Nikad nisam sanjala da bi se, u našem društvu, ovdje i sada, moglo dogoditi da moja beba nema pelene, odnosno, da ih ne treba, i to u kulturi u kojoj je imati dijete gotovo sinonim s mnoštvom pelena, započela ja svoj razgovor s nama Ingrid Bauer, Kanađanka njemačkog podrijetla, inače autorica knjige «Diaper Free! The Gentle Wisdom of Natural Infant Hygiene», u slobodnom prijevodu «Bez pelena! Blaga mudrost prirodne higijene dojenčadi», zasad objavljene samo na engleskom jeziku. Pritom se smije na našu asocijaciju dojenčeta koje odmah juri u toalet, i odmahuje glavom da sve to ipak nije tako. Poslije rođenja prvog djeteta, danas šesnaestogodišnjeg sina, kaže nam, vjerovala je da sva dojenčad treba pelene i da je djecu, zbog same njihove fizičke predispozicije, posve nemoguće naučiti da kontroliraju mokraću prije otprilike 24-og mjeseca života. Uostalom, sve o čemu je dotad čitala, čula i sve što su joj govorile starije i iskusnije majke, potvrđivalo je da su pelene jednostavno nužne. No, danas majka troje djece, od kojih je najmlađa 9-tomjesečna kći Sarah, 40-togodišnja Ingrid Bauer, samouvjereno tvrdi da su pelene- nepotrebne. Jeste li ikada vidjeli dijete u Africi ili u Indiji koje nosi pelene, pita nas, odmah objašnjavajući da je od te polazišne točke i krenula u svom razmišljanju o tome trebaju li djeca pelene ili ne. Tako je po rođenju drugoga sina, danas petogodišnjaka, počela razmišljati o nečemu, što je tek poslije nazvala, prirodnom higijenom dojenčadi. Tada sam otkrila da se mogu uskladiti s njegovim osnovnim potrebama, i da mogu prepoznati kad je gladan, što se i očekivalo od mene, ali i kada mora obaviti nuždu, nastavlja Ingrid, i da tako mogu trošiti manje pelena, od onih uobičajenih barem pet na dan. Spoznavši da vlastitom intuicijom može prepoznati potrebe svog djeteta, počela je proučavati druge kulture. I došla do zanimljivog otkrića da je korištenje pelena tipično samo za zapadne i/ili razvijene zemlje, odmah to povezavši s nečijim profitom. Za ne- zapadne zemlje, kako naziva zemlje Afrike, pa čak i azijske zemlje, tipično je, kaže, da majke ne koriste pelene. Odnosno, kaže nam dalje, ako baš moraju, koriste nešto nalik na pelene, prvih mjesec- dva, a poslije toga odlično prepoznaju potrebe djeteta. Pod svojom sintagmom, prirodnom higijenom dojenčeta, podrazumijeva upravu tu sposobnost afričkih žena koje nose dojenčadi na leđima i spuštaju ih točno pred samo obavljanje nužde, jer jednostavno znaju da je sad vrijeme da se mališan pomokri. Za to je potrebno mnogo prirodnih urođenih osobina, kao što su primjerice intuicija, neverbalni jezik, prepoznavanje bebinih ritmova i poznavanje signala koje dojenče šalje. A i ne odnosi se sve samo na učenje djeteta da krene na svoju posudu, jer takvo učenje postaje bespredmetno, ako već u kući imate dijete koje od svojih 3 ili 4 mjeseca zna pokazati da mu je sila, kaže Ingrid. Kad su malo starija, ta djeca jednostavno sama krenu u toalet ili uzmu posudu, i time se izbjegava cijeli, za neke roditelje i prilično mučan dio, učenja kontrole. Kaže da vjeruje kako je izvorna zamisao kreatora pelena dobra i kako su pelene stvorene da djecu poštede traumatiziranja, srama ili nelagode, ali da je potrošačko društvo u kojemu živimo otišlo predaleko, ne dopuštajući djeci da kontroliraju svoje potrebe u dobi kada su savršeno sposobni za to. A po Ingrid, ta dob je već oko 4 mjeseca djetetova života, iako se može početi i odmah, čim dijete dođe kući. Njezin drugi sin bez pelena je ostao s 4 mjeseca, dok je najmlađa kći, Sarah, bez pelena od samog početka. Danas ih, priznaje, tu i tamo stavi, pogotovo kad idu van i kad na javnom mjestu ne može skinuti Sarah na brzinu i staviti joj neku posudicu pod nju. No, najčešće se, kaže, dogodi da joj Sarah signalizira kako mora ići, pa joj skine pelene i, nakon što obavi nuždu, ponovno vrati. Po noći, Sarah spava s njom i suprugom u krevetu, i kaže da ju samo probudi kada joj je sila. Ingrid tada posegne za malom noćnom posudom koju drži odmah do kreveta. Kaže da majke mogu započeti takvo učenje odmah, ali i u bilo kojoj dobi, iako preporučuje početi prije 6 mjeseca djetetova života . Kasnije će, tvrdi, možda biti teškoća jer je dijete već izgubilo sposobnost da dojavi majci svoju potrebu.
Kad je počela s takvim odgojem djeteta, kaže, nije poznavala nikoga tko je to već učinio, samo je čula za nekolicinu žena. Danas poznaje više od nekoliko stotina majki koje svojoj djeci ne stavljaju pelene, a i svakodnevno joj se javljaju, pročitavši knjigu. Svoju knjigu je, po vlastitim tvrdnjama, prodala već u mnogim zemljama, poput Italije, Kanade, Singapura, Japana, Francuske, Novog Zelanda, SAD-a, Australije, Španjolske, Hong Konga, pa čak i u Hrvatskoj, a odaziv koji je dobila iznenadio ju je. Jer, kaže, očekivala je mnoštvo ljutitih odgovora o okrutnosti tjeranja djece da rade nešto na što još nisu spremni, a dobila je mnogo pozitivnih odgovora. Inače, sama knjiga Ingrid Bauer nastala je od prvobitne zamisli novinskog članka, a potom prerasla u knjigu od 256 stranica, koju sama autorica dijeli u dva veća poglavlja: prvo u kojem prirodnu higijenu dojenčeta povijesno ukorjenjuje u nastanak čovječanstva i drugi dio knjige koji se sastoji od savjeta kako se uskladiti s potrebama djeteta, uz praktičan dio kako sve to iz zamisli prevesti u djela. Uostalom, kaže Ingrid, iako sam diplomirala jezike u Torontu, zaista vjerujem da sam najveće znanje stekla u prirodi, rađajući i odgajajući djecu, putujući, a sve se to slaže s odgojem djeteta bez pelena, i nekako je bilo logično da napišem knjigu takve tematike, koja se bavi djecom. Danas, Ingrid u Kanadi predaje na radionicama o prirodnom roditeljstvu, uči o nenasilnoj komunikaciji koju uskoro planira predavati, bavi se planinarenjem, vrtlarstvom, prodaje dječju opremu i pokatkad napiše neki članak za novine. Zar to nije dosta, smije se, nakon što nam je odgovorila na pretenciozno pitanje čime se još bavi osim odgojem troje djece i pisanjem knjiga, i otkriva da razmišlja o još jednoj knjizi koja bi se bavila odgojem djece.
babyparenting.about.com/c...tpottying/ - adresa na kojoj ćete naći mnoge druge linkove i adrese o prirodnom odgoju djeteta
www.gentleparents.com/bauer.html - članak koji u sažetom obliku predstavlja knjigu Ingrid Bauer
www.natural-wisdom.com/index.htm - kako što prirodnije odgajati dijete i što više živjeti u skladu s prirodom može se saznati na ovoj web adresi
Knjiga Ingrid Bauer Diaper Free! The Gentle Wisdom of Natural Infant Hygiene može se naručiti poštom i to na sljedećoj adresi:
Natural Wisdom Press,
115 Forest Ridge Road
Saltspring Island, BC
Canada V8K 1W4,
Ili putem Interneta
www.natural-wisdom.com
Cijena je $ 16.95 plus poštarina od $ 4.50.
Zanimljivosti:
Gotovo sva djeca iz bivšeg dijela Istočne Njemačke ne nose pelene nakon 18 mjeseca života, dok ih djeca iz zapadnog dijela Njemačke počesto trebaju i nakon treće godine života. Kada im netko kaže da postoje studije po kojima je dokazano da djeca nisu spremna kontrolirati nuždu prije 24 mjeseca, bivši istočni Nijemci slatko se smiju, govoreći da oni pelene jednostavno nisu imali, pa su taj problem riješili ranijim učenjem djece na toalet.
Dijete do druge godine života potroši oko 3800 jednokratnih pelena, što bi prevedeno u kunama bilo oko 7000 kn. Odlučite li se za moderne pamučne pelene, koje izgledom neodoljivo podsjećaju na jednokratne, pa čak i imaju «čičak» i nepropusne su, one će vas u početku stajati skuplje, oko 25 eura po komadu. Njih ćete kroz dvije godine djetetova života trebati najviše 15. Uz to, neće vas optuživati da ste ekološki nesvjesni jer se jednokratne pelene, po Green Peacu, razgrađuju tek za oko 450 godina, dok su pamučne prirodne. Ali, ćete se uz njih svakako više naraditi- svaki dan pranje, peglanje, o trošku praška za rublje, struje očito nitko nije vodio računa. Doduše, živite li u Njemačkoj, postoje praonice rublja gdje ćete za pranje i peglanje 60-tak pamučnih pelena platiti oko 10 eura.
tekst je objavljen u Mili, 2001.
, ali sam sretna sto on sam pokazuje svoju samostalnost u tome.
Irena001 prvotno napisa
i proci ce, pa ces tek onda skuziti zasto je strajkao.
) usput mu vec dugo govorim sssss dok se eliminira.
