Evo na prijavak još jednog tandema...mama mora priznati da trenutno i nije previše oduševljena, prvih par dana smo uživali, ali sad mi je postalo prenaporno, tako da sam prvi put u 37 mjeseci dojenja koji su iza nas poželjela prestati dojiti Marka (ali s oooogromno grižnjom savjesti). Nadam se da se radi o prolaznoj krizi, jer zapravo ne mogu zamisliti da ga više ne dojim.
Uglavnom, po danu ne razmišljam previše o tome, dam mu kad zatraži i svi zadovoljni, ali noć me ubija... obadvoje se bude više puta, tako da se cijelu noć samo vrtim ulijevo prema M., pa udesno prema L. i obično uvijek netko čeka red popraćen plačom. I tako cijelu noć...ma baš me uhvatila kriza Nadam se da će brzo sve sjesti na svoje mjesto...