Znači, došla sam se požaliti na ovaj forum. Već satima plačem, zbog onoga što mi je muž noćas učinio. Jednostavno ne mogu vjerovati. Znači, otkad sam trudna uglavnom trpim verbalno zlostavljanje od muža, a danas me gurnuo na rub stola i pala sam na pod. Nakon toga je nastavio razbijati po kući i otišao kod roditelja. Sad vidim da sam bila naivna kad sam mislila da će se on promijeniti. Uvijek je bio sklon nasilju, a ja sam imala strašno nisko samopouzdanje, zbog zlostavljanja koje sam doživjela u školi. Toliko mi je palo samopouzdanje, da sam bila presretna što me on želi jer je izgledao dobro.
On nikad nije radio i većinom je živio na moj račun, tj. na račun mojih roditelja. Moji su otišli u penziju, pa sam ga molila da se zaposli i da nam hzzo naknada nije dovoljna da svi od toga živimo i tad je počeo i njegov bijes.
On ne radi ništa i ne želi spremati po kući i ništa mi pomagati. Da mi nešto pomogne ga moram moliti unaprijed. Ovih par dana sam ga uspjela namoliti da napokon posisa stan, jer mi je doktor preporučio mirovanje i da mi netko pomogne s tim radnjama. Zadnji put kad je morao usisavati, me vrijeđao kao nitko i psovao je par sati.
Mislila sam da će sve krenuti na bolje sad, kad je on napokon prihvatio da mi 15ak minuta dnevno pomaže u kućanskim poslovima, ali kad sam ga stala moliti da se zaposli ( ja sam mu slala Cv-e) onda je poludio i nasrnuo na mene i fizički. Do tad je bilo samo verbalno vrijeđanje svake noći.
Zatekla sam samu sebe kako se bojim hodati po stanu i da mi je u tijelu konstantan strah i stres i bol u trbuhu od njegovih slijedećih ispada na mene.
Noćas je potrgao portafon i bacao druge stvari.
Ja sam se nakon svega ovoga odlučila jednostavno maknuti od njega, jer vidim da mu je slijedeći potez, da me prebije ( ne bi bilo prvi put), pa da ne do bog bude nešto loše s djetetom, tako da vidim da to nema smisla. Ne želi raditi, ne želi pomoći po kući, psuje me i vrijeđa.
Samo se čudim sama sebi, kako sam uspjela spasti na toliko nisku razinu samopouzdanja, da mi je sve to normalno. Valjda i da me gazi, meni bi to bilo normalno.
Inače, nikad u životu nisam imala neku sretnu vezu s nekim i da me netko volio na normalan način i 38 mi je godina. Zato sam dala njemu zadnju priliku i nadala se da postoji ipak neka minimalna šansa, da imam sretnu obitelj.