Stranica 2 od 4 PrviPrvi 1234 PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 51 do 100 od 185

Tema: Ne volim dojenje!

  1. #51

    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Lokacija
    zagreb/dugave
    Postovi
    330

    Početno

    i ja sam prvi mjesec dana muku mučila sa ragadama.....već na samu pomisao da treba dojiti cijela bih se preznojila :shock:
    tada sam mislila da je to nešto što nikada neće proći..ragade, osjetljive bradavice...cjelodnevni (i noćni) podoji....ali sada vidim da je to bilo zaista kratkog daha....
    zasad uživamo i svaki negativni osjećaj prerastao je u sreću.... :D

    najžalije mi je kad čujem za mame kojima nema tko pomoći pa se isprepadaju i odustanu zbog takvih problema i neznajući da će proći...

  2. #52
    ornela_m avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2006
    Lokacija
    Njemacka
    Postovi
    854

    Početno Re: Ne volim dojenje!

    Citiraj Maja prvotno napisa
    Danas sam, kao savjetnica, skužila nešto poražavajuće: dojenje me nije dovoljno izmučilo. Niti blizu....
    Draga Majo,

    Nisam procitala cijelu temu, vraticu joj se kad budem imala vremena (i to nekoliko puta), ali vec na osnovu uvoda i prvih par postova mogu samo reci: Hvala za ovu temu!

    Kao buduca mama koja prvenstveno razmislja o cinu dojenja, a tek nesto malo o porodu, moram priznati da je kolicina informacija kojom sam zasuta sto sa Rode sto s drugih izvora u meni izazvala poprilican strah, jer o dojenju nisam nikada razmisljala kao o necemu potencijalno problematicnom, uvijek sam mislila da to "samo ide". Onda se u mom zivotu odjednom pojavljuju neki sasvim novi pojmovi poput ragada i mastitisa, za koje ni sada ne znam sto su ali ima vremena, pa price o povisenoj temperaturi, price majko cije bebe placu jer su gladne, pitanja oko bebinog napredovanja, dilema da li bih u strahu pokleknula pred formulom.

    Lijepo je u svakom problemu znati da nismo sami, lakse je i ohrabrujuce je. Koliko god topline oko srca su izazvale sve one lijepe price o dojenju i bliskosti mame i bebe, ova tema meni osobno je zatvorila krug o dojenju kao iskustvu, jer smatram da je izuzetno vazno ne romatizirati dojenje (molim da izbor pojma ne shvatite pogresno), nego iznijeti sve realne cinjenice, te dati prostor mamama koje otvoreno kazu da su se pribojavale samog dojenja zbog sve oni boli i neugode koju su osjecale. Prica poput one od egemame:
    Citiraj egemama prvotno napisa
    ...pa opet, pa jos jednom, ispocetka... dok me ledeni znoj obljeva po ledima, ostajem bez daha... brojim, do 19, i onda prolazi... ja se opustam, cujem gutanje i sretna sam, dojim svoje dijete.
    ...
    ima za mene neprocjenjivu vrijednost.

    Puno srece i uspjeha i dalje u ulozi savjetnice, svijest koja te inspirirala za ovu temu uopce ne ostavlja prostora sumnji da ce biti drugacije

  3. #53
    vlac avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2005
    Postovi
    302

    Početno

    Znači nisam jedina koja je muku mučila napočetku sa dojenje. Najgori su bili prvi dani- ragade,jao. Znali su me trnci proći od boli, ali nakon pola minute bilo ok. I meni su se motile misli po glavi vezane uz adaptirao mlijeko, ali srećom nisam odustajala jer sam se hrabrila kad mogu tolike žene mogu i ja. Dora će dr tjedan imati 5 mjeseci i dalje papa mamino mlijeko, a nadam se da će moći i htjeti do godine dana. Valjda će sa drugom bebom biti lakše na početku.

  4. #54
    egemama avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    2,302

    Početno

    evo mene opet, krivca za ovu temu

    preboljeli smo i jedan mastitis uz 24-satnu visoku temperaturu, ragada nema, bradavice su i dalje osjetljive ali ipak manje nego prije par dana...

    zvjezdica je pocela lijepo dobivati na tezini pa je sve lakse kad vidim njene debele rumene obrascice...

    otkrila je navlacenje bradavica pa je sad to novi izvor boli...

    ali idemo dalje..... i sve vise uzivamo

  5. #55

    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Lokacija
    London
    Postovi
    1,543

    Početno

    prva tri mjeseca bol je bila jedva podnosljiva
    sljedeca tri je bila podnosljiva
    sljedeca tri je bila umjerena
    nakon devetog mjeseca je postala jako mala
    nikada dojenje nisam mrzila
    ponekada mi je bilo naporno (nocna dojenja 18-30 mjeseca)
    uvijek mi je bio jedina opcija koju imam
    poteskoce i probleme prihvatila sam kao zivotno iskusenje
    kroz njih sam jako puno naucila; najvise o strpljenju, predanosti i povjerenju te o tome u kakvom, ustvari, drustvu zivim.
    Sada blazeno brodim u nirvani, dok cujem Shantanu kako danas prica, nekoj svojoj zamisljenoj sugovornici, o svojoj bebi:
    "Ona ne moze jesti ovu hranu.
    Jos je samo dojim."

  6. #56
    VedranaV avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,261

    Početno

    Mi smo tijekom prva dva mjeseca imali problema. Sjećam se da sam neko vrijeme polako brojala do 10 na početku podoja koliko me boljelo njegovo izvlačenje moje bradavice (ravna bradavica zbog skraćenih kanalića). I položaj nam nije bio dobar, držala sam ga previsoko, pa sam imala ragade. Fora mi je bilo da me ragade nisu boljele za vrijeme podoja ako sam uspjela pogoditi dobar položaj. Ali sve je prošlo, išli smo iz dana u dan i znala sam da će proći. Nisam mrzila dojenje, ali sam se bojala boli pa nisam rado dojila na početku, no poslije sam ga baš zavoljela.

  7. #57

    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    116

    Početno

    Umorna sam, strašno sam umorna, ne znam jel dojenje krivo ili šta, ali ja padam s nogu, čak sam pomislila da sam trudna :shock: jer mi je apetit naglo porasao, testirala sam se tri puta iz straha

    Jel normalno biti tako umoran i imati toliki apetit?? (dobro, mališa zbilja dobro napreduje, ali neznaš jel gladniji on il ja).

  8. #58
    Mayaa avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Split
    Postovi
    654

    Početno

    nisam nikad ni pomislila na odustajanje, mada, da mi je netko mogao pokazat fotografiju mojih jadnih bradavica prije par mjeseci, mislim da se nikad ne bi usudila stavit joj sisu u usta

    ono šta mi je bilo užasno, užasno bitno, je podrška MM.

    i dan - danas po jedan zrinkin sms tjedno; jeste li dobro, je li sve u redu.
    pa tko bi mogao odustat

    ta podrška... onaj tko je nema, ne zna o čemu pričam.
    dojila bih dok sam živa.

  9. #59
    MGrubi avatar
    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    Šibenik
    Postovi
    10,389

    Početno

    Citiraj ador prvotno napisa
    Umorna sam, strašno sam umorna, ne znam jel dojenje krivo ili šta, ali ja padam s nogu, čak sam pomislila da sam trudna :shock: jer mi je apetit naglo porasao, testirala sam se tri puta iz straha

    Jel normalno biti tako umoran i imati toliki apetit?? (dobro, mališa zbilja dobro napreduje, ali neznaš jel gladniji on il ja).
    nakon svakog podoja sam jela
    o daaa poznam taj osječaj
    biti će bolje, priviknuti ćeš se (dobit češ kondiciju dojenja )

  10. #60
    zrinka avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Split, Lijepa nasa
    Postovi
    4,633

    Početno

    Citiraj ador prvotno napisa
    Umorna sam, strašno sam umorna, ne znam jel dojenje krivo ili šta, ali ja padam s nogu, čak sam pomislila da sam trudna :shock: jer mi je apetit naglo porasao, testirala sam se tri puta iz straha

    Jel normalno biti tako umoran i imati toliki apetit?? (dobro, mališa zbilja dobro napreduje, ali neznaš jel gladniji on il ja).
    ador, da nisi anemicna?



    mayaa

  11. #61

    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    116

    Početno

    Zrinka; nisam.
    evo danas se bolje osjećam, zna mi svako malo doći ta slabost.

  12. #62

    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    116

    Početno

    Citiraj MGrubi prvotno napisa
    nakon svakog podoja sam jela
    o daaa poznam taj osječaj
    biti će bolje, priviknuti ćeš se (dobit češ kondiciju dojenja )
    Ajme ovo zvuči utješno
    ovo ''kondicija dojenja'' sam morala dvaput pročitati
    ma bit će da je to, moram se naviknut na konstantnu proizvodnju jer malić jede za dvoje

  13. #63

    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Postovi
    81

    Početno

    Hi !

    Ja sam nova na ovom forumu i ova tema me razveselila da mogu svoja iskustva podijeliti sa drugima jer sam se i ja nalazila u ovoj situaciji. Pitala sam se, pa kak netko može reći da uživa u dojenju. Moj prvi porod je bio carski rez, naravno uopće nije bilo upitno da li ću dojiti, to mi je bilo toliko prirodno. Bilo je to prije šest godina. Trudila sam se zaista, mlijeko mi je navrlo preko noći, bila sam mokra od glave do pete, moja mala princeza nikako nije mogla prihvatiti moju pretvrdu dojku. Kao neiskusna mama povjerovala sam sestrama da stvarno nemam bradavice i pokušala dojiti uz pomoć šeširića. Ni tako nije išlo, došli smo doma, nahranila sam bebu i izdojila doslovce 300 ml mlijeka. Dojila sam bebu i dalje, no nisam je znala postaviti na dojku tako da sam dobila ragade i velike rane. A onda šok, beba nije nadoknadila porođajnu težinu, nisam znala kaj da radim, tako da sam se izdajala iduća tri mjeseca i davala joj svoje mlijeko.
    Strašno sam bila deprimirana zbog toga.....
    Drugi porod je bio vaginalni, ujutro rodila, u 2 poslije podne su mi donjeli moju drugu princezu i tako je krenulo dojenje. A onda nakon dva dana dojke su se tako poćele puniti, ali ovaj put nije bilo te izdajalice kojom bih si olakšala, svi kanalići su bili totalno zaštopani, kak me je tad uhvatio baby blues....jedva sam dočekala da dođem doma. Kad smo stigle doma nastavila sam sa dojenjem, MM mi je puno pomogao da doslovce "razdrobimo" te kvrge, da nije bilo njega neznam kako bih ja to sama.
    Užasno me boljelo, prilikom svakog podoja, suze su se slijevale u potocima, bila sam očajna. Ok, da je krivo postavljam na dojku sigurno bih već imala ranetine, a moja princeza se ne bi tako na očigled zaokruživala, stalno mi je to bilo u glavi. MM je bio također očajan, rekao je da je stvarno super kaj dojim, ali da on jednostavno ne može me gledati ovoliko očajnu, ako odlučim prekinuti da je on uz mene i da ne osjećam krivnju. Sama pomisao da odustanem odmah je u meni izazvala suze, jednostavno bi krenule i nisam ih nikako mogla zaustaviti.
    Koliko sam u tom trenutku mrzila dojenje, ova stranica mi je puno pomogla. Nikako nisam mogla odustati i evo nas moja princeza ima četiri mjeseca i ja jednostavno uživam u dojenju dok gledam nju kako papa i kad digne glavicu i pogleda me sa svojim velikim okicama neizmjerno sam sretna što nisam odustala.

    Sorry na ovak dugom postu,

    Pozdrav od mene i moje male princeze !

  14. #64
    daner avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2005
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    55

    Početno

    Sutra će moj mali imati 4 tjedana, a ja se radije izdojim i dam mu papati na bočicu nego da ga stavim na dojku. Zbog toga osjećam grižnju savjesti, stid me je priznati ali ne mogu više podnositi tu bol u bradavicama. Prije poroda sam bila sigurna da ću dojiti barem do 6 mjeseci, imala sam predrasude prema mama koje su brzo prestale s dojenjem zbog boli i upala... Sad potpuno suosjećam s njima.
    Rodila sam carskim rezom i rana je jako boljela prvih par dana ali u usporedbi s bolovima u bradavici kad mali počne vući, carski rez nije ništa!
    Iskreno se radujem danu kad ću bez grižnje savjeti moći prestati s dojenjem.

  15. #65

    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Lokacija
    varaždin
    Postovi
    569

    Početno

    Bok svima!
    Ja sam prvi imala carski i bila sam dosta nepripremljena sto se tice dojenja.
    Moj L jednostavno nije htio prihvatiti cicu. Stvarno sam bila uporna i svi su mi pomagali u rodilistu, ali jednostavno nije islo. Tako da sam se ja pocela izdajati i izdajala sam se sest mjeseci. Poslije toga sam pocela citati rode i upijati sve informacije vezane uz dojenje i obecala sama sebi da cu drugo dijete dojiti i gotovo.
    Drugi porod mi je bio isto carski, ali cim sam V stavila na cicu odmah je primila bradavicu i ja sam bila presretna :D .
    Kad smo dosle kuci iz rodilista V je dobila grceve i bilo je dana kad je znala neutjesno plakati po tri sata bez prestanka. Skoro svaki put kad sam ju stavila na cicu ona je dva tri put potegnula i tada je pocelo plakanje. Tada su poceli razno razni savjeti , da bi mozda trebala ipak dati V adaptirano i bla, bla, ali ja nisam odustajala, bila sam stvarno uporna. Bilo je stvarno perioda kad sam mislila da cu puknuti, ali sam se uvijek sjetila kako sam jako htjela dojiti prvi put i kako sad imam priliku i ne smijem odustati. V je sad stara 21 mjesec i jaaakoooo puno cica , tako da mislim da cemo tako jos neko vrijeme .

  16. #66
    suzi

    Početno

    nakon čitanja ovih postova, kolko tolko se opet osjećam normalna...moja beba ima tek 12 dana. još tražimo neki ritam. plačemo zajedno. papa i spava na bolnim cicama. jednostavno ne želim uzeti bočicu kad je vidim da vuče, ali sam stalno na vazi... zar da dijete mučim jer nemam mlijeka? zar i sebe da izludim do kraja?...a tek grčevi.... ludnica... ne spavam već 12 dana. dok god budem izdržala, dojit ću....samo da se ne slomim.

  17. #67
    zrinka avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Split, Lijepa nasa
    Postovi
    4,633

    Početno

    nazovi sos, suzi

    kolicinu mlijeka mozes povecati, ako ga je malo

  18. #68

    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    sjever
    Postovi
    34

    Početno

    Ja sam zeljela dojiti ali nije islo.Mlijeka je bilo i previse,ali moje dijete je imalo velikih problema sa sisanjem.Ponekad je trebalo sat i pol vremena da uspije uhvatiti sisu kako treba.Sjecam se samo dva puta da me nije boljelo i da je on ispustio zadovoljan sisu,a malo mlijeka mu je iscurilo kroz kut usana.To je bilo tako dobro.Sve ostalo tragedija.Izdajanje koje me uzasno boljelo.Doslo je do toga da sam plakala kraj elektricne izdajalice i skupljala hrabrost da je ukljucim.Tusirala sam se prije izdajanja i dok sam se tusirala mlijeko je znalo curiti ili bolje receno strcati,ali kad bi dijete pokusalo sisati,uzasno je boljelo i on nije uspijevao povuci mlijeko.Izdajanje je isto tako ubrzo presusilo.Maltretirala sam se zbog nekoliko kapljica.Upotrebljavala sam sesirice,ali nije islo.Bila sam frustrirana,ljuta,zabrinuta.Znala sam da ce moje dijete vjerovatno biti operirano u dobi od godinu dana sto se i desilo,tako da sam bila i zbog toga prestrasena i sludena razmisljanjima koliko se on muci dok dobije mlijeko.Tri mastitisa,antibiotici i konacno otvaranje desne sise 30 dana nakon porodaja(uzasno je boljelo unatoc lokalnoj anesteziji,jer je kirurg zelio istisnuti sto vise sadrzaja).Mjesec dana previjanja.Od toga dvadeset dana svaki dan a onda deset dana svaki drugi.Iracionalni strah da cu imati tu rupetinu u sisi.O Boze kad se sjetim,uzas jedan.Stavljali su mi veliki plasticni flaster da se mogu normalno tusirati,a onda se desilo da se od iritacije cijelo podrucje oko bradavice pocelo zagnajati.
    Sve sam zbrkano napisala,ali nemam strpljena za pisat detaljno.Dijete je sad dvije i pol godine,za tri mjeseca ce dobiti brata kojeg zelim dojiti.Mlijeko mi je vec curilo u nekoliko navrata.Sise su vec jako velike,a ja se bojim sto ce biti.
    Kad citam o vama koje niste imale problema cudno se osjecam kao da nesto ne znam napraviti.Moja nevjesta je dojila tako da bi stavila dijete na sisu i super.Cak me muci i pitanje griznje savjesti ako cu ovo dijete dojiti...

    Najgore je to sto nikad necu dobit odgovor na pitanje zasto nije islo kod mene i mog djecaka.Ja jos uvijek znam plakati kad se sjetim kako bi s gustom popio izdojeno mlijeko.Kad pomislim da je on bio gladan i da se mucio izludim i sad placem jer to je jos uvijek ziva rana za mene.Sto ako sam nesto krivo radila?U svakom slucaju sam se trudila,ali mozda ne na pravi nacin.
    Koristim priliku da trazim savjet.Sto i kako da radim ovaj put?

  19. #69

    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    32

    Početno

    Prvih mjesec dana užas: Regade zaradila još u bolnici, Sonja štrajka 2 dana, cice prepune, temeratura 39, sa užasom isčekujem dojenje, podoji traju satima, noću i ne spavam. U tih mjesec dana isplakala sam se više nego ikad u životu. Ne da nisam voljela dojenje već sam ga se bojala, strahovala sam od svakog podoja. No preživjele smo i Sonja i ja. Puno nam je pomogao forum a posebno anchie76. Uvijek se osječaš bolje kad znaš da nisi jedina koja se tako pati. Sad smo profesionalke, dojenje nam za sada ide glatko. Sonja već nešto više od mjesec dana spava čitavu noć pa sam i naspavana. Drago mi je da smo izdržale taj grozan period i da danas uživamo u dojenju.

  20. #70
    anima avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,364

    Početno

    Pravi topic za mene. Moram reći da sam Niu dojila do 6,5 mjeseci i da mi je to razdoblje bilo prestrašno i ne bih to više ponovila. Ona je lijepo napredovala od dojenja ali nije se skidala s moje cice. To je bila ludnica, nisam mogla otić niti na tuširanje niti na wc, NIGDJE, ona je stalno htjela biti na cici a dudu tada još nije htjela. Kad se sada toga sjetim, svaka mi čast da sam toliko izdržala. A izdržala sam toliko jer sam htjela bar 6 mjeseci dojiti. Toliko o dojenju.

  21. #71
    aleksandra70vanja avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    11,388

    Početno

    Možda je glupo pisati o mržnji prema dojenju nakon troipogodišenjg dojenja, koje ide i dalje, ali sad sam stvarno u fazi da ga ponekad mrzim.
    I ja sam sretnica bez zastoja, mastitisa, ragada (jedino mi je V jednom provukla bradavicu kroz zube i ogulila je kao bananu, ali to je bilo samo jednom).
    Ali sad imam problem da mi se stalno kači za sisu, evo sad smo popodne malo legle i ona je zaspala na sisi, ali ako je ne sisa, mora je držati u ruci "čuvati" i to me više fizički smeta, kad sam je maknula počela je tako histerično plakati da sam i ja dobila histerični napad.
    Ne želim ništa na silu, ali umorna sam više od tog stanog zavlačenja ruke u majicu.

  22. #72
    marta avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    15,682

    Početno

    OPET imam zastoj mlijeka. Lastane, javi se.

  23. #73
    ~lex~ avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    794

    Početno

    Mene bole bradavice. Dečki cicaju SVAKIH 15 MINUTA već pola godine.

  24. #74
    marta avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    15,682

    Početno

    uf lex, kod tebe je sve na kvadrat :shock:

  25. #75

    Datum pristupanja
    Dec 2006
    Lokacija
    Zagreb- Vinkovci
    Postovi
    136

    Početno

    ova je tema ko stvorena za mene. Ja sam zbilja mrzila dojenje. Za vrijeme trudnoće pročitala sam sve što se moglo naći o dojenju.no ništa mi nije pomoglo. bradavice su ravne i malac je od početka krivo hvatao i prije neg smo došli doma iz bolnice već sam imala ragade (na lijevoj mi je doslovce pola bradavice visilo).Usljedila su 3 masitisa sa temperaturama do 40. Od zadnjeg mastitisa su mi ostale 2 kvrge koje ne mogu nikako razbiti i bojim se da ću to morati kirurški. Malac nije htio jesti i nakom mjesec dana on je dobio samo 70grama. Pedica je rekla da se izdajam i tako mu dam mlijeko. to i dan danas radim. Nemogu vam objasniti koliko sam plakala kad mu je mm prvi put dao flašicu. na moju ogromnu žalost malac se naviknuo na flašicu i za cicu više neće ni čuti. svaki put kad ga stavim (a stavljam ga svaki dan bar jednom)počne jako plakati. Ne odustajem, izdajam se i dalje. Samo je na mom mlijeku i tako će bit dok god budem imala mlijeka.
    slijedeću trudnoću ću se masirati i izvlačiti bradavice. Nadam se da će biti bolje.
    i mislim da bi skroz prolupala i pala u depru da mi nije bilo mm i moje mame koji su mi velika podrška. Jer kome god pričam kak ga hranim svi govore da kaj se maltretiram. Za mog anđela mi zbilja niš nije teško.

  26. #76

    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Postovi
    44

    Početno

    Uhhh, slučajno naletih na ovu temu i osjećam da moram napisati i moje iskustvo...
    Prve ragade u porodilištu, sestre mi se smiju sa komentarima tipa: vidi ove, stalno doji malu, nije normalna :shock: Nijedna se nije ni potrudila da mi objasni kako da pravilno dojim...
    Dolazak kući, stalni bolni podoji, mastitis svaki drugi dan, ragade kilometarskih razmjera, slušam priče rodbine kako trebam da dam djetetu umjetno mlijeko, jer je dijete gladno. Psihički sam skroz nestabilna, plačem svakih sat vremena i stalno mislim na bol koja me čeka pri narednom podoju. Zastoj mlijeka u desnoj ciki, bolna kvrga, masiranje, izmuzavanje, ragade iz kojih teče krv, i uz sve to, dvadeseti dan završavam u bolnici, jer sam dobila sepsu. Spašavaju mi život a ja spašavam mlijeko, svi me čudno gledaju što uspijevam da ustanem iz bolničkog kreveta i da pod temperaturom od 40C izmuzam mlijeko, igla mi je stalno u desnoj ruci, na ručnom zglobu, što mi izdajanje čini skoro nemogućim, ali ustrajavam. Sedmi dan u bolnici, pod teškim lijekovima, mlijeko se gubi, ja plačem i pumpam, nemam više snage. Srećom, preživjela sam i dolazim kući, cike su kao prije trudnoće, skoro ni kapi nema u njima (dragi moji lijekovi ).
    Ponovo uspostavljam dojenje, dan po dan, mic po mic, ponovo ragade, soor, krv i gnoj, mastitisi i temperature od 40C (zaista ne znam broj mastitisa, čini mi se da sam ga dobijala svaki drugi dan). Po naredbi ljekara obustavljam dojenje na desnoj ciki, jer mi je bris katastrofalan, opet lijekovi, pumpanje. Moja curica počinje da posustaje, kreću štrajkovi dojenja, pumpanje, kašikica, flašica, i najgori psihološki momenat- nervoza, užasna nervoza, plač što ne mogu da je dojim normalno.
    Onda su prošle upale, mastitisi, ragade, sve, ali curica počinje skroz da štrajkuje. Pokušavam na sve moguće načine da otklonimo štrajk, uspjevam je normalno dojiti još jedno pola mjeseca, zatim nastupa totalni štrajk, koji traje i dan danas (maloj je 6 mjeseci).
    Sada se izdajam i dajem joj to mlijeko na flašicu. Svaki put prethodno pokušam da je stavim na ciku, ali ništa ne bude od toga. Sve manje sam tužna i pomirila sam se sa činjenicom da nisam uspjela da je dojim, ali je najbitnije da ona još pije moje mlijeko. Ponosna sam na sebe što sam uspjela da ga održim a bila sam na rubu smrti. Ništa nije teško, kada se radi o zdravlju mog djeteta

  27. #77

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    nl
    Postovi
    3,371

    Početno

    prvo mastitis i izranjavane bradavice, onda relaktacija 8 tjedana s tim da ta prva 3 tjedna dok nisam otisla na vjezbanje kako stavit bebu ispravno plus frustracija kad sam saznala da nemam mlijeka. dan danas imam osjecaj krivnje sto nisam skuzila da nemam dovoljno mlijeka i mali je bio na pol gladan u tom periodu

    onda mir do trena kad su izbila prva 4 zuba pa onda pakao sa grizenjem, opet ranetine po bradavicama

    blisteri su se povlacili jedno 2 mjeseca

    sa 2 godine je krenulo sa novim grizenjem jer sebastian ima otkrhnut prednji zum a ovdje (ne morate vjerovati) nisu zainteresirani to srediti, nas zubar to ne radi sa malom djecom, nema zubara za klince a doktor opce prakse veli da to njega ne boli i nemre se tu nis

    i tako sa tom skrbom mi vec godinu dana svako toliko busi rupe plus pravi sljive

    nekad mi padne mrak na oci kad smo u ducanu i imam pune ruke i jos drzim njega i on sam digne majicu i ide sisati. nekad jednostavno nisam dovoljno umorna pa mi smeta kad pokazuje moje cice citavom ducanu

  28. #78
    Riana avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2005
    Lokacija
    međimurje
    Postovi
    1,726

    Početno

    Citiraj mamma san prvotno napisa
    Ja sam jedna od sretnica.

    Prije poroda sam se pribojavala dojenja i nadala sam se da ću dojiti barem 4 mjeseca...

    A onda je došao Lovro. I od početka, u bolnici, dojenje nam je krenulo savršeno. Ništa me nije boljelo, smetalo i užasavalo. On je dojio kako treba. I napredovao je kako treba. I oduvijek sam uživala u dojenju. I tom kontaktu i tom nježnosti. Tijekom dojenja uvijek sam mu znakovima pokazivala da ga volim i koliko ga volim.
    Danas on meni, tijekom dojenja, istim znakovima pokazuje da me voli..jaaakooo.

    Također. Dvije ranice su zanemarive.
    Kad savjetujem , koristim vaša iskustva.
    Hvala vam

  29. #79
    Mrki avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Velika Gorica
    Postovi
    148

    Početno

    Tema baš nije friška, a ni moje ishustvo, ali HVALA VAM SVEJEDNO!
    I ja sam jedna od onih koja je tek otvaranjem ovog topica shvatila da nije jedina i da se dojenje smije mrziti. Priča ide ovako: 5 dana prije termina selimo se u novu kuću gdje nemamo telefon i signal za mob. Još dok sam radila isprintala sam si letke o dojenju i zapisala SOS broj. Nakon par dana sam rodila. Mlijeko mi je došlo treći dan i sve je krenulo super. Došli smo doma i mali frajer je cicao non stop. Sve je to bilo divno i krasno dok se jedan dan nije vratio moj neuro dermitis koji je u trudnoći potpuno nestao. Problem nije u tome što se on vratio, nego zato što me RAZVALIO. Lice, ruke, noge, tijelo, bradavice, sve. Svaki podoj sam plakala, let down mi je bio strašno bolan, a beba mi je gulila kožu s bradavica. Bolilo me, svrbilo i nikako si nisam mogla pomoći. Svi moji lijekovi su na bazi kortikosteroida, a to nije dolazilo u obzir. Između podoja mi se bradavice nikako nisu mogle oporaviti jer su zbog neurodermitisa stalno ispuštale onu prozirnu tekučinu koja se pojavi kad ogulite sloj kože. Mučili smo se neko vrijeme i onda sam počela sa izdajanjem i hranjenjem na bočicu. Na žalost ni to nije trajalo dugo. Nakon divne scene koju mi je moja draga svekrva priredila i bebine operacije, moje mlijeko je gotovo preko noći nestalo. Izdajala sam do krvi, ali nije više išlo.
    Sad se polako spremamo na drugu bebu i iskreno užasno me strah kako će dojenje ovaj put izgledati.
    Hvala za ovaj topic jer se ipak osjećam malo manje jadno i imam malo manju grižnju savjesti.
    Svaki savjet je dobrodošao.

  30. #80

    Datum pristupanja
    Sep 2006
    Lokacija
    ZGB
    Postovi
    377

    Početno

    cure, koja grnijalna tema! :D
    90 posto dojenja sam frustrirana totalno.
    necu odustat, sam boga molim da uspijemo bar do 4. mj. - da mi dijete bude zdravo i dobiva na tezini, a ja ne poludim. ostalo mi je sf.
    a zapravo je sve ok, kakvih prica ima na topiku ja sam sretnica.
    mali vuce, kaka redovito, budan je dovoljno...
    nemam ragade, nemam upale, kvrge dobila dvaput, vruce i bolne, al uzeh lupocet i izdojih se. bila masnica ujutro. iscrpčjena, dojenje svakih 2h po 1h, mali ne pusta sisu NIKAD, podriguje, bljucka i sisa istovremeno :shock:
    samo taj vjeciti alarm u mojoj glavi - gladan je... polugladan je...
    znam da bih trebala spalit mostove, bacit adaptirano, dat susjedovom pesu da zakopa bocice ... a ne usudjujem se.

    Citiraj MGrubi prvotno napisa
    ili kad se približiš s bradavicom a ona ka morski pas zine širom i maše glavom ljevo-desno i kad je zgrabi pitaj gospe jel pravilno
    to! bas tak.

    Citiraj lara01 prvotno napisa
    Svi doje, samo ja ne mogu Kakva sam ja mama??? I zašto se baš meni događaju takve stvari? Da mi je bar netko potiho šapnuo da dojenje ima i tu drugu stranu kroz koju sam prolazila vjerujem da bi mi bilo lakše, jer taj osjećaj nemoći i neuspjeha je prestrašan.
    POTPISUJEM!
    ovaj forum mi je spas.

  31. #81

    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Postovi
    18

    Početno

    razumijem vas u potpunosti!!!
    moja vizija dojenja je bila ovakva: ja u naslonjaču koji se ljulja i moja beba u naručju blaženo siše i pajki.
    kad tamo, zlo i naopako. nedonošče je i kad je imao samo dvije kile znao me tako zaboliti kad bi počeo dojiti da me bilo strah što će biti kad ojača i bude kao normalne bebe. sad smo tu negdje i nekim čudom me poštedi te boli kad se "spoji" na mene a što mi je bilo najgore od svega dok nisam rodila grudi su mi bile normalne i bez strija. ali kad nam je mljekec nadošao...mislila sam da ću poludjeti koliko me je to svrbuckao i jedna i druga sika su mi isucale strašno a nićim nisam mogla mazati radi dojenja. strašno

  32. #82

    Datum pristupanja
    May 2006
    Postovi
    45

    Početno

    Mene je bolilo 3 mjeseca, osjetljive i ravne bradavice i bolilo je citav podoj. Ragade su bile ogromne. Doktorica kad je vidjela moje bradavice napravila je bolnu grimacu jer to u stvari nisu bile ragade vec je falilo mozda 1/3 od svake. Nisam nikad pomisljala na formulu, nikad je nisam ni imala u kuci. 11. dan po porodu sam dobila temp. 40 koja nije uopste padala po paracetamolu vec me mm umotavao u mokre plaht i bila bi presretna kad je temp. bila "samo" 39. Imala sam podrsku MM sto mi je bilo jako bitno i svojih (preko telefona) inace ovdje nemamo rodbine. Zbog svega toga se sad osipam kad me pitaju JOS dojis kad je meni to TEK 13 mjeseci.
    Sad sam se sjetila da sam u to vrijeme trpila i nekim oblikom postporodjajne depresije, al to je vec druga tema.

  33. #83
    Lu avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2004
    Lokacija
    Molvice
    Postovi
    1,834

    Početno

    ja sam imala gadne zastoje i dva mjeseca krvave bradavice...ali je to nista prema tome koliko smo se mm i ja svadjali oko nocnog cicanja. on nikako nije mogao shvatiti zasto ja na svaki markov mig usred noci vadim cicu i tako do godine dana. skoro sam se rastala zbog dojenja

    nije mogao podnositi nespavanje i mene neispavanu
    bilo je gadno, ali ipak sam bila odlucna i dojila dok je marko htio cicati. sa godinu dana smo ipak izbacili nocne podoje pa ga je mm nunao. prestao je cicati sa 19 mjeseci.
    danas i meni i mm-u na neki nacin to fali.

  34. #84
    summer avatar
    Datum pristupanja
    May 2005
    Lokacija
    St
    Postovi
    4,597

    Početno

    Ja sam imala srece i prosla bez ikakvih problema. Jako su me ganule vase price, koliko ste se samo napatile radi svojih malih ljubavi, saljem vam samo veliku veliku i nadam se da ce sve biti u redu ako opet budete dojile.

  35. #85

    Datum pristupanja
    Sep 2005
    Lokacija
    Jarun
    Postovi
    296

    Početno

    Ja mrzim dojenje.
    Dojimo svakih sat vremena vec 13 mj.
    Osim prevelikog refleksa otpustanja mlijeka prvih 8 mj ( nikakva ponuda potraznja se nije uspostavila, a kao treba satro nakon 6 tjedana ) nikakve probleme nismo imali, i da jesmo nastavila bih dojiti bezobzira na sve, ali ja jednostavno mrzim dojenje.Zivi uzas!

  36. #86
    Osoblje foruma mikka avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Postovi
    7,247

    Početno

    smile8
    svaka cast.
    riknula sam od smijeha, a drago mi je da dojite bez obzira na sve...

  37. #87

    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    86

    Početno

    ja jedva cekala rvi podoj a ono razocaranje
    2x povuće i zaspi
    dođem doma i svaki puta kad mu dam ciku ja se smrzavam a oći se kolutaju od bola
    dođe patronažna i mastitis stisne kvrgu i bbbbboooooollllllllliiiiiiiiiii
    kaže ona masiraj i izdajaj ako se nepovuće idi doktoru
    mali ponoću cika , meni suze oći a drugu ciku izdajam i masiram
    rekli mi "proći će to za 2 tj"
    prošla 2 prošla 3 i ništa
    došla u napast da ga prebacim na umjetno a sebe izdajam i dajem mu na boćicu
    rekla si još tjedan dana nek bude fore
    kad ono stvarno sve bolje i bolje
    sad me jedino ljuti što nemogu ni u dućan bez njega jer staalno oće cikat
    ko da negdje pušta

  38. #88

    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Postovi
    1,536

    Početno

    ja ga sad stvarno mrzim i ozbiljno razmisljam da prestanemo. nemam pojma kako i znam da necu i da je dovoljno da se samo jednu noc naspavam i onda dizem dojenje u nebesa, al da ona danas odluci da nece vise dojiti (ima 17 mjeseci) - bila bih presretna.

    umorna sam i jadna od iscrpljenosti. uvijek sam govorila da cu dojiti dok god nam to bude predstavljalo zadovoljstvo (i meni i njoj) i sad vec nekih mjesec dana kurim u frustraciji. dani su ok, ali budi me do 10tak puta po noci, nije to normalno.

  39. #89
    samaritanka avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb/Njemacka
    Postovi
    1,879

    Početno

    Ja sam danas happy da sam gotova s dojenjem, nakon vise od sedam godina u komadu. E da su mi oni prodojenacki hormoni, mozda bi drugacije govorila...

    Cure drzite se i po meni je za dojenje najbitnije spavanje dojilje (...a jesam pametna).

  40. #90

    Datum pristupanja
    Aug 2005
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    1,050

    Početno

    Citiraj sandraf prvotno napisa
    ja ga sad stvarno mrzim i ozbiljno razmisljam da prestanemo. nemam pojma kako i znam da necu i da je dovoljno da se samo jednu noc naspavam i onda dizem dojenje u nebesa, al da ona danas odluci da nece vise dojiti (ima 17 mjeseci) - bila bih presretna.

    umorna sam i jadna od iscrpljenosti. uvijek sam govorila da cu dojiti dok god nam to bude predstavljalo zadovoljstvo (i meni i njoj) i sad vec nekih mjesec dana kurim u frustraciji. dani su ok, ali budi me do 10tak puta po noci, nije to normalno.
    sandraf, danas je i meni takav dan. nakon koma noći! htjela sam skočiti kroz prozor, samo me pusti da spavam! + što su me bradavice počele boliti kad samo pomislim na njih.

  41. #91

    Datum pristupanja
    May 2006
    Postovi
    73

    Početno

    Kaj se tiče bolova kod dojenja to sam sve zaboravila i prisjećam se ih nekako u magli.Nisam imala masitits, al sam imala soor, a to boli tako da kad beba cica cicu, a ti misliš da ti bradavicu režu žiletima.Grozno, al to mi nije toliko teško palo koliko me je izluđivalo beskonačno dojenje i boravak u zatvorenom.Tri mjeseca nisam smeće išla bacit u kantu ispred kuće, a kamoli izašla na kavu.Jedini izlasci su mi bili kad sam malog išla prijavljivat i kad sam s njim išla doktoru.
    I to dojenje do u nedogled.Da me netko vidio umro bi od smijeha.Mali cica na lijevoj cici, a ja desnom nogom radim gimnastiku.Sva sam bila utrnula.Znali smo tak provest i po 5-6 sati, al je zato danas sve super.Na dohrani smo i cicamo 3-4 puta dnevno i po 100 puta po noći

  42. #92
    MGrubi avatar
    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    Šibenik
    Postovi
    10,389

    Početno

    Citiraj sandraf prvotno napisa
    ja ga sad stvarno mrzim i ozbiljno razmisljam da prestanemo. nemam pojma kako i znam da necu i da je dovoljno da se samo jednu noc naspavam i onda dizem dojenje u nebesa, al da ona danas odluci da nece vise dojiti (ima 17 mjeseci) - bila bih presretna.

    umorna sam i jadna od iscrpljenosti. uvijek sam govorila da cu dojiti dok god nam to bude predstavljalo zadovoljstvo (i meni i njoj) i sad vec nekih mjesec dana kurim u frustraciji. dani su ok, ali budi me do 10tak puta po noci, nije to normalno.
    a je si li pokušala ga odviknuti od noćnog sisanja s onom no-cry metodom, pa da sise ostane samo po danu?
    Pitam te jer mene čeka slična situacija

  43. #93
    madi avatar
    Datum pristupanja
    May 2006
    Postovi
    245

    Početno

    S privim nisam mogla dojiti s drugim sam uspjela do 4mj i zao mi je sto nisam mogla jos jer mi je djete dobilo u mjesec dana privih 2kg

  44. #94

    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Postovi
    1,536

    Početno

    Citiraj MGrubi prvotno napisa
    Citiraj sandraf prvotno napisa
    ja ga sad stvarno mrzim i ozbiljno razmisljam da prestanemo. nemam pojma kako i znam da necu i da je dovoljno da se samo jednu noc naspavam i onda dizem dojenje u nebesa, al da ona danas odluci da nece vise dojiti (ima 17 mjeseci) - bila bih presretna.

    umorna sam i jadna od iscrpljenosti. uvijek sam govorila da cu dojiti dok god nam to bude predstavljalo zadovoljstvo (i meni i njoj) i sad vec nekih mjesec dana kurim u frustraciji. dani su ok, ali budi me do 10tak puta po noci, nije to normalno.
    a je si li pokušala ga odviknuti od noćnog sisanja s onom no-cry metodom, pa da sise ostane samo po danu?
    Pitam te jer mene čeka slična situacija

    nisam nista pokusavala - ona je tako plaha, njurgava, okine u grcevit plac u roku hitno, bas se vidi da se smiri na cici, prava je maza - sve su to argumenti zbog kojih sad vec (pravi izraz) - trpim dojenje i doista nemam pojma kako joj oduzeti cicu. stalno kao cekam da se ona sama odluci skinuti.

    danas sam posebno lose volje, pa cu cak napisati da mi i dnevna dojenja ponekad idu na zivce jer ona njurgavo pocne plakati cim me ugleda nakon posla. kao da se boji da ce se cica opet okrenuti i otici. nekad stignem jedva oprat ruke, sjedim i dojim, onako obucena kao za posao, u cizmama.

    ima dana i noci kad je ok, imamo normalan ritam, ali takve bih dane mogla na prste izbrojati u zadnjih 7-8 mjeseci.

    fakat sam koma. sanjam da cucla dudu i nateze bocicu .

  45. #95

    Datum pristupanja
    May 2006
    Postovi
    108

    Početno

    i ja sam prije tjedan dana odlucila da zelim prekinuti te nocne podoje jer su mukotrpni cini mi se i za mene i za nju. godinu dana smo ja i beba spavale same u krevetu da imamo mira ali sada to vise nije pametno. jedno vece odlucila sam da joj necu dat sisu nakon glavnog podoja kad dosta posisa jer onda ona samo navlaci jednu i drugu sisu nervozno ja u sebi zivcanim ne mozemo spavat ni ja ni ona. to vece ona se naravno probudila i pocela plakat da hoce sisu. ja je uzela i posla s njom u boravak, upalila spotove na tv, nosila je, uglavno bila sam uporna da joj ne dam sisu. nije bilo lako, mm mi je pomogao u nosanju. sad spavamo svi skupa, kad se probudi po noci on je uzme, proseta s njom, zaspe na njemu, sve super. vec se pocela navikavat da nema dojenja po noci, i svi bolje spavamo. prve dvije noci je najteze. vazno je ne pustiti bebu da se jako rasplace, treba je dosta nosati, pjevati joj, da ne misli na dojenje

  46. #96

    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Postovi
    18

    Početno

    no-cry metoda :? može li mi tk to pojasniti

  47. #97

  48. #98

    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Lokacija
    Hrvatska
    Postovi
    17

    Početno

    Mrki potpuno te razumijem. Bol, krv, znoj, suze, bol, bol... Malena nije znala dobro uhvatiti, ja ju nisam znala dobro namjestiti, svi su samo sažalno slijegali ramenima i govorili "Da, teško je to...", probala sam se izdajati, nikakav let down, za čas sam ostala bez mlijeka. Grižnja savjesti me drži još sad radi neuspjeha. A prje poroda sam bila uvjerena da ću dojiti bar godinu dana, ha, ha.

    No sad sam opet trudna i užasno, neopisivo me strah.

    Cure, recite mi je li sve samo stvar tehnike dojenja ili postoje bebe i cice koje se ne slažu zajedno baš najbolje?

  49. #99
    klia avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    zadar
    Postovi
    1,797

    Početno

    Trenutno mi najviše smeta kad me D luđački zagrize

  50. #100
    Tiia avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2013
    Postovi
    210

    Početno

    Evo. Meni se dojenje gadi. Od prije neg sam rodila dijete sam vidjela sogoricu kako doji. To mi izgledalo koma. Ko kad pas hrani svoje mladunce. Odbojno.
    i rodim ja i dojim. Nikakave ruzicaste naocale nikakve emocije nikakvo zblizavanje ni izmisljotine ja s tim dojenjem ne vidi.
    m. Jedva mu dudu uvalila da se makne od sisa. Pojedi i dosta. I uspjesno se sam maknuo s 9+mj od dojenja. Sad glupaca opet dojim a gadi mi se jos vise. Nema mi spasa jel mala nece dohranu. Kaznio me Bog s ovim ali ja jedva cekam kraj ovom hororu . Jel ona nece dudu a samo bi na cici bila. To je tolika zrtva zene s 897 budenja jel da stavi fu.. cicu ono odrezala bi ju najradije. Nek mi Bog sad pomogne jos max 4mj dojenja jel cu sviknuti.

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •