jer ako je sa 15,5 probao travu, mislim, naravno da će do 17.-e već imati čitav opus isprobane droge. Uvjeravate me da samo djeca roditelja kao što sam ja rade takve stvari a djeca roditelja kao što ste vi su ispravna. A ispravnost se procjenjuje po tome što vaša djeca nisu i nebi nikad.

Eto Tanči, u tom pravcu je sve otišlo

[AdioMare]

Dok sam pisala zadnji post, na umu sam imala dvije osobe. Jednu iz mojih dana koja nije ni pila ni pušila, bila je odlikašica, nije išla baš previše vani, a sve to jer joj je mama bila aždaja. Ona je bila skroz neshvaćena od strane vršnjaka, nije se baš znala ni ponašati jer nije imala kad ni naučiti taj vanjski đir jeli. I uvijek je bila ko da je s marsa pala. A bogami i sad je. I druga, prijateljica moje nećakinje koja sa svojih 17 godina ne ide vani, šeta se samo s mamom i tatom, na plažu ide ili s mamom ili s malom sekom, a dnevna relacija joj je škola-kuća- Naravno, odlikašica. Mama je izrazito ponosna na nju. Meni je ona grozna, ja se grozim takve djece. Ko Stepfordska supruga, samo u obliku cure.

joj, trina, prestroga si! nije ti ovo fer samo zato što imaš poriv obraniti ponašanje svoga sina. nitko ti ga ne dira
ne govorim ti ovo jer moj šeta samnom pa ja sad branim njega, nego jer znam i takvu djecu o kojima pišeš na ovakav način i znam da to nije sasvim njihov izbor. dogodio se nekakav splet okolnosti i karaktera i utjecaja i tako je kako je. svi žele biti prihvaćeni i imati nekoga i raditi, ono što se kaže, sve što rade i vole mladi i nitko baš ne voli šetati s mamom. u tom trenutku se možda i tješi kako je pametniji i bolje će proći od onoga što leži pijan u parku, ali ni jedna krajnost nije dobra i svjesni smo mi svi toga.

dijana, ja sam tvoga stava. ali što sada, kad on puši već par godina, imam od toga?
branim i ne podržavam, i? nisam uspjela odgojem iznjedriti sina nepušača. možda i zato što sam mu sama bila primjer svojevremeno, a možda su u šumi, nemam pojma. moja sestra nikad u životu nije zapalila cigaretu, a i njen sin puši.

[Trina]

Ali, ako u tako ranoj dobi postanu redoviti pušači, da ne kažem nešto gore, ja ću se boriti rukama i nogama da to više ne budu.

Joooj i ajme. Marta pomozi

[AdioMare]

Ustvari, kad ovako čitam neke od vas, ima jedna velika razlika između nas-ja obožavam svog sina i izrazito sam ponosna na njega jer je genijalan. Bilo bi baš tužno da se tako lako mogu razočarati u vlastito dijete, kao vi. Mislim, kao što vi pišete da vam je toliko stvari neprihvatljivo.

ovo da nikada više nisi rekla jer ti svog sigurno ne voliš više i nisi na njega ponosna više nego ja na svog, je li jasno?

[Trina]

ovo da nikada više nisi rekla jer ti svog sigurno ne voliš više i nisi na njega ponosna više nego ja na svog, je li jasno?

je

[Lili75]

U svakom slučaju, svatko tko pliva protiv struje treba imati jako samopouzdanje - a ako većina djece pije i puši, onda je svakako drugačije ponašanje plivanje protiv struje.

upravo tako.

Već sam u par navrata prestala pratit ovu temu pa evo me opet.
Znači, da bi bio ok tinejdžer i poslije odrastao čovjek treba pit, pušit, tulumarit, drogirat se ili bar sve to probat?!?
Jer inače to dijete bude asocijalno i strogo kad odraste...?
Zaista veću glupost nisam dugo pročitala.
Nekako mi se čini nakon stranica i stranica uvjeravanja roditelja koji imaju neki problem s djetetom da očekuju da mi ostali koji nemamo taj problem kažemo; je u pravu ste. U pravu za sve kaj ste napisali. Vi ste super roditelji i sve radite ispravno.
Zaista ne kužim, kaj drugo?!,
Trina, ti si pokrenula ovu prepisku.
Napisala si da imaš problem.
Onda si dobila razna mišljenja pa si promijenila retoriku.
Sad ispada da je tvoj sin super dečko koji malo eksperimentira i to je ok, a djeca koja nisu takva su asocijalna i maltene s posebnim potrebama ili lažu te ipak piju, puše i drogiraju se, a roditelji poput mene, rene, lili... Smo glupe i naivne jer im vjerujemo?
Nije ok
Nije ok ni napadati one koji misle drukčije.
Rena se polomila objašnjavajuć, ja sam davno odustala, ali misao vodilja ovog topika jest da svi tinejdžeri puše, piju, drogiraju se i lažu.
E pa nije.
Apsolutno ne!
Moje dijete je divno i krasno i uopće nije asocijalna i jako je uspješna bez ikakvih eksperimenata.
I ne laže.
Žao mi je ako nečija djeca nisu ispunila očekivanja roditelja, ali zbog toga trpat svu djecu u isti kalup ne dolazi u obzir.
Kao i zbog svojih nekih problema u mladosti.
Jednostavno prihvatite to da nismo svi isti.
Ni djeca nisu ista, a bome ni muškarci.

Bravo Tanči potpisujem svaku tvoju.

Pa ja stvarno ne znam u čemu je više problem, kad problema očito ni nema.:mrgreen.
Ako je trina tražila potvrdu da je propušiti (ne probati jednu/dvije, pa baciti) sa 15, i ostalo, nešto protiv čega se ne može i ne treba boriti, jer je to "sastavni dio odrastanja" mislim da ju je obilato dobila. Mi koji nismo imali baš tako benevolentan stav, smo u jakoj debeloj manjini, a i svaki post u tom smjeru se dočekuje na nož.

Pa ako je trini sve to ok, a zašto nama odnosno meni ne bi bilo?

Ako sam nešto krivo shvatila, pa situacija nije takva, ispričavam se.

i ja sam upravo ovako shvatila.

[AdioMare]

Ja ne znam što će biti. Ali čini mi se da je glavna razlika između tvog i mog stava u sljedećem: neka probaju, neka vide kako je to "krasno". Ali, ako u tako ranoj dobi postanu redoviti pušači, da ne kažem nešto gore, ja ću se boriti rukama i nogama da to više ne budu, možda ću uspjeti, možda neću.

Ali nikad pa ni tad mi to neće biti "normalno".
I neću zbog toga prestati voljeti, pa i obožavati svoju djecu. Ali bogami neću ni opravdavati glupost, jer to po meni jest glupost, i rizično ponašanje.

razumijem te što hoćeš reći. ni meni nikada nije bilo normalno da mi dijete puši, dakle, ne odrasla osoba - iako je moj sin uvijek moje dijete, nego dijete.
i borila sam se i nisam ništa napravila. nije mi u cilju spasiti njegovu reputaciju i dobar glas, nego mi je važno da zbog svog zdravlja ne puši ili popuši što manje.
možda nazvocam dovoljno da smanji ili skroz prestane. dok je kod mene i dok ga ja duvanim, zvocat ću.
kad odseli i kad se sam bude financirao zvocat ću tu i tamo

[Dijana]

dijana, ja sam tvoga stava. ali što sada, kad on puši već par godina, imam od toga?
branim i ne podržavam, i? nisam uspjela odgojem iznjedriti sina nepušača. možda i zato što sam mu sama bila primjer svojevremeno, a možda su u šumi, nemam pojma. moja sestra nikad u životu nije zapalila cigaretu, a i njen sin puši.

Pa ništa, punoljetan je - ogromna razlika. Ja sam propušila sa 23 (loše životno razdoblje) i otvoreno to rekla starcima. Kod mene je bilo da su oni bili strašno liberalni, ono, prestat će kad bude htjela, i to je to. Ni riječi u smjeru pa koji će ti to klinac u životu?.

Pravilo je da nema pravila, a ja možda baš zato što sam bivši pušač, i znam koje zdravstvene probleme to donosi (i koje je meni donijelo), o parama koje izbija iz džepa neću, nekako ne bih mogla dobrohotno gledati kako mi djetetu crne pluća, žute zubi, i šta već ne, odnosno gledati to kao dio odrastanja.
A punoljetnom djetetu se sve već do tada reklo, pa ako se nije primilo, nije..ono, nadaš se da nisi trubio uzalud, i da će jednom doći do mozga...

Meni je žao svake kune koju sam na to dala i svakog mog djelića pluća kojeg sam silovala pljugama, i to je od mene bilo ekstremno glupo..nemam problema uopće samoj sebi to priznati..

[NanoiBeba]

Evo, ja sam nepušač. zapalila sam prvu cigaretu valjda u 5.tom osnovne i nije mi se dopalo. I nakon toga nikad nisam imala potrebu to ponoviti. I ne želim da moja djeca puše. I sada vi "pametne" recite, što bih trebala napraviti. Derati se na malog, ukinuti mu džeparac, izbaciti ga iz stana, špijunirati ga kada izlazi, što?

osim razgovora, što još ja kao roditelj mogu napraviti, a da rezultat bude onakav kakav ja želim?

[Dijana]

I trina, nitko ti stvarno ne dira sina. Meni osobno samo žao tih mladih dječjih pluća i organizma. Pušenje je jednostavno atak na organizam.

Ne znam, možda stvarno ekstremno gledam na stvari.??

[NanoiBeba]

evo sada je dijana dala dio odgovora iz one stare - najgori su bivši pušači. Ne oni koji nikada nisu pušili, nego bivši pušači.

Još sada da da recept kako odgojiti dijete da ne postane pušač

[NetkoMiOteoNick]

...ako u tako ranoj dobi postanu redoviti pušači, da ne kažem nešto gore, ja ću se boriti rukama i nogama da to više ne budu...

Može malo detaljnije koje metode borbe bi mogli primjeniti?

[Dijana]

Nano, pa ti znaš što "pali" kod tvog sina. Ja znam kakvu bi strategiju smišljala kod svojih, i to različitu kod obje, jer su ko nebo i zemlja .
Ono, baš bi razradila strategiju..

[AdioMare]

Pa ništa, punoljetan je - ogromna razlika. Ja sam propušila sa 23 (loše životno razdoblje) i otvoreno to rekla starcima. Kod mene je bilo da su oni bili strašno liberalni, ono, prestat će kad bude htjela, i to je to. Ni riječi u smjeru pa koji će ti to klinac u životu?.

Pravilo je da nema pravila, a ja možda baš zato što sam bivši pušač, i znam koje zdravstvene probleme to donosi (i koje je meni donijelo), o parama koje izbija iz džepa neću, nekako ne bih mogla dobrohotno gledati kako mi djetetu crne pluća, žute zubi, i šta već ne, odnosno gledati to kao dio odrastanja.
A punoljetnom djetetu se sve već do tada reklo, pa ako se nije primilo, nije..ono, nadaš se da nisi trubio uzalud, i da će jednom doći do mozga...

Meni je žao svake kune koju sam na to dala i svakog mog djelića pluća kojeg sam silovala pljugama, i to je od mene bilo ekstremno glupo..nemam problema uopće samoj sebi to priznati..

slažem se. jedino što mene ne tješi ni to što je on punoljetan. ali nadam se i vjerujem da će sam doći do spoznaje da je čik pasje govno i da se dosta glupirao.
moj mišljenje oko toga itekako zna.

[NanoiBeba]

Može malo detaljnije koje metode borbe bi mogli primjeniti?

to sam i ja pitala, ali odgovora nema jer su im djeca mlađa. Joj joj da mi vas je sve vidjeti za par godina

[Peterlin]

Neki dan je razrednica mog starijeg sina pitala mog muža da li se L. osjeća isključenim u razredu. Potaklo ju je to što je jedna razredna kolegica spomenula da je drugi učenici isključuju, a i njega isto. MM je iskreno rekao da se vjerojatno radi o tome da je L. sam odabrao s kim se hoće ili neće družiti (taj si pomno bira društvo, oduvijek) a ne obrnuto. Taj nikada nije težio biti kao drugi, a kad bolje razmislim, mlađi sin mi je isto takav.

Malo smo doma popričali o tome, ali L. kaže da njega ne zanimaju njihovi načini zabave (izlasci u klubove i slično) i da on ima svoje društvo s kojima odlazi u kino i na radionice HFS. Kažem ja njemu da SMIJE izaći navečer van. Primio je na znanje, ali ne čini mi se baš nešto oduševljen i zagrijan za izlaske i tulumarenje. Ode tu i tamo na neki koncert, sa društvom iz razreda ide u kazalište (ali to je organizirano od strane škole pa se ne smatra izlaskom, ali često završi kasno pa idemo po njega). Izlasci s društvom jednostavno nisu dio njegovog filma, bar ne sada. A što radi kad ode na radionicu izvan Zg pa ga ne vidim tjedan dana - nemam pojma. VOditelj radionice zadnji put je rekao "ovaj vaš sin radi kao da ga plaćamo".

I što sad da radim? Da ga tjeram van s društvom iz razreda? Ne pada mi na pamet. Odgovorniji je nego što sam ja bila u istoj dobi, točno zna što ga zanima i kako. To svakako nisu ni cigarete ni cuga. Ako provede veći dio noći negdje za mix pultom - pa neka. Uostalom, i otac mu je takav, a ni ja nisam baš ljubitelj izlazaka, pa čemu onda tjerati dijete da se socijalizira kao drugi? Očito on sam zna bolje.

[Dijana]

Sjećam se, dok sam bila pušač, da sam izbjegavala tekstove o štetnosti pušenja. Ko voli čitati o tome kako si svaki dan skraćuje život za xy minuta?

Najprije bih voljela da mi iskreno kažu zašto dime (a to valjda ne bi trebao biti problem ako smo do tada izgradili nekakav iskren odnos), jel se hoće time nekom svidjet, ili žele pobjeći od problema, ili jel im to stvarno fino:mrgreen, pa bi na tome dalje i gradila priču. Ne bi ih mimoišao katalog s..nja koje to donosi, ni bilo šta što im tu naviku može ogaditi.

[NetkoMiOteoNick]

Nano, pa ti znaš što "pali" kod tvog sina. Ja znam kakvu bi strategiju smišljala kod svojih, i to različitu kod obje, jer su ko nebo i zemlja .
Ono, baš bi razradila strategiju..

Pa, daj nam neke ideje, kako bi ti kod svojih. Ja sam svoje (ideje) ispucala i nije uspjelo.

[Dijana]

evo sada je dijana dala dio odgovora iz one stare - najgori su bivši pušači. Ne oni koji nikada nisu pušili, nego bivši pušači.

Još sada da da recept kako odgojiti dijete da ne postane pušač

Istina. Samo što to znači "najgori"?

Bivši pušači znaju gdje su bili, i poznata im je ogromna razlika između života "prije" i "poslije". Aktivni pušači su definitivno robovi cigareta, a rijetko su toga svjesni.
Život ti se stubokom mijenja kad to prestaneš biti. U čemu je problem ako to želiš svima? Sigurno je promjena na bolje. Ne znam nikog tko je požalio jer je prestao dimit.

[Trina]

Sjećam se, dok sam bila pušač, da sam izbjegavala tekstove o štetnosti pušenja. Ko voli čitati o tome kako si svaki dan skraćuje život za xy minuta?

Najprije bih voljela da mi iskreno kažu zašto dime (a to valjda ne bi trebao biti problem ako smo do tada izgradili nekakav iskren odnos), jel se hoće time nekom svidjet, ili žele pobjeći od problema, ili jel im to stvarno fino:mrgreen, pa bi na tome dalje i gradila priču. Ne bi ih mimoišao katalog s..nja koje to donosi, ni bilo šta što im tu naviku može ogaditi.

Ajme Dijana, tahikardiju sam dobila

[AdioMare]

i samo još da dodam: da, istina je, ne možeš djetetu niti zabraniti niti ga odgojiti da ne puši.
ali možeš postaviti svoje granice oko toga: ispred mene nećeš pušiti (tu će već popušiti gro manje), u kući nema pušenja (ni za koga), moj stav je kontra pušenja.

mooožda ćeš tako postići da umjesto kutije popuši upola manje. meni je to jako važno zbog njegovog zdravlja, a cigaretu uopće ne shvaćam tako olako kao drugi.
mislim da je razlika već i u tome što je trina pušač bez namjere da prestane, a dijana je bivši pušač s grižnjom savjesti kao i ja.
pa se otud razlikuje i pristup problematici jedne i druge. ja vas, cure, razumijem obje, ali zauzimam stav kontra cigarete i tako se i postavljam doma.

[Dijana]

Pa, daj nam neke ideje, kako bi ti kod svojih. Ja sam svoje (ideje) ispucala i nije uspjelo.

Prije svega, izbjegavati propovjednički ton (u svemu, pa i u tome).
Kad dođe smrdljiv od dima, iskreno mu reći da smrdi i jel mu se to sviđa.
Ne održavati "jednokratnu propovijed" o štetnosti, već ubacivati u svakodnevni razgovor ponešto o tome, kad ti se učini zgodno.
Motivirati na neko bavljenje sportom.

[Dijana]

Ajme Dijana, tahikardiju sam dobila

A ja nešto gore, ali nije za javnost ( a i riješilo se)..

[Trina]

Prije svega, izbjegavati propovjednički ton (u svemu, pa i u tome).
Kad dođe smrdljiv od dima, iskreno mu reći da smrdi i jel mu se to sviđa.
Ne održavati "jednokratnu propovijed" o štetnosti, već ubacivati u svakodnevni razgovor ponešto o tome, kad ti se učini zgodno.
Motivirati na neko bavljenje sportom.

Savjeti su ti baš cool. Šteta što se ja toga nisam sjetila i prokockala šansu da ovaj moj prestane pušiti.

[Dijana]

mislim da je razlika već i u tome što je trina pušač bez namjere da prestane, a dijana je bivši pušač s grižnjom savjesti kao i ja.
pa se otud razlikuje i pristup problematici jedne i druge. ja vas, cure, razumijem obje, ali zauzimam stav kontra cigarete i tako se i postavljam doma.

Pa naravno da je u tome razlika, samo što ja i dok sam bila tvrdokoran pušač sam bila itekako svjesna da sam u s..nju i da je samo pitanje dana kad ću s tim konačno završit.
Ono, nisam imala popustljiv stav ni prema sebi. U smislu, trenutno nisi baš pametna...ali to ne moraš bit cijeli život. .

[Trina]

Jesi ti ono napisala da se nisi nikad u životu opila ni probala travu?

[Dijana]

Savjeti su ti baš cool. Šteta što se ja toga nisam sjetila i prokockala šansu da ovaj moj prestane pušiti.

Žao mi je, trina, čarobnog štapića nažalost nema, a i svaka obitelj je priča za sebe, nema univerzalnih savjeta.

Ne treba prestati pokušavati, i smišljati strategije.

[Dijana]

Jesi ti ono napisala da se nisi nikad u životu opila ni probala travu?

Nisam.
Ali u srednjoj školi nisam.

[Mima]

Meni je teško povjerovati da djeca puše jer im je fino. Baš sam neki dan po stoti puta gledala film Stand by me i umirala od smijeha na klince koji puše i izgovaraju rečenice kao što su: najbolji je Winston nakon obroka!

Dakle, vjerojatno puše jer je to "odraslo", jer je zabranjeno, i radi društva.

Znam vidjeti curice srednjoškolke kako si ujutro na cesti, prije škole, zapale pljugu - i uvijek mi bude i smiješno i žao kad im vidim kisele face, jer mi je jasno da ne puše jer im paše nego iz nekog desetog razloga.

Tako da bi možda prevencija pušenja baš trebala ići u smjeru bildanja samopouzdanja.

[Dijana]

Sjećam se kad je meni moj stari dao da povučem cigaretu, imala sam oko 7 g., jer sam bila dosadna i oblijetala oko njega da bi i ja to (stari je znao tu i tamo zapalit, a kasnije skroz prestao).
Pa mi je dao i rekao da doooobro povučem. Sljedećih xy godina me nije povuklo da opet probam.

[AdioMare]

Prije svega, izbjegavati propovjednički ton (u svemu, pa i u tome).
Kad dođe smrdljiv od dima, iskreno mu reći da smrdi i jel mu se to sviđa.
Ne održavati "jednokratnu propovijed" o štetnosti, već ubacivati u svakodnevni razgovor ponešto o tome, kad ti se učini zgodno.
Motivirati na neko bavljenje sportom.

jesam, i nije upalilo.
ali nikada mu nisam rekla i nikada mu neću reći: ajd, nema veze.
to je velika razlika od onoga gdje mi zajedno sjedimo na kavi i bezbrižno pušimo. "boriti se" ne znači da ćeš nekome uspjeti nametnuti svoju svijest i volju.
ali vrijedi pokuša(va)ti!
edit - ako se radi o tako pogibeljnoj stvari poput cigarete.
daleko od toga da nema goreg i da je nekada sreća da je to najgora stvar što je dijete snašla.

[Dijana]

E, upravo to. Ne miriti se s tim, i ne odustajati. Bar zbog sebe.
Hebi ga, nitko nije rekao da je jednostavno biti roditelj, imalo ti dijete 2 ili 20.

[AdioMare]

Tako da bi možda prevencija pušenja baš trebala ići u smjeru bildanja samopouzdanja.

x

[marta]

Savjeti su ti baš cool. Šteta što se ja toga nisam sjetila i prokockala šansu da ovaj moj prestane pušiti.

[marta]

Joooj i ajme. Marta pomozi

Ponekad pomoći nema i treba odstupit ma kako teško bilo.

[NetkoMiOteoNick]

E, upravo to. Ne miriti se s tim, i ne odustajati. Bar zbog sebe.
Hebi ga, nitko nije rekao da je jednostavno biti roditelj, imalo ti dijete 2 ili 20.

Da, ne mirim se i ne odustajem zbog sebe.
Vidim da je borba uzaludna i nema pozitivnih pomaka, ali radi svoje savjesti i dalje pokušavam.
Razara me što si uništava(ju) zdravlje, pogotovo jer su u bližoj obitelji pušači umrli (zbog pušenja).

[cvijeta73]

ja se sa svima slažem na topiku

inače, sad ću ja kao dijana :D, malo su mi sumnjivi rezultati ove ankete. da naši tinejđeri više puše od albanskih i bugarskih...teško mi je povjerovati. bila sam u bugarskoj prije 2-3 godine, baš sam se čudila kako nema čovjeka bez cigarete u ustima, uvijek i svuda.

[Dijana]

Da, ne mirim se i ne odustajem zbog sebe.
Vidim da je borba uzaludna i nema pozitivnih pomaka, ali radi svoje savjesti i dalje pokušavam.
Razara me što si uništava(ju) zdravlje, pogotovo jer su u bližoj obitelji pušači umrli (zbog pušenja).

Žao mi je, drži se,; mogu misliti koliko je to teško, ali za nadat se da će ipak doći pameti jednom, a međuvremenu raditi što je u našoj moći.

[Peterlin]

ja se sa svima slažem na topiku

inače, sad ću ja kao dijana :D, malo su mi sumnjivi rezultati ove ankete. da naši tinejđeri više puše od albanskih i bugarskih...teško mi je povjerovati. bila sam u bugarskoj prije 2-3 godine, baš sam se čudila kako nema čovjeka bez cigarete u ustima, uvijek i svuda.

Bit će da manje lažu