 |
|||
2 g.- premala razlika?
Moja K ima 14 mjeseci. Voljela bih opet zatrudnit, ali imam sto nedoumica.
Vidim da vas ima dosta s tom razlikom pa me zanima- kako je protekla vaša trunoća, jeste se mogli jednako posvetiti prvom djetetu, jeste li ga nosili (moja K se puno nosa). Što je bilo poslije poroda? Ne bih htjela da K bude morala ić kod sveki jer se ja ne mogu za nju brinut. Kakva su općenito vaša iskustva?
Zašto se ti nebi mogla brinuti za nju? Jedino ak misliš na eventualnu problematičnu trudnoću, drugi razlog ne vidim.
I ako misliš da je razlog to što ćeš imati malu bebu pa nećeš imati snage ili vremena za starije dijete pa ćeš ga onda dati sveki - zaboravi radije na trudnoću još neko vrijeme.
Osobno i iz iskustva, da je uvijek lako sa tako malom razlikom, nije, ali to nosi i mnoge pozitivne strane, kako za starije, tako i za mlađe dijete. I brzo prođe, a onda zna biti super. I što više rastu, i tebi bude lakše, a njima ljepše.
A sveki dobro dođe ponekad i u malom dozama. Mama si uvijek ti - sveki je svoje odradila i ne može tebe zamijeniti nikada.
Re: 2 g.- premala razlika?
Zašto otac tada nebi preuzeo brigu za dijete, ne samo tada nego i inače?jopaa prvotno napisa
Po meni razlika od 2. g. je taman, bolja nego 4.
kod mojih curka će razlika biti dvije godine i nešt sitno.
što se tiće druge trudnoće, mogu reći da mi prolazi zapravo lakše nego prva (u prvoj sam na početku imala krvarenja, a na kraju povišen tlak).
kad sam ostala trudna Petra je imala negdje 18 mjeseci. voljela se puno nosati (još uvijek voli) i ja sam ju nosila sa time da kako je trbuh rastao (a i ona) sam se s njom mogla tu i tamo dogovoriti. ako bi išli u frižider ponešto rekla sam joj da mi mora pomoći nositi (a ne da ja nju nosim+rajnglu juhe), kad smo bile vani nosila sam je do nekog dogovorenog stupa pa bi ona hodala pa opet do nekog stupa itd. sad kad smo vani (10tak dana do termina) još uvijek je ponesem na nekim problematičnim dionicama ali inače hoda držeći me za ruku.
najveći mi je problem kad smo vani pa se prema nekam zatrči, a meni treba 100godina da ju stignem. srećom u parku ima i drugih mama koje su je počele loviti
kako sam ostala trudna, zapravo sam Petru i ispisala iz jaslica i ja je čuvam. upisivala ju nisam niti za ovu sezonu.
kako će nam biti kad dođe beba, ne znam.
ja, možda nadobudno, mislim da ću sve već nekako stići. MM mi sposla dolazi oko 6, 7 sati i tek tada može uskočiti.
stvarno vjerujem da će nekako ići. malo sam se sad počela brinuti jer zapravo svi oko mene me pitaju 'kako sam ja to zamislila?'
e da, i Petra ciki, i kroz cijelu trudnoću, a i sigurna sam kad beba dođe. tako da imam osjećaj da ću pola dana provesti ležeći na trosjedu (zato smo i kupili novi) sa curama koje se pentraju po meni
ne mogu si zamisliti da Petra ne bude doma na neko vrijeme (ne mislim pri tome na koji sat kad je vani sa mm). trenutno mi teško pada i pomisao da nećemo biti zajedno nekoliko dana kad ću biti u rodilištu
ma daj, a ja mm-u prepričavam kako sprintaš po parkiću! živahniju i boljedržeću trudnicu nisam vidjela! 8)
(a ja stalno spremna uhvatiti bebu ako ispadne
po meni je razlika od dvije godine idealna
a zasto se ti ne bi mogla brinit za svoju stariju curicu? mislim, sigurno ce ti trebat vremena da se ushemis u to sve, ali kada to prode mislim da ce biti super!
Nama je (neplanirana) razlika medju klincima godinu i 4 mjeseca. U toku druge trudnoce su nas masovno plasili da ce nam biti jako naporno, da cemo morati stisnuti zube, da cemo se namuciti prvih xy mjeseci i td.
Luka ima 3 mjeseca i mi jos uvijek cekamo te izvanredne napore i "pakao" koji se spominjao. Dolazak drugog malog misa je bio gotovo pa neprimjetan. Koja pelena i mokra maramica vise, jos jedna kolica u gepeku a rutina se nastavila gdje je i stala s Nikom.
Meni je nasa razlika od 2. g. savrsena.
Nasu razliku od 3 godine mijenjala bih za jos manju.
Je da zna biti malo naporno... ali može se. Evo ja sam ti skoro uvijek sama, u trudnoći i poslije mi je znala uskakati sveki (prošetat Stellu, skuhat, ali nisam dopuštala da spava tamo nego da sveki dolazi k nama pa eventualno prošetaju do nje i onda ju MM pokupi), ali mjesec i nešto nakon poroda smo se poosvađale i ja sam ti baš full, full sama, kad tate nema recimo po tjedan dana ili kad dolazi doma samo spavat... I u trudnoći smo bile mjesec i pol bez tate i dva dana nakon dolaska iz bolnice sam ostala tjedan dana sama...
Nosila sam Stellu sigurno do jedno 6 mj (npr. iz parkića doma), do kraja sam ju dizala, npr. u autosjedalicu, kupati, dojila do 2mj prije poroda...
Mislim da puno ovisi o tome koliko ti je starije dijete samostalno i koliko su oboje zahtjevni i koliko beba po noći spava. Ja nisam još nijednu noć bila budna zbog bebe (kuc-kuc) tak da mi ne fali sna jer se naklopa u polusnu i nastavimo spavati
Nekad ti dođe da ti svega dosta ali to se dogodi i sa jednim
po meni bas kao sto se u AP-u preporuca, treba raditi razliku od najmanje tri godine.
nama ce razlika biti dvije i pol godine i trudnoca mi prolazi dosta naporno. stvarno nije lako u visokoj trudnoci imati doma npr. "terrible twoes" fazu.
naravno da smo presretni zbog dolaska nove bebice ali da nemamo baku koja cuva m. stvarno ne znam kako bi.
jer i u najurednijoj trudnoci ne preporuca se nosenje djeteta od 13 kila, trcanje i penjanje po toboganima
naravno sve ovisi kakvo vam je prvo dijete, koji si tip mame, kakvu pomoc u kuci i oko cuvanja djeteta imati...u biti mislim da nema pravila. svaka bebica je dobrodosla
izmedju moje najstarije dvije cure je razlika u dan dve godine... nisam primjetila da mi je nesto bilo posebno tesko, mozda samo dizanje najstarije princeze pred kraj trudnoce i odvajanje od nje zbog lezanja u bolnici 7 dana prije poroda i jos 7 nakon....
to je sve...
i izmedju zadnje dvije princeze je razlika 21 mj isto tako nisam primjetila nesto posebno naporno(do sad kad nas je zahvatila terible two faza) al to bi doslo ionako, nevezano uz bebu...
ko sto netko rece, veci auto(bar meni), koja platnena mokra vise u masini i ekstra kolica u gepeku....
ako zelis trudnocu i jos jednu bebu, go for it!
kod nas razlika dvije godine - 2 mjeseca!!!!!
divna razlika!!!
svakom bi preporučila. mi imamo curu pa dečka ono što sam si ja oduvijek željela.
jedino teško razdoblje 4 dana u rodilištu zbog razdvojenosti od inje. od tuge sam skoro uvenula.
uglavnom sam prvu godinu provela sama tek pred kraj prve godine našla sam tetu koja mi je došla pomoći.
trudnoća mi je bila super inju sam nosila do pred sam porod a imala je 16 kg.
kad nemaš pomoći onda si pomogneš sam kako znaš i umiješ i bilo mi je izazov što sam sve hendlal solo.
I. 12.04.2003.
P. 9.02.2005.
Mejra i Ahmed su 2g 2mj. razlike, i lagala bih kada bi rekla da nebi voljela da je Mejra starija. :/
Kod nas je razlika 2,5 god i mogu reći da je jako naporno s dvije male bebice. Kroz cijelu trudnoću sam nosala Paulu iako sam imala problema. Već je pred kraj bila jako nestrpljiva - mama kad ses loditi blacu, mama jesi lodila blacu da ja mogu skakati po busi ....
Bogu hvala da je Paula predivno dijete jer je Filip strašno zahtjevan i stalno na rukama, Paulu sam zapostavila i stalno me poziva mama idemo se igrati...
Kuhati praktično i nestignem a o peglanju da i ne govorim. Moji su se vratili s mora i kraj njihove pomoći još uvijek mi je prilično naporno.
Najteže mi je definitivno nošenje bebe od 6kg koja želi biti samo na mojim rukama i to prihvaća samo dvije poze :/
Nadam se da će brzo proći jer me stalno nagriza misao kako se niti jednom djetetu nemogu posvetiti dovoljno a oboje su jako željni maminih pusa i dodira
potpisujem paulu, nije uopce lako, s tim da je meni prvo dijete jako zahtjevno, pa se samo mogu nadat da ce bebica biti manje zahtjevna jer inace isto uopce ne znam kako cu.
medjutim sve to treba odvagati...
premda trdim da m. definitvno nesto gubi s tim sto sam trudna (ne mogu je stalno nositi kao prije, ne igram se vise divljih igri po parku s njom i da ne nabrajam...) ja jos uvijek mislim da ce dugorocno ona imati puno veci benefit u zivotu sto ce imati brata, nego sto bi joj znacilo da je koji mjesec duze dojila i sl.
ja bih sa svojim stilom roditeljstva i s m. kakva je, jako tesko podnjela neku bas malu razliku, tipa godinu dana i sl., ovo 2,5 godine ce nam biti na knap ali mislim da cemo prezivjeti, a 3 bi vjerovatno bilo idealno. vise od tri opet ima neke svoje druge nedostatke.
ali hej! pa tko moze na taj nacin planirati zivot iz mjeseca u mjesec? i kojeg ces tocno datuma ostati trudna...
zato se treba opustiti, kad god da dodje slijedeca bebica ja sam sigurna da ce mama bas pronaci sto prednosti zasto se to dogodilo bas tada
dakle na svakom roditelju je da sam odluci.
Nama je naporno-Dino je jako zahtjevno i živahno dijete i traži jako puno pažnje,ali je Tin na svu sreću mirniji nego što je bio Dino. dino se još uvijek budi po noći,a Tin uglavnom spava bolje od njega,ali ja sam htjela tako malu razliku jer mislim da će se za 2 godine kad Tin bude imao 2g. kao sad Dino već moći malo igrati zajedno (pogotovo jer su obadvojica dečki). sve ovisi kakvo ti je prvo dijete,kakvu pomoć možeš dobiti (dobro će ti doći),koliko si motivirana za dvoje djece...Ti najbolje znaš hoćeš li moći!
ajoj i ja se baš mislim kada je idealno vrime za drugo i sve mi se ćini da nikad nije nevalja niti mala razlika a nevalja niti velika...MM oće odma a ja ...pa tek sam se vratila radit ima dva miseca kud ću sad odma drugo
nama je bilo jako naporno, ne zato sto je razlika izmedju djece premala, vec zato sto hendlamo (svidio mi se izraz, neko ga je gore pomenu), sami ili sama.(mm pomaze, ali je uglavnom na poslu)
Cure drage, meni je mama u nekoliko navrata bila ovdje i to je potpuno druga prica kada se ima pomoc sa strane, nego kada gurate sami. Nije toliko fizicki problem gurati sa dvoje djece, koliko je psihicko rasterecenje kada znate da vam u odredjenoj situaciji moze pripomoci neko pouzdan. 8)
Meni je sad mnogo lakse, ali jos iz krize nismo izasli
nama je razlika 1 god i 9 mjeseci i nikad nisam pozelila vecu razliku
Uf...sad su me zdrmali neki postovi. Znam da mi neće biti lako, i ja sam sama i još plus svega imam psa. Ali držim se one: Bog ti nikad ne daje više nego što možeš podnjeti!
Izgura se, vjeruj mi, iako je bilo trenutaka u kojima nisam znala sta vise da radim. Cak sam pomsiljala da izadjem napolje i prvog prolaznika kojeg sretnem, zamolim za pomoc. Ono, izadjes na ulicu i vices "pomagajte ljudi"
Ali, ustvari sam presretna kada vidim da MOGU sama gurat i koliko sam uspjela sa tom djecom. Neka djece, nek se radjaju. Bitno je da smo zdravi
Kada sam zatrudnila mislila sam da mi neće biti ovako naporno! Kako je Filip rođen ranije još u potpunosti ne hoda samostalno, ali je sreća što dosta dugo miruje dok ga se vozi u kolicima.
Problem je što je JAKO ljubomoran. Mene nitko ne smije zagrliti ili poljubiti, eventualno MM. A kad vidi da sam uzela neko dite on podivlja. Poteže to dite za noge ili se gura između nas. Mislim da će tu biti frke!
A i ja teže podnosim ovu trudnoću. Stalno sam umorna i sve me boli. Kad nosim Filipa po noći ne mogu spavati od grčeva.
Valjda će se što popraviti dok beba dođe! Ipak će Filip imati 2 godine, pa možda bude bolje shvaćao neke stvari!
Meni danas veli zaova; Dado jadna ti! Pa kako ovo izdrzis!Izgura se, vjeruj mi, iako je bilo trenutaka u kojima nisam znala sta vise da radim. Cak sam pomsiljala da izadjem napolje i prvog prolaznika kojeg sretnem, zamolim za pomoc. Ono, izadjes na ulicu i vices "pomagajte ljudi"
Ali, ustvari sam presretna kada vidim da MOGU sama gurat i koliko sam uspjela sa tom djecom. Neka djece, nek se radjaju. Bitno je da smo zdravi
nasa je razlika 2 god. i 4 mjeseca i isto mislim da je savrsena :D
Jelena nije zahtjevno dijete, ali nismo ni htjeli neku veliku razliku. Ja čak zezam MM 2,2,2. Vidjet ću kako ću proći s drugim pa ćemo tako i treće. Premda MM kaže treće tek za par godina. Vidjet ćemo!
Uglavnom složili smo se da je troje u igri!
Kod nas je razlika 15 mjeseci. Ja sam s njima doma od jutra do 17h i sve uspjevam. Doduse ne kuham telece medaljone u umaku od brusnica i ne rintam ko ludjakinja, vec se vise bavim s djecom. Onda kad dodje MM doma, ode s njima u setnju pa si ja predahnem jedno sat vremena ili napravim sto nisam stigla (usisavanje, prasina...). Mislim da stvar uopce nije da li cu ja to moci nego da li to zelis. Ako to doista zelis, vjeruj mi da mozes.
Ja se snebivam nad jednom poznanicom kojoj je razlika 2 godine i koja stariju kcer od 26 mjeseci ujutro otpremi baki jer ona inace nist ne stigne. Mislim da su to komotne mame kojima je vise do njih samih nego do djece. Meni je nezamislivo da Elu odvedem svojima ujutro i da ju muz pokupi u 17 zato jer mi je tesko.
A k tome i sve je u tebi, odnosno kako si poslozis. Ja Elu ukljucujem u sve sto radim tak da mozda usisavam i perem sudje duze nego inace, ali je ona zabavljena i k tome razvija si samopouzdanje. Roko je jos beba i prije je bilo mozda lakse nego sada kad puzi, no kazem bitna si ti i tvoj stav.
Moj MM i ja smo zeljeli ovakvu razliku i bili smo spremni na odricanja. Uostalom kad ces se dati cijelog sebe djetetu nego sada. Mi cemo imati vremena za sebe kad nam djecu supi pubertet pa ce vise vremena provoditi s frendovima nego s nama.
Drage moje,kad sam otvorila ovaj topic, tek sam razmišljala o trudnoći,a sad...... danas sam napravila test i pozitivan je,možete li zamislit. Hvala na odgovorima, shvatila sam da ja to stvarno želim i da ću uspjet ( kao i MM ).
ČESTITAM :D i sretno
Ja ću vikati sa balkona!Izgura se, vjeruj mi, iako je bilo trenutaka u kojima nisam znala sta vise da radim. Cak sam pomsiljala da izadjem napolje i prvog prolaznika kojeg sretnem, zamolim za pomoc. Ono, izadjes na ulicu i vices "pomagajte ljudi"
Ali, ustvari sam presretna kada vidim da MOGU sama gurat i koliko sam uspjela sa tom djecom. Neka djece, nek se radjaju. Bitno je da smo zdravi
Zapravo mi idu na živce neki koji mi kažu da ću morati Lovra prvo vrijeme poslati kod nekoga dok se ja ne snađem s bebom. Kao da će mi to išta olakšati.
E, da, Jopaa, čestitam!
Čestitam od srca :D
Čestitamo !!!! :D :D
cestitke! Nasa je razlika 21 mjesec i jedino mi je zao sto su me pedijatri uplasili kad su culi da trudna dojim - kao nije dobro za nerodjeno dijete - otimam mu iz"usta". Pa ja eto neznalica prestala dojiti kad je mali imao 16 mjeseci. A drugo - ide, malo je teze ali se normalizira polako - brat i sestra sve vise komuniciraju i sve su si manja prijetnja (igracke). Jedino ja spavam u jednoj sobi s malom (ostala u bracnom krevetu) a muz se preselio na turbo maximus u dnevni boravak s malim!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom