Jesper Juulov pristup odgoju

[Romy]

JJ rules!
Pročitala sam ga, ali želim ga i trebam ga pročitati još jednom. Da utvrdim gradivo. Puno sam primjera koje on opisuje u knjizi primjetila i u stvarnosti. Recimo kod svekrve i njenog drugog unuka. Kaže mu: "Danas si bio dobar, moram te pohvaliti, jučer nisi, jučer si bio zločest". A ja uskočila: "F. je uvijek dobar, samo je ponekad malo više zahtjevan, konkretno jučer zato što ste Vi bili loše volje, pa Vam je prag tolerancije bio znatno snižen. Nije on kriv. 60 ste godina stariji od njega." Bilo je tu i osobne vendette .
Jedva čekam da se i u Hr otvori njegov Famlab.

[tanjaa]

evo, upravo ga donio poštar, naručila sam ga prekjučer :D
jedva čekam da počnem čitati!!!

[momze]

tanjaa, super!
nama malo duze putuje - mi smo narucili preko amazona, no izgleda da cu kupiti i hrvatsku verziju. hocu da i moja mama a i zachova buduca cuvalica procitaju knjigu.

[kloklo]

Romy :D

[tanjaa]

čitam, čitam... gdje god idem nosim je sa sobom....
i na nekim djelovima plačem....
momze, dobili smo je za dva dana.

[Jasna]

Zar sam ja jedina kojoj je ta knjiga koma?
Imam osjećaj da na neki način traži od roditelja da drhću nad svakim svojim pokretom (ono leptirić poleti u Kini, u Americi tornado). Ne sviđa mi se što nekim bolesnim situacijama pokušava objasniti kako bi zdrave trebale funkcionirati... Meni je knjiga koma.

Sears mi je potvrdio da treba slušati svoje instinkte... i da nisam jedina..
Penelopina knjiga o odgoju (neko staro izdanje s hrpom danas zastarjelih savijeta o stavljanju djece da spavaju na trbuhu i sl.) u predgovoru bila je prva misao vodilja.. pokazala mi je da se od rođenja treba ponašati prema bebi kao prema osobi u svim smislovima značenja te riječi.

[kloklo]

Imam osjećaj da na neki način traži od roditelja da drhću nad svakim svojim pokretom (ono leptirić poleti u Kini, u Americi tornado).

Vidš , kak mi ljudi različito doživljavamo stvari...

Mene je baš JJ opustio jer ne jednom spominje kako ne treba od sebe tražiti savršenstvo i da je ljudski griješiti i prekonekoliko puta na dan, ali da je bitno kao roditelj preuzeti odgovornost za atmosferu u kući i ne pasti u zamku u kojoj mnogi roditelji zaglave, da krive dijete a za sebe nalaze sva moguća opravdanja!

Kao što rekoh jednom, užasno je kako skačemo u obranu svojih modela ponašanja, kad bi samo s pola snage tako branili svoju djecu i objašnjavali njihove razloge!

[Trilian]

Zar sam ja jedina kojoj je ta knjiga koma?

Nisi, i meni je... dobro, ne bih baš upotrijebila izraz koma, ali bez veze da. Searsa nisam čitala. Što se tiče emocionalne povezanosti s djetetom, i ja sam se daleko više pronašla u opisu P. Leach.

Stav i način na koji JJ govori o kompetentnosti djeteta su mi logični i u redu, ali primjeri su katastrofa. Zapravo, ja bih više-manje potpisala Natašu Govedić (onaj članak iz Slobodne Dalmacije).

[Trilian]

Greška... iz Ferala, ne Slobodne Dalmacije

[Jasna]

Upotrijebila sam izraz koma jer sam jako puno očekivala od JJ. Čak toliko da sam ga htjela imati (kupiti). /Inače... za sve zainteresirane, Kompetentno dijete ima na hr uredno i u knjižnicama/.

Možda ste u pravu da su primjeri koma, a ostalo ok.. Ja sam tip koji voli primjere.. koji uči kroz primjere, a ne teoriju...

Činjenica je da, bez obzira na silne primjere searsa, filozofije JJ, svaki od nas to shvaća i primjenjuje drugačije i u drugoj mjeri.. instinkti su važni.. važno je generalno usmjerenje, generalni odnos prema djetetu..

Ne mogu se ne vratiti na JJ.. npr. primjer o tome da klinci sami znaju kad treba spavati.. to mi je totalna glupost... Naravno, generalno znaju kad su umorni ALI.. zar i vi ne znate kad ste umorni, pa ipak, koliko puta vam se dogodi da se zavalite pred TV i gledate gluposti dok vrijeme curi.. i sutrašnji dan ste prebijeni!?!? I to uz svu samokontrolu i veliko iskustvo koje imamo.. Mislim da zaigrani klinac jednostavno ne može sagledati sve posljedice svog postupka - u ovom slučaju odluke da ne ide spavati po danu!!! I naravno kad se zaigra da mu je super i ne želi prekidati.. i da ne kuži da će zbog toga (nespavanja) možda proplakati dva popodnevna sata i da će mu propasti sati i sati dobre igre i druženja sa starcima.. jer jednostavno fizički nije spreman biti toliko dugo budan...

A onaj primjer s početka knjige gdje je (čini mi se) majka toliko posesivno vezana uz dijete (od cca 5 mj.) pa ono odbija sisati ili tako nešto.. o jooooooooooooj. već sam davno čitala...

[momze]

Ne mogu se ne vratiti na JJ.. npr. primjer o tome da klinci sami znaju kad treba spavati.. to mi je totalna glupost...

jos uvijek cekam da mi stigne knjiga JJ-a, stoga nisam mjerodavna praviti usporedbe. no, ovo sa spavanjem mi je upalo u oko - Zach je 11 mjeseci star i on ide spavati kada mu se spava. jucer je npr. imao 2 dnevna spavanja od sat i pol, a dva dana prije toga samo jedno od 45 minuta. i to se tako redovno izmjenjuje. vecernje spavanje nam oscilira od 20 do 22:00 sata.

dakle, ja mu uporno pokusavam uspostaviti neku rutinu i 'staviti ga na spavanje' u priblizno isto vrijeme, no to jednostavno kod njega ne funkcionira. ako ga forsiram da zaspe, samo ga jos vise razljutim i on se vise unervozi nego kada ne spava. mozda je moje dijete, iznimka, ne znam. :/ no, ja ne zelim nesto raditi, bar ne za sada, sto izravno ide protiv njegove volje.

[-Sanja-]

već volim Juula.
Naime jučer mi je sveki pokazala članak u Globusu o Juulu i rekla da će kupiti knjige - naravno dobronamjerno...jer kao Juul kaže da djeci ipak treba dati usmjerenja jer su zbunjeni kad moraju tako mali sami odlučivati i primjer stavljanje Nikija na spavanje...odnosno puštanje da spava kad mu se spava ... a koliko sam razumjela i dobri Juul to podržava 8)
Jedva čekam da rečem sveki

[tanjaa]

momze, i kod nas je tako...
matija ima svoj ritam spavanja... ja sam tu samo da mu pomognem da zaspi i eventualno, da mu pomognem da produzi dnevno s pola sata na sat...

[retha]

momze i tanjaa,takoder kod nas isto s spavanjem. I uopce mi nepada napamet forsirati Bubu da spava kad ja mislim da je njoj raspored, ona ce kad dode vrijeme sama ufatiti neku rutinu,kao sto sad npr. hvata rutinu kad treba jesti(i to nam ide okej),pa valjda i spavanje jednom dode na red.

[vilma]

hm, proslo je dosta vremena od kad sam citala juula, ali ja sam to sa spavanjem shvatila drugacije.
1. uopce se ne odnosi na bebe
2. juul kaze da ne trebamo, npr. ako je spavanje uobicajeno u 10 navecer, a dijete odbija spavati, traziti od djeteta da ide spavat i to popratit rijecima tipa: pa vec si pospan ili vidim da si pospan, jer mu time porucujemo da on ne zna sam svoje potrebe, da ne zna sam je li pospan ili ne.
ali da je ok traziti od dijeteta da u neko doba smiri aktivnosti, tipa da moze jos neko vrijeme citati u krevetu , zato sto je roditelj umoran i vise mu se ne moze posvetiti ili mu treba odmor jer ga sutra ocekuje naporan dan i sl. jer se kao na taj nacin dijete uci postovati i tude potrebe.
mislim da poruka nikako nije: pustiti dijete da navecer radi sta hoce i do kad hoce.

[kloklo]

Vilma :D

[vilma]

da se ispravim. nije da se ne odnosi samo na bebe. ne odnosi se niti na malu djecu, jer je ovdje vazno da dijete moze sagledati posljedice svog ponasanja (ako veceras idem kasno spavat, sutra cu biti umoran) i da moze shvatiti potrebe drugih.
e sad, bas me zanima kad je to.
ja sam svojoj curi (2 god) pocela govorit da nesto ne mogu jer sam umorna, al ne znam kolko tj.kako ona to razumije. ona meni odgovori npr. ''odmorit ces se sutra'' ili mi kaze ''mama, odmori se'', pa me za 10 sekundi pita isto.

[-Sanja-]

Bilo mi je sumnjivo to sa spavanjem.
mi smo zaista ogrezli u anarhiji i razumijem kad sveki kaže da ga trebamo naučiti da poštuje naše potrebe. Već sam naručila Kompetentno dijete i Ja sam ja, a tko si ti.
I već se vidim da sam ubedirana da sam sve krivo napravila kad počnem čitati...

[Romy]

Vilma, sjedi 5 8) ! Kao da si jučer čitala

[tratincica]

da tako sam i ja to skontala, slicno kao i vilma. kad bi ja Karlu pustila na volju da odluci kad ce spavati ( a pokusala sam i to) on nikako ne bi spavao...ako preskocimo popodnevno spavanje predvece i navece je nepodnosljivo nervozan i umoran i takoder mu ni tada ne pada na pamet poci na spavanje.
Juul nam pokusava promjeniti nacin na koji komuniciramo s djetetom - tipa ne reci "ides sad spavati i tocka" te pustiti djete da se dere na sav glas i protestira nego pokusati koristiti drugaciji pristup "mislim da bi trebao poci na spavanje da se odmoris i da se mama/tata odmore takoder"
hm, medutim, kad djeca mogu to razumjeti i prihvatiti nisam ni sama sigurna - pokusavam pricati s njim sto vise i nekako kroz razgovor i igru ipak dovesti do toga da odspavamo a da se on ne osjeca kao da ga prisiljavam na ista ili kao da je po nekakvoj kazni morao na spavanje.
sad da li postupam OK, recite?
takoder, spavanje je samo jedna od tema naravno....

[tatek]

Nema bas puno veze sa glavnom niti razgovora, no ... u proslom broju Globusa je objavljen razgovor sa J. Juulom, a medju ostalim i da covjek 6 mjeseci godisnje zivi u Hrvatskoj (jer mu je zena Hrvatica), a indirektno se iz teksta moze procitati i da je Jesper postao ovih dana hrvatski gradjanin (ne spominje se da li to znaci da je npr. dobio stalnu dozvolu boravka ili mozda cak drzavljanstvo - npr. dvojno).

[Zorana]

Tratincice, nesto mi ne stima u toj tvojoj formulaciji. Detalje stignem tek veceras napisati jer sada zurim. Nadam se da ce se javiti Anchie76, Flower ili netko drugi tko je dobro "prokljuvio" Juulove poruke.
Ukratko: cini mi se da se tom recenicom koju si napisala puno odgovornosti stavlja na dijete plus sto fali osobni izrazaj od strane roditelja.

[anchie76]

A nisam ja bas tak prokljuvila Juula

Meni to sto Tratincica govori isto ne stima.

Ja osobno sam Juula shvatila drugacije, kao sto Vilma napisa.

1. Da dijete zaista samo odluci kad zeli ici spavati - to sto ce jedan dan ici kasnije spavati samo ce znaciti da ce sljedeci vjerojatno ici ranije (pa i mi odrasli to redovno radimo, ne?). Djete treba pustiti da slijedi signale SVOG tijela.

2. Mi mozemo odrediti djetetu kada MI zelimo da ono ide spavati, tipa: "zelim da se sada ides odmoriti jer meni sada treba odmor", ali u tom slucaju RODITELJI preuzimaju punu odgovornost za sve poslije te izrecene recenice

Flo jesam na dobrom putu?

[tatek]

A nisam ja bas tak prokljuvila Juula

Meni to sto Tratincica govori isto ne stima.

Ja osobno sam Juula shvatila drugacije, kao sto Vilma napisa.

1. Da dijete zaista samo odluci kad zeli ici spavati - to sto ce jedan dan ici kasnije spavati samo ce znaciti da ce sljedeci vjerojatno ici ranije (pa i mi odrasli to redovno radimo, ne?). Djete treba pustiti da slijedi signale SVOG tijela.

2. Mi mozemo odrediti djetetu kada MI zelimo da ono ide spavati, tipa: "zelim da se sada ides odmoriti jer meni sada treba odmor", ali u tom slucaju RODITELJI preuzimaju punu odgovornost za sve poslije te izrecene recenice

Flo jesam na dobrom putu?

Nisam citao knjigu, no sto ako dijete ne zeli ici spavati ni u 22:30, pa je zato ujutro za budjenja u 06:30 za vrtic pospano i mrzovoljno i ne zeli se obuci?
Dijete naravno na sve savjete/molbe/zahtjeve da treba ici ranije spavati, jer ce sutra biti pospano uopce ne reagira.
Kako bi se ovaj problem rijesio u duhu Juul-a?
(ne stavljam smajlic, jer je ovo ozbiljno pitanje s kojim se povremeno suocavamo, a jos nismo nasli adekvatan odgovor u duhu dobrog odgoja, sa ili bez AP-a)

[ms. ivy]

zar mislite da je npr. dvogodišnjak u stanju sam odrediti kad mu se spava?

andrej bi skakao dok ne pukne, a tad može zaspati samo na ciki. kod njega ne pali ni smirivanje aktivnosti (ne mogu ga silom natjerati da čitamo ili slažemo puzzle), a kamoli prepuštanje odluke kad mu se spava.

što se tiče "sad sam preumorna za...", to mu još uvijek ne znači puno. ali mi ponavljamo...

[tatek]

zar mislite da je npr. dvogodišnjak u stanju sam odrediti kad mu se spava?

Ja sad govorim o skoro pa 6-godisnjaku ...

S jedne strane, roditeljima se (npr. bas u ovom slucaju) sugerira da djetetu prepuste da samo snosi posljedice svojih akcija (nespavanje koje vodi u jutarnju nervozu), a s druge strane tad jutarnji ritual, ugodan kad je dijete naspavano, prerasta u prisilu (jer se npr. Vedran povremeno ne zeli obuci, vec ga nosimo iz stana u pidzami ili golog pa se oblaci na ulici.

Vjerojatno je point da dijete samo shvati da bi trebalo ici malo ranije spavati ako ne zeli biti mrzovoljno ujutro i iznoseno na ulicu, no to do sada u ove 2-3 godine nismo postigli ... :/
I tako onda povremeno imamo scenu navecer (npr. jucer, uporno nije htio uci u kadu niti ici na krevet i sve je rezultiralo scenom u kojoj je bilo i ljutnje i placa i popisane kupaonice (i roditelja) ... no ujutro je ipak malko bolje.

Treca varijanta (koju primjenjujemo u iznimnim slucajevima zurbe) je da ga sami obucemo ujutro, no to nemam(o) namjeru ciniti pravilom.

Sve ovo je vec tema za sebe (i bila je vec pokretana), no ovdje me zanima kakvu bi metodu predlozili gospoda Sears i Juul ...

[ms. ivy]

tatek, znam da si ti mislio na starije dijete ali mene muči i što s malenima.

znam da andrej zna kad je gladan ili sit, kad mu se piški (druga je stvar što je trenutno u "ne" fazi pa mu ponekad moramo dokazati da mu se stvarno piškilo)... ali spavanje... to je kod njega oduvijek bio "issue".

doduše, kad kasnije zaspi i ujutro cendra, plače i izvodi (iako se sam probudio), žali se da je umoran... ja mu objasnim da je pospan jer je kasno išao spavati. :/

[Inesica]

eto me malo ovdje

foru sa spavanjem sam skužila za nešto starije dijete, recimo oko 3godine. mislim da se to odnosi i na to da li im je vruće, hladno i da li su gladni.
no dobro ih je osluškivati i ranije.

primjer sa Petrom. iz niza razloga curka nije spavala u nedjelju. to joj je bilo prvo ne spavanje preko dana. ostala je budna, bez većih problema do oko 21:30 :shock:

ja se naprosto nisam htjela zamarati jer sam znala da bi u tom slučaju svi bili nervozni.

jučer je prek dana bila turbo vesela i razigrana i imala sam osjećaj da neće ići spavati. ja sam postala umorna i rzvukla krevet i rekla joj da sam umorna i da bi se JA malo legla i odmorila. još jedanput smo složili konjiće (druga priča) i ja sam se legla. ona se još malo igrala i došla na ciku. fino se namjestila u položaj za spavanje i začorila za 5 minuta. to je bilo oko 13:30.

danas je zaspala oko 14:30 (malo prekasno) no isto je nisam htjela forsati. možda je to i bio razlog ali oko 14:10 se zapravo pokakala, nakon toga se počela smirivati i došla meni u krevet.

mislim da ih treba osluškivati i da oni već tu negdje oko dvije godine znaju da su umorni. ako im tada osiguramo da nemaju uzbuđenja i ako vide da se i mi smirujemo (mislim da je ovo jako važno) otići će se odmoriti. isto vrijedi i za na večer. istina, P ide kasno spavati (oko 22:00) ali nama to ne predstavlja neki problem jer sam ja sa njom prek dana doma. da se moramo buditi za vrtić ne znam kako bi išlo

[tatek]

Je, ajvi, razumijem i tvoje dvojbe, nasa je Zrinka na tragu Andreju pa se vec naziru slicni problemi ...

Meni osobno je malo lakse razrijesiti dvojbe kod tih malenih (onako u glavi, motivacijski,a ne prakticno): oni su jos maleni pa takve stvari jos ne mogu razumjeti i mi roditelji smo duzni djelovati tako da im omogucimo sve preduvjete za normalan zivot,a tu ubrajam i adekvatan odmor (dakle, imam svoju moralnu dozvolu da ih u ime njihovog boljitka spremim na spavanje). Isto tako, ako usprkos 2-3-4 pokusaja da zaspu to ne uspije, tad pustam Zrinku, jer cu je isto tako bez puno moralne griznje savjesti ujutro brizno obuci i pruziti joj dodatnu paznju jer znam da je pospana, jer se nije naspavala.

S druge strane, od Vedrana ocekujem (a to je i u skladu, dobrog odgoja, rekao bih) da sam "odradi" jutarnje duznosti - obuce se, ode na WC, pospremi krevet, kaze zeli li ili ne druckovati ... a ako je nenaspavan i mrzovoljan, tad to traje satima (doslovno, ako nije zurba u stanju je potrositi i po dva sata na to) sto si ne mozemo priustiti osim vikendom. I sto onda? Da ga ja zabavljam pricama dok ga oblacim (OK u posebnim slucajevima, no definitivno NOK za svakodnevicu, jer ga ne zelim odgojiti da ceka roditeljski servis, dakle za mene je neprihvatljivo), igram na upornost (traje satima i ispada iz kombinacija) ili pak forsiram odlazak i spremanje (sto nit je ugodno nit mi se cini da donosi neke plodove, iako je, cini mi se, jedino u duhu pravila dobrog odgoja) sto izaziva ljutnju i sve sto uz to ide?

(ovo sam sve napisao cisto kao opis mojih, ajmo reci, moralnih dvojbi ... )

[tatek]

... da se moramo buditi za vrtić ne znam kako bi išlo

Eh, da nema vrtica, ne bi bilo pola frke sa budjenjem kod nas ... no, to nam je ipak svakodnevica. ah ...

[andrea]

zar mislite da je npr. dvogodišnjak u stanju sam odrediti kad mu se spava?

andrej bi skakao dok ne pukne, a tad može zaspati samo na ciki. kod njega ne pali ni smirivanje aktivnosti (ne mogu ga silom natjerati da čitamo ili slažemo puzzle), a kamoli prepuštanje odluke kad mu se spava.

što se tiče "sad sam preumorna za...", to mu još uvijek ne znači puno. ali mi ponavljamo...

slažem se s ajvi

ja, kad vidim da mu se spava, obično mu kažem: ajde bojane, idemo spavati, na šta on rezolutno viče da neće i sl.

onda ja kžem, ok, idem se ja malo leći, jer sam umorna i spava mi se, a ti dođi kad češ biti umoran, i on dojuri u roku minute

ili mu kažem; ok, nećemo spavati, idemo se samo malo leći i čitati slikovnice ili pričati priču o princezi i onda ide bez problema

on još sigurno nije u stanju sam verbalizirati ili skužiti kad mu je fakat dosta, jer ako to i čekam, onda dođe do histerije, zbog umora :/

[anchie76]

Mislim da je za dijete ok da postoji neki period kad ono "nauci" da je pospano/umorno. Recimo meni je simpa kak to Andrea radi - ne narusava djetetu integritet, fokusira se na sebe i kako se ona osjeca i mislim da na taj nacin i dijete uci.

E sad jel to u stvari i Jesper misli ili ne, pojma nemam. Mislim da je ipak vrijeme da se Flo oglasi 8)

[mendula]

od Vedrana ocekujem (a to je i u skladu, dobrog odgoja, rekao bih) da sam "odradi" jutarnje duznosti

Moje kratko roditeljsko iskustvo govori mi da najveće greška radim i najmanje se s razumijem s djecom kad očekujem da se nekako ponašaju. Ona ima već tri godine i očekujem da sama pojede svoj ručak. Ona je već velika i očekujem da razumije da joj malu sestru ne mogu ostaviti u pol prematanja da bi njoj ovaj čas dodala vode. Očekujem da ne komplicira s izborom garderobe kad se nama žuri u grad.
POGREŠNO!
Najbolje sagledam situaciju kad imam pred očima samo svoje dijete i njegove potrebe. Obično veći dio jela pojede sama, ali zadnjih par žlica, kad više nije toliko gladna kao da joj treba da se samo njoj posvetim. Vodu može pričekati, ali takve situacije događaju se samo kad se nakupilo već cijelo jutro da joj se ne posvetim koliko bi ona htjela. Ponekad bi se ona radije ostala doma igrati s ekipom iz susjedstva nego što želi u grad.
Problem je u očekivanjima, ona me zasljepljuju da vidim dijete.
"Dobar odgoj" mi je nešto tako neopipljivo i dušu dalo za nabijanje neodređene krivnje. Baš me briga za dobar odgoj i one koji po njemu ocjenjuju moje dijete.

[vilma]

tatek, mozda bi u skladu sa ''v.k.d.'' bilo pitati se sto vam on time porucuje. npr. ako ima toliki otpor prema tome da mu kontrolirate spavanje, mozda u nekim drugim podrucjima, gdje vam se ne moze suprotstaviti, on osjeca da imate preveliku kontrolu...lupetam, vi cete bolje znati.

[tatek]

tatek, mozda bi u skladu sa ''v.k.d.'' bilo pitati se sto vam on time porucuje. npr. ako ima toliki otpor prema tome da mu kontrolirate spavanje, mozda u nekim drugim podrucjima, gdje vam se ne moze suprotstaviti, on osjeca da imate preveliku kontrolu...lupetam, vi cete bolje znati.

Ono sto ja osjecam kao poruku Vedranova opiranja spavanju je da bi on htio biti jos sa nama, pretpostavljam da je to sad malo i reakcija na ponovni odlazak u vrtic.
No, cinjenica je da od 16:00 kad ga ja uzmem iz vrtica on je neprekidno sa nama sve do spavanja (sada je to oko 22:00-22:30) i CIJELO vrijeme smo mi sa njim i to na aktivan nacin. Naravno, ponekad sam to ja, ponekad MZ, dok onaj drugi je sa Zrinkom, ali mi tokom popodneva ne radimo ama bas nista nego se bavimo djecom i eventualno zadovoljimo neku svoju elementarnu potrebu (pojedemo nesto, odemo na WC) - ne gledamo TV, ne citamo, ne radimo neku trecu stvar.
I nakon toga, tamo negdje oko 22:30 ja osjecam potrebu da imam makar pola sata vremena bez djece, da recimo pregledam racune, dogovorim sa MZ sto treba kupiti, napraviti itd, a o nekom vremenu za sebe tipa citanje i sl. ... forget it. Jedino citanje sam imao prosli tjedan dva dana kad smo se vracali iz kluba i iz ZAgorja pa je Vedran zaspao u autu - tad sam citao cijelu vecer, jer sam znao da necu imati za to vremena slijedecih x dana.

Naravno da ovako ne moze do unedogled, no zasad to toleriramo, jer osjecamo da treba neko vrijeme za prilagodbu na novi ritam zivota ... i nadam se da ce se to desiti u dogledno vrijeme, jer mi je vec dosta ratovanja oko tog spavanja, jutarnjeg mamurluka i natezanja oko oblacenja itd.

[anchie76]

Tatek jesi citao od Jespera "Ovo sam ja, tko si ti?", o granicama, postavljanju istih itd.

Vjerujem da bi ti dosta pomogla, ako nista drugo da bi ti "rasvijetlila" dileme oko postavljanja tvojih osobnih granica Vedranu. Nije debela knjizica, brzo stivo za citanje, a jako korisno.

[tatek]

Tatek jesi citao od Jespera "Ovo sam ja, tko si ti?", o granicama, postavljanju istih itd.

Vjerujem da bi ti dosta pomogla, ako nista drugo da bi ti "rasvijetlila" dileme oko postavljanja tvojih osobnih granica Vedranu. Nije debela knjizica, brzo stivo za citanje, a jako korisno.

Slazem se, malo sam tu "mekan", pogotovo kad su u pitanju takva prijelazna razdoblja kad znam da su i njegove potrebe vece.

Drugi problem je u tome sto je Vedran dosta agresivan kad je u pitanju probijanje tudjih granica - recimo, kad MZ i ja nesto pricamo onda je nekad u stanju vikati i ometati nas do beskraja,a slicnu taktiku primjenjuje i sad kod spavanja, jednostavno izlazi van iz kreveta i sobe. Tu sad treba naci pravi pristup, nekad ga nadjemo, a nekad bas i ne ...

[anchie76]

Meni je veliko prosvjetljenje bilo to "kako" izraziti svoju osobnu granicu a da se pritom ne povrijedi integritet druge osobe.

Jos jedna zanimljiva stvar iz te knjige mi je bilo to kako roditelji koji ne postavljaju osobne granice u principu ne daju prilike djetetu da ih upozna, ono nikad ne sazna u stvari tko su oni i koje su njihove zelje i potrebe. I takodjer ucenjem da roditelji imaju svoje granice, djeca se na taj nacin uce postivati granice i drugih ljudi poslije u zivotu.

Procitaj, vjerujem da ce ti barem malo pomoci. Jesi ti citao kompetentno dijete? Ova knjiga o granicama se dosta nadovezuje na kompetentno dijete. Mislim moze ju se citati samu za sebe, ali je bolje ako se procitalo komp. dijete prvo jer ti onda nema nedoumica oko toga sto je - i kako se narusava - integritet, samosvijest, osobna granica, osobna odgovornost, itd. Pa imas manje upitnika nad glavom, jer npr. vec znas kako se narusava integritet i nema potrebe za dodatnim pojasnjavanjem.

Ja bih iz ovog sto si ti rekao mogla i zakljuciti da Vedran prkosi (ti ces najbolje znati jel to prkos ili nesto drugo). No ako je prkos, JJ je u jednom trenu rekao jednu zanimljivu stvar - ukoliko dijete prkosi to znaci da mu je narusen integritet. Kod nas je zaista svaki put to bio slucaj.

[Zorana]

Anchie, ako nije problematicno pisati o tome javno, moze koji primjer narusavanja integriteta kod vas?
Nesto sam se jos sjetila...Juul je u knjizi spominjao i apetit kao vazan dio necijeg integriteta. Pa se daje primjer djevojcice koja jede slatkise koji su donijeli gosti. E sad, kao primjer rusenja identiteta navedena je reakcija mame u stilu: uzimi jos jedan bombon i dosta je, nije dobro toliko slatkisa jesti...(nije bas tako ali u tom stilu). A kao dobra reakcija se navodi nesto u stilu: Hej, pa ti bas volis jesti te slatkise. I to je to. Dakle, ni neodobravanje ni podrzavanje, cisto "uocavanje" tj. zapazanje onoga sto dijete radi. E sad, moja starija kcer je netko tko voli slatkise i citavi dan bi mogla nesto slatko grickati. Jel joj narusavam integritet ako to ne dozvoljavam, tj. ako postavljam NJOJ granice?

[anchie76]

Anchie, ako nije problematicno pisati o tome javno, moze koji primjer narusavanja integriteta kod vas?

A sta ja znam, zaboravljam brzo
Npr. ja njemu odredim gdje ce prati zube (ili gdje ih nece prati) - iznad lavaboa ili kade. Sto je inace svejedno, ali u odredjenom trenutku zabrijem bez nekog bitnog razloga.

Ili odlucim da cu mu ja oprati zube jer sam prezivcana da ga gledam kak brlja i cekam da zavrsi pa da ja napravim samo finish.

Ma nemam pojma, fakat se sad ovako napamet ne mogu sjetiti. (po ovim primjerima gore covjek bi zakljucio da mu samo narusavam integritet kod pranja zubica )

Zanimljivo je da tada skuzim da sam zabrijala, ali ovako sad se bas ne mogu sjetiti nekog krajnje poucnog primjera.

Jel joj narusavam integritet ako to ne dozvoljavam, tj. ako postavljam NJOJ granice?

A joj, nemam pojma. Mene to isto osobno muci. Vjerojatno da. Vjerujem da bi Flo bolje znala odgovoriti na ovo, a vidim da je nema tu ovih dana...

[tatek]

Jel joj narusavam integritet ako to ne dozvoljavam, tj. ako postavljam NJOJ granice?

A joj, nemam pojma. Mene to isto osobno muci. Vjerojatno da. Vjerujem da bi Flo bolje znala odgovoriti na ovo, a vidim da je nema tu ovih dana...

Mislim da je ovo pitanje samo vrh ledene sante ... zaista, na koje se sve nacine svima nama (i djeci i odraslima) narusava integritet? Odnosno, gdje zavrsava "zdravo" postavljanje granica, a gdje pocinje narusavanje integriteta?

Kod nas kod kuce postoji pravilo da se zubi peru samo u kupaoni i postujemo ga i mi odrasli. Ponekad ga Vedran narusi (najcesce namjerno, jer zna da nas to ljuti) i za to ponekad dobije i kaznu i mi smatramo da je to OK, jer je dosad vec vise puta umrljao tepih pastom za zube, a jednom i odjecu (sakrio se sa cetkicom s pastom izmedju odjece u ormar), a to znate i sami da se tesko cisti.

Za mene je tu skolski primjer odlazak na putovanje - avion polijece u 12:00 i ako se dijete ne spremi na vrijeme (ustane, obuce, sidje do auta itd) nema nista od putovanja. Da li je rusenje njegovog integriteta, ako ga se tjera da se brze spremi na put? Po mom misljenju nije - ljudski rod i funkcionira tako da se svi mi (ajde dobro, vecina nas ) prilagodjavamo odredjenim konvencijama i propisima, a isto tako zelimo i da se i nase dijete pridrzava tih pravila (barem ja to zelim). Odricemo se dijelom nase "slobode" u ime djelovanja drustva kao cjeline.

Zanimljivo, kdo nas je psotovanje prometnih propisa sveto pravilo i ni jednom, ali bas NI JEDNOM, sa Vedranom nisam presao ulicu za crvenog svjetla. I Vedran je to usvojio i NI JEDNOM to nije pokusao napraviti ili me recimo nagovoriti na to.

S druge strane, pravila tipa "zubi se peru samo u kupaonici" ili "doruckuje se samo obucen" se povremeno izvrdavaju, a oko pravila tipa "nakon jela se prljavi tanjur i pribor za jelo odloze u sudoper" su stalne rasprave. U cemu je stos, ne znam tocno, mi odrasli se jednako pridrzavamo i jednih i drugih i trecih, no neka su ocito bolji poligon za raspravu i svadju od drugih.

Vise puta sam i ja i sa MZ provjeravao nasa postojeca pravila i uvijek smo zakljucili da ih nema previse i da su jednostavna (prije bih rekao da smo tu predemokraticni nego prestrogi), no zelimo/zahtijevamo njihovo postivanje - sto se ostalog tice, nek caruje tisucu cvjetova ...

[anchie76]

Jel joj narusavam integritet ako to ne dozvoljavam, tj. ako postavljam NJOJ granice?

A joj, nemam pojma. Mene to isto osobno muci. Vjerojatno da. Vjerujem da bi Flo bolje znala odgovoriti na ovo, a vidim da je nema tu ovih dana...

Mislim da je ovo pitanje samo vrh ledene sante ... zaista, na koje se sve nacine svima nama (i djeci i odraslima) narusava integritet? Odnosno, gdje zavrsava "zdravo" postavljanje granica, a gdje pocinje narusavanje integriteta?

Malo je ovo ispalo nespretno jer nisam quotala onaj dio prije gdje prica o hrani. Prvenstveno sam se odnosila na taj dio o hrani i nasem postavljanja granica NJIMA.

Po Juulu mi se nemamo sta petljati i odredjivati njima granice u sljedecem:
1. hrani - kad su gladni, koliko zele jesti, i sto zele jesti
2. spavanju - kad zele ici spavati i koliko zele spavati
3. osjecajima - da li im je hladno ili im nije hladno, jel im vruce ili im nije vruce, da li su ljuti, tuzni, veseli, itd.
4. ima toga jos al se ne mogu sjetiti.

E sad, mi mozemo postaviti SVOJE granice njima. Znaci ako on zeli spavati ujutro a ti zelis da stignete na avion, TVOJA granica JE da krenete do toliko sati ujutro. I to mu trebas reci, da je to TVOJA granica.

Kod nas kod kuce postoji pravilo da se zubi peru samo u kupaoni i postujemo ga i mi odrasli. Ponekad ga Vedran narusi (najcesce namjerno, jer zna da nas to ljuti) i za to ponekad dobije i kaznu i mi smatramo da je to OK, jer je dosad vec vise puta umrljao tepih pastom za zube, a jednom i odjecu (sakrio se sa cetkicom s pastom izmedju odjece u ormar), a to znate i sami da se tesko cisti.

Vidis ovo gore sto si naveo je meni tipican primjer TVOJE granice (dobro tvoje i TZ). I to treba biti receno djetetu u tom stilu, ne generalizirati, nego reci npr. "ne zelim da peres zube izvan kupaone jer ne zelim da ....". To je TVOJA granica. E sad zasto je on namjerno presao tvoju granicu znajuci da ce te povrijediti, treba stati i razmisliti. Vjerojatno je i njegova granica (nenamjerno) predjena i on uzvraca istom mjerom.


Mislim, meni je sad totalno bezveze sto ja sad toliko pametujem na temu JJ, jer fakat osjecam da ga trebam jos par puta procitati.. Da ni meni neke stvari bas nisu jasne... A i neke koje jesu, niti sama neznam kako bi ih provela u djelo. Tak da ipak vi sami najbolje procitajte Juula pa da zajedno razglabamo sto je pisac htio reci

[tatek]

Ajd, bas cu procitati obje knjige!

[anchie76]

Ajd, bas cu procitati obje knjige!

:D :D

I nemoj odmah ocekivati puuuno.. meni je trebalo 2 citanja da mi stvari pocnu sjedati na svoje mjesto (nakon 1. citanja sam bila totalno u komi zbog svojih roditeljskih (ne)sposobnosti).

Bas me zanima tvoje misljenje o svemu tome kad procitas

[tatek]

Ajd, bas cu procitati obje knjige!

:D :D

I nemoj odmah ocekivati puuuno.. meni je trebalo 2 citanja da mi stvari pocnu sjedati na svoje mjesto (nakon 1. citanja sam bila totalno u komi zbog svojih roditeljskih (ne)sposobnosti).

Bas me zanima tvoje misljenje o svemu tome kad procitas

I mene zanima.

U stvari, ne znam zasto ih jos nisam do sada procitao. Procitao sam dosta drugih knjiga, no ova je nekako uvijek izmicala ... Cinjenica da je ova knjiga medju "Rodama" proglasena maltene Biblijom mi je s jedne strane bila dodatni impuls za citanje, no s druge strane osjecam uvijek neku laganu averziju prema svemu sto je "in", obozavano od vecine itd, kaj ja znam, imam neki alternativni feeling u sebi.

Kad sam prosli tjedan procitao u Globusu razgovor sa J.J-om na mene je najvise utjecao njegov fizicki izgled, izgled dobrocudnog ojaceg starijeg gospodina ... ima nesto u njegovu izgledu, nesto pozitivno, sto podsjeca na dobrocudnog medu. (nadam se da se nece uvrijediti ... ).

A na mene je djelovala i ova rasprava na ovom topiku - ni ja bas ne obozavam "soljenje" pameti kakvo nude prosjecne amerikanizirane "self-help" knjige, no cijenim emocionalnu ukljucenost pisca koji citaocu ne nize samo fakte i savjete i ostalo, nego mu daje i podstrek za akciju. E sad, neki od postera (a i novinarka, cija je recenzija objavljena u Feralu)su se zalili da su J.J. suhoparan i nize informacije "s visoka", a taj stil mi se jos manje svidja ...

Ukratko, zaista je vrijeme da stvar (tj. Juulove knjige) uzmem u svoje ruke pa to procitam i onda mozemo diskutirati dalje o svemu. Svidja mi se koncept svim stranama poznatih granica, jer sam mrzio igre skrivaca iz svog roditeljskog doma pa mi se zato dopada princip da je sve "na stolu" i svima poznato i obrazlozeno ... pa ce mi sevaljda onda svidjeti i knjiga.

[andrea]

osjecam uvijek neku laganu averziju prema svemu sto je "in", obozavano od vecine .

he he kad bi bar "roda" bila većina

[tatek]

osjecam uvijek neku laganu averziju prema svemu sto je "in", obozavano od vecine .

he he kad bi bar "roda" bila većina

Na ovih nekoliko kvadrata virtualnog web-prostora nazvanog roda.hr ste/smo vecina, a tako ce biti i u onim pravim kvadratima na Crnomercu.

Malo je OT, ali ne mogu izdrzati: tesko je onako na ulici prepoznati pripadnike mnogih "manjinskih" grupa - strance (ako bas nisu japanci, kinezi ili afro-porijekla ili se en nadvikuju svojim jezikom), esperantiste, ljubitelje avio modelarstva, jahovine svjedoke, uzgajivace glista ili ne znam ja koje ... No, na ulici je vrlo lako prepoznati mnoge clanove i simpatizere "Rode": nose djecu u marami.
Bas vidio ovu subotu jednu zenu sa muzem u Bauhausu, nosi ona klinca u crvenoj marami ... da nisu razgovarali sa nekim usputnim znancem (kim li vec) odmah bi pristupio i rekao "Bok, ja sam tatek, a vi/ti?" i sigurno ne bih promasio ...

[andrea]

ma znam na šta si mislio, šalim se

[tatek]

ma znam na šta si mislio, šalim se

No frks, i ja ...

[aleta]

tatek, a zamisli da jadni ljudi nemaju pojma o rodi, a prilaziš im ti širokog osmijeha i još veliš da si ti tatek! a još pri tom značajno gledaš u bebu u marami! 8)