Full time mame i drustva nenaklonjena djeci

[Saradadevii]

Ima li ovdje full time mama djece starije od godinu dana?
Kako se osjecate, provodite dane, zudite li za drugim poslom?

One koje to nisu, da li bi zeljele biti? Koji su uvijeti neispunjeni, zelje neostvarene....?

Sto mislite o ideji da drustvo koje ne cijeni majcinstvo kao posao s punim radnim vremenom u ranoj zivotnoj dobi djeteta (recimo, 5-7 godina ), je drustvo koje ustvari nije naklonjeno djeci (child unfriendly)?

Sto mislite o tome da je jedan o vaznijih sastojaka APa fizicka i mentalna dostupnost djetetu, dokle god ono ima potrebu za tim?

Topik bi se mogao nazvati i Full time roditelj, ali zbog, u praksi, prevladavajuceg zenskog udijela, neka ipak budu mame.
(Ovo mi je najnovije pleme
http://www.fulltimemothers.org/about.html )

[Saradadevii]

Je li se prepoznajete u nekome od mitova?
(Ja se mogu detektirati u svakome, od cetrnaeste pa nadalje, premda, sve manje i manje...)


Seven Myths of Working Mothers

Why Children and (Most) Careers Just Don't Mix

By Suzanne Venker - Review by Jerica Griff

If separating is hard for you - set up opportunities to practice separating. For example, arrange to drop your child off at someone's house additional times each week until it becomes easier for youŠ When you pick your child up, don't be overly emotional. It's OK to act glad to see her, but don't start crying and hugging her excessively - to do so only shows your child how hard separation was for you.
- E. Christophersen, Ph.D. in "Preventing Separation Anxiety"

No wonder children are growing to adulthood with serious misconceptions about commitment and attachment! The most important people in their lives, parents - and particularly mothers - are being taught that leaving their children should become easy and natural. In 7 Myths of Working Mothers, Suzanne Venker examines why increasing numbers of mothers are entering the workforce, and how this decision resonates in their children's lives.

If motherhood was understood by society to be a full-time job, Venker believes it would not be regarded as something to be done "on the side" of a career. She is quick to acknowledge, however, that accepting motherhood as a full-time position does not translate into 18 years out of the workforce; it only means creatively seeking ways to work around your children's schedule.

Many working mothers fail to realize that day care centers and nannies are raising their children, relegating the mothers themselves to the role of a babysitter. Feeding the children and putting them to sleep is a far cry from true motherhood. As Venker writes, "The real work of mothers is done when no one is around." She goes on to debunk seven fallacies that keep women away from their children.

The first deception Venker tackles is the idea that "Men have it all - why can't we?" Men don't have it all. Many dads miss out on a large portion of parenting - first steps, first words, soccer games, piano recitals, etc. - because their commitment to providing financially for the family means traveling, late nights at the office, and weekend functions.

Second, many women believe that staying at home full-time means throwing their education and work experience out the window. Before they ever have children, before they look into the eyes of their own flesh, before they have spent even one hour watching this new life sleep, they completely dismiss the idea of staying at home full-time. After all, they have spent the majority of their developmental years preparing for careers. Venker acknowledges that a mother's education is of great benefit to her children, but only if the mother is present to impart that knowledge to them. Statistics show that children of mothers with advanced degrees or work experience have a great advantage over their peers. Instead of "wasting" their education, many moms have found resourceful ways of pursuing other
interests without compromising the health and well-being of their little ones.

Third, many believe that women who choose to stay home with their children must be wealthy. Venker contends, however, that except in single-mother households and other specific exceptions, the choice to put children first has nothing at all to do with economic status and everything to do with budgeting and self-discipline. In fact, most women's second income is almost entirely eaten up by commuting, childcare, eating out, work attire, dry cleaning and taxes.

Fourth, some women believe that their stress level in balancing work and family could be lowered if only they had more support. The feminist movement completely negates this excuse. There has never been an easier time to be a working mom. Working mothers are often puzzled and surprised by how well-behaved the children of full-time moms are, and they wonder why their kids are having trouble in school. But, Venker argues, as with anything else in life, one cannot expect the same outcome with an eighth of the time investment. No company would allow an employee to hire someone else to do
her own job, so how can a mother expect to hire someone else to raise her own offspring?

Fifth, many women claim that they are better moms because they work. Venker counters with the argument that consistency is the most controlling factor in the health and well-being of children. By being removed from the home, working mothers often neglect kids' basic needs (proper amounts of sleep, healthy diets, regular exercise, consistent discipline, help with schoolwork, etc.) because they are unable to see to those needs themselves. How is this being a better mom? Still, we wonder why kids are falling asleep in school, overweight, or coming home with less than flying colors on their
report card.

The sixth myth of working mothers is the claim, "My children just love day care." Psychiatrist John Bowlby disagrees: "A home must be very bad before it can be bettered by a good institution." Because children have a basic desire for the familiar, red flags should appear when children do not want to go home with their parents. As anyone who has worked with children can attest, the things children claim they want are not usually the best things for them, whether it be candy, staying up after bedtime, or playing video games all day.

The final deception of working mothers, according to Venker, is the idea that women can "have it all planned out." Thus many women plan their lives around their careers while postponing beginning a family. They wrongly assume that fertility and children will fit as easily into their planners and lifestyle as any other appointment. Venker encourages young women instead to choose careers that are conducive to motherhood, to live near parents or siblings who could help out with creative work schedules, and to be financially responsible. Taking these steps will make the transition to
motherhood smoother when the time arrives.

It is distressing that the incredibly fulfilling, joyful responsibility of
motherhood is often looked upon as a dull waste of an intelligent woman's time. Venker does an excellent job fighting back against society's prejudices. Her hope is that anyone reading 7 Myths of Working Mothers will encouraged by the mounting evidence that the best place for the next generation is right at home. Mothers who are the primary cultivators of knowledge for their children will no doubt reap extraordinary rewards.

evo ja sam full time mama vec jedanaest i pol godina. kad sam ostala trudna bila sam u srednjoj skoli. cijelu trudnocu sam jos isla u skolu ali cim se morana odila znala sam da joj zelim biti na raspolaganju 24 sata. posebno stoga jersmo prvi mjesec dana njenog zivota provele u bolnici na neonatologiji..rodila se u 34. tjednu trudnoce. nikad nakon toga nisam vise ni pomisljala na skolu, a kako sam radjala dijete za djetetom uz neku minimalnu razliku u godinama, bilo mi je predivno gledati ih kako rastu... evo tek sada osjecam da bi mogla ipak nesto napraviti sa sobom i svojim zivotom, pa cak i ako ne pocnem raditi odmah, da znam da imam neku buducnost osiguranu...(znas na sta mislim)
ali i da me netko vrati svih jedanaest godina u natrag i da mi ponudi neznam sta, opet bi isto postupila...


mislim da sam ja stvarno rodjena da budem MAMA

[Matilda]

Ja sam bila full time mama tri godine.

Ostala sam doma jer sam se grozila pomisli na moje dijete u jaslicama, nikako mi te jaslice nisu sjele, ali i način života kojim živimo, tata stalno na poslu, tj. na službenim putovanjima, nikad ga nema doma i da i mene nema cijeli dan doma, što bi to dijete imalo od svojih roditelja.

Stavili smo sve na papir, zaključili da financijski možemo izdržati da ja ne dobivam plaću, i da nema tog posla i plaće koji bi mene zamijenio našem djetetu.

No, moj posao nije nekakva karijera, s puno promjena i usavršavanja. To je još jedna stavka koja je olakšala moj ostanak doma.

Posao mi nije uopće nedostajao, dan mi je bio prekratak, ispunjen obavezama oko djeteta, kuće, dosta sam čitala, stalno bila vani u gradu, posvećivala se nekim sitnim stvarima koje ne bih nikad stigla da sam na poslu. Tu je i volonterstvo u Rodi. Začudno je bilo to što sam ja bila doma, a nikad nisam imala vremena (i nikad me nije bilo doma!).

Meni je to bio preporod, dobro sam se odmorila, nisam bila pod stresom, tempo mi je bio lagan. Razmišljamo o drugom djetetu i odmah smo rekli da i s drugim ostajem doma.

[maria71]

odgovorila sam da jer mi je plaća veća za 1000 kn od ove ponuđene ,a stres i napor bi bili minimalizirani

[litala]

trenutno doma na tri godine s trecim djetetom.

zao mi sto prije tri godine nisam bila u financijskoj mogucnosti isto to napraviti. mozda bi i bila, da sam razmisljala jednako kao sada. a mozda i ne bi... ne znam. ne volim unatrag razmisljati...

ne znam odakle u drustvu ta teza da je fulltimemama posao koji degradira? pa radi se o najodgovornijem poslu koji postoji!

da je drustvo u cjelini jako child unfriendly slazem se do kraja.

[marta]

ja ko litala. ne volim previse plakati nad prolivenim mlijekom.
zao mi je sto nisam ostala s njima stalno. da jesam vjerojatno bi bankrotirali. il mozda ipak ne bi. ne znam. ali zao mi je sto nisam.

danas sam u potpuno drugacijoj situaciji. mogu birati koliko cu raditi i necu imati nikakvih probema oko toga. mogu i ne raditi uopce ali u tom slucaju kola ce opet lagano nizbrdo...

a da mi netko da 4000kn za svu trojicu, ne cak ni pojedinacno, SAD bih potpisala da ostajem.

[ivarica]

odgovorila sam da jer mi je plaća veća za 1000 kn od ove ponuđene ,a stres i napor bi bili minimalizirani

ovo sam i ja htjela prigovoriti anketi, da si ponudila placu koja moze biti dobar stimulans,. mnoge zene u hrvatskoj nemaju 4000 kuna. a imaju 3 djece

ja sam bila s ivarom doma do 3,5 godine a onda sam krenula raditi jer su se spojila dva razloga, nismo vise imali para i stvorila se prilika za super posao
kod nas je to nekako obiteljski obrazac, i baba je bila zaposlena ali dosta s djecom u prvim godinama, mama je krenula raditi kad smo mi imale 7 i mi obje smo max produzile ostanak s djecom. trenutno ne mogu zamisliti drukcije i to je glavni razlog sto jos nemam drugo dijete, ne mogu ga ostaviti ustanovama prerano a bojim se da bi trebala. ustvari, trenutno mislim da bi napravila sljedece: uzela bi neki gotovinski kredit koji bi otplacivala 7 godina a s tim parama bi bila 3 godine doma. ljudi to obicno rade za auto.

od ovih mitova mozda se nalazim u trojci. mozda ne na pojedinacnoj majci, pogotovo ne na onoj koju mi poznajemo, ali na opcenito status zena u drustvu mislim da bi ipak djelovalo.

[ms. ivy]

nama bi bilo idealno da se mm i ja možemo izmjenjivati doma. naravno, ne tijekom prve godine kad je mama nezamjenjiva. sumnjam da bih izdržala doma dok andrej ne krene u školu (zapravo... uz rodu, možda i bih ), a mm pak ima veliku želju biti doma. nažalost, neizvedivo je.

(tih 4000 kn čak i ne bi bilo presudno kad bi postojala garancija da će te posao čekati)

[Bubica]

I moja mama je bila s nama doma do mog polaska u školu...

Iz ove perspektive mi je teško bilo što reći ali sam sigurna da mi je bilo ponuđeno 4000 kn. kada je B navršio godinu dana da bi bila doma ostala do daljnjega...
Tada si to nisam mogla priuštiti...

žalosno je i to što si to ne mogu priušiti sa ovakvim naknadama niti većina žena koje rode treće dijete, imam ih nekoliko u okolini za koje su svi bili sigurni da će ostati doma ali, uz te novce, jednostavno ne možeš podizati troje djece.

[a zakaj]

ja sam odgovorila da ne bih. Zapravo, mozda bih ostala s djetetom duze od godinu dana, ali sigurno ne do skole, pa cak mi se i tri godine cini puno.
S tonkom sam planirala biti doma godinu i pol, ali onda se pojavila prilika za novi posao (blizu doma, bez stresa, zanimljiv i dinamican, ugodna sredina, bolovanje kad god zatreba, blizu vrtica i blizu skole...) i prihvatila sam je i pocela raditi kad je tonka imala 13mj. tad je vec bila navikla na cuvalicu, pa je i odvajanje proslo bez velike tuge, a i vidjamo se za vrijeme svake moje pauze. I ja stvarno nemam griznju savjesti, niti osjecaj da sam odsutna iz njenog zivota.
S toncekom je bilo drukcije, i danas mi je zao sto i tad nisam pametnije odigrala, ali nisam bas bila u prilici za to.

Od ovih nabrojanih mitova, ja se mozda prepoznajem u petom - mislim da sam bolja mama zato jer nisam samo mama, vec imam jos jedno podrucje na kojem se dokazujem, i da iako ce djeci mozda u ranim godinama nedostajati nesto moje blizine, kasnije ce im biti drago da imaju mamu koja ima nekakva postignuca i iskustvo za sobom.
Doduse, ja sam mozda malo opterecena negativnim primjerom svoje majke, koja je bila SAHM cetvero djece (studirala, ali nije stigla diplomirati, radila kratko neki nezanimljiv posao, a onda odustala zbog tatine karijere), ali je citav zivot bila zbog toga frustrirana, nezadovoljna, i predstavljala se kao zrtva svoje djece. Tako da ja zaista dugo nisam percipirala posao majke kao nesto vrijedno. Danas mi se tu stavovi mijenjaju, ja sam sama jako ponosna i zadovoljna zbog svog majcinstva i posla koji 'obavljam' u toj sferi, ali se ipak ne bih voljela odreci profesionalne karijere. Da radim neki drugi posao, mozda da. U svakom slucaju, smatram da bi zenama koje zele biti sa svojom djecom full time, to trebalo biti omoguceno, i placeno.

[BusyBee]

Odakle je tekst?
Ide nam jedan vezan uz ovo u ponedjeljak pa bi pitala za dozvolu da prevedemo (ako se slozi suurednica).

[mommy_plesačica]

Glasala za treću opciju. Prije AA-ovog rođenja sam planirala ostati s njim doma prve tri godine, ali sam nakon 7-8 mjeseci shvatila da ja to ne mogu. Užasno mi je falio moj posao i putovanja, htjela sam se još educirati, a bila sam preumorna da bih pročitala i novine, a kamoli knjigu. Nije se tu radilo o nekom stvaranju karijere, već o osjećaju ispunjenosti, kreativnosti i smislenosti koji mi je dosta dugo falio (i da budem iskrena, još nisam došla do stupnja koji sma imala prije AA-ovog rođenja). Čim smo zaposlili čuvalicu, ja sam dobila par sati tjedno za rad i odmah sam se bolje osjećala. Ni danas ne radim više od 20h tjedno i mogu sama odrediti svoje radno vrijeme.
Prepoznajem se u 2. i 5. mitu, iako nisam sigurna da je 5. mit. Otkad radim ja jesam bolja mama. Moje dijete ima dobru čuvalicu, ima svoj ritam koji svi pratimo koliko god možemo, a kad sam s njim, stvarno sam prisutna, cijenim svaki trenutak koji provodimo zajedno.

[hrčkić]

Glasala za treću opciju. Idealno bi bilo kada bismo MM i ja imali neki "svoj" posao pa bismo zajedno to hendlali i bili gospodari svog vremena. Ipak, kako to za sada još nije opcija, a ja imam neku karijeru u branši u kojoj nema puno milosti, vratila sam se na posao kada je N. imala 8 mjeseci. Ne mogu reći da mi je to odgovaralo, dapače ostala bih doma još godinu dana sigurno, ali kao što sam rekla nije izvedivo želim li ostati u tom poslu. A želim i moram još neko vrijeme sigurno.

Ne stižem sada detaljno čitati mitove, ali ovako letimično gledano mit broj 3 nije mit po mom mišljenju. Naime, sve ovisi o prihodima žene i potrebama obitelji. Sukladno karijeri u koju sam ulagala i ulažem, takvi su mi i prihodi, a i naše navike su sukladne prihodima koje imamo. Bez obzira na plaću MM, ne bismo si mogli priuštiti puno, puno zadovoljstava koje nam još jedna plaća omogućava. A sve to ipak bitno utječe na kvalitetu života cijele obitelji. Bilo bi naravno divno da nije tako, ali ipak je to okrutna stvarnost! Da mi je plaća takva da zaista pokriva samo commuting, childcare, eatimg out - definitivno ne bih išla raditi do daljnjega!

[summer]

Isto glasala za trecu opciju. Sigurno bih ostala duze od godinu dana doma, koliko sad planiram, ali ne i do 7-8 godina. Zasto, pa ima vise faktora.
Prvo, skolovala sam se za posao koji radim, imam srece da je odlicno placen, ja na njemu zadovoljna i ispunjena. Tu se pronalazim u mitu broj pet. Nisam niti zelim biti samo mama.
Drugo, cak ni s ovom naknadom od 4000 kn mi ne bi imali dovoljno za normalan zivot. Mit broj tri za nas nije mit. Imamo kredite za stan i auto jos od razdoblja prije djeteta i treba nam love.
Trece, i da ostanem doma do skole, sto bih onda? Nije nase drustvo neko gdje nadjes novi posao tek tako, posebno nakon osam godina pauze.

Voljela bih raditi od doma ili bar pola radnog vremena, to mi se cini idealno.

[tridesetri]

evo ja sam full time mama vec preko dvije godine, ali cinjenica jest da sam trudna (pred porod) pa mi je bilo relativno lako ostati u tom "mama-filmu". zelim reci, da nisam trudna (i jos vecinu trudnoce na bolovanju) sumnjam da bih jos uvijek bila full time mama. takodjer imam srecu da sam slobodna profesija, te da sam tijekom majcinstva radila neke poslove od doma sto me ipak malo ispunjavalo, mislim da bih tesko mogla ne raditi bas nista vezano za profesiju. takodjer u prvoj trudnoci sam bila izuzetno aktivna pa mi je i to dalo neki mir, da ne moram odmah poceti dalje ganjati karijeru nego da se malo smirim i vise uzivam u majcinstvu.
mislim da bi u nasem drustvu bilo idealno da mame mogu raditi part-time i eventualno prema izboru da mogu biti na placenom porodiljnom do tri godine. sa tri godine se djeca ionako trebaju pomalo socijalizirati pa mislim da nije lose da mama pocne neto raditi.


Ima li ovdje full time mama djece starije od godinu dana?
Kako se osjecate, provodite dane, zudite li za drugim poslom?

One koje to nisu, da li bi zeljele biti? Koji su uvijeti neispunjeni, zelje neostvarene....?

Sto mislite o ideji da drustvo koje ne cijeni majcinstvo kao posao s punim radnim vremenom u ranoj zivotnoj dobi djeteta (recimo, 5-7 godina ), je drustvo koje ustvari nije naklonjeno djeci (child unfriendly)?

Sto mislite o tome da je jedan o vaznijih sastojaka APa fizicka i mentalna dostupnost djetetu, dokle god ono ima potrebu za tim?

Topik bi se mogao nazvati i Full time roditelj, ali zbog, u praksi, prevladavajuceg zenskog udijela, neka ipak budu mame.
(Ovo mi je najnovije pleme
http://www.fulltimemothers.org/about.html )
_________________

[Luna Rocco]

Ja sam sebi prije trudnoće stvorila idealne uvjete rada - mogu raditi ono što želim, kad želim i koliko želim. Već 7 godina radim u struci u širem smislu (ne striktno prevođenje, ali deifnitivno poslove usko vezane uz humanistiku, pod što spadaju studijske grupe koje sam studirala -anglistika i komparativna) i kad sam bila trudna napokon sam otvorila svoju samostalnu djelatnost i nalazim se u (za mene) idealnoj situaciji - uzimam onoliko posla koliko mi odgovara i radim kad Kaleb spava.

Tako namjeravam nastaviti minimalno 3 godine, a onda ću vidjeti dalje (prije toga nema šanse da ide u vrtić). Voljela bih ponovo predavati i vratiti se filmske vode, a to ne mogu od doma. No, o tom, po tom, ovo mi je tek prvo dijete...

Uglavnom, ne bih baš bila full time mama u smislu da baš NIŠTA ne radim sa strane, no jako mi se sviđa mogućnost da sam potpuno s Kalebom, a opet i radim i zarađujem, no ne na njegovu štetu (prvenstveno mi je drago što ćemo izbjeći rani odlazak u vrtić, to mi je skroz nehumano).

[a zakaj]

Luna (i druge mame koje rade kod kuce) - kako mislis raditi kad kaleb pocne manje spavati?
Ja, npr. ne mogu zamisliti da uz tonku nesto radim, iako sam to mozda mogla do njenih 7-8 mjeseci (a definitivno poslije godinu dana), kad je postala aktivnije i pocela manje spavati.
Meni se ideja rada od kuce (uz djecu) cini vrlo romanticna, ali totalno neizvediva.

[a zakaj]

ovo gore sam mislila reci da poslije navrsenih godinu dana definitivno vise nisam mogla uz nju raditi.

[ms. ivy]

ja sam radila od kuće od andrejevog 8. mjeseca do godine dana. bilo mi je teško... andrej nije bio beba koja će se sama zaigrati ili očarano gledati kako mama radi, spavao je malo... radila sam dok je on spavao (meni u krilu a ja tipkala jednom rukom), ili kad bi ga baka izvela u šetnju na sat vremena, ili kad bi mm došao doma i s vrata ga preuzeo, a najviše vikendima. navečer nisam mogla jer ga je budilo zujanje kompjutera (koji je u spavaćoj sobi, nažalost).

no, ja imam high-maintenance dijete.

[a zakaj]

no, ja imam high-maintenance dijete.

a ja dvoje

[Luna Rocco]

Luna (i druge mame koje rade kod kuce) - kako mislis raditi kad kaleb pocne manje spavati?

Pa navečer, i sad rijetko radim po danu. On ide spavati u pola 8, ja oko ponoći, ako je frka, potegnem i do 2... Nije 8 sati dnevno, ali je 4-6, po potrebi...
Kad je stvarno velik prijevod i kratak rok, onda radim cijeli vikend a tata se bavi Kalebom, ja sam samo mater dojilja. No to je jaaaaaako rijetko, do sad se to dogodilo samo jednom jer jako pazim da si ne natovarim posla do grla, pa da on ispašta.

[djuma]

ja sam full time mama.
nista drugo ne radim, samo sam s detetom.
imamo porodicnu firmu, koja je u dvoristu.
rade svi, i ja sam, dok nije mali stigao.
mozda ce dogodine morati u vrtic,
jer svekrva ne znam dal ce moci raditi jos,
pa cu onda ja preuzeti taj njen posao.
ali, i tada ce ici 3-4 sati, jer je meni toliko dovoljno
da obavim taj posao.
i mislim da je treci mit tacan,
odnosno, da nije mit.
jer da ne zaradjujemo ovoliko,
i ja bih sigurno morala naci neki posao.
na anketu nisam odgovorila,
jer zivim u srbiji, a ovde zene rade
i za mnogo mnogo nizu platu.

[Anita-AZ]

Ne znam za sto bi glasala, jer je moj posao specifican i u principu nekako i ide u sklopu gotovo potpunog majčinstva.

Kad smo imali samo Omi i puuuno manje prihoda nego sad, ja sam ipak ostala sa njom doma. Znači, novac me ne bi prisilio niti otici niti ostati jer sam tada jednostavno odlucila dati sve od sebe njoj i smanjila apetite za druge stvari i to se realiziralo. Zivjeli smo tad sa stvaaarno malo novaca, pa smo preživjeli. Mm je tada živio od sviranja i čekao ga je nedovršen faks. Živjeli smo sa starcima. Imali smo taman! To taman mi je sad nezamislivo i uopće ne znam kako smo uspjeli, ali jesmo. Što više novaca čovjek ima, rastu i apetiti i teško se vratiti na manje.... ići prema gore je lako, ali prema dolje teže, stoga vjerujem da je mamama teško ostaviti dobro plaćen posao jer je određen način života ostvaren i tu naviku je teško mijenjati (navika je izmedju ostalog i npr. kredit koji se mora otplacivati godinama....a otplatiti se mora)

Ipak... za dijete bi ostala i ovaj put doma i bez tih novaca. Ali ja MORAM raditi jer je moj posao moj drugi san, dio Anite koja živi za još nešto osim obitelji i nastojim uskladiti te dvije strane uvijek imajući u vidu da su djeca na prvom mjestu. Taj elemenat nam ne može nitko platiti.... našu potrebu da se ostvarujemo na različitim područjima života!

Mislim da se u konačnici sve svede na isto. MAjke koje žele ostati doma s djecom, ostaju... majke koje ne žele (jer jedva podnesu biti doma prvih godinu dana... a znam ih puuuno takvih), ne žele. Mislim da full-time mame moraju prvenstveno znati biti same sa sobom i uživati u mirnijem, manje aktivnom životu. Isto tako, da li je full-time mama = kućanica? Da li kad mora izabrati kuhanje i spremanje ili igru s djetetom izabire što? Joooj, koliko elemenata u ovoj priči postoji...

Ja radim kod kuće, ali unatoč tome što sam fizički tu, znam psihički i duhom biti tako daleko od njih kad radim, da to ne znači puno u njihovu korist. To je zato što kad skladam nisam ista osoba i potpuno se promjenim tih par dana i kad se "vratim" iz tog svog filma, stvarno mi fale kao da sam bila miljama daleko od njih. Samo je to ipak mjesečno manje nego što bi bio neki klasičan posao izvan kuće.

Znači, ova anketa se odnosi na majke koje bi zaista željele biti kod kuće, a financije im ne dopuštaju. Mislim da pola tih koje misli da jesu u toj kategoriji, ustvari nisu. Tu se vraćam na svoju rečenicu poboldanu gore.

Opet zbrka u mom postu... ali već je vrijeme za let dalje!

[mamma san]

Ne bih mogla biti full time mama. Da, do prve - druge godine života (u ovoj drugoj, izmijenjivala bih se sa MMom, kao sada). Ali iza toga ne. Meni treba posao, ili neki odmak da bih mogla dobro funkcionirati.

Ali bih vrlo rado radila sa kraćim radnim vremenom..npr do 14 sati..tako da mogu barem poslije podne provesti kvalitetno sa svojim djetetom. Jer sad, to teško mogu napraviti. Najbolje što mogu, to da, ali da je stvarno najbolje...to sumnjam.

[Deaedi]

Da. Glasala sam za prvu opciju. Od kada sam postala mama, prioriteti su mi se posve promijenili. Prije sam samo gledala na obrazovanje i karijeru. Imam fakultet, jedan stučni post diplomski i stala sam na drugom znanstvenom post diplomskom na izradi zavrsne radnje, jer je došla H. Mijenjala radna mjesta da napredujem dok se nisam pozicionirala ovdje.

Posao me uopce vise ne zanima, radim da odradim toliko da posao ide, ali to je to. Jedva cekam da idem doma. Ako mi tel. zazvoni u 17oo ne dizem slusalicu, samo svoju guzicu sa stolca i idem doma.

Nedavno sam bila na razg. za posao i komotno rekla: prekovremeno ne zelim raditi, na sluzbeni put vodim svoju curicu i muza, cesto izlazim s posla radi malene. I samo su me blijedo gledali. Naime, htjela sam otici na visu poziciju i bolje placeni posao, ali onda sam shvatila da su ove beneficije koje imam sada vaznije od 2000 kn vece place.

[sirius]

a da mi netko da 4000kn za svu trojicu, ne cak ni pojedinacno, SAD bih potpisala da ostajem.

Ja imam samo jedno dijete(zasada),ali potipisujem martu da mi netko ponudi 4 tisuće za dvoje ili troje odmah potpisujem.

[ana.m]

Ja sam odgovorila DA!

[flower]

Taj elemenat nam ne može nitko platiti.... našu potrebu da se ostvarujemo na različitim područjima života!

ovo potpisujem...a tekst mi je jednostran -ima mitova koji nisu mitovi jer ne postoji univerzalna istina o tome sto znaci biti mama...ja obozavam svoje dijete i mislim da sam joj dobra mama (neki cak misle da sam nezaposlena i ful time mama jer smo stalno zajedno ), ja ne znam kako bi bilo da sam stalno kod kuce i da nemam svoje zanimacije i ljubavi (a meni je moj posao prvenstveno ljubav)...ne znam to jer to onda nisam ja i onda bi ona imala neku drugu mamu...

ima fora - 100%mama bedz od rode...koji ja nisam htjela uzeti i ona je to skuzila i zapamtila i pitala me je nakon par dana zasto ja to nisam htjela staviti...(kako samo pamti i promislja )...onda smo razgovarale o postocima i o tome tko smo mi zapravo i onda je sama rekla da u meni vidi i - Rodu i sihologicu i tetu u vrticu i zenu muzu i kcerku mojim rod.i kuharicu i jos svasta...i strasno me zagrlila jako i rekla - pa da, niti ja nisam 100% tvoja - ja sam svoja... i malo tvoja, tatina i noniceva...

pitanje je da li volimo taj svoj zivot - ako mama silno zeli biti uz dijete i ima potrebu sebe radi biti uz dijete 100% onda mi je pretuzno itesko za prihvatiti da su financijski razlozi razlozi za povratakna posao.

Uvijek mi ovakvi tekstovi dirnu neku cakru onu koja vice - generaliziranjeeeee....

[seni]

flower, 8)

[ivarica]

mene vise zaprepasti doslovnost nego generaliziranje. ne mogu vjerovati da si 100% mama tako shvatila :shock:

[flower]

jesam...barem kod postotaka nema druge racunice - 100% je 100%

samo nisam sigurna jel tvoj komentar ide na ovaj topic ili na bedz?

[ivarica]

na bedz.
to posto od toga koliko mozes biti mama, a ne sto posto od toga koliko mozes biti bilo sto sto zelis

[ivarica]

po tvojoj interpretaciji ne bi mogla staviti onaj 100% mama zajedno s onim 100% volonterka i onim 100% roda, kuzis?

[flower]

dans sam s BB bas o ovom tekstu razgovarala i zapravo mislim da jako dobro treba razluciti da li netko moze biti 100% mama, a to onda meni znaci biti potpuno posvecen brigi o drugom bicu ili mu je ta opcija zapravo krinka za ispunjenje nekih drugih problema - npr. bilo bi super biti doma, imati naknadu i posvetiti se Rodi koliko osjecam potrebu...ali to onda nije da sam 100% mama, to je samo nacin da ispunim neke svoje druge zelje koje sadne uspjevam zbbog maticnog posla...
no to je sad offt.

[mamamišić]

sigurno bi ostala doma

[BusyBee]

ali to onda nije da sam 100% mama

Ja sam nakon naseg razgovora skuzila da mi potpuno drugacije shvacamo to 100% mama.
Ja jesam 100% mama (kao i 100% volonterka i 100% RODA) i meni zelja/namjera za ostankom kod kuce nikada i ni u jednoj kombinaciji nije znacila da prestajem biti sve ono sto jesam, samo mi je znacilo da bi imala mogucnost biti na raspolaganju djetetu kada i koliko me zeli, a ostalo si rasporediti u ostatak vremena kad me dijete ne treba (jer spava, zaokupljeno je drugom odraslom osobom, nekim svojim poslom i sl.).

[flower]

da, shvacamo drugacije...meni je 100% mama osoba koja se sva daje u odgoj djeteta i tu je uz njega i za njega u tim ranjivim god. zivota, a to mi nuzno znaci staviti dijete ispred sebe (sto osobno vidim kao nesto najvise - sluziti drugome) - jer moje su ambicije sire od vremena kad ona spava (skoro nikad popodne) ili kad ima skrb druge starije osobe...gdje je tu mjera?

[Ancica]

Ja nisam 100% nista osim 100% ja 8)

[flower]

mogu ja pisati cijele traktate - a ancica u jednoj recenici pogodi bit

[Ancica]

[BusyBee]

a ancica u jednoj recenici pogodi bit

eto, a casna pionirska, to sam i ja htjela napisati

[Bubica]

matematičarka, lako njopj s postocima

[NatasaM...]

Glasala za trecu opciju.
I potpisujem Ancicu.

[Saradadevii]

Cure, zasto mislite da full time mama znaci 100% mama ( u matematickom ili pjesnickom smislu, nema veze...)?!
Pa full time radno vrijeme je uglavnom, jos uvijek oko 8 sati!


Vratih se upravo s La Leche GB godisnje superradionice, okruzena s puno full time mama i ostalih mama, sva sam u velu oksitocina pa ne mogu sada racionalno diskutirati...

bdw, ivarice, pozdravlja tebe i lalu Liza iz baby milk action, prepoznala rodinu majicu koju sam imala...dobar glas daleko se cuje!

[ivarica]

lizi

[Saradadevii]

malo sam se odoksitocinizirala
Te me La Leche konferencije, seminari, radionice i slicno totalno oduseve jer rade sve suprotno od uobicajenog stava o tome sto se moze a sto ne moze uz djecu raditi..(veza s drustvom nenaklonjenom djeci)

Dva dana intenzivnih predavanja, radionice, tridesetak ispisanih stranica-biljezaka, puno novih spoznaja, a sve to u okruzenju djece stare u rasponu od nekoliko mjeseci do desetak godina (najvise toddlera, dakle, onih najubojitijih za dogadjanja tipa predavanja, izlaganja i slicno), i naravno, u drustvu mojeg djeteta koje je uzivalo u cijeloj stvari, barem onoliko koliko i ja (ogromna dvorana s puno prostora za istrazivanje, igracaka raznih vrsta, i neometena dostupnost mami i tati bez organiziranog cuvanja, iako je bila posebna soba za igraonicu u kojoj su se uglavnom okupljali tate).

Fantastican spoj toga da odrasli (mame u ovom slucaju, vecinom, iako je bilo i tata) mogu zadovoljiti svoje potrebe, a to zadovoljenje ne ide na ustrb zadovoljenja djecjih potreba. Dokaz u praksi da je takvo sto moguce, iako ja to nisam nigdje iskusila izvan LLL kruga.

Kljucno mi se u tome cini to sto su organizatorice i sudionice vecinom zene koje su ili bile full time mame ili jos uvijek jesu (ovo full time je simbolicki naziv, rastezljiv u znacenju, uglavnom mame koje placeni posao organiziraju oko brige i njege djece tako da ona nisu u full time institucijskoj skrbi pet dana tjedno u ranoj dobi ili nesto na tom tragu), dakle, imaju ogromno iskustvo kako raditi poslove svakodnevnog zivota i one koje nisu dio svakodnevice s djecom za petama (ili, bolje receno, na ledjima, na bokovima, u narucju itd...marame i slingovi se tu javljaju kao najkorisniji dio opreme). U ovoj situaciji, mikrofoni su isto bili super korisni, pedesetak ili vise djece moze stvarati povremeno poprilicnu buku...

Drustvo nenaklonjeno djeci ne pronalazi nacine kako zadovoljiti potrebe male djece za prisutnoscu barem jednog roditelja(ukljucujuci fizicki kontakt) i potrebe roditelja da izrazi svoje mnogobrojne sposobnosti i zadovolji svoje potrebe.

Postojanje full time mama (koje su ,naravno, "angazirane" i na drugim podrucjima, ne samo oko svojeg djeteta, to je isto jedan od mitova koji uspjesno opstaje; baviti se necim ne treba nuzno znaciti biti odvojen od djeteta), mi se nekako cini kao osigurac da se takvi nacini ipak jednom razviju i da nasa drustva postanu zdravija i bolja prema djeci te da djeca imaju vise prilike razviti se u osobe s zdravijim odnosom prema sebi, ljudima, prirodi, planeti itd...

Dakle, ne trebaju sve majke bit FTM, ali bilo bi bolje za sve, i za one koje nisu i za one koje jesu, te, naravno, i za djecu njihovu, da ih je vise!
Cini mi se da bi nam svima bilo bolje.

[Saradadevii]

Odakle je tekst?
Ide nam jedan vezan uz ovo u ponedjeljak pa bi pitala za dozvolu da prevedemo (ako se slozi suurednica).

a pitanje je oce se slozit....
mitovi k'o mitovi, puste generalizacije


to je recenzija knjige Seven Myths of Working Mothers, koja je na ovom linku http://www.fulltimemothers.org/books.htm; mislim da autorice ne trebas pitati za dozvolu.

[Saradadevii]

ovo sam i ja htjela prigovoriti anketi, da si ponudila placu koja moze biti dobar stimulans,. mnoge zene u hrvatskoj nemaju 4000 kuna. a imaju 3 djece

pa sta 4000 kuna po glavi nije dobar stimulans?
Na prosjek od dvoje djece, ispada 8000. Tko bi se onda usudio reci da si to ne moze priustiti (pa makar mu "radna" placa bila dvostruka).

Hocu reci, kada se zadovolji neka temeljna potreba za ugodnim opstankom, sve ostalo postaje pohlepa ako se za njezino zadovoljavanje istovremeno kompromisira s temeljnom potrebom nekog drugog bica.
Tak se bar meni cini....

[Saradadevii]

Luna (i druge mame koje rade kod kuce) - kako mislis raditi kad kaleb pocne manje spavati?
Ja, npr. ne mogu zamisliti da uz tonku nesto radim, iako sam to mozda mogla do njenih 7-8 mjeseci (a definitivno poslije godinu dana), kad je postala aktivnije i pocela manje spavati.
Meni se ideja rada od kuce (uz djecu) cini vrlo romanticna, ali totalno neizvediva.

ja sam drzala prosle godine nekoliko puta predavanja s dvogodisnjakinjom u razredu. Bilo je sasvim izvedivo, a bilo bi jos lakse da su studenti i management bliski s tom idejom i da je ne gledaju ako na nesto egzoticno (ovi drugi; ovi prvi su bili prvi puta ometeni zbog prisustva djeteta, ali su se ubrzo privikli).To je bio samo hitni slucaj, nekoliko puta, ali mi je dao dobar uvid u to da se uz dijete moze raditi, iako se tesko moze raditi nekakav sjedeci posao, osobito uz malo dijete koje ne spava. Sto dijete pri tom moze svasta korisnoga nauciti, o tome necu ni zapocinjati...
Carlos Gonzales, spanjolski pedijatar La Lecheovac je nesto na tu temu rekao na predavanju ovaj vikend; kako majka koja radi i hoda je nesto sasvim drugo od majke koja radi sjedeci i da je prvo kompatibilno s malim djetetom, a drugo nije.

Neka zanimanja je teze uskladiti sa prisutnoscu djece, neka lakse.
Najteze ih je uskladiti ako se uopce ne proba, tj. ako se u drustvu ne omoguci zenama da to pokusaju napraviti.