tratincica prvotno napisa
medutim zatim moram preuzeti i odgovornost za posljedice tipa njegovih protesta i sl. tj po juulu "stetne reakcije" koja moze uslijediti te odgovornost da promjenim odluke i stavove ako vidim da nametanje spavanje vodi destuktivnom sukobu
Što ovo točno znači, u "operativnom" smislu (ovo je pitanje o Juulu, tratinčice, dobro si to prenijela)? Je li preuzimanje odgovornosti za posljedice - razumjeti da dijete protestira, biti svjesna da sam ja odgovorna za nervozu i svađu, a ne dijete, i ne nametati djetetu obavezu da veselo i sretno prihvati nešto što mu se ne sviđa? Što su to "štetne posljedice" i kome su štetne, tj. zašto?
Nadalje, što je "destruktivni sukob"? Ovo kad ja želim da dijete ode spavati i ono neće još je pregovaranje. Kako da postignem da dijete ode u krevet, osim fizičkom silom (da ga odnesem), što je direktno narušavanje fizičkog integriteta? Je li to destruktivni sukob?
Imam rupu između pregovaranja i napada na integritet. Preuzet ću odgovornost za posljedice pa ću reći:
- Razumijem da sada ne želiš ići spavati, ali želim da ideš jer mi je ujutro vrlo teško dogovarati se s tobom kad si neispavan.
- Ne, ja ne želim još ići spavati.
- Ok, dogovorimo se da poslije
onog što radiš (čitaš još ovu priča, nacrtaš još ovaj cvjetić, obučeš još ovu bebu,...) odeš spavati.
Ako prihvati rješeno. Neće prihvatiti ako postoji neki problem drugog tipa od spavanja (po mom iskustvu najčešće: nedostajemo joj preko dana i želi se još družiti s nama, uživala bi u večernjem miru pričajući s nama kad joj sestra napokon ode spavati pa može doći do riječi i naše pune pozornosti).
Evo ja već napisala mali scenarij, ali ne vidim kako bi drukčije ova situacija mogla biti riješena bez "ranjavanja" bilo koje strane. Ako je to dobar način, gdje se uklapaju štetne posljedice (koje su kao juul-prihvatljive) i kako bi izgledao destruktivni sukob (koji nije prihvatljiv)?