 |
|||
Eh Nano kad bi mi živjeli u normalnom društvu. Baš iz tog razloga i neadkvatne plaće takvim zaposlenicima, ja sam za ili neradnu nedjelju ili radnu al tipa do 12h/13h.NanoiBeba prvotno napisa
Imam susjedu na otoku koja radi u trgovini, to su strašni uvjeti rada, rade bez slobodnih dana tjednima, sve protuzakonito, a na papiru čisto ko suza. Ono što je gore spominjala Kosjenka.
Imaju preraspodjele radnog vremena i fejkane sihtarice. Na papiru sve stima.
AAA grozno.
Moja rođakinja je u jednoj prekoocenskoj zemlji kao obična radnica zaradila relativno "velike" novce za niskokvalificiranu radnicu - a sve zato jer je radila vikendima. Uz adekvatnu plaću.
S putovanja po europskim gradovima znam da u mnogima dućani nedjeljom ne rade - valjda zato da radnika ne moraju više platiti. A isto tako osnovne živežne namirnice uvijek možeš kupiti u dućanima "stranaca" Azijata, Afrikanaca. Oni su valjda sami svoji gazde - otvoreni svetkom i petkom, cijene su im puno više, al evo, ak zaboraviš kupiti nešto, uvijek možeš kod njih
Tjedno 40 sati, prekovremeni se ne toleriraju preko 8 sati tjedno. Moja plaća u vrijeme korone je bila 3 800. Maksimalna plaća u tri godine je bila 4 400, taj mjesec su bila dva radna blagdana i inventura. Radimo na ugovore 3+3+6 mjeseci, 6 je naravno sezona. Nakon što su nam isplaćene Božićnice ( 1000 kn u bonovima tog trgovačkog lanca), dva mjeseca su nam smanjene plaće za 200 kn bez objašnjenja. Sindikat nemamo, u potpunosti ovisiš o poslovođi.
Može li mi netko objasniti kako se točno poslodavcu više isplati zaposliti nekog iz Trebinja za 6 000 kn + smještaj od min 1500 kn, nego domaćima ponuditi veću plaću?
Ja imam sreću jer je poslovođa dosta sposobna osoba, i slobodan dan imam uvijek osim u slučaju bolovanja kolegice. To znači da dva ili tri dana u tjednu smjenu odradimo sami tj. Jedan radnik na kasi i salamoreznici, i preuzima robu.
Ako su kolegice u redu, i posao je, pa bolovanje izbjegavamo da ne zeznemo kolegice. Radile smo svakakve, s pontima, bez glasa, kolegica je na frižideru u skladištu primala injekciju za leđa... Kolegice iz drugih poslovnica su radile mjesecima bez slobodnog dana, na papiru sve 5.
Isvetica
I onda kad kažu pa sve profesije koje nekad rade nedjeljom su u istoj kaši, mislim da ipak nisu ni u približno sličnim rad.uvjetima kao vi u dućanima. Nažalost.
Toliko se naradit za te novce, radit bolestan na injekcijama, ma nemam riječi...
Posljednje uređivanje od Lili75 : 30.05.2020. at 06:33
Kad bi se inspekcija bavila ovakvim pravim problemima, a ne zatvaranjem lokala radi 2 kune viška u kasi
Onda toga ne bi bilo, jer se gazdi ne bi isplatilo plaćati visoke kazne
Kad bi rad nedjeljom bio plaćen barem 50% više, kad bi se poštivalo radno vrijeme, tada bi poslodavac morao zaposliti još radnika ako želi raditi nedjeljom i onda bi se zapitao je li mu se to isplati.
Znači, dok inspekcije ne počnu raditi svoj posao, uvijek će trgovcima biti teško. Čak i ako proglase nedjelju neradnim danom, bez djelotvorne inspekcije će ih iskorištavati kroz drugih 6 dana, neće im plaćati prekovremene i sl.
Ja tu vidim tri problema. Prvi je manjkav zakon o radu; cim sposlodavci mogu pronaci rupe u njemu i iskoristiti ih, zakon je manjkav.
Drugi su problem inspektorati koji su bog i batina, al zapravo potpuno neucinkoviti jer su impotentni sprijeciti ono sto im se događa pred nosom (ne vide, ne zele vidjet, vide al ih boli briga itd).
A osnovni problem su poslodavci. Zakoni, inspektorati, sve to postoji kao okvir prihvatljivog i moralnog ponasanja u koji bi se poslodavci trebali ukalupiti. Međutim neke stvari su zdravorazumske, ako se iz jednadzbe ukloni utrka za profitom, pardon, vecim profitom nego lani. Zar doista treba inspektorat tjerati poslodavca da radniku da slobodan dan? Zar to nije moralno i humano, cak i da ne postoji zakon i inspektorat?
To je isto kao da je zakon i policija jedino sto nas sprijevaca da ne pokoljemo sve bliznje, ili sve "dusmane" - valjda ne bismo klali i da nema policije i zakona.
Točno tako kajsa.
Nije iskoristavanje radnika samo nedjelja. Rad preko 40 sati tjedno je u mom okruženju češći recimo u gradjevini nego u Lidlu, Konzumu i NTL-u..
No dobro, te struke ne rade nedjeljom.
Kad sam radila u toj mojoj famoznoj tvornici imale smo sefa koji je barem jednom tjedno tražio neki izvještaj, tablicu koji nam bas nije bilo jednostavno izvući iz programa nego smo morale ručno kopati po prijašnjim godinama koje nismo mi knjižile Te tablice bi se sjetio obično oko 14-15h, a za tablice bi nam trebalo barem 2-3h plus razgovor s njime oko pola sata da bi nam objasnio što on zapravo želi u toj tablici. Tablica mu treba ujutro, najkasnije u pola devet jer u devet je sastanak sa direktorom.
Tako da smo običnim radnim tjednom imale oko 45 sati rada. Jer i kad nije bilo tablica znalo je biti daj mi samo još neku karticu pošalji, daj provjeri stanje neko i tako...ne znam da bi jednom tjedno izasla u 16h.
Tjedan kada je izvjestaj bi znale biti barem dva dana po 12 sati.
Ni sat nam nije plaćen prekovremeno, ni sat nam nije bio prerasporedjen.
Ima anegdota gdje me mm čeka u 22h, mi izlazimo sa drugom smjenom iz pogona a frend mu komentira da nije znao da u uredu rade u dvije smjene...
No dobro, tada je u tvoj firmi bilo stvarno nakaradno. Sada je situacija malo bolja.
Tema je vidim postala rad nedjeljom i prekovremeno, pa da kažem koju - ovih 2,5 mjeseca sam radila redovito prekovremeno, 10-12 sati, radila preko vikenda - i bit će mi plaćeno ravno 0 tih prekovremenih. Jer "nema prekovremenih". Jedino ću se izboriti da jednom u budućnosti iskoristim 3 dana "godišnjeg" koji sam radila svaki put bar 7-8h
Jednom sam 3 mjeseca radila svaki dan, uključivo subote i nedjelje, radnim danom 9-22, vikendima "samo" 10-19, nema mislim uopće potrebe pisati da je sve vođeno kao regularno 8-satno radno vrijeme (ali ajde platili su nam nešto, ne kao satnicu nego kao "bonus", jer da nisu ništa plaćali ljudi bi im dali otkaz). Da li je ikad došla inspekcija i zatražila očitanje sa sustava za ulaz i izlaz koji je uredno registrirao svaki naš sat proveden u uredu? Naravno da nije. Ne rade to ni danas, a pogotovo ne vide ove "homeoffice" prekovremene.
I kad me štitio "papir"? Nikad. Štiti me jedino spoznaja firme da ak pop**im uvijek mogu dat otkaz jer ću lako nać drugi...
Tako da - budite realni. Maksimizacija profita je cilj svake kompanije, a i nas radnika koji uvijek idemo tamo gdje je veća plaća. Bar do nekog iznosa nakon kojeg i neki drugi faktori postaju bitni. Nije radnike u većim gradovima zaštitio nikakav zakon o radu i neradne nedjelje nego zakon tržišta u kojem je u zadnje vrijeme bio manjak radne snage pa su skočila primanja, uredili se radni sati, stvorile božićnice, uskrsnice, nagrade za prekovremeni rad itd...
Svakim smanjenjem i zabranom rada će biti manje potrebe za radnicima, više nezaposlenih i radnici će biti u lošijoj pregovaračkoj poziciji. Odnosno, bit će ono "ako nećeš ti ima tko hoće.."
Ne mogu se žaliti jer zaista ima ljudi koji su gore prošli, no taj primjer koji sam iznjela me užasno naljutio. Momak iz Trebinja se meni zaista žalio da mu nije plaćen još i obrok, uz stan i dvije tisuće kuna više plaće, to je bilo prije korone. Kome je od lokalaca plaćena stanarina? Da je, možda ne bi trebalo dovoditi ljude sa strane.
A što se korone tiče, izgleda da je kod nas gotova, jer rođendani, babine, i ostalo se bez iznimki održavaju. Jedino u ambulantu opće prakse ne možeš na pregled, već te doktor pogleda kroz prozorsko staklo i šalje dalje.
Slažem se s pojašnjenjem uzroka nastale situacije kako su to objasnile kajsa i betty blue.
Rad nedjeljom...
Evo danas je subota, praznik, kod mene upravo prošli smetlari i ispraznili kontejnere.
Da li su oni manje vrijedni od trgovaca?
Ne, mene trenutno kao trgovca, jako iritira to inzistiranje na slobodnoj nedjelji.
Koliko se inače kod vas često prazne kontejneri? Možda bi se netko bunio da kontejneri stoje puni od petka do ponedjeljka, a to je opet stvar obzira prema njima, da nitko ne iznosi smeće vikendom, ne bi ga se ni trebalo prazniti. Zar u nekim zemljama nema uređeno uz prijetnju globom kojim danom i do koliko sati se iznosi smeće?
Kod nas stoje kontejneri stalno na ulici. Jedino kaj se iznosi svaka dva tjedna su žute vreće za plastiku. One bi isto trebale danas biti odnešene.
Ja živim u kvartu sa zgradama. Tamo gdje su kuće, određeni dan izvezeš kantu pred kuću.
s obzirom na to što sam ja čula o njihovim plaćama, nisu manje vrijedni
Ovo je upravo to, srz problema. A ne nedjelja, kao neki sveti dan.
Kod mene se kontejneri prazne jednom tjedno (grad od 45,000 stanovnika, sad kad bas nema studenata. Inace nas je 60,000.) To vrijedi i za privatne kuce, poslovne prostore i stambene zgrade. Ako imas puno smeca, placas veci kontejner i brines se za njega (izmedju ostalog i tako da ga sakrijes da svi ne moraju gledati u tvoje smece.)
X
Isvetica, da u Njemačkoj postoji globa u vezi količine i odvoza smeća. Šogi platio na počecima života u Njemačkoj jer jadničak nije znao.
Sve one koji rade treba pošteno platiti.
Nedjelju, praznike i blagdane te prekovremene treba i dodatno platiti.
I problema neće biti.
Nije u redu tjerati ljude da rade po 10-12 sati, svetke i petke za minimalac.
To je srž problema.
Bez otvorenih trgovina u svako doba i sve dane u tjednu, se može.
Ali tko želi raditi, neka radi i plati radnike kako spada.
Da je osnovna plaća prodavačima npr. 5000 kn pa da na to idu dodaci za rad u smjenama, nedjeljom, blagdanom, prekovremeni, dodatak na radni staž ... ta plaća bi u konačnici narasla na cca 8000 kn pa i više i vjerujem da se nitko od prodavača ne bi bunio.
Moj muž je mirovinu zaradio na pumpi, u Ini. Tamo su plaće bile odlične i nikad se nitko nije bunio za rad nedjeljom pa i u tri smjene, ovisno o pumpi.
Sve je bilo plaćeno što je bilo odrađeno, uključujući stimulaciju. I na koncu je plaća ispala izuzetno dobra.
I ne, više cijene nisu imale utjecaj na prodaju. Dapače, najviše pive i sokova te cigareta se prodavalo baš nedjeljom i praznicima, a cijene sokova i pive su bile daleko veće nego u trgovačkim lancima.
ja sam jednom iznimno morala raditi na praznik ali mi je sve bilo uredno plaćeno više od 200% više (prekovremeni, praznik i još neki dodatak), na kraju za jedan dan (nekih 10 sati rada) sam dobila skoro 1000 kuna
ali riječ je o stranom vlasniku, imam puno poznatih koji rade u podružnicama stranih firmi i žalosno je da oni u pravilu puno više poštuju prava radnika nego domaći
Mene oko tog rada nedjeljom zapravo najviše nervira to moraliziranje i komentiranje navika drugih ljudi. Neki dan netko na fejsu pita je l radi plac u subotu (jučer) i onda komentari da zar je morala biti otvorena trgovina zbog toga u nedjelju, zar će netko umrijeti od gladi i je li moguće da nemaju doma hrane za dva dana... ta totalna neosjetljivost da postoje ljudi i obitelji koji si da, ne mogu kupiti hranu u “društveno prihvatljivom trenutku” - i uopće nemam pojma koji bi to trebao biti? Radnim danom najkasnije do 19h, da prodavačice sve stignu do 20h počistiti? Ako dućan radi do 21 ili do 22, tko normalan ide tada u dućan? I obavezno najkasnije u subotu do 14h pa da ni subota popodne ne bude radna.
Pa onda pitanje, kako se moglo nekad? Pa mislim da nekad nije bilo toliko puno ljudi koji su radili toliko puno... hrpa ljudi danas u mnogim djelatnostima radi daleko više od 8 sati... zamislite da je u obitelji otac gradevinac, a majka računovođa u nekom gadnom mjesecu u godini... ako nemaju treću osobu, ovi dvoje mogu u trgovinu samo u “nedoba”. Danas su ljudi puno aktivniji, imaš širi društveni krug, kupuješ više poklona za rođendane i krštenja, i to što sam ja zadnjih 2-3 tjedna radila po 10-12 sati u svom uredu svaki dan u tjednu ovaj u dućanu kojem sam došla u nedjelju ujutro to ne vidi. On misli da ja radim od 8 do 16, pa mi se poslije do nedjelje ne ide po poklon...
Puno više djece ide na aktivnosti nego nekad, što znači da s vremena na vrijeme trebaš po neki dres, triko, papuče, opremu... puno se više od svih očekuje, npr. uciteljica ti da zadatak da napraviš projekt sa stvarima koje nemaš doma, kad ćeš po to sve stići...?
Nekad mi se čini kao da živim u nekom drugom svemiru... npr. kad mi mama iz razreda kaže “ako su se ljudi snašli za vrijeme štrajka, i za vrijeme korone, i inače za vrijeme ljetnih praznika, zašto su sad poslali djecu u školu, zar se nisu mogli snaći i još tih 5 tjedana da djeca ne idu u školu?”. Ono, ostaneš bez komentara...
Ili kad ti teta u vrticu prije dva dana kaže da te moli raspored kad dijete neće dolaziti preko ljeta, jer oni moraju napraviti plan godišnjih, a ti gledaš i ne vjeruješ. I objašnjavaš joj da je tebi poslodavac već uzeo puno dana godišnjeg za vrijeme korone i nismo sigurni hoćemo li preko ljeta na GO. I ne znaš tko je lud, ti ili ona kojoj je ostalo 2 mjeseca godišnjeg...
I naravno da znam da ovo što se meni događa (neplaćeni prekovremeni i oduzeti godišnji) je pravno gledano loša stvar, ali ja si ju sama sebi kompenziram svojom plaćom i drugim uvjetima rada koje imam. I sigurna sam da bi tako i trgovac da umjesto 3.000 kn dobije 8.000 kn.
No, s obzirom da dobije 3.000 svi ostali koji rade ko mazge i iz ovog ili onog razloga jure na sve strane, moraju još paziti i na to da ne uvrijede trgovačke moralne vertikale jer su došli u krivi sat kupiti hranu ili čestitku za krštenje.
Pri čemu svatko ima visoka očekivanja od svih mogućih službi, pa ti zbilja nije problem što tele operatera možeš nazvati 0-24, 24/7. Ili što ti banka ima info telefon koji 7 dana u tjednu radi od 7 do 21?
Totalno je kriva percepcija da samo dežurne službe i turizam/ugostiteljstvo/zabava rade nedjeljom, sve i svašta radi nedjeljom da bismo imali svijet kakav želimo imati. Kad bi sve stalo u petak u 16h ili u subotu u 14h, onda bismo mi još uvijek živjeli u socijalizmu. A to nam se nije sviđalo.
Meni se u socijalizmu jako sviđalo.
Bilo je sve normalnije nego sada.
Radnik je bio zaštićen i poštivan.
Danas, kad je radnik postao djelatnik, nema ni prava, ni zaštite i radi od do bez plaće.
Slažem se s Tanči
I pitanje kako u drugim zemljama ljudi izdrže cijeli vikend bez dućana?
Posljednje uređivanje od jelena.O : 31.05.2020. at 09:43
Jelena o, otkuda ti informacija da su u drugim zemljama zatvoreni svi dućani nedjeljom?
A jesmo li kao društvo mogli ekonomski opstati u socijalizmu? Na čemu se temeljilo gospodarstvo?
Ja se slažem da se radnicka prava bezobrazno krše, pogotovo onih u trgovini.
Ali svi mi moramo biti svjesni da smo i sami odgovorni što se svijet samo vrti i ne zaustavlja i što je sve svima stalno i uvijek dostupno jer svi očekujemo da je. Trgovina je samo jedna od mnogo stvari koje želimo konzumirati, ima hrpa toga što se ne bi vrtilo da se u tim djelatnostima radi manje nego se radi.
Posljednje uređivanje od Bubilo Bubich : 31.05.2020. at 10:10
Proizvodnja, građevina i turizam.
Poprilično sam stara da se itekako sjećam uspjeha naših Ingre, Dalekovoda, Industrogradnje, Tenmpa...po Iraku, Libiji, Rusiji...
Končar, Jedinstvo, Đuro Đaković, Chromos, Sljeme/Zagrepčanka, Munja, Nik, Kamensko, Naprijed, Badel, Vesna, Savremena žena, Kraš, ledo, Dukat, Klara, Podravka, sva brodogradilišta, RIZ itd.itd.itd
Svi nabrojani i mnogi, mnogi drugi su radili i izvozili.
RIZ je, primjerice, Japancima prodavao odašiljače i montirao ih.
Dakle prodvali su i propizvod i pamet. Japancima!
A sada?
Na čemu se sada temelji gospodarstvo?
Što se proizvodi u Hrvatskoj?
Postoji li još koji značajniji hotel da je u hrvatskom vlasništvu?
Banka? (osim HPB)
Tele operateri?
Itd
Sve stranci pokupovali i otpustili ljude.
A mi sada uvozimo ko manijaci.
Sve.
I dižemo kredite i zadužujemo se.
Dokle?
To je gospodarstvo?
Ovo je kod nas divlji kapizalizam.
Ali u teoriji kapitalizam je taj koji osigurava gospodarski rast i donosi materijalno blagostanje ljudima…
Dovoljno sam mlada da se ne sjećam… a ekonomski pokazatelji? Rast BDP-a? Ovo-ono po glavi stanovnika? Opće blagostanje? Zašto su onda sve zemlje istočnog bloka ekonomski bile u banani ako je to društveno-gospodarsko uređenje bilo prikladno?
Posljednje uređivanje od Bubilo Bubich : 31.05.2020. at 10:28
Vidiš, ja nisam takva.
Niti sam jučer bila u dućanu, a ne idem ni danas.
Dok mnogi idu samo zato jer mogu, ne zato jer trebaju nešto.
Ista stvar je i s doktorima.
Mia Begović deset dana nije imala stolicu i baš se deseti dan sjetila otići na HItnu u Vinogradsku.
Zašto? Zašto nije išla kod svog LOM-a?
Pa zato jer može.
Isto tako pljuje doktoricu po društvenim mrežama i proziva ju imenom i prezimenom jer može.
Doktorica joj je kriva što ona ne vodi brigu o svom tijelu i što nakon deset dana bez stolice očekuje čudo na hitnoj.
Eto, meni to nije normalno.
Da ljudi rade neke stvari samo zato jer mogu.
A to što svi imamo najnovije tenisice i moderno smo obučeni, to nije "očekujem sve i sada odmah"? Tko proizvede i dostavi te tenisice iz Kine? To što nitko nema izrast, i svi imaju lijepe nokte, ta oprema za frizere i kozmetičare je narasla u njihovom vrtu ispred kuće? To što sad tipkaš na nečemu i imaš internet vezu u nedjelju ujutro? Ili na TV-u ima 1000 programa koje možeš izvrtiti? Svi portali su objavili vijesti i zabavne sadržaje…
Nije svježi kruh nedjeljom samo ono što čini razliku.
Svatko od nas u ovom trenutku na sebi ima ili drži u rukama ili na metar od njega stoji nešto što ima samo zato jer mnoge djelatnosti na svijetu rade 24/7.
Bubuli,Ovo je kod nas divlji kapizalizam
Ali u teoriji kapitalizam je taj koji osigurava gospodarski rast i donosi materijalno blagostanje ljudima…
Dovoljno sam mlada da se ne sjećam… a ekonomski pokazatelji? Rast BDP-a? Ovo-ono po glavi stanovnika? Opće blagostanje? Zašto su onda sve zemlje istočnog bloka ekonomski bile u banani ako je to društveno-gospodarsko uređenje bilo prikladno?
ja za druge zemlje ne znam.
Ja sam živjela u Jugoslaviji.
I meni je bilo dobro i mojim roditeljima.
Nitko nam ništa nije branio. Posla je bilo i plaće su bile super.
Moj pokojni otac je radio u Chromosu kao šef pogona pigmenata. Sve što su proizveli su izvozili. Tada, osamdesetih, je imao plaću u protuvrijednosti 4000 DM, a to ti je kao danas 4000 eur. Nije bio u KP i nije bio politički angažiran isto tako nije imao poznate roditelje. Bio je najobičniji šljaker koji je došao u Zagreb, upisao večernju školu, završio i napredovao u tvornici u skladu sa svojim sposobnostima. Dobio je i trosobni stan, a kad su nona i nono došli živjeti k nama, nudili su mu ogromni dvoetažni stan u Španskom koji je on odbio radi kolege koji je imao petero djece i bolesne bubrege. Oni bi dobili naš stan da smo mi otišli u Špansko, a moj tata je rekao ne. Neka ide mlada obitelj u veći stan, a mi ćemo se stisnuti i tako je i bilo.
Opće blagostanje?
Da, bilo je tada.
Sada sigurno ne.
Tada su žene išle u mirovinu sa 50 godina.
Ja sad imam 51 i radim, a prve uvjete imam tek za 11 godina pa tko živ tko zdrav do tada.
Dvaput sam bila tehnološki višak od devedesetih na ovamo...
Muka mi je od takvog "blagostanja"
Da, šteta što nije moglo potrajati. Baš se pitam zašto nije moglo.
Ja tebe fakat ne kužim.
Niti imam najnovije tenisice, izrast si farbam sama, a nokte u životu nisam radila i neću. Imam svoje i zadovoljna sam s njima.
Računalo je mogla i tvornicva Tesla napraviti ili ona koju je preuzeo Siemens (ne mogu se sjetiti kak se prije zvala)
Sve što jednoj državici od 4,5 milijuna stanovnika treba smo mogli sami proizvesti i kvalitetnije sto puta od kine.
U Jugoslaviji sam nosila tenisice od Viko Varaždin, oni su radili i za Adidas i ove današnje Adidaske su zapravo retro model od prije 40 goddina.
Cipele je radila Astra, danas je Kaptol centar tamo.
Itd.
Nie treba nama uvoz i Kina da bi imali sve.
Treba nam pametno vodstvo.
Jer tko bi zatvorio Imunološki da je pametan?
Ne možeš mjeriti cijelo društvo po sebi.
Zašto su onda za vrijeme korone toliki zatvoriti vrata, i toliki ljudi dobili otkaze ako nikome ništa ne treba i nitko ništa ne koristi i nitko nikad ne ide u trgovinu između petka popodne i nedjelje ujutro.
Ako ti ne ideš frizeru ili na nokte, ide masa drugih ljudi i zato u svakom kvartu ima po nekoliko salona koji rade. Za njihov rad je potrebna masa proizvoda koje netko proizvede tako da radi u nekoj tvornici svih 7 dana u 3 smjene, a onda ih netko doveze s drugog kraja svijeta i istovari u svako doba dana i noći da bi netko mogao doći na frizuru
Samo želim reći da je svatko tko koristi blagodati modernog doba licemjeran ako proziva nekog drugog samo zbog činjenice da u nedjelju nije kupio kruh.
Meni je skroz svjejedno kad trgovine rade ili ne rade. Neka urede to kako god žele, prilagodit ću se kao sto se prilagodim i radnom vremenu općine.
Ali to moraliziranje oko toga je totalno bezveze.
htjela sam napisati ovo, potpuno se slažem
tko hoće raditi, neka radi i neka za svoj rad bude adekvatno plaćen
Ukoliko netko smatra da je rad nedjeljom los, mislim da je sasvim svejedno bori li se covjek prvo za prava lokalne blagajnice, ili za prava radnika u Kini (tj. zemlji s tvornicama). Cak mi je i blize borit se za prava onih koji su nam blizi - a i u tudjoj zemlji je tesko mijenjati situaciju, lakse je u svojoj (mozda).
I ja smatram da nije toliki problem u radu nedjeljom koliki u iskoristavanju radnika i nepostivanju zakona o radu koji (koliko shvacam) nije uopce toliko los.
Drzava je ta koja bi trebala osigurati da se zakon postuje. Nije mi isprika ovo prebacivanje odgovornosti na radnike. Tipa inspektor dodje, radnici kazu da je sve ok, inspektor ode ca... neka inspektor dodje, lijepo se sakrije u grmlje (malo pretjerujem, sigurno se moze i drugacije), biljezi kad je tko dosao i otisao, je li imao slobodni dan ili nije... pa onda ima dokaze neovisne o izjavama preplasenih radnika. Jasno mi je da to moze imati i negativne posljedice na mala poduzeca koja mozda i nemaju novaca da adekvatno plate radnike/prodavace... Ali prvi posao drzave bi trebao biti da osigura da se zakoni postuju.
Ja sam dva mjeseca bila doma. Na minimalcu.
Jer je firma naslonjena na turizam i ugostiteljstvo i sve je stalo.
I preživjela sam.
Sutra je plaća, a ja još imam na računu 1500 kn. Od dobivenih 4000 kn. Ne koristim minus, ni kreditne kartice.
Znači da se može. I nismo bili gladni, režije smo platili i otišli smo na Plitvice i registrirali auto prije dva tjedna. Sve za keš. Za auto je uštedio muž kroz par mjeseci (ima penziju 4400 kn) a ostalo sam financirala ja. Još su mi i podstanari otišli pa sam i za drugi stan platila režije.
Ali ja ne hodam frizeru jer ne dam 1000 kn pa i više za farbanje ili pramenove, 250 kn za šišanje itd
Za razliku od mnogih ovdje prisutnih koji zarađuju daleko više od mene pa i troše tako.
Tako da mjerenje nečega po odlascima frizeru ili na plastične nokte je totalno deplasirano.
Tanci, opet mjeriš svijet po sebi. Ekonomija funkcionira po zakonu velikih brojeva. To sto ti nisi potrošila te novce jer ih nisi ni imala znači da netko drugi nije dobio plaću jer nitko nije kupio njegov proizvod ili uslugu. I nitko nije ništa uplatio u državnu blagajnu pa se država dodatno zadužila.
Nitko ne razmatra onu izjavu da će 5000 radnika dobiti otkaz ako zatvore trgovine nedjeljom? Možda je skroz točna, možda nije, ali sigurno ima nešto u njoj. Trgovina nedjeljom nije samo to je li netko jede svježi kruh ili ne.
Ti zbilja vjeruješ u ovo?
A ti zbilja sumnjaš u to, s obzirom da si ga i ti skoro dobila pred koji mjesec?
Ja ne sumnjam, ja znam da to nije istina.
Skoro je krava jajce snesla. Ja ne radim u trgovini.
I ja bih drugi posao našla za tren jer imam odlične preporuke.
(trenutno imam dvije odlične ponude za prelazak na stolu, ali ostajem gdje jesam)
U trgovinama nema viška radnika, samo manjka.
Iz prve ruke znam da Spar i Kaufland zapošljavaju penziće na 4 sata pa im oni rade i duže (ne znam jel se to smije?)
I studente.
Stalno zaposlene možeš izbrojati na prste jedne ruke i to u dućanima velikim kao nogometno igralište.
U jeku najžešće korona krize zaprešički Kaufland je telefonski zvao studente i nagovarao da dođu raditi jer nema tko.
I? Kako onda 5000 ljudi viška? Odakle?
To su čiste laži i propaganda samo da se vrati rad nedjeljom i trgovci zajaše još malo više i sve za 3000 kn.
Posljednje uređivanje od Tanči : 31.05.2020. at 12:34
Naravno da bi radnici dobili otkaze u tom slučaju. Pa i rade zato što postoje ljudske potrebe za tim proizvodima/uslugama koje oni ispunjavaju, a ne zato što ne postoje. Napravljeno je i dosta ekonomskih analiza i svaka je pokazala upravo to - otkaze.
Naše se gospodarstvo bazira na potrošnji, novac cirkulira, pdv se slijeva u proračun iz čega idu plaće svima na proračunu koji opet troše.... i tako u krug. Kad se ograniči potrošnja manje novca cirkulira ... i manje i manje. Firme režu troškove da bi opstale, radnicimostaju bez posla i opet se potrošnja smanjuje. Naravno da će zbog ograničenja rada trgovina hrpa ljudi ostati bez posla, to se očito već dogodilo.
Moj sin je prošlo ljeto radio u jednom trgovačkom lancu i sad ih je zvao da se raspita za ovo ljeto. Rekli su mu da uopće zasad ne planiraju uzimati učenike i studente jer su dosta ljudi morali otpustiti pa će u slučaju potrebe prvo zvati njih.
I btw. on je obožavao raditi nedjeljom i praznicima jer mu je bilo 40% više plaćeno pa je radio sve praznike u lanjskom lipnju.
Moj muž radi i praznicima i vikendima, eto baš i jučer i danas, toliko o obiteljskom vikendu. Ali kad je birao zanimanje znao je da to ide u paketu i nije požalio ni nakon 35 godina i puno propuštenih obiteljskih blagdana i događanja jer voli svoj posao i pošteno mu je plaćeno.
Pišem sve ovo da još jednom naglasim koliko mi je gadljivo to politiziranje obiteljske katoličke neradne nedjeljedaj ljudima pare i dostojanstvo umjesto toga.
Tko je zaboravio, evo malo podataka iz Jugoslavije:
Jugoslavija je sedamdesetih krenula u snažan razvojni ciklus, i krenula se zaduživati. Na početku velikoga zaduženja Jugoslavije cijena kapitala bila je povoljna. Na svjetskomu tržištu novca kamatna se stopa kretala: 1975. – 5,8%, 1976. – 5,1%, 1977. – 5,5%. Dotad su dugovi Jugoslavije narasli na devet i pol milijardi dolara.
No, potkraj 1978. godine zbio se radikalni preokret na tržištu novca i kapitala. Vlada SAD-a promijenila je monetarnu politiku zadržavši i dalje kontrolu nad emisijom novca, a ispustivši kontrolu nad kamatama koje su u 1978. skočile na 8,8%, u 1979. na 12,1%, u 1980. na 14,2%, a u 1981. na lihvarskih 16,8%, dakle, cijena se novca Jugoslaviji povećala gotovo trostruko. Istovremeno, dugovi su rasli: 1977. – 9,540 milijardi dolara, 1978. – 11,833 milijardi, 1979. – 14,952 milijardi, 1980. – 18,395 milijardi, 1981. – 20,804 milijardi dolara; dakle, u godinama vrtoglavoga skoka kamata nominalni dug se više nego udvostručio, a u markama učetverostručio.
Istodobno je inflacija 1981. dosegla 45%, i krenula u nezadrživ rast koji je do Markovića narastao na preko 1000% godišnje, doprinoseći osjećaju bijede i beznađa. S tržišta je nestala skoro sva uvozna roba, zemlja nije bila u stanju plaćati uvoz nafte, opreme i sirovina, nastali su prekidi u proizvodnji, počelo se s mjerama poput vožnje par nepar i bonova za gorivo – nastupila je ekonomska kriza koja će trajati do raspada Jugoslavije.
Potkraj 1979, uoči izbijanja krize, savezna vlada je odlučila devalvirati dinar za oko 30% kako bi stimulirala izvoz, a poskupila uvoz kao odgovor na katastrofalni trgovinski deficit i goleme otplate dugova. Smrtno bolesni Tito nije odobrio devalvaciju jer je smatrao da to škodi ugledu zemlje, pa je, prema Bilandžiću, rekao delegaciji savezne vlade: “Lako je vama devalvirati. To se može i s pola mozga, a gdje vam je bila pamet da ste dopustili da do toga uopće dođe.”
Mjesec dana nakon Titove smrti, u lipnju 1980., savezna vlada je devalvirala dinar za 30%, a zatim će se devalvacije redati jedna za drugom sve do raspada Jugoslavije.
1983. Jugoslavija je službeno bankrotirala, iako to nikad svojim građanima nije objavila (no objavili su drugi), te prestala plaćati sve obaveze prema inozemstvu, što je rezultiralo golemim nestašicama.
Jugo*sla*vija je, dakle, 1991. godinu doče*kala s oko 20 mili*jardi dolara duga. Njen dug se prodavao za 30 centi za dolar, dakle smatrao se nenaplativim. Pret*hodno joj je Među*na*rodni mone*tarni fond uma*njio dug za 1.8 mili*jardi jer zemlja jed*no*stavno nije imala sred*stava za vra*ća*nje ni kamata, a kamoli glav*nice. Usto je SAD, u očajničkom pokušaju da spriječi rat i raspad države, Markoviću dala besporvratno oko 3,5 milijardi dolara kako bi stabilizirao dinar, no taj novac se istopio u šest mjeseci. Ovom je pret*ho*dilo neko*liko desetljeća izgrad*nje eko*no*mije čija je struktura bila takva da joj je opsta*nak zavi*sio baš od stal*nog pove*ća*nja vanjskog duga! Upravo suprotno danas popularnim mitovima, ekonomija Jugoslavije nije bila zasnovana na dobiti industrije – nje nije bilo, naprotiv, cjelokupna industrija Jugoslavije je radila s gubitkom, već isključivo na zaduživanju, deviznim doznakama radnika u inozemstvu i turizmu.
Gra*fi*kon pri*ka*zuje ukupni dug Jugo*sla*vije od 1961. do 1980. i liniju kojom se može aprok*si*mi*rati trend kre*ta*nja ukup*nog duga, koji je eksponencijalan! Po ovom trendu, ukupni dug se uve*ća*vao za oko 17.6% svake godine u tom dva*de*set*go*di*šnjem peri*odu. Da se se taj tempo rasta nasta*vio i nakon 1980., ukupni dug bivše SFRJ bi danas izno*sio nevjerojatnih 6 tisuća mili*jardi dolara. Ukupni godi*šnji bruto domaći pro*i*zvod (BDP) svih biv*ših jugo*slo*ven*skih repu*blika danas iznosi ukupno oko 200 mili*jardi dolara, a ukupan dug oko 140 milijardi. Ovo jasno govori da je rast duga kakav je bio između 1961. i 1980. bio jed*no*stavno neodrživ. Tito je, reklo bi se, ipak umro na vrijeme.
Jugoslavija je izvozila i imala snažnu industriju
Je, ali u bajkama. Industrija je zapravo bila potemkinovo selo. Ako pogle*damo uku*pan jugo*slo*ven*ski trgo*vin*ski defi*cit tokom sedam*de*se*tih godina pro*šlog stoljeća, vidimo da on ubr*zano raste između 1970. i 1980., unatoč brojnim ograničenjima uvoza i ogromnim carinama.
U brojkama, to je izgledalo ovako: Trgovinski deficit – dakle razlika uvoza i izvoza – je 1977. iznosio 4.4 milijarde dolara, 1978. 4.3 milijarde, 1979. 7.2 milijardi; pokrivenost pak uvoza izvozom padala je: sa 66,2% u 1976. na 54,6% u 1977. i na 48,5% u 1979. Danas je ta razlika čak i nešto manja, i to službeno. Neslužbeno, deficit je, kad se doda sitni prekogranični šverc, bio i osjetno veći. U Jugoslaviji su svi nešto sitno švercali – kavu iz Graza, traperice iz Trsta, računala čiji je uvoz bio zabranjen. Savezna vlada se protiv toga pokušala boriti zabranama uvoza, obaveznim depozitom za odlaske u inozemstvo… bez uspjeha.
Jedan dio te razlike bio je, kako sam već naveo, pokri*ven dozna*kama emi*gra*nata. Na pri*mjer, ukupne doznake emi*gra*nata su 1971. izno*sile 1.3 mili*jarde dolara, a 1972. 2.1 mili*jardu. Ipak, pri*ljev strane valute kroz kre*dite i doznake emi*gra*nata nije bio dovoljan da pokrije sav trgo*vin*ski defi*cit i spriječi odljev deviza iz Jugo*sla*vije.
Ekonomska kriza osamdesetih je otkrila svu bijedu ekonomskog sustava Jugoslavije. Indikator vrlo niske izvozne snage privede je podatak da je 1978. izvoz po glavi stanovnika bio svega 259 dolara, dok je u Grčkoj bio 362, u Španjolskoj 358, Italiji 987, Austriji 1.628 itd.
Standard je pao u razdoblju 1979-1984 34%, a mirovine čak 40%, investicije su smanjene s 34% društvenog proizvoda u 1980. na 29,6% u 1981, na 27,2% u 1982, na 23,2% u 1983. i na oko 19,5% u 1984. i početkom 1985.
I za kraj: godišnji gubici poduzeća u Jugoslaviji su iznosili, 1989. godine, 15% BDP-a!. Toliko o tome da je Jugoslavija živjela od industrije. U stvari, industrija je živjela od gastarbajtera i turizma…. a najviše od stranih kredita. U posljednjoj fazi Jugoslavije, kad zaduživanje više nije bilo moguće, prešlo se na inflatorno financiranje gubitaka, tj. tiskalo se sve više novčanica kako bi se isplatile plaće, što jasno nije riješilo ništa, osim što je onemog ućilo regularno poslovanje i razvilo crno tržište do neslućenih razmjera.
... a onda je i kolabirao bankarski sustav kao šećer na kraju.
Ja sam stara i dobro pamtim pa se Juge jasno sjećam.
I ja. I ne kužim te hvalospjeve. Pa to zaduživanje je opće poznata stvar.
A kad se samo sjetim "poniženja" kad nisi mogao doći do uložaka. No moja praktična mama je bila " pionirka" platnenih. Pa svih drugih nestašica. Ma joj, svega je bilo. Idnosno nije bilo.
Zbog tog doba i dan danas osjećam nelagodu svaki, ali baš svaki put kad prelazim granicu. Nije bitno s kojom zemljom.
A gdje je onih milijun i pol radnika na vječnom privremenom radu u inozemstvu? Sigurno su otišli van jer su imali super posao od kojeg su odlično živjeli.
O našoj hrvatskoj "ekonomiji" i 30-godišnjem rodijačkom kapitalizmu mislim sve najgore, ali uzdizanje Juge u nebesa nema nikakvog smisla.
Imao je i moj tata odličnu inženjersku (rukovodeću) plaću, a iznajmljivali smo i sobe turistima, pa svejedno nisam nosom promolila iz države do studentskih dana dok su se moji prijatelji, čiji su roditelji radili po raznim inozemnim predstavništvima naših firmi, naputovali, igrali Barbikama i imali Lee traperice i pernice na kat
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
