Jesper Juulov pristup odgoju

[tatek]

dok se cereka, a mala se guti, zaista mi je tesko voljeti ga u takvim trenucima, jednostavno ne podnosim trenutke kad jaci maltretira slabijega.

Zamisli kako gadan osjećaj njega tjera da vas na tako drastičan način pokušava pridobiti da ga razumijete.
Djeca nisu zla. Tvoj Vedran ne cereka se od zlobe. On pokušava vama prenijeti svoju tešku bol. Vedran nije zao, on samo glasno zove upomoć. Nemoj se na njega ljutiti, tj. nemoj ga stalno gledati iz istog kuta. Probaj se zamisliti u njegovim cipelama 24/7, kad situacija još nije zakuhala, kad se nepravda gomila, kad on još guta. Sjeti se da on voli svoju sestru ali mu smetaju zaboravljanja na njega.

Na svjesnoj razini znam da nije zao, ali na instinktivnoj ga dozivljavam kao zlog tu prvu minutu-dvije. Pazim da mi se ne omakne neka prestroga reakcija, ali dozivljaj je taj. Siguran sam da bi moja reakcija bila drugacija da nema tog mog dozivljaja i vjerojatno bih ga lakse smirio, no, kao sto rekoh, usprkos pokusajima da taj osjecaj negiram, on je tu u meni. Nestane nakon 2-3 mirnija dana, no kad zaredaju ispadi tad ga osjecam u dubini kod moje prve reakcije ...
Mislim da bih se rijesio toga da imam koji trenutak za sebe, da ishodam ili izbickliram te negativne osjecaje, no u ovom ritmu posao-kuca-djeca i ponovo ne mogu naci to vrijeme.

[tatek]

Tatek, hoces vjerovati da se kod mene stanje puno puno popravilo otkad sam izbacila kaznjavanje?

mozda ce lakse povjerovati ako i ja kazem isto?
s tim da smo mi to napravili tek nedavno (MM-a sam dugo uvjeravala, i uspjelo je kad je poceo citati JJ-a), a vec se vide pozitivne promjene.
Mislim da su kazne posebno kontraproduktivne kad se radi o svadjama medju djecom, jer narusavaju i taj bratsko-sestrinski odnos, a ne samo odnos roditelj-dijete.

Mi smo ih vec dosta srezali prema prijasnjem stanju, a vjerujem da cemo ici u tome i dalje ...

[Zorana]

A zakaj, sto posto potpisujem.

[a zakaj]

Sjeti se da on voli svoju sestru ali mu smetaju zaboravljanja na njega.

samo da malo obranim tateka, pa idem na pauzu
Ako je tatekova obitelj fakat klon nase obitelji (ko sto mi se cesto cini) - onda mislim da umjesto njega mogu reci: kolicina energije koju mi ulazemo u starije dijete je daleko, daleko veca od one koju ulazemo u mladje. Zapravo, kao roditelji puno cesce zapostavljamo mladje (dobro, osim vremena za cicanje), jer je s mladjim LAKSE. Samo sto sa starijim nekad ne znamo KAKO!

obratite paznju na to da se skoro svi Tatekovi postovi odnose na probleme s Vedranom! Ocito je da se na Vedrana ne zaboravlja, samo sto je s Vedranom puno TEZE.
Tatek, jesam li u pravu?

[mendula]

Pazim da mi se ne omakne neka prestroga reakcija, ali dozivljaj je taj. Siguran sam da bi moja reakcija bila drugacija da nema tog mog dozivljaja i vjerojatno bih ga lakse smirio, no, kao sto rekoh, usprkos pokusajima da taj osjecaj negiram, on je tu u meni. Nestane nakon 2-3 mirnija dana, no kad zaredaju ispadi tad ga osjecam u dubini kod moje prve reakcije ...
Mislim da bih se rijesio toga da imam koji trenutak za sebe, da ishodam ili izbickliram te negativne osjecaje, no u ovom ritmu posao-kuca-djeca i ponovo ne mogu naci to vrijeme.

Nemoj taj osjećaj pokušati negirati, osjećaji se ne daju. Iskoče u obliku prestroge reakcije. Ili, ako koristiš puno energije da ih zatomiš, eto ti psihosomatskog problema.
Promijeni mjesto s kojeg gledaš, uđi u Vedrana i doživljavaj s njim.

[tatek]

Sjeti se da on voli svoju sestru ali mu smetaju zaboravljanja na njega.

samo da malo obranim tateka, pa idem na pauzu
Ako je tatekova obitelj fakat klon nase obitelji (ko sto mi se cesto cini) - onda mislim da umjesto njega mogu reci: kolicina energije koju mi ulazemo u starije dijete je daleko, daleko veca od one koju ulazemo u mladje. Zapravo, kao roditelji puno cesce zapostavljamo mladje (dobro, osim vremena za cicanje), jer je s mladjim LAKSE. Samo sto sa starijim nekad ne znamo KAKO!

obratite paznju na to da se skoro svi Tatekovi postovi odnose na probleme s Vedranom! Ocito je da se na Vedrana ne zaboravlja, samo sto je s Vedranom puno TEZE.
Tatek, jesam li u pravu?

U pravu si od rijeci do rijeci!

A psihosomatski problemi - naravno da ih imam, upravo od vremena kad su stigla djeca ... :/

[mendula]

kolicina energije koju mi ulazemo u starije dijete je daleko, daleko veca od one koju ulazemo u mladje. Zapravo, kao roditelji puno cesce zapostavljamo mladje (dobro, osim vremena za cicanje), jer je s mladjim LAKSE. Samo sto sa starijim nekad ne znamo KAKO!

Ooo, kako poznato...

[VedranaV]

Tatek, mislim da je zbog tvog djetinjstva i odgoja koji si preživio skroz normalno da imaš osjećaj koji imaš kad Vedrana napravi nešto neprihvatljivo. Meni nekad pet puta na dan dođem da namlatim svoje dijete (nisam nikad, da se ne brinete). Uvijek se tada podsjetim da je to zbog zla koje sam ja proživjela i da je to moj problem, a ne njegov, i onda se fokusiram na njega, kojeg doživljavam kao malog čovjeka koji je još iskren i nesputan, kako u dobrom, tako i u onom što interpretiramo kao loše.

Meni se nikako ne sviđa savjet o zafrkavanju u vezi cicanja jer će se potencijalno vratiti ako Zrinka bude veća i još bude htjela dojiti, ne sviđa mi se što se cicanje povezuje s malim bebama jer je prirodno da i veća djeca doje, a mislim i da djeca osjećaju kad im se ruga ili zafrkava na njihov račun, makar ne razumiju riječi.

Da budem "blunt", pa makar i u krivu: iskreno, mislim da očekuješ od Vedrana više nego što on realno može.

[VedranaV]

Odnosno, ne mislim, nego je to moj dojam.

[anchie76]

Slazem se s Vedranom u potpunosti. Kao da pisem o sebi kad citam njen post.

Tatek jesi citao "otrovne roditelje"? Mislim da ce ti pomoci u tome da skuzis zasto reagiras tako kako reagiras..

Ajme, al smo ti sad slozili literature za citanje

[tatek]

Tatek jesi citao "otrovne roditelje"? Mislim da ce ti pomoci u tome da skuzis zasto reagiras tako kako reagiras..

Ajme, al smo ti sad slozili literature za citanje

Vec citao!
(jos su doma, ovih dana vracam vlasniku pa cu tim povodom jos malo prelistati ... )

[a zakaj]

Meni se nikako ne sviđa savjet o zafrkavanju u vezi cicanja jer će se potencijalno vratiti ako Zrinka bude veća i još bude htjela dojiti, ne sviđa mi se što se cicanje povezuje s malim bebama jer je prirodno da i veća djeca doje, a mislim i da djeca osjećaju kad im se ruga ili zafrkava na njihov račun, makar ne razumiju riječi.

ma, nisam to mislila na takav nacin, rugalacki. Nego nesto dobronamjerno i blago. Tonceku je to znalo biti zgodno i djelovalo je dobro. Npr. ona trazi cicu po peti put u sat vremena, dok se pokusavam igrati s njim, i onda ja reagiram u ovom stilu: "Oooo, pa gle ti nju! Opet bi cicala! Pa kaj da radimo, Toncek? Moze jedna cic-pauza?" Body language ukazuje na to da zapravo nemam nis protiv dojenja u tom trenutku. Dotle je cica vec u funkciji, Toncek se smijulji, a i Tonka (s cicom u ustima).

A sto se tice povezivanja dojenja s malim bebama, meni je bilo najprirodnije da Tonceku objasnim cinjenicu da on ne doji, a Tonka da, time sto je ona beba a on veliki decko. Ako ce Tonka s 3 godine jos uvijek dojiti, to se nece promijeniti (trogodisnjakinja ce i inace sedmogodisnjaku biti "beba", dojila ne dojila)

[Vishnja]

Ali iz ovog svega meni nekako naginje na to da se Vedran odnosi prema Zrinki onako kako se vi odnosite prema njemu (nacin na koji vi reagirate u kriticnim situacijama prema njemu, npr. narusavanje njegovog integriteta, on to isto radi prema njoj kad je ljut na nju)

nisam sve stigla da procitam, ali ovo sam zapazila kod nas. sve nepozeljne gestove i recenice koje cinim i izgovaram ivani, a nisam ih svesna, nakon nekog vremena cujem od nje kako ih upucuje sestri.
javicu se opet kad iscitam sve...

[VedranaV]

a zakaj, hvala, sad bolje razumijem što si htjela reći.

[tatek]

Evo vikend update:
J. Juul procitan (u subotu dovrsio "Kompetentno dijete") i, reakao bih, dobrim dijelom apsolviran tj. citao sam ga sa razmisljanjima o nasoj sadasnjoj situaciji (naravno, bit ce tu jos citanja, pogotovo kad me budu interesirale druge stvari). Mislim da je jedna od bitnih cinjenica na koje smo zaboravili one osobne poruke (odnosno JA-poruke, kako ih zovu u nekim drugim knjigama). O tome sam vec citao u jednoj drugoj knjizi (ne sjecam se vise kojoj, mislim da je bilo nesto od tandema Miljkovic/Rijavec) i primjenjivali smo to neko vrijeme s klincima i koliko se sjecam dobro je primljeno ... e, onda smo iz nekog razloga zaboravili na to.
Ja sad krecem s time i nagovaram MZ da to isto ucini (jos nije procitala knjigu) pa da vidimo efekt. Obzirom da imamo vec iskustva s time vjerujem da cemo se dosta brzo snaci, no vidim da me sad na pocetku sve vuce na "ublazavanje" tj. onaj kondicional i neutralni govor za koji J.J. kaze da nije efikasan i da ne odrazava osobni stav. Eto, vidjet cemo ...
Pokusat cemo isto tako ukinuti kazne, odnosno na neki nacin prebaciti odgovornost na Vedrana kod stvari/situacija koje su sad malo problematicne (recimo, jutarnje spremanje). Shopping groznica je osjetno slabija otkako ima svoj tjedni/mjesecni fonda novca i otkako ga dajemo direktno njemu u kasicu pa ga on zaista fizicki vidi. Isto tako, navecer ide lakse na spavanje otkako mu MZ cita pricu, a ne ja (obzirom da je problem da on zeli vise druzenja sa mamom).

Preko vikenda smo imali jedan oduzi ispad kad je maltretirao Zrinku, pokusavao sam prvo rijecima, no nije islo pa sam ga morao fizicki odvojiti (isli smo na izlet pa sam ga iznio iz stana pred haustor) i onda se sam od sebe ohladio. Sebi upisujem plus sto sam bio cijelo vrijeme cool i kontrolirao se, a Vedranu jedan plus sto se nakon izlaska brzo sam ohladio, a minus zato sto ga je zaista obuzeo bijes i kidisao je nekoliko minuta kao da mu zivot ovisi o tome ako udari Zrinku.
No, cim smo sjeli u auto, otisli na izlet, bili tamo satima sa prijateljima ... sve je bilo OK.

Za kraj jedno pitanje svima: da li mislite da je u ovakvoj situaciji bolje klince malo razdvojiti da se situacija smiri pa onda polako povecavati zajednicko vrijeme usporedo sa ansim drugacijim pristupom (osigurava vise mira u kuci, no nije nam cilj da tako dugorocno rjesavamo problem) ili ih pak namjerno drzati vise zajedno pa da tako poticemo rjesavanje te situacije (pa makar kroz sukobe ...)?
Meni se cini da je prvo mozda pametnije (a sigurno i lakse za nas i nase zivce), no rado bih cuo komentare!

[Vishnja]

Za kraj jedno pitanje svima: da li mislite da je u ovakvoj situaciji bolje klince malo razdvojiti da se situacija smiri pa onda polako povecavati zajednicko vrijeme usporedo sa ansim drugacijim pristupom (osigurava vise mira u kuci, no nije nam cilj da tako dugorocno rjesavamo problem) ili ih pak namjerno drzati vise zajedno pa da tako poticemo rjesavanje te situacije (pa makar kroz sukobe ...)?
Meni se cini da je prvo mozda pametnije (a sigurno i lakse za nas i nase zivce), no rado bih cuo komentare!

i ja mislim da je bolje razdvojiti ih, mozda ne samo zato da se sprece sukobi, vec i da bi vedran proveo vise vremena sa mamom (posto izgleda da mu bas to nedostaje). za moju ivanu su bila korisna popodneva koja je provodila samo sa mnom, u setnji i razgovorima. posle toga bi bila daleko tolerantnija prema sestri. zajednistvo je divno, ali mislim da je svakom detetu ipak neophodno da se ,makar i na kratko, oseti kao jedince koje prima stoprocentnu paznju.

[mendula]

Ne bih tako općenito određivala je li bolje zajedno ili odvojeno. Zavisi od situacije. Možda je razdvajanje bolje ako se gleda kao mogućnost da se Vedran u miru druži s mamom (da ih Zrinka ne ometa - gledano iz Vedranovih očiju). Razdvajanje nije dobro ako se koristi kao 'vrijeme kad je Zrinka sigurna od Vedrana'.

[VedranaV]

Tatek, baš mi je bilo super čitati ovo zadnje
Što se tiče jutarnjeg spremanja i pravila – meni je bio jako zgodan savjet psihologinje u Školi za roditelje da odredimo jedan dan u kojem neće biti pravila i da si damo oduška. Kod nas isto baš nema puno pravila (makar sam se iznenadila jednom koliko mi ih je nabrojao, a uopće ih nisam smatrala pravilima), ali mi je baš zgodno zamišljati kako bi izgledale face da npr. jedan dan kažem da je danas takav dan da možemo ići u cipelama po cijeloj kući. Kad sam već kod pravila, ne sjećam se više točno, ali ima ih različitih vrsta. Ona koja su nama najvidljivija su ona koja se odnose na reguliranje ponašanja. Međutim, dobro je imati i drugačija pravila, npr. pravilo što radim kad sam se jako potrudila. Ima još vrsta, nadam se da će netko od psihologa tu uskočiti.

[mendula]

VedranaV, čini mi se da u ovom što si nabrojala ima nekoliko jako zanimljivih tema.
Pojasni malo ovo "pravilo što radim kad sam se jako potrudila". Može možda neki primjer?
I to što kažeš dan kad možemo "ići u cipelama po cijeloj kući". Zvuči jako oslobađajuće i za klince i za velike (da ne moraju stalno paziti i upozoravati :/ ). Što bismo iz tog dana zaključili / izvukli / dobili? Možda ništa, a i to je nešto. A možda bi klinci zaključili da nije strašno ako se zaprlja kauč, tepih i plahte na krevetu - mama će to srediti. Pa bih još duuugo morala crtati svoje granice, naime da mi je to dodatni posao i trošenje vremena na nešto što se ne mora. Ne želim si to priuštiti. Ili imam premalo povjerenja u svoju djecu?

[tatek]

Meni se cini da uvijek ima pravila koja se mogu ukinuti (trajno, privremeno ili na samo jedan dan - recimo da se doruckuje obucen ili da se tusiramo svaki dan) i onih koja se nikako ne mogu/smiju (tu ubrajam to sa cipelama, pranje ruku prije jela ili zuba navecer).
Ukidanje nekog pravila ponekad zaista moze biti oslobadjajuce - nekad sam inzistirao da Vedran nosi svoj ruksacic sa stvarima od auta do vrtica pa je znalo biti pomalo natezanja, sad to vise nikad en postavljam kao pitanje, a on svojevoljno nosi ruksacic 90% vremena, a ostatak uzmem ja i ne pravim problem od toga.

Slicno kao i sa igrackama, te ovo moze, ovo ne i sl. ... Sada postoje samo dva pravila - moze potrositi onaj novac koji dobije (20 kn tjedno subotom + 100 kn mjesecno prvog u mjesecu) na igracke, slatkise ili bilo sto te uvjet da to nije oruzje odnosno igracke tog tipa.

[VedranaV]

Mendula, za ovo prvo ne znam točno, ipak sam o tome slušala prije par godina pa se ne sjećam. Dojam koji mi je ostao je da možemo imati pravila koja nas ograničavaju, sputavaju, ali da nam trebaju i pozitivna, nagrađujuća pravila. Znači, odredim si npr. pravilo da ću si, kad se jako potrudim, uzeti vrijeme i otići napraviti nešto što me veseli (knjiga, kino, izlet, tulum, što već koga veseli). Ali bilo je još tih vrsta pravila.

Za drugo, ja sam dala primjer koji bi meni bio izvediv, naime nemamo tepiha, za kauč i krevet me nije strah jer je za njih pravilo da se na njih ne penje u papučama (doduše, pazila bih da taj dan cipele nisu baš blatnjave i da su na krevetu plahte koje ionako moraju u pranje), a netko drugi si može izabrati nešto sasvim drugo. Cilj svega toga je dati si oduška, kao kad idemo na godišnji pa se otkačimo, ili kao u onoj knjizi za djecu u kojoj su imali sobu za razbijanje i svi su išli tamo kad su si htjeli dati oduška, a sve ostalo su jako čuvali.

[korason]

... ali mislim da je svakom detetu ipak neophodno da se ,makar i na kratko, oseti kao jedince koje prima stoprocentnu paznju.

Vishnja, imam samo jedno dijete pa nisam mjerodavna, ali mi se jako svidja ova recenica i zapamtit cu to za vrijeme kad dodje druga beba!
Kod Juula mi se skoro sve svidja i izgleda lako primjenjivo, samo iznenadila sam se koliko je tesko iskazati one osobne poruke.. koliko smo navikli koristiti neutralan nacin izrazavanja, prestrasno Tatek, slazem se da je to jedna od najvaznijih stvari koje moramo nauciti, i mi radimo na tome...

[tatek]

... ali mislim da je svakom detetu ipak neophodno da se ,makar i na kratko, oseti kao jedince koje prima stoprocentnu paznju.

Vishnja, imam samo jedno dijete pa nisam mjerodavna, ali mi se jako svidja ova recenica i zapamtit cu to za vrijeme kad dodje druga beba!
Kod Juula mi se skoro sve svidja i izgleda lako primjenjivo, samo iznenadila sam se koliko je tesko iskazati one osobne poruke.. koliko smo navikli koristiti neutralan nacin izrazavanja, prestrasno Tatek, slazem se da je to jedna od najvaznijih stvari koje moramo nauciti, i mi radimo na tome...

Situacija sa dvoje i vise djece je bitno razlicita od one sa jednim djetetom, bas sto se tice te paznje. Kod jednog djeteta je u vecini slucajeva moguce da ono ima paznju bar jednog roditelja skoro cijelo vrijeme. Sa vise djece, to postaje nemoguce, jer jednostavno roditelji ne mogu stici zadovoljiti svoje potrebe i osigurati funkcioniranje kucanstva i stalno se baviti djecom.
Meni osobno je ponekad strasno zao sto se ne mogu pozabaviti vise sa Zrinkom (kod mene je tu i faktor jezika, esperanta, kojeg govorim sa njom i kojeg zelim da ona nauci) ... ona nikad nece imati taj osjecaj pune paznje koju je uzivao Vedran 4 godine. A sad treba ta paznja njima oboma ... to je izazov, kako ju dati njima oboma i to na nacin da se covjek dijelom bavi i sa njima posebno, a i sa njima zajedno (tu je problem razlike u starosti i interesima i mogucnostima) ... Neki put mi se to cini kao nemoguca misija ... :/
Mislim, radimo sto i koliko mozemo, a zeljeli bismo vise ... a opet, zelimo zadovoljiti i svoje potrebe ... pa sad ti vidi i uravnotezi sve to. :shock:

[tratincica]

A nisam ja bas tak prokljuvila Juula

Meni to sto Tratincica govori isto ne stima.

Ja osobno sam Juula shvatila drugacije, kao sto Vilma napisa.

1. Da dijete zaista samo odluci kad zeli ici spavati - to sto ce jedan dan ici kasnije spavati samo ce znaciti da ce sljedeci vjerojatno ici ranije (pa i mi odrasli to redovno radimo, ne?). Djete treba pustiti da slijedi signale SVOG tijela.

2. Mi mozemo odrediti djetetu kada MI zelimo da ono ide spavati, tipa: "zelim da se sada ides odmoriti jer meni sada treba odmor", ali u tom slucaju RODITELJI preuzimaju punu odgovornost za sve poslije te izrecene recenice

Flo jesam na dobrom putu?

da se vratim na svoj "prastari" post i pustim tateka malo na miru....

anchie skroz si u pravu. krivo sam se izrazila a ti si to super objasnila. Mogu ga pustiti da slijedi svoje osjecaj da li mu se spava ili ne ili mogu prezeti odgovornost za njegovo spavanje s tim da u tom slucaju ne smijem narusavati njegov integritet govoreci tipa "vidim da si pospan, pa trebas ici spavati" jer bi slala poruku da on sam ne zna prepoznati svoje potrebe. ako zelim da ide spavati jer smatram ipak da je umoran ili da ce ujutro biti cendrav ili nervozan uvece npr. morala bi se izraziti drugacije te preuzimajuci odgovornost reci "zelim da podes spavati jer ..." medutim zatim moram preuzeti i odgovornost za posljedice tipa njegovih protesta i sl. tj po juulu "stetne reakcije" koja moze uslijediti te odgovornost da promjenim odluke i stavove ako vidim da nametanje spavanje vodi destuktivnom sukobu
uglavnom, pustih svoje djete da sam odredi svoj ritam pa je jedan dan spavao popodne a drugi nije, medutim tendencija je vise na izbacivanju popodnevnog spavanja a navecer se sam skupi u krevet u zaspe puno ranije nego kad je spavao popodne.

p.s moja sposobnost verbaliziranja svojih misljenja je nekako osjetno smanjena ali trudim se...ako opet ne stima samo pisite!!!

[tratincica]

htjela sam jos napisati da dok citam juula intezivno prozivljavam epizode iz vlastitog zivota i odgoja. roditelji rastvaljeni, zivila sam s majkom i polubratom mladim 5 god....
uvijek sam bila kriva za sve sto se dogadalo "jer sam starija"...mama se stvarno trudila i radila puno ali je napravila xy pogresaka. brat se razvio u "preodgovorno djete" a ja....ja sam obrnuto suradivala, uvijek bila "problematicna" (ne u skoli ni ponasanjem prema vani nego je ona tako shvacala sve moje pokusaje da ostanem svoja) te prosla tezak bunt u godinama adolescencije...
da je moja mama imala juula ili searsa ili da je barem promislila jednom da su njeni instikti vazniji od uvrijezenih pravila odgoja - imala bi puuno lijepsih sjecanja a manje ovakvih kriticnih i ne bas lijepih
naravno da razmisljam koliko me to koci i danas te se nadam da moj sin nikad nece imati posljedice radi mog odgoja...

[tatek]

Ja se ne dam ...

Meni su JJ-ova zapazanja potpuno u redu i slazem se sa njima, no naravno da postoje problemi sa provodjenjem ...
(koliko vidim, vecina vas koji se javljate na ovaj topic imate manju djecu, i to vecinom po jedno, tako da imate drugacije probleme i drugacija rjesenja nego ja)
U tim situacijama vezanim uz klopu, spavanje i slicno i ja dopustam oboma da sami diktiraju svoj tempo osim kad se on jako kosi sa potrebama njihovim ili ostatka obitelji. Recimo, ne smatram da je dobro da Vedran ide spavati iza 22h jer ce ujutro biti koma sa ustajanjem - bas jucer sam mu jasno i direktno izrazio svoju zelju da ode na spavanje uz obrazlozenje zasto, no nije pokazivao nikakvu zelju da zaista i ode. Da sam ga ostavio takvog, onda bi mi zaspao za stolom ili na podu, neopranih zuba (nakon cokolina) i pun pijeska nakon igranja na igralistu, a to se ne moze tolerirati (kad npr. zaspe u autu za povratka iz kluba, tad ga samo premjestimo iz auta u krevet, jer nije tako prljav). Zbog toga sam ga malo uz diverziju pricom, malo uz silu, odveo u kupaonu i onda je islo dalje glatko. Ne znam da li JJ to odobrava, no smatram da se to moze podvuci pod ono "preuzeo odgovornost".

Druga stvar, ono sto ne mogu direktno (a ni indirektno) iscitati kod JJ-a je kako postupiti kad recimo Vedran gnjavi Zrinku. Njoj to smeta, place, a on ne prestaje usprkos mom direktnom upozorenju. Fizicki ga odvajam, on i dalje nasrce ... ja tu ne vidim drugu mogucnost osim da ga fizicki odvojim dok se ne smiri. Ili mozda postoji neka druga?

[tratincica]

tatek, super si... :D
ima jedan primjer u juulu kad mlada djevojcica trga kockice koje slaze starije dijete te dolazi do sukoba...a majka pristupa na nacin da zagrli malenu a starijem se obraca direktno citiram "ajmo vidjeti sto bi joj mogao reci kad se hoces igrati na miru"
citao si pa znas na sto mislim...

[tratincica]

nisam dovrsila...znam da je u tebe situacija obratna, starije dijete gnjavi mlade....ali mislim da moras biti kreativan s rijesenjima jer nitko ne moze dati tocan tekst i odgovor kako rijesiti neku odredenu situaciju...

mislim da bi trebao raditi na razvoju njegove osobne odgovornosti s cim dolazi i do razvoja drustvene...

[tatek]

tatek, super si... :D
ima jedan primjer u juulu kad mlada djevojcica trga kockice koje slaze starije dijete te dolazi do sukoba...a majka pristupa na nacin da zagrli malenu a starijem se obraca direktno citiram "ajmo vidjeti sto bi joj mogao reci kad se hoces igrati na miru"
citao si pa znas na sto mislim...

Jesss, to je taj primjer ... i ja bih volio kad bih mogao na taj nacin rjesavati SVE probleme izmedju Vedrana i Zrinke (naravno, dosta njih se zaista tako i rijesi ), no taj sistem "ne radi" kad se Vedran zapjeni., tad me uopce ne cuje i nema sanse da nesto rijesimo rijecima.

Ono sto mene osobno smeta u tim slucajevima je da on ne primjecuje da postoji i mogucnost Zrinkine ozljede (ne uvijek, ali da kad recimo izvlaci tepih ispod nje ili ju gura, zamata s necim i sl), a i to sto je potpuno izvan kontrole. Nek bude ljut, nek ode u sobu i razbaca sve igracke, izmlati jastuke, izvice se, to mi je OK, ali mi nije OK ako hoce razbacati stvari po kuhinji ili se iskaliti na njoj ili nama.

(sad sve to pricam kao da se to desava svaki dan 5 puta, ne desava se tako cesto nego nekoliko puta tjedno i to tek zadnjih mjesec-dva, no takve situacije me duboko smetaju i zato toliko drvim po njima ... izvinite ako sam vec dosadan s time)

[mendula]

medutim zatim moram preuzeti i odgovornost za posljedice tipa njegovih protesta i sl. tj po juulu "stetne reakcije" koja moze uslijediti te odgovornost da promjenim odluke i stavove ako vidim da nametanje spavanje vodi destuktivnom sukobu

Što ovo točno znači, u "operativnom" smislu (ovo je pitanje o Juulu, tratinčice, dobro si to prenijela)? Je li preuzimanje odgovornosti za posljedice - razumjeti da dijete protestira, biti svjesna da sam ja odgovorna za nervozu i svađu, a ne dijete, i ne nametati djetetu obavezu da veselo i sretno prihvati nešto što mu se ne sviđa? Što su to "štetne posljedice" i kome su štetne, tj. zašto?
Nadalje, što je "destruktivni sukob"? Ovo kad ja želim da dijete ode spavati i ono neće još je pregovaranje. Kako da postignem da dijete ode u krevet, osim fizičkom silom (da ga odnesem), što je direktno narušavanje fizičkog integriteta? Je li to destruktivni sukob?
Imam rupu između pregovaranja i napada na integritet. Preuzet ću odgovornost za posljedice pa ću reći:
- Razumijem da sada ne želiš ići spavati, ali želim da ideš jer mi je ujutro vrlo teško dogovarati se s tobom kad si neispavan.
- Ne, ja ne želim još ići spavati.
- Ok, dogovorimo se da poslije onog što radiš (čitaš još ovu priča, nacrtaš još ovaj cvjetić, obučeš još ovu bebu,...) odeš spavati.
Ako prihvati rješeno. Neće prihvatiti ako postoji neki problem drugog tipa od spavanja (po mom iskustvu najčešće: nedostajemo joj preko dana i želi se još družiti s nama, uživala bi u večernjem miru pričajući s nama kad joj sestra napokon ode spavati pa može doći do riječi i naše pune pozornosti).
Evo ja već napisala mali scenarij, ali ne vidim kako bi drukčije ova situacija mogla biti riješena bez "ranjavanja" bilo koje strane. Ako je to dobar način, gdje se uklapaju štetne posljedice (koje su kao juul-prihvatljive) i kako bi izgledao destruktivni sukob (koji nije prihvatljiv)?

[tatek]

medutim zatim moram preuzeti i odgovornost za posljedice tipa njegovih protesta i sl. tj po juulu "stetne reakcije" koja moze uslijediti te odgovornost da promjenim odluke i stavove ako vidim da nametanje spavanje vodi destuktivnom sukobu

Što ovo točno znači, u "operativnom" smislu (ovo je pitanje o Juulu, tratinčice, dobro si to prenijela)? Je li preuzimanje odgovornosti za posljedice - razumjeti da dijete protestira, biti svjesna da sam ja odgovorna za nervozu i svađu, a ne dijete, i ne nametati djetetu obavezu da veselo i sretno prihvati nešto što mu se ne sviđa? Što su to "štetne posljedice" i kome su štetne, tj. zašto?
Nadalje, što je "destruktivni sukob"? Ovo kad ja želim da dijete ode spavati i ono neće još je pregovaranje. Kako da postignem da dijete ode u krevet, osim fizičkom silom (da ga odnesem), što je direktno narušavanje fizičkog integriteta? Je li to destruktivni sukob?
Imam rupu između pregovaranja i napada na integritet. Preuzet ću odgovornost za posljedice pa ću reći:
- Razumijem da sada ne želiš ići spavati, ali želim da ideš jer mi je ujutro vrlo teško dogovarati se s tobom kad si neispavan.
- Ne, ja ne želim još ići spavati.
- Ok, dogovorimo se da poslije onog što radiš (čitaš još ovu priča, nacrtaš još ovaj cvjetić, obučeš još ovu bebu,...) odeš spavati.
Ako prihvati rješeno. Neće prihvatiti ako postoji neki problem drugog tipa od spavanja (po mom iskustvu najčešće: nedostajemo joj preko dana i želi se još družiti s nama, uživala bi u večernjem miru pričajući s nama kad joj sestra napokon ode spavati pa može doći do riječi i naše pune pozornosti).
Evo ja već napisala mali scenarij, ali ne vidim kako bi drukčije ova situacija mogla biti riješena bez "ranjavanja" bilo koje strane. Ako je to dobar način, gdje se uklapaju štetne posljedice (koje su kao juul-prihvatljive) i kako bi izgledao destruktivni sukob (koji nije prihvatljiv)?

Meni se vise cini da JJ razlikuje te dvije stvari ne po tome STO se radi nego KAKO se radi.
Dakle, u oba slucaja to dijete "prisilis" da ode u krevet, no u prihvatljivom ti direktno kazes djetetu "Zelim da ides na spavanje, jer se sutra ujutro moramo rano probuditi zbog vrtica/lijecnika/whatever" i ne grdis ga radi tog sto ne zeli ici na spavanje. Ako ono protestira, place, vice, tad razumijes da je to reakcija na tvoju zapovijed i da si ti odgovorna za takvo stanje.

U destruktivnom scenariju CINIS to isto, ali uz DRUGACIJI tekst, nesto tipa "Nemoj me vise gnjaviti, vrijeme je za spavanje i ne zelim te vise ni cuti inace se sutra neces moci igrati sa svojim bebicama i necemo te vise voljeti" i onda jos gundjas u sebi kako je ona kriva sto je takva kakva jest.

Da li sam dobro objasnio?

[tratincica]

po juulu sukob je stetniji za zdravlje djece od nekoliko sati sna npr. proces je vazniji od sadrzaja; kvaliteta interakcije s djetetom vaznija od stavova i metoda.
razlikuju se stetni i obicni sukobi.obicni sukobi nisu stetni.ukoliko se dijete zeli braniti "zasto moram na spavanje rano i sl " roditelj moze reci "zato sto ja tako zelim" a ne "zato sto si umoran i moras ujutro rano ustati". ovim roditelj preuzima odgovornost a ne prisvaja njegove osjecaje i potrebe. ako i dalje protestira mozemo reci i "razumijem da ti je ovo gnajavaza ali i dalje zelim da otides u krevet"
vazno je i ne izbjegavati sukobe. sukobi sami po sebi nisu stetni za zdravlje obitelji nego je opasan nacin na koji se sukobi odvijaju...
imam knjigu ispred sebe pa vecinom prepisujem i vidim da sam tako jos nejasnija...
dakle imas opciju da ga pustis da sam odluci ili preuzet odgovornost i poslati ga spavati. ako se djete ne slaze s odlukom moze doci do sukoba medutim vazno je izreagirati pravilno pa se obican sukob nece pretvoriti u stetan a roditelj ce ili ostati dosljedan svojoj odluci ili ce svoje stavove i odluke u tom trenu promjeniti ako smatra da je npr. sukob eskalirao toliko da je vaznije u tom trenu da se on zavrsi od toga kada ce tocno dijete poci u krevet. takoder djete i roditelji mogu pokusati doci do nekakvog dogovora

[Luna Rocco]

Evo mene kao padobranca, s velikim zanimanjem čitam ovaj topic, ali se ne javljam jer mi je glupo teoretizirati (a ni ne padaju mi na pamet neka domišljata rješenja), no ovo mi je upalo u oko:

Da sam ga ostavio takvog, onda bi mi zaspao za stolom ili na podu, neopranih zuba (nakon cokolina) i pun pijeska nakon igranja na igralistu, a to se ne moze tolerirati

Zašto?
Razumijem da postoje pravila, ali ja si nekako mislim (za sad, naglašavam da se još radi o teoriji) da se ne može tolerirati samo kršenje onih pravila koja za posljedicu imaju izravno ugrožavanje djetetova života (npr., prelazak preko crvenog svjetla. Naglašavam "izravno" da ne odlutamo u rasprave tipa "ako se loše hrani može se jednoga dana razboljeti"). Što bi se točno tako strašno dogodilo da Vedran doista zaspi za stolom ili na podu i da završi u krevetu neopran?

[tatek]

Razumijem da postoje pravila, ali ja si nekako mislim (za sad, naglašavam da se još radi o teoriji) da se ne može tolerirati samo kršenje onih pravila koja za posljedicu imaju izravno ugrožavanje djetetova života (npr., prelazak preko crvenog svjetla. Naglašavam "izravno" da ne odlutamo u rasprave tipa "ako se loše hrani može se jednoga dana razboljeti"). Što bi se točno tako strašno dogodilo da Vedran doista zaspi za stolom ili na podu i da završi u krevetu neopran?

Zavrsi on ponekad takav u krevetu (recimo, nakon nekog izleta ili kad zaista vidimo da je umoran k'o pas ili je mozda bolestan), recimo nekoliko puta mjesecno, nije to bas sveto pismo, ali ne zelimo da to prijedje u naviku. Bude perioda kad je dan za danom takav (izbjegava rutinu pred spavanje), a ne zelimo da to postane pravilo - ne zelimo mijenjati posteljinu svaki dan (dosta nam je skoro svakodnevnog pranja platnenih pelena), ne zelimo da ga muce alergije (ima osjetljivu kozu koja povremeno reagira svrabom na vanjske podrazaje) ... Samo mjesto spavanja (pod, stol) je najmanje bitno, ja ga caskom prenesem u krevet.

[anchie76]

Kopiram s drugog topica... da se ne rasipamo s nasim teoretiziranjima na vise topica.

Ja cu sad vrlo laicki.. Mozda fulam, al cu probati.

Mislim da u tom slucaju dijete suradjuje tako sto roditeljima direktno ukazuje na nesto sto ne stima, nesto sto treba popraviti. Roditelji to nisu skuzili do tada, i klinac svojim ponasanjem direktno ukazuje u samu srz problema.

Tak sam ja to skuzila.

Ja stigao sa WC-a i tamo mi je u miru doticne ustanove palo na pamet jos jedno objasnjenje, dosta nategnuto, no mozda ...

Mi smo mirna obitelj - MZ je bila suradujuce dijete kod svojih roditelja i nosila odgovornost rjesavanja sukoba izmedju svojih roditelja kao sto sam i ja bio suradujuce dijete kod svojih roditelja i nosio odgovornost za stanje u toj kuci (dok je recimo moja mladja sestra bila agresivka i destruktivac i "suradjujuce" dijete),a imam i poneku autodestruktivnu crtu, radije gutam nego da puknem.
Mozda Vedranu ta mirnoca i izostanak snage, sile, agresije, nazovimo to na bilo koji nacin, jednostavno nedostaje. Mozda je on drugaciji tip, a obzirom da vrticki odnosi poticu agresiju (on je u agresivnom taboru), mozda on i od nas ocekuje "jaci" pristup (ne mislim nuzno u negativnom smislu), dozvolu za izrazavanje snage, dozvolu da plane, vice ... Mi nismo generalno protiv toga, no obzirom da nismo takvi tipovi ljudi, onda to bas ni ne poticemo ... Recimo, rijetko kad se Vedran i ja malo porvemo na krevetu ili zestoko raspalimo jedan drugoga u nogometu (sto bi rekli "k'o pravi muskarci" ) ... a to je sve ono sto normalno rade u vrticu i sto on mozda i zeli raditi sa tatom, a ne samo sa svojim pajdasima u grupi.

Ja sam jedno vrijeme dvojio da li on mozda zeli vise fizickog kontakta, jedno vrijeme mu je bila omiljena igra valjanja sa mnom po podu, no osim za price pred spavanje tesko ga je dobiti u zagrljaj i opcenito ne voli previse fizicke kontakte (iako to dosta ovisi i o situaciji).

Eto, ja nadrljao svasta, mogu malo razmisljati i u tom smjeru ...

[anchie76]

Evo kopiram i emily s drugog topica:

ja mislim da je on jednostavno drugaciji od vas, vise fizicki tip, i mislim da to nema toliko veze s utjecajem vrtica. mozda samo utoliko sto u vrticu moze svoju energiju i osjecaje izrazavati na nacin koji mu odgovara(hrvanje, skakanje, pa i udaranje medju deckima...)

cini mi se da si ovdje upiknuo bit

Jedno dijete suradjuje tako da se povinuje roditeljskim zeljama, dok drugo "suradjuje" tako da i ono samo postaje agresivno, odnosno suradjuje u smislu da postaje isto kao i njegovi roditelji.

[anchie76]

Tatek ja mislim da si ti na dobrom putu do uzroka vasih problema :D

Ja se apsolutno slazem s Emily.

[seni]

evo da i ja dam svoj prilog ovom "cuvenom pitanju spavanja" i tezi jasne da joj je to potpuno bezveze.
unaprijed se ispricavam ako ponavljam nesto sto je vec receno, jer sam u nedostatku vremena samo preletjela topic.

ja sam naime tu problematiku malo drugacije shvatila. a zapamtia sam dobro, jer sam te dijelove knjige citala vise puta, dok mi napokon nije sjelo "sto je pjesnik htio reci", jer sam i sama bila zbunjena tim pitanjem spavanja.

mislim da je poanta po svaku cijenu izbjeci recenice tipa, ma kako one "demokratski" zvucale:
duso milena, pa vec si umorna, pa vidi kao zjevas, pa sutra se moramo rano ustati, pa biti ces umorna, pa srecice znas i sama da se uvijek budis u sedam ako odes kasno u krevet biti ces sutra nervozna... bla bla...
ja ZNAM da si ti sigurno umorna, vidi kako ti se ocice sklapaju.....

zasto?
zato jer koliko je umorno, gladno, zedno, nervozno, tuzno, veselo.... ZNA dijete. mi mozemo pretpostavljati.
nase ma koliko njezno izrazeno "znanje" o tim stvarima narusava djetetov integritet u stvarima u kojima ono zaista mora biti kompetentno.

zato je bolje, mada zvuci manje "demokratski":
u krevet ides u 8, 8.30, 9 (po izboru) jer smo mi to tako odredili zbog razloga tih i tih...
mozda nisi umorna/pospana... ali u krevetu moras biti. u krevetu mozes i misliti, pjevati, pricati, lezati, sanjati...itd

ili

ako vasa dnevna rutina i ostalo izgleda drugacije i vase dijete moze samo handlati pospanost i odlazak u krevet, po vasoj procjeni na zadovoljavajuci nacin, onda odlucivanje o odlasku u krevet mozete prepustiti i djetetu.

meni se to cini vrlo jednostavno.

[mendula]

u krevet ides u 8, 8.30, 9 (po izboru) jer smo mi to tako odredili zbog razloga tih i tih...

Slažem se s tvojim postom. Ostaje mi pitanje koji bi bili "ti i ti" razlozi koji ne bi zadirali u djetetov integritet (kako si ga i ti ovdje opisala).

[nikazd]

A da li bi dozvolili da dijete koje je u 23 sata navečer, ili čak nešto kasnije, ostaje budno? Naravno, aktivno se igra, želi čitati priče, ostati "još malo " budan jer mu se ne spava.....jer ono zna da mu se ne spava. I onda vam dijete zaspe u pola noći. Ujutro ide u vrtić!

Upravo čitam Vaše kompetentno dijete, 1 put. Nije baš da mi je sve jasno!

[tatek]

A da li bi dozvolili da dijete koje je u 23 sata navečer, ili čak nešto kasnije, ostaje budno? Naravno, aktivno se igra, želi čitati priče, ostati "još malo " budan jer mu se ne spava.....jer ono zna da mu se ne spava. I onda vam dijete zaspe u pola noći. Ujutro ide u vrtić!

Upravo čitam Vaše kompetentno dijete, 1 put. Nije baš da mi je sve jasno!

U takvom slucaju ja preuzimam odgovornost, kazem nesto tipa "Zelim da ides sad spavati, sutra nas ceka rano budjenje i naporan dan, i zelim da sutra budes odmoran. Laku noc i lijepo spavaj!"
Dakle, umjesto prigovaranja saljem poruku da je to moja zelja, moj stav i da se brinem za njega kako ce mu biti sutra.
Ako on odbije, onda bi trebalo (sad pisem u kodicionalu, jer znam da cesce reagiramo drugacije) i dalje nastaviti mirnim tonom, bez predbacivanja i biti uporan i odlucan. Kad tad ce odustati (kod nas je to znalo trajati izmedju 5 minuta i pola sata, nekad i vise ... vise puta mi se desilo da sam se iznervirao i poceo reagirati nervozno ili cak bijesno i to definitivno nije pomoglo - tek kad smo se ponovo ohladili onda smo jos malo popricali, pozdravili se i krenuli na spavanje).

Skraceno, ako nema nekog razloga da ide spavati, tad nek ide spavati kad zeli.
Ako mi vidimo da postoji neki razlog za odlazak na spavanje bas tad, u tom slucaju mi reagiramo, ali ne optuzujuce itd (nije on kriv sto reagira ljutnjom ili nekako drukcije, vec mi, jer mi zahtijevamo od njega da ucini nesto sto mu nije po volji) vec smireno, ali i odlucno.

[Luna Rocco]

Ono što mene muči jest sljedeće - nije li to naredba, samo ukamuflirana u ljepši, "ja-forma", izražaj? :/

Mislim,
naredba: "Idi spavati jer ja tako kažem!"
ja-forma: "Želim da ideš spavati!"

Ne znam baš koliko dijete shvaća te nijanse...

[emily]

pa velika je razlika kad kazes:
zelio bih /zelim da ides spavati jer je kasno, a sutra rano se moramo ustati da stignemo u vrtic i ja na posao, i bojim se da ces biti jako umoran i pospan ako ne ides sada spavati ... blabla

i ako kazes:
zelim da ides spavati jer ja tako kazem

[Luna Rocco]

Ma ishod je isti, na to sam mislila, a kod manje djece mislim da se samo to računa - odnosno, da će urlati i protestirati i osjećati se zakinutima što ipak idu spavati bez obzira kako im mi to prikazali.

[seni]

u krevet ides u 8, 8.30, 9 (po izboru) jer smo mi to tako odredili zbog razloga tih i tih...

Slažem se s tvojim postom. Ostaje mi pitanje koji bi bili "ti i ti" razlozi koji ne bi zadirali u djetetov integritet (kako si ga i ti ovdje opisala).

da nadopunim tateka.
vasi razlozi su ovdje manje bitni. osim da moraju biti autenticni.
oni mogu biti sasvim razliciti od slucaja do slucaja.

ja na primjer ne mislim da narusavam inin integritet, ako joj necu naruciti colu ili nesto slicno sa jednostavnim objasnjenjem da ja smatram te namirnice stetnim za njeno zdravlje zube i mozak.

kao i to, kada joj kazem da zelim da joj ranije citam pricu i idemo u krevet, jer hocu pogledati eisemann-a na arteu.

ali mislim da bih jako narusavala njen integritet recenicama:

moras pojesti cijeli tanjur, jer si sigurno gladna, nista nisi jela jutros.
poslije nema nista za jesti.
kako ti juha ne smeka. mora ti smekati, vidi kako tata jede.
u restoranu narucivati ono sto ja mislim da bi ona htjela jesti. (ne biste vjerovali koliko roditelja 6-godisnje djece se nama cudi, jer ina sama izabire iz restoranske kare sto ce naruciti.)

zasto places. nema razloga da places (vrlo cesta recenica bake ) pa ako dijete place, valjda ima za njega sasvim dobar razlog za plakanje, inace ne bi plakalo.
da li su ti razlozi nama suvisli u smislu plakanja, jer naravno nesto drugo.
ali onda je pitanje:
ja ne razumijem zasto places. mozes li mi molim te objasniti?

[tatek]

Recenice "Ne smijes plakati, veliki decki ne placu" ili pak "Ne smijes plakati, vidis kako je XY dobrar/dobra" su mi osobito stupidne, a cujem ih stotine puta, bilo upucena nama ili nekoj drugoj djeci, od vrtica, do susjeda, baka ...

Ovo uvrijezeno (ne)svjesno izjednacavanje plakanje=lose je bas koma.

(ne biste vjerovali koliko roditelja 6-godisnje djece se nama cudi, jer ina sama izabire iz restoranske kare sto ce naruciti.)

zasto places. nema razloga da places (vrlo cesta recenica bake ) pa ako dijete place, valjda ima za njega sasvim dobar razlog za plakanje, inace ne bi plakalo.
da li su ti razlozi nama suvisli u smislu plakanja, jer naravno nesto drugo.
ali onda je pitanje:
ja ne razumijem zasto places. mozes li mi molim te objasniti?

Ovo za restoran mi je tako cool ..moje malene uvijek same ujutro određuju što će i koliko jesti ili piti u kafiću ili što ćemo "zajednički" kuhati za ručak...totalno bez izravnih sugestija (čak i malena..."kava sa šlagom"=mlijeko s pjenom)..ako se baš zalomi da bi čokoladu..ja interveniram..Ok je čokolada..stavrno je dobra i meni..ali znaš i ja bih ju tako rado jela, ali se bojim pokvarenog želuca i pokvarenih zubića..hoćeš li nešto drugo, a čokolada poslije ručka?...
ili..Leonarda neće blitvu..kažem ja..i meni je, ali baš totalno fuj blitva...efektirajući bljak..ali vidiš..sve pojedem jer je jako zdrava, da bolje kakiš i da mozak lakše uči...
zasad tako nešto s Leonardom prolazi, dok me ne skuži...uglavnom point je uvijek ostaviti mogućnost izbora i odluke...

I naša nona je takva. Ja mislim da se od margina tradicionalnog poimanja odgoja teško može pobjeći. I zato se moja mama uvijek čudi, kako malecke u nekim situacijama mene bezuvjetno poslušaju, npr daju ruku u gužvi, a nju ne. Ona kaže...Daj ruuuku...ne budi neposlušna, zgazit će te. Ja kažem..daj ruku jer se bojim da ćeš mi se izgubiti, vidiš koliko ima ovdje ljudi i auta.

Starije generacije jednostavno ne shvaćaju da se sa djecom uz primjerenu razinu objašnjenja može ostvariti dogovor. Mada to isto ne shvaća ni mnogo mladih roditelja... :/
Ali eto..učimo dok smo živi, a ako je ljudski griješiti..neki su ljudine

[Zdenka2]

Dodala bih nešto o tom spavanju. Meni iskustvo pokazuje da moje dijete, a i druga djeca iz moje okoline doista ne znaju kad su umorna. Naprotiv, tada ih upravo uhvati euforija i oni misle da bi mogli brijati još satima. Kada im se to dozvoli, sve završi u plaču od premorenosti. Moje je mišljenje da djetetu od malena treba napraviti red kod spavanja. Moj M. je izrazito svojevoljno dijete, čvrstog karaktera, ali nikada ne pravi probleme oko spavanja. On zna što znači 9 sati. Možemo se dogovoriti oko 15 minuta ili najviše pola sata, ali nakon toga se ide u krevet. Dijete naprosto još ne može povezati uzroke s posljedica, odnosno misliti dugoročno. Ono ne može navečer misliti o tome kako će se osjećati ujutro kad nenaspavano mora ustati i ići u vrtić. O tome, dakle, moraju biti roditelji.

Općenito, sina odgajam tako da i on ima riječ. Što je stariji sve više, jer je sve sposobniji za samostalno odlučivanje u mnogim pitanjima.

Meni su osobno izjave tipa: učini to i to zato što ja tako želim odiozne i nepodnošljive još od mog vlastitog djetinjstva. Mislim da roditelj pokazuje poštovanje prema djetetu ako mu jasno objasni razloge zbog čega se nešto mora učiniti. I ne vidim ništa loše u tome da se nešto mora. I odrasli mnogo toga moraju, zar ne, pa se i djeca moraju učiti prihvaćati neke stvari kao obavezne. S time da kod mene gotovo uvijek postoji elastična margina.

[seni]

ina isto nikada ne problematizira oko spavanja. zimski ritam je oko 8.30, 9, a ljetni na moru oko 10 ili malo poslije. iznimaka kao i uvijek u zivotu ima.
ako je petak ili subota, ako smo se negdje vani zadrzali duze, ako prijateljica spava kod nje ili slicno.
zimi je uvijek ista rutina tusirnje i pranje zubi. pidzama i u krevet gdje citamo pricu i onda zagrljena mojom rukom ili rukom mm-a zaspe.

mislim da je juulova poanta bila u tome da roditelji u strahu od onoga sto zdenka rece (ucini to i to jer ja to zelim) i sto smo manje vise svi mi kod nasih roditelja mrzili, upadaju u drugu krajnost, ispustaju vodstvo iz ruku i traze podsvjesno odobrenje od djece:
jelda duso da si umorna? pa sigurno si pospana.... i sve ono sto sam u prvom postu nabrojala, nastojeci dijete uvjeriti da osjeca i misli ono sto roditelj kaze.
i onda vrijedaju integritet i granice licnosti, jer odreduju sto dijete osjeca, misli, zeli i slicno.

i onda on kaze da ili roditelj postavi neka pravila gledfe spavanja, ili ako je to u skladu sa djetetom i opcom obiteljskom situacijom dijete spavanje "odraduje" bez pravila.
meni je to jako ok.

iz knjige jako pamtim ovu pricu:

dijete dolazi tati i kaze da ce sutra ici na pecanje, a ne u skolu.
tata pita je li on svjestan da ce sutra propustiti nekakav test ili nesto slicno, vise se ne sjecam.
dijete kaze da je svijesno, ali da je sutra bas pravi dan za pecanje iz tih i tih razloga i da je ono sposobno se nositi sa posljedicama te odluke.

e onda kaze juul, kada docekate taj dan ona mozete otvoriti sampanjac i nazdraviti svom "odgoju".

ja tu pricu pricam cesto mm-u, kjoji se smije i govori da sam prolupala, i toplo se nadam da cemo i mi jednom otvarati sampanjac.

[a zakaj]

taj primjer s pecanjem i sampanjcem je i meni super - ali ima jedan drugi, negdje pred kraj knjige, koji me malo kopka.

Radi se o vecoj djeci (tako da ce vecina nas o tome razglabati samo teoretski) i o pomaganju u kuci. Ako se dobro sjecam, JJ kaze da ako dijete odbija pomagati roditeljima i raditi kucanske poslove, i ako se oko toga stvaraju sukobi u obitelji, onda je najbolje da ga roditelji na nekoliko mjeseci ili godinu dana oslobode svih tih obaveza i pricekaju da se situacija smiri.

E sad, meni nije bila skroz jasna njegova argumentacija za taj postupak, a i cinilo mi se da je prilicno tesko primjenjiv u obitelji s dvoje ili vise djece: hocemo li onda sve osloboditi obaveza, ili ce jedan biti slobodan a drugi raditi ili...?