Drage forumašice,
nedavno sam se zajedno s još jednom mamom našla u nezgodnoj situaciji, a problem još uvije ktraje. Naime, svakodnevni smo posjetioci parkića iza zgrade, uz još desetke dječice i mama iz kvarta. Problem se javio kad se u parku pojavio dječak B. (4g) sa svojom mamom. Mali je (Bože oprosti) pravi vrag- tuče nam djecu, psuje, svađa se... a njegova mama "Nemoj, sine! Molim te, nemoj" - onako umilnim glasom dok on čupa moju curicu ili se belji bakici od 65 g. Nekoliko puta smo muž ili ja onako pristojno intervenirali, ali bezuspješno, jer majka je ta koja mora utjecati na dijete, a njoj je glavno doći u park, zapaliti cigaretu i malo protračati.
Moja curica je naučila čitav niz gluposti od B. Nisam samo ja ta koja se žali, još jedna mama kaže da više neće puštati svoje dijete blizu njega. Nemam pojma kako da izbjegnem neugodnosti a da napravim nekakav rez. Što je najgore moja ga Megi voli i stalno ide za njim, a on njoj svako malo "Glupačo!" -a njoj ni na kraj pameti da mu odvrati, nego krene objašnjavati ono čime joj mi doma "ispiremo mozak" -"Ne smiješ to govoriti. To ti je jako ružno. Nitko te neće voljeti, niti biti tvoj prijatelji. Isusek će biti tužan... itd..." On je na to gleda kao da je pala s Marsa, a njegova mama ništa ne kuži, ili se pravi da ne kuži.
Prije dva dana ju je namjerno bacio s bicikla, na što smo se demonstrativno pokupili iz parka. Možda smo trebali reagirati na drugi način, ali bili smo u šoku zbog pada i nije nam se dalo raspravljati.
Mislim da niti ne bi bilo efekta, žena mi djeluje "tvrdo" za bilo kakve savjete, pa bismo još mi ispali provocirani. Uostalom, ne da mi se ulaziti u sukob s nekim koga viđam svaki dan. Kako da uvjerim svoje dijete da B. "loše utječe" na nju i da je bolje da se igra s "dobrom djecom"? Reći otvoreno B. mami da joj je dijete nemoguće?