Prošlu zimu sam se zatekla u Zagrebu prije Božića. MM se parkirao ispred gnijezda, ja ušla i rekla nekoj ljubaznoj teti da mi trebaju tri majice (muško, 2 godine). Popele se skupa na galeriju. Izvadi teta prvu s reda. Može. Druga. Može. Treća. Ima li što drugo? Ima. Može. Gotovo. Ne znam tko je bio zadovoljniji.
Ovako je baš naporno. A i 'ukebat' će me daroprimci.
Mogu ja sutra u podne nazvat? Hoće li biti jednostavnije polu-živo?