Eto, na žalost i ja sam jedna od posebnih mama! Kad nam se rodila Karla bili smo najsretniji roditelji na svijetu, ali obiteljska idila nije dugo trajala. Karla je 10 dana nakon rođenja obolila od meningoenephalitisa (upala moždanih ovojnica i upala mozga) zahvaljujući našim «spretnim» pedijatrima. Tuga nam je htjela odnijeti srce, ali LJUBAV nas je održala. Iako je Karla u trajnom vegetativnom stanju (vigilnoj komi- ne jede, ne miče se, ne govori, NE DIŠE, ovisna je o kisiku te raznim aparatima) naša ljubav je jača od bilo kakve bolesti i prepreke. Kad je oboljela molili smo Boga da napravi ono što je najbolje za nju, i On ju je ostavio na životu, iako to nije život kakvog bi mi htjeli. Nakon što je ostala živa, molili smo Boga da nam ju vrati kući, i doveo nam ju je sa mnogobrojnim aparatima i sondama na njoj i to nas je činilo potpunima. Samo da je sa nama. Danonoćna dežurstva činila su nam se nemogućim, ali LJUBAV nas je držala. Iako Karla opet nije sa nama nego u bolnici činimo sve kako bi joj olakšali boravak i nadamo se da će skoro ponovno biti sa nama. Svakim danom iskorištavamo momente sa njom maximalno i uživamo je voliti. Sada nam potporu daje i još jedna bebica i tužno je što sada proživljavamo sa Nikom sve ono što nismo mogli u Karli i hvalimo Boga da nam je pružio još jednu šansu. Nikad ne treba gubiti nadu, pa čak ni onda kada se sve čini svršenim. Sa patnjom život počinje, ali završava sa LJUBAVI. I onda kada Karle ne bude, ostat će nam ljubav koju smo joj cijeli njen život nesebično davali, ali nevjerojatno je to što smo je čak i primali. Ne znamo da li nas vidi i čuje, ali definitivno znamo da nas osjeća i da nas voli. To je ono što ruši svaku bol i patnju.
Posebne mame i tate, ljubite svoje anđele, i ne gubite nadu, jer nada vam je LJUBAV!
Od sada znate da ima i gore bolesnog djeteta od vašeg, ali ne i manje voljenog!