txt 'Rasprava o udaranju'

[sunce]

Čitam txt s portala, 'Rasprava o udaranju', sve opravdano i lijepo objašnjeno. Samo mi se čini da bi s takvim temama trebalo ići i puno izvan portala jer vjerujem da nijednoj mami s Roda ne bi palo na pamet udarcima disciplinirati djecu, a toga sam se u životu previše nagledala.
Nekoliko puta su vrli članovi bliže obitelji svom tromjesečnom unuku onako 'od milja' znali reći 'dobit ćeš po guzi' a ja se sva naježim i nije mi to nimalo simpatično (naravno da sam im svojom prolegomenom to dala do znanja ). U našoj familiji ima fakat svega u odnosu prema djeci, sve pod krinkom discipline, i apsolutno sam narogušena na takve odgojne metode, sve me strah kad F. malo poraste i unaprijed se bojim vlastitih reakcija kad čujem takav primitivizam na djelu. I ne dao Bog da ga vidim!
I užasne me kad vani vidim mame s tim edukativnim šamarima, lupanjima i batinama svake vrste. UH!!!
Jeste imale takvih iskustava u blizini? Kako reagirate?

[Zorana]

Ja nazalost to svaki dan gledam. Doduse ne od obitelji jer tu nikoga nemam, ali u parku je ziva katastrofa.
I tuzna sam sto se to redovno ponavlja sa skoro pa iskljucivo nasim ljudima, dakle sa podrucja bivse Jugoslavije.
Evo neki dan je djevojcica pala sa klupe, kad vidis mamu dolazi sva histericna i dere se: dodji vamo prebicu te.
Moji kumovi udaraju djecu svako malo, o dernjavi necu ni poceti.
Rijesiti valjda tudje probleme ne mogu. Moj muz ih zbog toga sustavno izbjegava, a zajedno s njim i ja. Jednom ih je upozorio zbog takvog ponasanja. Medjutim nista vazno se nije zbog toga desilo.
Ne vidim ih cesto, u principu ih izbjegavamo i upravo zbog tih stvari biram drustva jer ne zelim da moje dijete raste u takvoj okolini.
S druge strane, mi smo za njih najobicniji freakovi koji ce razmaziti dijete jer ne znaju mlatnuti i zagalamit kad treba.
Sta da kazem, tjesim se da takva djeca idu u vrtic jer ovdje se to po vrticima strogo prati i kontrolira. Jednom je susjedina rodica djetetu dala samar, inace zena nema obicaj udarati dijete, i valjda je to teta primijetila...nije bila ni izasla iz zgrade ova ju je vec bila vratila na razgovor i upozorila da je to protuzakonito.
Moje iskustvo sa mojim djetetom je dobro. Mogu cak reci da je puno discipliniranija, iako mrzim taj izraz, od vecine djece, koja se odgajaju udaranjem po guzi ili dernjavom.
U zadnje vrijeme kad netko pocne galamit na dijete u mom prisustvu, samo kazem: lakse malo, pa nije dijete gluvo. Ili pitam mamu jel ona to stvarno misli da ce je dijete bolje poslusat ako glasnije govori.

[nana]

Još dok nisam imala Taru, bila sam alergična kada sam vidjela u gradu, ili u parku roditelja koji lupa djete, a od kada sam mama još sam na to više osjetljivija. Nikada nisam bila pristalica takovog načina odgoja, i Tari je potpuna nepoznanica udaranje čak i po guzi. Uglavnom, jako puno ima takvih slučajeva, na žalost od strane histeričnih mama (mame sam češće viđala nego tate).

[Zorana]

Nana, ne znam koji je razlog tome, ali i ja sam zaista vecinom vidjala mame da udaraju.
Kaze MM da zene teze obuzdaju te nalete emocija, nervoza i sl. pa da je to zato.....ko ce ga znat.

[Fidji]

Tekst mi je prekrasan.
Žalosno mi je što je kod nas lupanje po guzi nešto sasvim normalno.

Svi bi željeli da kad im djeca odrastu postanu vedri, samopouzdani ljudi, a upravo udaranjem staraju kasnije zatvorene agresivce.

[nana]

Zorana, mozda tvoj MM ima i pravo. Iskreno, stvarno sam viđala puno tata u parkovima s djecom, ali vrlo rijetko sam vidjela da dižu ruku na dijete :D . Neznam koji je razlog tome da mame na žalost u tome prednjače, uglavnom ja i MM smo protivnici batina. A ono kada vidim da dijete primi grubo za ruku pa ga povuče prema sebi, joj mene tak se jako moram suzdržati da ne reagiram A o udarcima po glavi da ne pričam

[Mamita]

evo osjećam da moram i ja nešto reći. uopće ne opravdavam mame ili tate koji tuku svoju djecu ali potpuno ih razumijem. i to iz sljedećeh razloga: ja sam djete koje su roditelji znali istući, ošamariti, lupiti po guzi dobrano i sve što ide uz to. danas kad sam postala majka prekrasnog djeteta odgajam ga bez batina i udaraca. jednostavno nemam srca kao i svaki normalni roditelj tući to malo biće koje je puno ljubavi i povjerenja u svoje roditelje. ali postoje trenutci kad me totalno ispizdi i kad stvarno pomislim "lupiću ga". u meni se javi kao neki duh prošlosti i sjetim se kako sam i ja dobivala batine. kao osoba s takvim iskustvom shvaćam roditelje kojima ruka poleti jer su i sami vjerojatno dobivali batine. moram priznati da mi dođe jako teško i uspijem se kontrolirati-da ga ne potegnem za ruku (jer je upravo pao 6 puta za redom) ali takav poremećaj je prisutan kod većine roditelja koje ja poznajem jer su svi dobivali batine, takvo je vrijeme bilo i djeca su se tako odgajala. i moja mama mi dan danas zna reći -moraćeš ga lupiti nekad, ne možeš tako. samo inat koji čuči u maloj mamiti ne da da se to ikad više ponovi, barem ne nad mojom djecom. jer ja ne bih mogla nositi se s tom grižnjom savjesti da sam lupila svoje djete, a neki roditelji očito s tim nemaju problema.

[sunce]

mamita, i ja vučem isto iskustvo, iako sam sa danas sa starcima u super odnosima, te metode sam prezirala, što sam više sazrijevala, postajala sam svjesnija da ima bezbolnijih (u mene više psihički no fizički) načina da ti se objasni da nešto radiš pogrešno. Često smo razgovarali o tome i tužna sam kad starci vele da nisu znali drugih načina.
Svojem djetetu ne želim slati takvu poruku.
U muževom dijelu familije toga je još više, djecu se 'časti' menažerijskim izrazima, njeguje se autoritativan kult roditeljske ličnosti, u edukativne ih se svrhe počupa za kosu ili pred svima za ručkom zaprijeti šamarom, a MM i ja zgroženi.
Ručali smo i šestogodišnja nećakinja je prolila malo juhe po stolnjaku, pa ju je sveki počupala za kosu. Maloj suze u očima. Onda sam ja za dve minute namjerno prolila pol tanjura i pritom umirala od smijeha 'joj, gle, kak sam šlampava'. Sveki se kiselo smješkala. I nije joj palo na pamet da i mene počupa. Valjda. :wink:

[Fidji]

SUNCE moje! :D

[NatasaM...]

Sunce :D

Mene nitko nikad nije tukao. Otac je znao koji put zaprijetiti i povikati, ali bi se dosta brzo iskontrolirao, mozda zato sto su njega namrtvo mlatili, pa zna kako je to. Majku ne mogu ni zamisliti da vice.

Udarce i psovanje ne vidim bas cesto, jednostavno izbjegavam takve ljude, ali i to malo sto vidim je za mene prestrasno. Uvijek nekako reagiram, ali obicno dozivim komentar tipa: "lako je tebi kad te ona slusa, dala bi ja tebi svoga maloga na dva dana pa da vidis...".

[Mamita]

Sunce ala si me nasmijala. a da ti malo nju počupaš kad sljedeći put nešto prolije?