Zeko1 prvotno napisa
ja sam gorespomenuta prijateljica od spooky. beba dva mjeseca, hitna operacija bruha, za mene nema mjesta iako samo dojim (i to baš u tjednu dojenja!!!).
luna, odgovor na tvoje pitanje, na večer te ne potjeraju nikak!
ja sam ih pobijedila autizmom. što god da su mi govorili ja sam govorila da ću ja ipak ostat
oni meni da ne mogu ostat jer nema mjesta,
ja da ću ostat na stolici,
oni da ne mogu,
ja da ću eto ipak ostat
oni nek se izdojim
ja da se ne mogu izdajat pa ću morat ostat da dijete hranim noću
oni a koliko često dijete noću jede
ja pojma nemam, nekad uopće ne jede, nekad jede 4 puta teško predvidivo
oni nek bar odem kući u 22 i vratim se u 6 a oni će dat djetetu čaja
ja da moje dijete nema pojma kaj je čaj nit će tak skoro saznat
oni da se moram odmorit
ja da se oni nek ne brinu za moj odmor
oni da ću izgubit mlijeko
ja nek se oni ne brinu za moje mlijeko
oni da neću izdržat
ja nemate pojma gdje su granice moje izdržljivosti
oni čujte ne možete takav je kućni red
ja joj baš mi je žao al ja ću eto ipak ostat
oni da moram razgovarat sa šefom odjela
ja da nema uopće problema, gdje je
i onda sa šefom odjela sve ispočetka plus, da ja uopće ne sumnjam u stručnost, odgovornost i brižnost osoblja, ali da se ja od svog djeteta nisam nikad odvojila i da ona od rodilišta nije plakala više od sat vremena ukupno i da ću ipak morat ostat, kao i da nek ne misli da mi je to prvo dijete pa pretjerujem jer imam doma još jedno
poslije me više nitko ništa nije pitao, svi su znali za mene i nisu se trudili u bilo što me uvjeravat, jer sam ja "ona mama koja ne uvažava njihov kućni red"
prvu noć sam spavala na dvije drvene stolice, a drugu noć sam si nabavila još jednu, srećom treći dan smo išli doma, jedva su čekali da odem
a s mojim djetetom uopće nisu imali posla, ja sam ju hranila, oblačila, presvlačila, mjerila temperaturu, nije plakala... nakon onog uvjeravanja ni sa mnom nisu imali posla, ništa nisam tražila, pitala, forsirala... i nisu se trudili da mi olakšaju...