 |
|||
Savjet patronažne-KATASTROFA
Moja prijateljica prestala je dojiti dvomjesečnu bebu jer "nije išlo".
Savjet patrnažne sestre Marice iz Travnog: Ne može podoj trajati 40 minuta, to je predugo ???????????? Maksimalno 30-35 minuta??? (mislim tko je ona da odredi? ) i drugo: Mama, izdojite prvo mlijeko, rijetko i vodenasto i to bacite, a dajte bebi samo masno, hranjivo.
S tim režimom, a cura je poslušala savjet, (prekasno sam joj dala rodine letke, nema internet...), prestala je dojiti bebicu.
možda se može još vratiti na dojenje.
nek nazove sos fon:091 22 77 220
a za partonažnu:spasi nas takvih
ja sam patronažnoj lagala koliko su mi trajali podoji. da sam znala za rodin forum iza sebe kao podršku, bila bih joj se suprotstavila.
To je bila i moja patronažna, sestra Marica...
Imala je bisera poput "dojenje po rasporedu" i slično, ali je jako gurala dojenje...
Opet, znači, ne možemo očekivati da nam netko drugi bude dojeći guru: naša snaga je u edukaciji i samopouzdanju.
Re: Savjet patronažne-KATASTROFA
Moja šogorica je prestala dojiti dvotjednu bebu jer joj je patronažna savjetovala da je 20 minuta predugo! Ako se beba u 20 min nije najela, nema dovoljno mlijeka....mama_jos_malo prvotno napisa
Patronažna je iz Dugava, navodno je jako draga, simpatična, brižna i korisna.
Meni patronažna nije dijelila savjete o dojenju, samo je pogledala jesu li mi cice prepune...
Bolje da ne čitam ovakve topice, najblaže rečeno kosa mi se diže na glavi.
Ali nisu samo patronažne takve, i dr. Schwarz je isto rekla za tih 20 minuta, i razmaci između podoja min. 2 sata.
šta je uzela vagu i izvagala ih
i moja mi je popipala cice, rekla da su prepune i prognozirala: ako to sve ne izdojite, trest ćete se do večeri skupa s tim krevetom od groznice. :/
Iste prijateljica mi je ispričala da su mamama u Petrovoj uzimali izdojeno mlijeko i nisu davali bebama mlijeko njihove mame, nego su ih sva pomiješali, PROKUHALI, i onda nahranili bebe.
()na entu
Meni je to koma, prokuhati mlijeko da se ubije sve vrijedno i onda hrane, jer im je teško dati pojedinačno.
A kakva je anti-dojeća propaganda bila, nije ni čudo da je frendica prestala dojiti. (ona veli da joj se bradavica odmah uvuče kad beba primi dojku u usta i onda beba plače, plače ona... tako je prestala dojiti. Ja sam nazočila jednom podoju i mislim da je u pitanju krivi položaj)
ovo je stvarno strašno, da izjave takvih osoba(kvazieduciranih), samo jedna rečenica utječe na tako važnu stvar kao što je dojenje. Po meni to je nešto kao nesavjesno obavljanje svojeg posla, a za to treba odgovarati.
Meni je moja patronažna rekla nek se izdajam, ja sam samo klimnula da da, i radila po svojem, malena je cikila koliko je htjela, nekad dugo nekad kratko. Patronažna je više provela vremena raspravljajući s mojom mamom o receptima.
Razmišljam da je drugi put ni ne pustim u kuću. koje su sankcije?
Re: Savjet patronažne-KATASTROFA
to je ta ista: Travno pripada dugavskome Domu zdravlja.
Off topic: Kako patronažna zna da je bebica došla u kvart?
Tko zapravo prijavljuje patronažnoj službi bebu?
Može li se odbiti posjet?
Mislim nakon "bisera" sa sapunjanjem bebine guze sapunom u celofanu, rezanja noktića s metra udaljenosti, pa do ovog ispada s bacanjem slabog prvog mlijeka???
iz rodilista obavijeste dom zdravlja prema mjestu stanovanja
mozes odbiti posjet, zasto ne
moja (2. put) kad je skuzila da sam prvo dijete dojila i da nisam nesigurna mama i da ju ustvari uopce ne trebam, je svekrvi mjerila tlak, popila kavicu, i poslije svratila par puta da provjeri jel jos uvijek povisen.
mene pozdravila usput
u Zagrebu ovisno o opčini stanovanja, ja sam morala sama prijaviti u dom zdravlja , telefonski.
Moram reći da je moja patronažna bila super( Botinec) dolazila me je masirat kad su mi cicke bile upaljene, bodrila me je da ne odustanem od dojenja, nosala Laru da bi se ja mogla izdojiti, uglavnom puno mi je značila tih dana njezina podrška.
Re: Savjet patronažne-KATASTROFA
Na žalost, nije. Ova se zove Darinka (upravo sam pitala sam šogoricu).to je ta ista: Travno pripada dugavskome Domu zdravlja.
Naša patronažna je super žena.
Moram priznati da je jedino ona zaslužna što sam dojila svoju djecu.
Toliko mi je pomogla da ću joj biti zauvijek zahvalna. Bila mi je podrška i psihijatar u trenucima kad sam stvarno bila u komi. Još se i danas ponekad čujemo tek toliko da popričamo.
Velikoza sestru Anicu.
ja sam u rodilistu oba puta trebala ispuniti neki formular za patronaznu. rekla sam da je ne trebam, nista nisam ispunila i nitko me nije ni zvao ni dolazio. rodila sam u bolnici u koju nisam pripadala, mozda drugima automatski bolnica salje, moja meni nije.
imam pedijatra za po doma koji mi je usput prekontrolirao sto je meni trebalo. 8)
Kaj ti je to?
nekad se u rijeci (pred 30-40 godina) otkupljivalo majčino mlijeko od mama koje su imale viška, pa se to pooliralo i s tim su se hranile bebice na pedijatriji. naravno da se mlijeko prije davanja bebicama prokuhavalo. nije beba dobila mlijeko svoje mame nego neke xy žene...Iste prijateljica mi je ispričala da su mamama u Petrovoj uzimali izdojeno mlijeko i nisu davali bebama mlijeko njihove mame, nego su ih sva pomiješali, PROKUHALI, i onda nahranili bebe.
(
Meni je to koma, prokuhati mlijeko da se ubije sve vrijedno i onda hrane, jer im je teško dati pojedinačno.
to više ne postoji, a zašto tako rade u petrovoj :?
i sad u rijeci postoji banka mlijeka
bolji izbor je mlijeko iz banke nego adaptirano, ako vec nema mogucnost da mama doji bebu ili da joj daj svoje izdojeno
Re: Savjet patronažne-KATASTROFA
I meni je bila Darinka. Nije losa, ali je i meni kad sam dosla iz rodilista prvo primila cice i rekla da nemam dovoljno mlijeka i da muz ode po (kršitelj koda),.... Inace zna cesto svratit i vrlo hvali dugo dojenje: "Samo dojite, mama, samo dojite"!!!! Nije mi nikad kontrirala ni za dojenje na zahtjev ni za trajanje podoja,.... Ne znam sto reci - mozda meni nije htjela soliti pamet jer sam mama sa cetvoro djece :/Na žalost, nije. Ova se zove Darinka (upravo sam pitala sam šogoricu).to je ta ista: Travno pripada dugavskome Domu zdravlja.
Je, ali puno zena nije na internetu i ne surfa po rodama, a od patronazne dobivaju informacije koje garantiraju brz kraj dojenju. Ja da sam neiskusna prvorotka koja slucajno nema doma internet, u zelji da sto duze dojim i napravim sve kako treba, streberski bih sigurno poslusala svaki savijet patronazne. A evo otprilike razgovora mene i moje patronazne prije par tjedana:Opet, znači, ne možemo očekivati da nam netko drugi bude dojeći guru: naša snaga je u edukaciji i samopouzdanju.
pitala me kako cesto dojim. Ja kazem kad god beba hoce. Ona se zgrazava, da ne mogu tako, da obavezno moram zapisivati vrijeme kada beba jede, da joj trebam dati svaka 3 sata, ako bas inzistiram moze svaka 2 sata. Oko toga smo se prepirale, pa je na kraju rekla kako se sada zastupa dojenje na zahtjev, ali 'svaka 3 sata na zahtjev', a nije odustala niti od zapisivanja broja podoja.
Da li nudim obje dojke po podoju? Ne, jedna joj je dosta, takav ritam imamo. Opet se zgrazava, trebam nuditi obje.
Da li se izdojim poslje podoja? Ne, pustim bebi da sama regulira ponudu i potraznju. Opet se zgrazava, moram se izdojiti da mi se moze stvoriti novo mlijeko.
Da li dajem caja? Ne. Sta ce joj biti od malo caja? Dajte joj caja nakon podoja, po tome cete najbolje vidjeti da li se beba dovoljno najede (ja niti u jednom trenutku nisam sumnjala da li moja beba dovoljno jede i imam li dosta mlijeka, ali ona unatoc mojoj debeloj curici je. I moram priznati da me, unatoc mojoj informiranosti i odlucnosti da je ignoriram, uspjela iznervirati i unervoziti, do te mjere da sam se u jednom trenutku zbilja i pitala imam li dosta mlijeka. Prije nego je dosla uopce mi to pitanje nije palo na pamet). Tako je meni moja patronazna, umjesto da mi dode s kojom toplom rijeci i ulije samopouzdanje za dojenje, unjela nemir i stres.
Inzistirala je da zapisem sto sve moram kupiti: obavezno kutiju adaptiranog ('da ne moram usred noci lutati gradom trazeci ga'), obavezno dvije flasice i dudice - jednu za caj, drugu za mlijeko, i dudu varalicu (nije joj bilo jasno zasto je ne dajem).
I da napomenem, o dojenju je nista nisam niti pitala, dosla je samo okupati bebicu, ali bez obzira na to odmah me zasula tim savjetima... Kad se toga sjetim samo pomislim koliko je drugih zena slusa u najboljoj namjeri da sto duze doje, a na kraju se zeznu.
Kao što Zrinka kaže, u Rijeci opet postoji banka mlijeka, a u Petrovoj se smanjila smrtnost nedonoščadi otkad su im počeli davati majčino mlijeko drugih žena umjesto adaptiranog. Po Svjetskoj zdravstvenoj je za zdravlje nedonoščadi najbolje dojenje, zatim izdojeno mlijeko majke, zatim izdojeno mlijeko drugih žena, a najlošije za njihovo zdravlje je adaptirano.nekad se u rijeci (pred 30-40 godina) otkupljivalo majčino mlijeko od mama koje su imale viška, pa se to pooliralo i s tim su se hranile bebice na pedijatriji. naravno da se mlijeko prije davanja bebicama prokuhavalo. nije beba dobila mlijeko svoje mame nego neke xy žene...Iste prijateljica mi je ispričala da su mamama u Petrovoj uzimali izdojeno mlijeko i nisu davali bebama mlijeko njihove mame, nego su ih sva pomiješali, PROKUHALI, i onda nahranili bebe.
(
Meni je to koma, prokuhati mlijeko da se ubije sve vrijedno i onda hrane, jer im je teško dati pojedinačno.
to više ne postoji, a zašto tako rade u petrovoj :?
ova joj je dobra
inace, prestrasno
I moja patronažna je na sva usta zagovarala dojenje, ali kad mi je dijete na cici prvi mjesec dobilo "samo" 710 g, savjetovala je dohranu. Ja bi je bila skoro poslušala, srećom, otpilio je MM.
Sad kad o dojenju znam sve što znam, muka mi dođe šta bi bilo da sam je poslušala. Ovako smo dojili do 21 mjesec, dokad je htjela.
Istina je da se od patronažne sestre mogu čuti razni "biseri" (i naša ih je imala, poprilično, mogu listu sastaviti), ali činjenica je da i jedna njezina rečenica može puno značiti, ako je na pravom mjestu.
Usprkos svim biserima koje sam čula i vidjela od svoje patronažne, nikad neću zaboraviti onaj prvi dan, petak ujutro, kad je došla k nama, ja sam bila prvi dan iz bolnice, isprepadana i izgubljena, a ona me ovlaš pogledala ispod pidžame i rekla "aaa, imate vi dosta mlijeka!"
Ne znam kako je došla do tog zaključka, ali ta rečenica djelovala je na mene poticajno, odmah mi se diglo raspoloženje, i ništa što je kasnije izvalila (u stilu da mu damo dudu s tjedan dana, da ne dojim dulje od 15 minuta, da je sapunala dječju guzu sapunom umotanim u celofan, i sl.) nije moglo utjecati na daljnji tijek našeg dojenja kao ta prva izjava.
a da ti je takvoj izgubljenoj zavirila u pidžamu i rekla "ccc, ništa od ovoga"? :/
a šta bi bilo da je provalila: "pa imate tak mala prsa, ne budete imali dovoljno mljeka"
ima ih i takvih
trebala bi postojati knjiga žalbe u koju bi se mogli upisati primjedbe za nedojeće patronažne, ili one koje krivo savjetuju po pitanju bilo čega
pa bi se potrudile biti dobro informirane kad bi im se posao našao upitan.
Ubila bi me u pojam, sigurno.
Vjerojatno je ova izjava bila čista slučajnost, kao što su bili i kasniji biseri (zapravo, kad bolje razmislim, najviše se divila našim knjigama, a ostalo je bilo ovlaš i usput).
Zato mislim da je sljedeći put neću ni zvati.
eto, zato je važno a) vjerovati u sebe, reći "ja želim i mogu dojiti", b) educirati se u trudnoći o osnovama dojenja i eventualnim poteškoćama i c) znati gdje ćeš potražiti pomoć i podršku.
meni je sestra u rodilištu mrtva-hladna priopćila da imam ravne bradavice (nemam) i da "hm, možda i uspijem dojiti". jasno da nije ništa poduzela da mi pomogne oko tog navodnog problema. ali ja sam bila blaženo nesvjesna svih gluposti koje sam čula, uopće me nisu doticale.
htjela sam svojim postom naglasiti apricotin
A meni je cijela ova priča o patronažnoj pretužna.
Nedavno sam isto u čekaonici kod naše ped prisustvovala savjetovanju od strane sestre jednoj friškoj mami , a savjeti su išli ka sigurnom postupnom prestanku dojenja.
Bila je prepuna čekaonica pa nisam reagirala da ne zadržavam (a još se pitam jesam li trebala), ali sam mamu na izlazu poslala na stranu i popričala o problemu.
Ali ta spoznaja da takve sestre (i neki pedijatri) SVAKODNEVNO ženama daju takve-po dojenje pogubne savjete, to me tako obeshrabruje.
Zar ne bi bilo super kad bi ih recimo UNICEF prisilio da polažu ispit iz dojenja, pa tko ne prođe, ponovno kroz edukaciju.
Pa tek onda može savjetovat o dojenju.
Ako Rode studiraju kroz 2 razreda, polažu završni ispit plus komunikacijske radionice da bi bile savjetnice za dojenje, a medicinska struka uči o dojenju nekoliko školskih sati i to netočne ili polovične informacije, gdje je tu smisao?
mamu na izlazu poslala na stranu=mamu na izlazu pozvala na stranu
pa to ti je vrlo jednostavno
pošto živimo u državi koja gleda samo kratkoročno, situacija je sljedeća:
na adaptirano mljeko država naplati PDV, a na majčino to nemre
stoga državi nije u interesu da izgubi te novce
ma državina računica mogla bi biti i malo drugačija.
pokazalo se da je ogromna ušteda u zdravstvu, pa time i za cijelo društvo-kada se djeca doje umjesto da se hrane na bočicu.
jer su manje bolesna, , a majke manje izbivaju s posla pa je manje i bolovanja-veća produktivnost, ima manje kroničnih oboljenja u odrasloj dobi...
MGrubi:
http://www.poslovniforum.hr/zakoni/p...vrijednost.asp
VIII. POREZNA STOPA
Članak 57.
(1) Porez na dodanu vrijednost po stopi od 0% plaća se na:
a) sve vrste kruha,
Pod kruhom se u smislu ove točke smatraju sve vrste ispečenog kruha (pšenični, raženi, ječmeni, kukuruzni, kruh od heljde, kruh od soje, kruh od posija i kruh od krumpira) koji se stavlja u promet pod nazivom kruh bijeli, polubijeli, crni, peciva i drugi pekarski proizvodi kao što su kifle, pereci, žemlje, pogače, lepinje, kajzerice, osim svih vrsta kolača, bureka i ostalih pekarskih i slastičarskih proizvoda.
b) sve vrste mlijeka (kravlje, ovčje, kozje) koje se u promet stavlja pod istim nazivom u tekućem stanju, svježe, pasterizirano, homogenizirano, kondenzirano (osim kiselog mlijeka, jogurta, kefira, čokoladnog mlijeka i drugih mliječnih proizvoda), te hrana za dojenčad koja služi kao potpuna zamjena za majčino mlijeko kako je određeno člankom 17. Pravilnika o zdravstvenoj ispravnosti dijetetskih namirnica.
o pa da, to sam zaboravila (ovo što je Vedrana iskopirala).
i pozdrav prijateljici tanje_b koja još uvijek samo doji, prepoznala ju je u mom postu. :D
Točno.
Ja sam bila (i ostala) tako sigurna u sebe, svoje tijelo, Kaleba i dojenje da mi ni cijela četa nabrijanih patronažnih ne bi uspjela uvjeriti u suprotno.
Znanje je moć, nemojmo to nikada zaboraviti.
pa da, znanje je moć.
a većina med. osoblja ga, bez uvrede, u ovoj zemlji nema.
a mame slušaju med. osoblje.
ali važna je jako i podrška.
osobito nekoj nesigurnoj mami kojoj svi govore da joj je dijete gladno.
a na žalost previše je dojenih beba za koje se čini da su gladne... pitajte samo žene oko sebe znaju li što je skok u razvoju. većina nikad čula. pa je zato beba gladna zato jer je prištekana 24/7.
mene je i prije patronažne strefila nekolicina sestara u rodilištu koje su mi držale prodike da: a) beba ne treba cicati 45 minuta jer će mi uništiti bradavice b) prekinem podoj jer je došla večera (!?!?!?!?) c) da ne dojim dan nakon poroda jer je beba progutala plodnu vodu... žalosno? jako.
no, kao što kažu cure, znanje je moć, definitivno. pa je zato sve to na jedno uho ušlo unutra, na drugo izašlo van.
nakon provg poroda nisam znala niti za rodu niti za brošure o dojenju, netko je reakao da ne smije trajati duže od 20 minuta (ja sam protumačila 20 minuta u idealnoj situaciji), patronažna mi nije bila baš poticajna ... trudila sam se da izađe iz stana par minuta nakon što je ušla (nisam joj nudila da sjedne itd.)
Zapamtila sam samo da je dojenje najbolji izbor za bebu, 20. minuta sam protumačila za idealne situacije a ja od svoje bebe nisam očekivala da bude idealna, pa sam dojila i 40 min. a nekad i 1,5 sat, patronažna mi nije bila podrška pa sam joj dala do znanja da ne očekujem da dolazi nakon onih obaveznih 1 mjesec, negdje sam pročitala da uz dojenje nije potreban čaj, to mi je bilo logično (protumačila sam si da bebi zapunim želudac čajem pa ne stane mlijeko) i to sam prihvatila - uglavnom selektivno, kaj mi se činilo logično prihvaćala sam, kaj mi se činilo glupo zanemarila sam, ljude koji su mi smetali ignorirala sam ... a nisam bila Roda, i nisam znala nikakvu teoriju.
No, znam da loš komentar može djelovati demoralizirajuće, na mene je djelovao da sam u sebi skomentirala "koji glupi komentar" i nastavila po svome. Vodiš se nekom logikom "prirodno je sigurno superiorno" ili "priroda je to sigurno tako napravila da mora funkcionirati" i to te onda vodi.
Potpisujem. Ja sam tijekom trudnoće iščitala manje-više sve o dojenju, A. je naočigled napredovao, ali svejedno je bilo večeri kad me bilo strah da je gladan. Srećom, tad je MM bio glas razuma
Tina, blago tebi. Ja sam svoje prvo dijete rodila 2003. g. Nisam radila, cuvala trudnocu, pa nisam imala pristup internetu jer ga nismo imali doma. Dobila sam par knjiga o bebama i djeci (standardne) koje sam citala, citala casopis bebe koji su mi ljudi donosili, informirala se puno o dojenju, znala za dojenje na zahtjev, isto mi je instinkt govorio da ne treba nista drugo dati osim majcinog mlijeka... ali... za rode, razne druge forume i rodin sos broj nisam znala.No, znam da loš komentar može djelovati demoralizirajuće, na mene je djelovao da sam u sebi skomentirala "koji glupi komentar" i nastavila po svome. Vodiš se nekom logikom "prirodno je sigurno superiorno" ili "priroda je to sigurno tako napravila da mora funkcionirati" i to te onda vodi.
Da ne duljim, sfusala sam dojenje, nema jednog razloga, vec bezbroj razloga, krivim samo sebe, a skupilo se tu bezbroj greskica koje su na kraju vodile tome da je moj bebac 2. mjesec dobio manje od 100 g, skoro mi nestalo mlijeko, morali smo uvesti nadohranu. Srecom sam nadohranjivala samo 10tak dana, mlijeko sam vratila izdajanjem, ali nisam uspjela nastaviti dojiti, nego sam se izdajala do njegove godine dana, prvih 6 mjeseci samo moje mlijeko (osim te kratke nadohrane). Ovo pisem zato da vidite da sam bila nevjerojatno motivirana za dojenje, uzasno uzasno nesretna jer nisam uspjela, smatrala sam se i dobro informiranom (i bila sam, u teoriji), ali ipak sam zeznula.
I zato mi je zao svih tih 'obicnih' zena koje, kao ja, u najboljoj namjeri da dugo doje slusaju savjete oko sebe, zele najbolje za svoju bebu, a poslije se lupaju po glavi. A krive su, medu ostalima, i patronazne.
A čemu se čudite!Ja sam prvog dana dobila savjet od patronažne da će nakon 14 dana izvagati bebu da vidi da li je dovoljno dobila na kilaži, jer ako nije morati ću preći na adaptirano mlijeko.I rečenica "Čuj, ako već dojiš duže od 6 mjeeci je stvarno nepotrebno, nema nikakvog učinka na bebu duže dojenje"!
pa svaka čast marketingu adaptiranog , nevjerovatno koji trag su ostavili na ččitavoj generaciji
koliko ja znam da bi netko bio patronažna mora imati završenu
višu medicinsku,ali me baš zanima koliko na višoj uče o dojenju
znam da njima nisu posao samo rodilje nego svi bolesnici koji su
vezani uz kuću
ne uče ništa ili jako malo.
Neke patronažne koje žele biti u toku i educirati se, znam da čitaju sve uključujući i rodine brošure, a ostale koje se ne educiraju na svoju ruku - eto dijele takve savjete. Žalosno je što sustav po tom pitanju ne ulaže apsolutno ništa u edukaciju, a pojmovi cjeloživtono učenje je naučna fantastika za naš zdravstveni sustav (barem za sestre). Tako npr. većina njih nema pristupa računalu, ne znaju se služiti njime, a na poslu (u prostoriji u kojoj se skupljaju svaki dan) nemaju niti fax na koji bismo im mogle povremeno faxirati najnovija saznanja i tekstove sa portala, iako bi one to željele. U Vžd. mogu samo pohvaliti patronažnu koja mi je dolazila poslije druge trudnoće, ne samo da mi je dala sve što je imala, nego je i uzela sve što sam ja imala, a kada sam je pozvala da imam još neke interesantne tekstove za nju uvijek je došla. Također mi je pružila i moralnu podršku, kada mi je bilo teško, i posjetila me povremeno i nakon onih prvih mjesec dana da vidi kao mi ide dojenje i sve ostalo.
Nevjerojatno koliko u današnje vrijeme pisana riječ može biti nekome nedostupna. Valjda jedini tekstovi koji su im dostupni su oni iz časopisa Bebe.
sad vidim da mi se potkrao gaf.
umjesto-...sam mislila-pa da, znanje je moć.
a većina med. osoblja ga, bez uvrede, u ovoj zemlji o dojenju nema.
Ja ću samo reći: da sam slušala svoju patronažnu zaradila bih mastitis nakon par dana i danas sigurno više ne bih dojila.
Hvala dragom Bogu da sam bila na rodinoj školi dojenja koja mi ja dala hrpu informacija o dojenju i ono najvažnije- samopouzdanje!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom