Stranica 1 od 4 123 ... PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 1 do 50 od 185

Tema: Ne volim dojenje!

  1. #1
    Maja avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    iznad oblaka
    Postovi
    4,748

    Početno Ne volim dojenje!

    Danas sam, kao savjetnica, skužila nešto poražavajuće: dojenje me nije dovoljno izmučilo. Niti blizu. Od sretnica sam kojima je vrlo brzo išlo glatko, nisam imala bolova, ragada zanemarivo, nisam stavljala bebu na cicu i užasavala se bolova za koje znam da slijede, nisam imala beskonačne podoje, djeca su uredno dobivala na težini, nisam imala zastoje ni mastitise. (I ne mislim da je ta to sve zaslužno samo to da sam bila educirana, mislim zaista da je puno toga i sreća). Vjerujem da se empatija uči, ali isto tako znam da mamama koje se muče s početničkim teškoćama u dojenju jako dobro dođu priče drugih mama koje ne osjećaju u početku blaženstvo dojenja, i možda se radi toga osjećaju loše, ili krive, ili se zaista osjećaju kao u naslovu - da mrze dojenje (malo, povremeno, ili često, nije važno). Ja otvaram ovaj topic da se izjadate, ako se tako sad osjećate ili ste prepoznale neke stare osjećaje - da pomognete jedna drugoj jer se razumijete na način na koji vas mi, lakodojilice, teško možemo razumjeti.

  2. #2
    andrea avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2004
    Lokacija
    zgb
    Postovi
    2,380

    Početno

    ja nisam imala ni baš puno ragada, ni problema sa soorom, ni mastitise, ni išta od toga, ali sam mislila da će me psihički dotuć cjelodnevni i cjelonoćni boravak na cici; ono, fakat su mi dolazili momenti kad sam mislila da ću puknut

    točno se sjećam da sam si mislila da bar spadnem u onaj 1 posto žena koje ne mogu dojiti, pa da mi mlijeko, nekim meni znanim čudom, odjednom ne može više van i da se riješim muke

    još sam se gore osjećala kad sam vidjela da niš od toga i da, za divno čudo, mlijeko i dalje nadolazi i da sam osuđena da to preživim

    dobro, to me je pucalo skroz na početku, možda prvih mjesec, dva, al sjećam se da sam stvarno bila izmrcvarena, napol luda i znam da sam mislila: kak sve ove doje po dve, tri godine, jel rade šta drugo u životu

  3. #3
    egemama avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    2,302

    Početno

    dojenje, divan osjecaj blazenstva izmedu bebe i majke, nezamjenjiv, neopisiv, poseban... a onda;

    nocna mora od tih malih usana koje se kao pirane bacaju na moje preosjetljive bradavice... drzim je na rukama i ne mogu se odvaziti na taj trenutak da je stavim na dojku jer znam sto slijedi... neopisiva, rezajuca bol... skupljam hrabrost i krenem, a ona ne uspjeva uhvatiti bradavicu, pa opet, pa jos jednom, ispocetka... dok me ledeni znoj obljeva po ledima, ostajem bez daha... brojim, do 19, i onda prolazi... ja se opustam, cujem gutanje i sretna sam, dojim svoje dijete.

    i hvatam se kad je sita i kad je uspavanu stavljam na spavanje kako sam sretna sto smo uspjele, gotovo je. a onda me uhvati uzas kad shvatim da za sat-dva ispocetka...

    i ragade, prepune dojke, ravne bradavice... bol, bol, bol... sutim i trpim jer dojenje je lijepo, a onda jednog dana moja mi prijateljica koja doji svog 3-mjesecnog sincica preko telefona kaze "ja sam mrzila dojenje prvih mjesec dana" - koje olaksanje, dojenje se smije mrziti...

    to sam kao mantru ponavljala pri sljedecim podojima, mrzim, mrzim, mrzim... i osjecala se bolje...

    a sada, nakon samo 2-3 dana vec boli manje, sa svakim podojem brojim sve manje, svaki podoj je stavljam sa sve manjim strahom na grudi ali on je jos tu. i jedva ceka da prode jos tih 2-3-4 tjedna pa da nam dojenje bude cisto zadovoljstvo.

    ali usprkos svemu, niti u jednom trenutku nisam pomislila na alternativu... lazem, jedne noci da sam imala adaptirano, poklekla bih... ali ta je noc srecom prosla

  4. #4
    marta avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    15,682

    Početno

    ja sam prosli vikend imala n-ti zastoj mlijeka i blister i sve sto ide pride. i uopce mi se ne da puno o tome.
    i Majo evo ti jedan ljuti sta si me uopce podsjetila na to.

  5. #5
    Barbi avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,597

    Početno

    I ja sam sretnica, nikad nisam imala nikakvih problema.
    U prvom dojenju sam zaradila jednu ragadu još u rodilištu dok nisam uvježbala pravilan položaj. Tad sam iskusila bolove ali to je prošlo za par dana i od tada je sve išlo glatko.

    I baš zato se često ne osjećam dovoljno iskusnom za savjetovati nekoga, jer iako uspješno dojim već drugi put premalo imam vlastitog iskustva s problemima u dojenju.

  6. #6
    Sun avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2005
    Lokacija
    ni na nebu ni na zemlji
    Postovi
    3,381

    Početno

    Maja, po meni naslov nije dobar.. jer ja sam imala užasne muke na početku s mastitisom, to je jedna jako žestoka bol! I mislim da za prevladati tu bol i nastaviti dojiti moraš baš jako volit dojenje

  7. #7
    Osoblje foruma mamma san avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    10,967

    Početno

    Ja sam jedna od sretnica.

    Prije poroda sam se pribojavala dojenja i nadala sam se da ću dojiti barem 4 mjeseca...

    A onda je došao Lovro. I od početka, u bolnici, dojenje nam je krenulo savršeno. Ništa me nije boljelo, smetalo i užasavalo. On je dojio kako treba. I napredovao je kako treba. I oduvijek sam uživala u dojenju. I tom kontaktu i tom nježnosti. Tijekom dojenja uvijek sam mu znakovima pokazivala da ga volim i koliko ga volim.
    Danas on meni, tijekom dojenja, istim znakovima pokazuje da me voli..jaaakooo.

  8. #8
    Maja avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    iznad oblaka
    Postovi
    4,748

    Početno

    Naslov nije odraz cjelokupnog odnosa prema dojenju nego trenutnog stanja i negativnih osjećaja. a preuzet je iz real lifea

  9. #9
    Maja avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    iznad oblaka
    Postovi
    4,748

    Početno

    E, sretnice, ovo je topic za one manje sretne

  10. #10
    Sun avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2005
    Lokacija
    ni na nebu ni na zemlji
    Postovi
    3,381

    Početno

    uf ja sam tih dana čak imala posebnu krpicu koju sam pri svakom podoju stavljala sebi u usta kako bi čvrsto zagrizla u nju da ne zaurlam i prestrašim bebu

  11. #11

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Backa Palanka, Vojvodina
    Postovi
    94

    Početno

    sa Teom sam imala problema oko dojenjea, jer sam imala uvucene bradavice a u porodilistu se niko nije nasao da mi pripomogne oko dojenja
    samo cudom mi se dojke nisu upalile jer moja Tea u porodilistu uopste nije sisala Ustvari posle sam skontala da je to zahvaljujuci kesama za zamrzivac koje su mi bile sve vreme na grudima u porodilistu

    Kada sam dosla kuci zahvaljujuci patronaznoj koja mi je dolazila sam uspela da dojim moju Teu. Prvih nedelju dana su bili pravi haos, jer Tea i dalje nije mogla da uhvati bradavicu, a ja sam se svaki put izdajala i davala joj moje mleko na kasicicu Jos pored toga nisam imala izdajalicu pa je sve to bilo rucno, preko dana bi jos nekako i proslo ali nocno izdajanje pa davanje na kasicicu je bilo stvarno mukotrpno, ali se na kraju isplatilo jer je moja Tea ipak na kraju sisala :D

    Sada sa drugom bebom je iskustvo mnogo bolje i mogu reci divno jer je sve krenulo kako treba, ali o tome na drugom topicu, jer kako Maja rece ovo je topic za manje sretne

  12. #12
    anjica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Postovi
    3,849

    Početno

    i ja sam također sretnica bez ragada, mastitisa, soora... ali sam ponekad, samo ponekad nesretnica zbog cijelodnevnog ili cijelonoćnog nacicavanja, kad dobijem osjećaj da jednostavno više nemam snage, ali i to prođe :D

  13. #13
    anchi avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2004
    Lokacija
    Zagreb, Maksimir
    Postovi
    1,171

    Početno

    Aaaaa, znači dojenje se SMIJE mrziti??? Odmah mi je lakše! Evo moje pričice:
    Još u rodilištu sam zaradila ragade. Sve je počelo super, prištekala sam maloga na cicu i krenulo je! Ajme ponosa, pa ja dojim!!! Mala piranjica je sisala krvnički i ja sam ubrzo skužila prvu ragadu koja je uskoro postala sve bolnija. Molim sestru da mi pomogne, ali one imaju posla pa mi obećaje da će doći poslije. To poslije je značilo da Vedran već ćori. Proučavala sam po stoti put rodine letke i nisam kužila što radim krivo. Na dan izlaska iz rodilišta zovem muža da usput kupi šeširiće jer je bol neizdrživa. Naravno da nisu funkcionirali. Užasavam se svakog podoja, Vedran nikako da jako otvori ustašca, često nestrpljivo vrišti na cici, a ja vrištim iznutra i mislim:glupo dojenje, glupa sisa , nesposobna baba (ne beba, baba tj. ja), mrzim dojenje, mrrrziiiim... Na bradavicama se stvaraju kraste koje se gule, ma užas. Sanjala sam adaptirano (sram me bilo...). Upornost se isplati i polako se navikavam, a bol prolazi, Zatim novi šok! Jednu noć mali treba papati desnu cicu, ali na njoj vrišti i nikako neće. Nakon borbe oko prištekavanja dajem mu ponovno lijevu, a desnu malo izdojim da popusti pritisak. Ajme, za dva sata se budim u drhtavici, temperatura skočila na 39,5 stupnjeva, a desna cica pred eksplozijom! Budim MM i tražim da pocica nakupljeno mlijeko. MM daje sve od sebe, ali temp nikako ne pada. Jurimo doktoru jer sam se ja uspaničila da možda nije samo cica jer sam imala carski. Na svu sreću UZV pokazuje da je s rezom sve ok i da je to 'samo' mastitis. Vraćam se kući, dolazi mi sestra. Čuva malog dok ja cijeli dan izdajam desnu cicu i stavljam obloge. Temperatura je pala i maleni je prihvatio i desnu cicu. Kaže se da nesreća ne dolazi sama pa sam ja drugo jutro skužila da imamo i soor! :shock: Liječimo soor i dojimo, dojimo...
    Danas je dojenje pravi užitak, Vedran uredno dobiva na težini, mazi se sa cicom, razveseli se čim je vidi ispred svog ličeka, a ja ga raznježeno gledam i mislim kako je dojenje u biti divno...nakon dva prva paklena tjedna.
    Hvala curama na sos telefonu (Lidija, Maja, we love you), hvala MM koji mi je bio beskonačna podrška i koji me hrabrio kad je bilo najgore (škola dojenja se isplatila, he, he) i na kraju hvala mojim cicama! Cure, izdržale ste :D !

  14. #14
    yasmin avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2005
    Lokacija
    Zagreb, Dubrava
    Postovi
    1,779

    Početno

    Uf, sada sam se opet svega prisjetila, iako nismo dugodojeći na počecima je bilo katasstrofa, no i u cijelom našem 10 mjesečnom stažu mogla bih na prste jedne ruke prebrojati tjedne da su mi cice bile zdrave, ragade, mastitisi, blisteri-you name it, I had it
    a najagore je kaj su me svi gledali kao čudo jer nisam pristala odustati, to mi nije bila alternativa prvih 6 mjeseci a i nadalje sam odoljevala dokle je išlo... ond ame dotukla jedan opaka gripa, totalni umor i cice od kojih je jedna svaki tjedan bila sama u ponudi a druga na liječenju i tako smo prestali...sva sreća nije bilo uopće traumatično za ivana, više za mene

    Ege, totalno se prepoznajem u tvom postu! Izdrži!

    Na kraju svega ipak sam puna samopouzdanja, sreće i onog rastopljujućeg osjećaja kad se sjetim da ću vjerojatno dojiti još barem jedno dijete, dakle neuspjeh me nije pokolebao

  15. #15
    Mirta30 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2004
    Lokacija
    Zagreb, Centar
    Postovi
    1,967

    Početno

    nisam mrzila dojene nego me DOVODILO DO LUDILA prvih mjesec-dva i zato potpisujem andreu

    Citiraj andrea prvotno napisa
    ja nisam imala ni baš puno ragada, ni problema sa soorom, ni mastitise, ni išta od toga, ali sam mislila da će me psihički dotuć cjelodnevni i cjelonoćni boravak na cici; ono, fakat su mi dolazili momenti kad sam mislila da ću puknut

    točno se sjećam da sam si mislila da bar spadnem u onaj 1 posto žena koje ne mogu dojiti, pa da mi mlijeko, nekim meni znanim čudom, odjednom ne može više van i da se riješim muke

    još sam se gore osjećala kad sam vidjela da niš od toga i da, za divno čudo, mlijeko i dalje nadolazi i da sam osuđena da to preživim

    dobro, to me je pucalo skroz na početku, možda prvih mjesec, dva, al sjećam se da sam stvarno bila izmrcvarena, napol luda i znam da sam mislila: kak sve ove doje po dve, tri godine, jel rade šta drugo u životu

  16. #16

    Datum pristupanja
    Oct 2004
    Lokacija
    Iza kapaka
    Postovi
    5,360

    Početno

    Ma i meni nije s drugom bebom padalo na pamet odustajanje od dojenja, ali sam prva dva mjeseca znala i suzu ispustiti... hladan mi se znoj slijevao niz leđa kad sam se sjetila da će sad sisati iz desne dojke - nikako nisam mogla dobro namjestiti bebu na tu stranu - na lijevoj je bilo savršeno.

    Blisteri, ragade, kvrge - što je to uopće - zapitala sam se tek nakon dva mjeseca. Odonda - super!

  17. #17
    Mukica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Bestovje
    Postovi
    6,895

    Početno

    nocna mora od tih malih usana koje se kao pirane bacaju na moje preosjetljive bradavice... drzim je na rukama i ne mogu se odvaziti na taj trenutak da je stavim na dojku jer znam sto slijedi... neopisiva, rezajuca bol... skupljam hrabrost i krenem, a ona ne uspjeva uhvatiti bradavicu, pa opet, pa jos jednom, ispocetka... dok me ledeni znoj obljeva po ledima, ostajem bez daha... brojim, do 19, i onda prolazi... ja se opustam, cujem gutanje i sretna sam, dojim svoje dijete.
    ovo kaj egica veli
    ja sam bila UVJERENA da samo mene to tak boli
    da ja nemam pojma i da je dojenje divota jer vidis samo slike gdje mame imaju blazene face od miline, a ne grceve od boli
    uporno sam stavljala Oskara i trpila zaista uzasne bolove, al sam misla da tak mora bit, da je meni sudjeno da patim.. bogtepitaj kaj sam onda zabrijala
    i onda je ta bol s vremenom postajala sve manja
    na kraju je gotovo sasvim nestala, al tada su poceli drugi problemi i ja sam nakon 4 mjeseca, uz pritisak okoline zakljucila da je moje dijete fakat najvjerovatnije jako gladno i dala mu adaptirano

    eto

    S Melitom me na pocetku isto ocajno bolilo, imala sam dojam da nemam dovoljno mlijeka, ali sam bila duplo upornija jer sam, kad je Melita imala negdje 3,5 mjeseca naletila na rode, pa mi je to pomoglo da izdrzim duplo duze

    Dojenje nisam nikada istinski mrzila jer mi je bilo uvijek ocaravajuce kako to maleno djetesce na ocigled napreduje i opstaje, a "samo" od mog mlijeka, to mi je oduvijek, skupa s cijelim konceptom zaceca, trudnoce i radjanja, spadalo u cuda prirode, samo sam u pocetku, dok ti bolovi nisu prosli, mrzila to sto se, dok dojim, ne osjecam blazeno nego ocajno jer trpim uzasne bolove

  18. #18
    plashljivo_pile avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2005
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    558

    Početno

    evo meni se trenutno diže kosa na glavi na sam spomen dojenja. lola ima šest zubića i grizeeee... bradavice su mi totalno izgrižene, koža iziritirana i onda me još naknado zagrize na to. tolko me zgrizla da me brutalno boli čak i onda kad nježno sisa. jutros sam se jedva suzdržavala da ne počnem vrištat i plakat kad sam ju stavila na cicu.... a onda me opet zgrizla i fakat sam počela vrištat. i nema teorije da joj dam cicu prije večeri, bar da se malo odmore.... na sreću ću bit cijelo popodne na faksu.

  19. #19

    Datum pristupanja
    Aug 2005
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    1,050

    Početno

    nisam ga nikad mrzila... ali da je bilo teško, bilo je!
    koliko dugo? prva 3 mjeseca!

    početak: nema mlijeka, ravne bradavice, "podrška" u rodilištu: mali ima uvučenu donju usnicu!

    nastavak doma: zastoj, ragade, izdajalice, šeširići, krv, "fali" mlijeka, anesteziranje bradavica ledom, soor, suze i bol - ja TO ne mogu!
    skok u razvoju 3. mjeseca - svi problemi nestali...

    11. mjesec - štrajk od 4 dana (stres, ugrizi i ragade) - preživjeli


    i traje... možda ima još nešto što nismo prošli???

  20. #20
    Mamita avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    3,935

    Početno

    ne mogu ništa napisati od pospanosti
    govori li ovo što?
    može topik za nas noćobdije

  21. #21
    cekana avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2005
    Lokacija
    Karaula na granici s Mađom
    Postovi
    2,429

    Početno

    Zar se ti osjećaji ne iskristaliziraju kasnije.... ono ... kad beba ima recimo 10mj. meni se čini da tek sad srcem i dušom uživam u dojenju, nema više grča. A nisam imala nikakve probleme s dojkama, osim kriza s mlijekom u skokovima.

  22. #22
    Mirta30 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2004
    Lokacija
    Zagreb, Centar
    Postovi
    1,967

    Početno

    Citiraj Mamita prvotno napisa
    ne mogu ništa napisati od pospanosti
    govori li ovo što?
    može topik za nas noćobdije
    a još gora je kombinacija pospanosti i bolovi u leđima, ramenima, vratu.......

  23. #23
    Deaedi avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2004
    Postovi
    9,736

    Početno RE:

    Moje iskustvo:

    Carski rez u utorak. H mi donose u srijedu na 1h, u cetvrtak vec na cijeli dan. Ona place, place...Pokusavam je staviti na dojku, nece, nece...Zovem sestru da mi pomogne. Sestra dolazi, zivcana: kako nece, ne znate je staviti. Zivcano pokusava staviti H na dojku, H vristi, place...ja placem...sestra kaze neka je smirim, ne moze djete plakati i jesti...H place, ja je nosim, nosim...usprkos zabrani doktora koji mi je rekao da moram mirovati. Puca mi rez of carskog. Krv probija spavacicu. Zovem sestru da mi pomogne i odese H presvuci jer sam joj zakrvarila onaj ajmpideklin. Sestra dolazi, zivcana: pa sta se to dijete place, zasto je ne nahranite. Ja kazem da nemam mlijeka, ne ide ni kap. Kako ne ide, morate imate kolostrum. Ona stisce, iz mojih sisa ni kap...Sestra odlazi, H gladna place...Odnose H navecer. Sestra mi u prolazu kaze da se pokusam izdajati: morate navuci mlijeko, necemo vam je valjda mi hraniti, vi ste mama morate je dojiti. Ja cijelu noc pokusava izdajati..nista. U petak opet ista stvar. Tek popodne uspijem izdojiti par kapi, ali H spava. Dolazi dr. S. i vice na mene zasto se izdajam. Ja u plac...Kroz suze mu objasnjavam da su mi tako sestre rekle da navucem mlijeko. Dr. S budi H i pokusava je staviti na sisu. Ona place, place, ne da se. On komentira da ovo jos nije vidio. Izvaci je iz ajmpideklina, nasilu joj otvara usta i gura joj sisu u usta..Konacno H uhvati pravilno i vuce...Ja presretna, dr. S. zadovoljan odlazi..Za 2 min. H ispusta sisu i opet u plac...Ja zovem sestru da pozove dr., ali ona odgovara da je otisao.Opet s vama problemi...H place, ja je opet nosim...Rez krvari...Odnose je na nocno spavanje..Mlijeko mi dolazi, ali obje bradavice, krvave, ispucale, peku ko ziva varta. Zovem MM, dolazi u ponoc u bolnicu i nosi glavicu zelja. Cijelu noc ne spavam, mijenjam obloge. Subota: opet isto...H place, meni sise pucaju prepune mlijeka..Zovem sestre da mi pomognu, ali ni one ne uspijevaju staviti H na dojku...Dolazi pedijatrica u vizitu, ja joj se pozalim, ali ona me uopce ne slusa: kako nece dojiti, dajte mama, molim vas...
    Temperatura mi raste, imam 38,5, u panici sam... U nedjelju ujutro lazem da sam izmjerila 37. Trazim da me puste doma. Sokirani, kazu da ne otpustaju nedjeljom carski. Ja kazem da idem doma na svoju odgovornost. Dr. S mi donosi H i mi odlazimo...

    Doma ista prica...Nece na dojku...Plac, plac...Nije nista jela cijelih 10h...Izdajam se i dajem bocicu..prihvaca bez problema.Nastavljamo sa izdajanjem jos 5tj. 6 tj dobivam mastitis koji prerasta u apces dojke. Rezu me, dobivam tbl za zaustavljanje mlijeka...2 tj odlazim na previjanje rane...

  24. #24
    bucka avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2005
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    5,078

    Početno

    ragade, plac,zastoj mlijeka, hiperprodukcija, cijeli stan zasprican sa mlijekom, padanje mraka na oci kad bi bilo "vrijeme" dojenja...


    ali prezivjela sam sve i dojila niku punih 12 mjeseci!!!!

  25. #25
    kli_kli avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2005
    Lokacija
    SF Bay Area
    Postovi
    3,686

    Početno

    Mene i dalje od dojenja najvise bole - ledja!
    Imam prilicno velike sike i uvucene bradavice (ok, sada, posle skoro 17 meseci dojenja imam normalnu desnu i poluuvucenu levu), tako da lezeci ne mogu da dojim nego naslonjena na lakat, a tako dojimo 10-ak puta nocu, od cega je pola na levoj siki, a na decnoj uspem i da se "spustim".
    Zatim, bole me i kukovi, isto od tog nocnog dojenja. Kad uspem sat vremena da odspavam na ledjima, ujutro pevam.
    Nisam imala iskustva sa vise ragada, ali sam na desnoj imala jednu ragadu od 1cm koja mi je trajala mesec i po dana, na samom pocetku dojenja.
    Jos jednu ragadu, isto tako veliku i usamljenu sam dobila na levoj siki sa novijevih 9 meseci. Trajala je oko mesec dana.
    Pocetak podoja sa ragadom je uzasno boleo, pa bih brojala do 40 da se skoncentrisem dok bol ne prodje.
    Celodnevno sisanje me isto nije obislo, trajalo je oko 2, 2 i 1/2 meseca.

    Zube je dobio sa 4 meseca, a sa 7 meseci je imao 7 zuba, tako da me je dosta i grizao jer je bio jako mali i isprobavao je zubice.

    Soor i mastitis su me obisli, ali sam imala problema sa kolicinom mleka, izdajala se (kršitelj koda) pumpom 4 meseca i jedva sam dostigla pristojan let down.

    Nekad mi je bas tesko, ali sad evo radim vezbe za razgibavanje problematicnog dela ledja, a ostale tegobe su iza nas, pa ipak jedva cekam drugu bebu i drugo dojenje, a i Noviju zelim da sto duze siki!

  26. #26
    NatasaM... avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2004
    Postovi
    2,656

    Početno

    Evo, nakon skoro 4 godine dojilackog staza mogu reci da 10% svog dojenja volim, 10% mrzim, a ostatak je siva zona. Ne znam kako bih to drugacije objasnila.

    E da, nisam od sretnica, prosla sam puuuuno problema, pogotovo kod prvog dojenja. Prvih mjesec dana se cak vrlo slabo sjecam od umora, bolova i straha za djetetovo zdravlje. Kao gadna nocna mora. Ne ponovilo se nikad.

  27. #27
    a zakaj avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    2,149

    Početno

    a ja sam najvise mrzila one savjete koji kazu da ako beba ima pravilan polozaj na cici, da bradavica ne moze boljeti i ne moze se ostetiti. Aha.
    I da je dovoljno da bebu malo poskakljas po bradi ili kutu usana i ona odmah JAKO zine i samo joj tutnes cicu u usta. A sto kad zine samo malo - recimo pol centimetra i vise nece? Nitko ti ne kaze sto onda.

  28. #28

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    4,902

    Početno

    Citiraj plashljivo_pile prvotno napisa
    evo meni se trenutno diže kosa na glavi na sam spomen dojenja. lola ima šest zubića i grizeeee... bradavice su mi totalno izgrižene, koža iziritirana i onda me još naknado zagrize na to. tolko me zgrizla da me brutalno boli čak i onda kad nježno sisa. jutros sam se jedva suzdržavala da ne počnem vrištat i plakat kad sam ju stavila na cicu.... a onda me opet zgrizla i fakat sam počela vrištat.
    Eto, i mi smo u ovoj ODURNOJ fazi i prvi put u 7,5 mjeseci mrzim dojiti. Ne, ne mrzim, ali me strah ugriza. Supatnice moja.

  29. #29
    MGrubi avatar
    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    Šibenik
    Postovi
    10,389

    Početno

    Citiraj a zakaj prvotno napisa
    a ja sam najvise mrzila one savjete koji kazu da ako beba ima pravilan polozaj na cici, da bradavica ne moze boljeti i ne moze se ostetiti. Aha.
    I da je dovoljno da bebu malo poskakljas po bradi ili kutu usana i ona odmah JAKO zine i samo joj tutnes cicu u usta. A sto kad zine samo malo - recimo pol centimetra i vise nece? Nitko ti ne kaze sto onda.
    ili kad se približiš s bradavicom a ona ka morski pas zine širom i maše glavom ljevo-desno i kad je zgrabi pitaj gospe jel pravilno

  30. #30
    Mamita avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    3,935

    Početno

    meni je presladak taj zahvat lijevo desno kod gladne bebe
    i onda
    ščepa

  31. #31
    cekana avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2005
    Lokacija
    Karaula na granici s Mađom
    Postovi
    2,429

    Početno

    Citiraj MGrubi prvotno napisa
    kad se približiš s bradavicom a ona ka morski pas zine širom i maše glavom ljevo-desno i kad je zgrabi pitaj gospe jel pravilno

  32. #32
    Hannah avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2006
    Lokacija
    Bjelovar
    Postovi
    300

    Početno

    Nisam mislila da ću ovo reć ikada, pa ni nakon 10 mj. od tih strašnih bolova i muke gore nego porod, ali meni je dojenje bilo nešto najstrašnije u životu. Svi ti bolovi, noći pod temp. 39, drhtavica kad misliš da ćeš umrijet, krv na sve strane, naplakala sam se ko nikad A stvarno, to sam Bog zna, sam pokušala sve što sam znala i što su mi rekli. I nikada mi neće splasnut emocije kad god je riječ o dojenju. Mogla bi se uvijek rasplakat! A sva ona osuđivanja, kao da sam namjerno htjela loše svom vlastitom djetetu, koje volim više od same sebe!! E to boli! A onda, nakon tri mjeseca, dobila sam ponovno mlijeko. Ajme koja sreća. Ali naravno maleni nije htio ni čut za sisu. Još i sad mi katkad koja kap poteče...

  33. #33

    Datum pristupanja
    Aug 2004
    Postovi
    1,400

    Početno

    :shock:
    Ovo je moj izraz lica jer sam otvorila forum s namjerom da napišem topic istog imena.
    Neću prepričavati svoju priču s dojenjem, eno je na portalu, ali bih voljela podijeliti kako ja SAD ne volim dojenje.
    AA je non-stop na cici.
    N.o.n.s.t.o.p.
    Noću se budi preko nekoliko puta - sinoć npr. 6 puta. Po danu 90% vremena želi cicati, a ako mu odvraćam pažnju, počinje me u suzama udarati po grudima. Jesam li spomenula da više ne zna pravilno primiti dojku pa ju sa svojih 16-ak zuba navlači kao kaugumu?
    Osjećam se kao hodajući tetrapak mlijeka kojeg je netko izgazio.

  34. #34
    Osoblje foruma apricot avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    zagreb, istočno od... svega
    Postovi
    32,439

    Početno

    ooo, i ja sam dojenje sporadično mrzila...

    prošla sam sve nevolje koje ono donosi: i začepljenja, i mastitis, i temperaturu od 41, i hitnu, i antibiotik, i soor, i ragade... i dvije godine dojila na jednoj dojci...
    i strah od tuširanja jer sam znala da će me i dodir vode boljeti...

    nije bilo SOS-a, bile su pace i Maja...
    jedna me spasila sa: Normalno je, a druga sa: Ja sam sigurna da vi to možete

    I sad, da me netko pita, opet bih sve ponovila...

  35. #35
    vanjci avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2004
    Lokacija
    Split
    Postovi
    722

    Početno

    ja nisam nikad mrzila dojenje.. ali sam mrzila svoje bradavice koje bez ragada, soora ili ko zna cega bole same od sebe, od preosjetljivosti..i sta mi je na pocetku svaki put bio grc dok nisu povukli kako treba. i prejaki let down koji bi mi gusio djecu...to sam isto mrzila....ali dojenje ne

  36. #36

    Datum pristupanja
    Jan 2005
    Lokacija
    šibenik i okolica
    Postovi
    335

    Početno

    ja nas lijepo "zabilježila" u produženo dojenje, napisala post za plakanje na istom podforumu i..... pala u dojilačku krizu.
    noću se budi i po desetak puta (pred jutro sisu više i ne ispušta)...
    a ja, onako kroz san mislim, ko izmisli ovo dojenje.....

  37. #37
    magriz avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2005
    Lokacija
    A6
    Postovi
    6,642

    Početno

    ja sam si prije poroda utuvila u glavu da ću dojit, i eto nas, F ima 9mj, ja radim već 2 mjeseca i dojimo super! nešto ljepše u životu nisam doživjela... noć je, umorna sam, križa bole, oči se sklapaju, a moj mališa meni u zagrljju guta pohlepno...
    ragadu sam imala skroz na početku, malu, ali me neki dan sa svojih 5 zubića tako ugrizo da je krvi bilo - na grudnjaku, plahti... najgore mi je kad se na poslu izdajam, pa krastica pod vakumom izleti i brizne krv u izdajalicu pa ju odmah odmičem, ispirem inastavljam izdajat lijevu cicu ručno...

  38. #38

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    6,384

    Početno

    Ja sam počela mrziti nakon nekih 17 mjeseci i nebrojenog svakonoćnog "prikopčavanja", ali očito ga nisam dovoljno zamrzila kada se prošlost ponavlja i sve je ok :D

  39. #39

    Datum pristupanja
    Oct 2004
    Lokacija
    Zagreb, Trešnjevka
    Postovi
    11,128

    Početno

    Meni je bilo slično kao andrei.
    Fizičkih problema - gotovo nikakvih (začudo!), ni zastoja, ni mastitisa... ali sisao je svakih sat vremena, a podoj je trajao 30-45 minuta. Bilo je dana kad sam se osjećala kao stvar, predmet, objekt.
    S 3 mjeseca je dobio manje na kilaži, pa sam se još i oko toga uspaničila i javio se osjećaj krivnje, da ga sigurno nisam dovoljno dojila kad se nije zdebljao.
    Srećom, nismo ni probali adaptirano, sve se nekako dovelo u red, a kako je bivao stariji, i meni je dojenje predstavljalo sve veći užitak i uopće više nisam gledala na sat, koliko dugo sisa. I bilo mi je žao kad je s 18 mjeseci potpuno izgubio interes. A taman sam se ufurala...

  40. #40

    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Postovi
    1,536

    Početno

    Citiraj Mirta30 prvotno napisa
    Citiraj Mamita prvotno napisa
    ne mogu ništa napisati od pospanosti
    govori li ovo što?
    može topik za nas noćobdije
    a još gora je kombinacija pospanosti i bolovi u leđima, ramenima, vratu.......

    daj 'vamo jednu duplu!

    kavu...

    dojimo bez nekih vecih problema. osim ako cinjenicu da sam zadnji put spavAla vise od 2-3 sata kad je njemacka igrala d brazilom ns sp-u drzimo problemom.... onda priznam da sam u banani.

  41. #41

    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Lokacija
    Vrbovec
    Postovi
    1,797

    Početno

    Dojenje Pie je bilo skoro pa savršeno jer onaj početnički strah od prepunih cica sam zaboravilau trenu...

    Dora je već druga priča, ona mi je izgrizla bradavice još u bolnici jer nije uvijek dobro uhvatila bradavicu.
    Dva tjedna sam imala ranice na bradavicama, ali sam šutjela i trpjela jer sam znala da mogu dojiti i da ću uspjeti u tome.

    Dora je visila na cici po cijele dane, a noću se budila svakih sat vremena...no izdržala sam...

  42. #42

    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    svicarska
    Postovi
    1,916

    Početno

    ja mrzim sterilizirati ali stvarno, pomisao da ako prekinem dojenje moram stalno spremati bocice i ine prckarije mi je bila jedan od motiva za nastavak kad sam mrzila dojenje... pa onda: sta ako dobro ne sterilziram pa mi mali zavrsi sa nekom crijevnom virozom u bolnici jer sam automatski primila kvaku od vrata pa bocicu... grozota...
    inace nisam imala nekih vecih problema iako bol u bradavicama koju opisujete prepoznajem ali dovoljno je bilo stisnuti zube oko 30 sec i proslo... meni je i to bilo dovoljno da me oblije znoj prije podoja ali nakon par mjeseci je proslo...
    prije dva mjeseca sam isto imala malo love-hate odnos prema dojenju jer je luka bio kao aa od mommy-plesacice... no opet proslo... mislim, razvalcenje i natezanje nije ali barem nije tako ucestalo... a po noci nemam pojma jer sam ga u toj dobi opet ubacila sebi u krevet pa (polu)spavam dok me nateze... ajd bar sad mogu lezecki dojiti sto prvih mjeseci nikako nisam mogla...

  43. #43
    pinocchio avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    3,058

    Početno

    ovako iz prve čini mi se da sam prošla sve osim soora: sukrvicu iz jedne dojke, mastitis, sos, krastice koje otpadaju od "24x7" dojenja, pa i radgade nakon 2,5 godine staža.

    cijelo vrijeme me mučilo samo jedno: dojenje je apsolutno predivan intiman čin između majke i djeteta i niti u jednom trenutku nije mi na pamet pala ikakva alternativa pa ipak...mrzila sam sebe jer mi je bilo neopisivo naporno. ponekad sam znala doslovno ridati u tišini dok bi ona blaženo spavala noću na ciki. unatoč svemu nisam pomišljala prestati, ali sam htjela prorijediti podoje...eeee, ali lada je imala druge planove.

    sad polako grabimo prema trećoj godini, ali sad joj lakše kažem da sam umorna, da me ugrizla i da je sada dosta. učim se postavljati svoje granice i valjda ću taman kad to naučim shvatiti koji smo put pregrmile.

    sigurna sam da bi mi sve skupa bilo puno lakše da sam na početku znala ono što sada znam: ne treba ništa očekivati, a ponajmanje savršenstvo u majčinstvu i dojenju.

  44. #44
    yasmin avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2005
    Lokacija
    Zagreb, Dubrava
    Postovi
    1,779

    Početno Re: Ne volim dojenje!

    Citiraj Maja prvotno napisa
    I ne mislim da je ta to sve zaslužno samo to da sam bila educirana, mislim zaista da je puno toga i sreća
    sve više vjerujem u ovo, iako znam da bi mi bilo i gore da se usporedno i nisam educirala, ili još gore: vjerojatno bih jednostavno odustala prije...

    ono što me zapanjuje je da sam se našla u društvu svoje tri prijateljice-rođakinje koje nisu pročitale ni slova o dojenju, a dojile bez ijednog problema i duže od mene

  45. #45

    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Lokacija
    silent hill
    Postovi
    1,606

    Početno

    Hm, ja sam se izdajala prva dva mjeseca, tako da mi je bio pravi spas kada sam stavila Lovru na ciku a on ju prihvatio bez problema. Bilo je tu previše mlijeka, bolne grudi, soor, ali sve u svemu ok. Dok nije počeo gristi. A onda dojenje u trudnoći....slabo mi je bilo kada bi ga vidjela kako navali na ciku, a mene bradavice bole, nastojim se opustiti a najradije bi ga makla brzinom munje.
    Sada više ne doji-ili doji, više ne znam ni sama, svako malo ujutro povuče moju majicu i par puta povuče. Ali nema tu više neke tehnike, nalazim ga u onome što je M_P napisala.

  46. #46

    Datum pristupanja
    May 2005
    Postovi
    981

    Početno

    Kod nas je dojenje došlo spontano i bez ikakvih problema.Činilo mi se da je to najprirodnija stvar na svijetu..............a onda se Dora prikačila i nije cicu pustila 4 mjeseca.Nekad me od tjeskobe znalo boliti cijelo tijelo i imala sam osjećaj da ću iskočiti iz kože.Sažaljevala sam se,nisam spavala,pa k tome još i grčevi,pa cice čas prepunjene da pucaju a čas se čine prazne da se bojim da nema dovoljno...........Predivno zar ne?

  47. #47
    lara01 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    zgb
    Postovi
    1,734

    Početno

    Ja sam mrzila dojenje prvih mjesec dana.
    Isfrustrirana boravkom u bolnici, idealizirala sam dane koji nas čekaju kada dođemo doma. MM, naša bebica, ja, dojenje, maženje, zajedničko spavanje...
    Umjesto toga dočekala nas je zelena stolica, patronažna koja me uvjeravala da nemam dovoljno mlijeka i nagovarala na "samo jedan obrok (kršitelj koda)a", izdajalica, dudica jer jednostavno više nisam mogla, flašice, šeširići, ragade, mastitis, temperatura, svježe zelje, hipov čaj za dojilje....
    A bila sam uvjerena da mi za dojenje treba samo moja volja (a imala sam je jako puno) i moja bebica, te eventualno Rodini leci i broj SOS-a. Jer šta je tako prirodnije i jednostavnije od dojenja?
    Scenarij naših podoja je najbolje opisala Ege.
    Bilo je prestrašno. On je plakao na jednoj strani sobe od gladi, a ja na drugoj jer sam znala da mora jesti i da mu moram dati, a to je tako opako boljelo.
    Ali gore od tih bolova bio je osjećaj neuspjeha.
    Svi doje, samo ja ne mogu Kakva sam ja mama??? I zašto se baš meni događaju takve stvari? Da mi je bar netko potiho šapnuo da dojenje ima i tu drugu stranu kroz koju sam prolazila vjerujem da bi mi bilo lakše, jer taj osjećaj nemoći i neuspjeha je prestrašan.

    L. je sada malo više od 3 mjeseca, ima 6700 gr, isključivo je dojena beba, oboje uživamo i sada je dojenje ono čemu sam se ja nadala od prvih dana

  48. #48
    jadro avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    1,568

    Početno

    ja sam sretnica (bar do sad, da pokucam, kuc-kuc). I to velika sretnica, jer uz edukaciju, prije poroda me bilo full strah kako cemo mi to..kad ono..sve 5. Sreca je odigrala svoje.
    Ni ragada, ni mastitisa, ni soora, ni dugog cicanja..nicega losega. Cvrckica je od prvog puta cicala kao velika, kad bi pojela 90% slucajeva bi sama ispustila bradavicu, a ono malo puta bi moj mali prst pomogao. Nikad se nije igrala s njom, a ugrizla me samo nekoliko puta, i to apsolutno nije vrijedno spomena kad vidim kakvih problema ima.
    Nadam se samo da se nece promjeniti na gore.

    znam da je topic otvoren za jadanje, ali morala sam se pohvaliti

  49. #49
    Teta Eta avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2005
    Postovi
    471

    Početno

    E ovo je bas tema za nas... pocetak nam je bio jaaaaaako tezak.

    Prvo smo bile razdvojene 5 dana (ja na intenzivnoj nakon carskog) za koje vrijeme sam ju dobila jednom (na moje inzistiranje, poviseni ton ... da ne pricam) na dojenje - potpuno neuspjesno naravno. U bolnici katastrofa, izdajala sam se i nadam su joj barem davali to moje mlijeko. Cicu nije uspjela uhvatiti, imala sam uvucene bradavice i tvrde cice prepune mlijeka. Njena mala ustasca to nisu mogla uhvatiti. Kada smo dosli doma pocela sam ju gnjaviti, stavljati na cicu, ona je vristala nije znala uhvatiti. Svako dojenje je bilo veliko maltretiranje, prvenstveno za nju a naravno i za mene. Nakon pola sata gnjavaze, pocela bih se izdajati i davali smo joj flasicu. To je trajalo jedno tjedan dana i BINGO - Anna je napokon uhvatila grif i naucila cicati cicu!

    E sada, problemima tu nije bilo kraja. Bolne ragade mi nisu toliko smetale, koliko to sto Anna nikad nije jela istim intenzitetom. Cice su bile ili prepune ili preprazne, uvijek na rubu mastitisa... ma katastrofa. Desnu nije voljela, cesto bi je odbijala, hranila se uglavnom na lijevu. Cesto je bila gladna jer nisu imale dovoljno mlijeka (ajde ju ti sad stavi gladnu spavati kada ti svi govore da joj das formulu!!), nekad pak nije postojao nacin da imam suhu majicu - toliko su curile. I kada su se stvari stabilizirale - paaaa... tek nedavno (a Anna ce za deset dana imati 8 mjeseci). Sada nam je dojenje pocelo biti pravi gust!

    I da, nismo posustali niti jednom, Anna je iskljucivo dojena beba do 6 mjeseci a sada ima osim dojenja jedan vocni i jedan povrtni obrok dnevno. Bez podrske to ne bi uspjeli! Jako sam nesretna kada vidim svoje prijateljice koje uglavnom "nemaju mlijeka" i daju formulu. Zakljucila sam da uglavnom tko zeli dojiti, doji i ima mlijeka! A da nije lako - i nije.

  50. #50
    plashljivo_pile avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2005
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    558

    Početno

    Citiraj Luna Rocco prvotno napisa
    Citiraj plashljivo_pile prvotno napisa
    evo meni se trenutno diže kosa na glavi na sam spomen dojenja. lola ima šest zubića i grizeeee... bradavice su mi totalno izgrižene, koža iziritirana i onda me još naknado zagrize na to. tolko me zgrizla da me brutalno boli čak i onda kad nježno sisa. jutros sam se jedva suzdržavala da ne počnem vrištat i plakat kad sam ju stavila na cicu.... a onda me opet zgrizla i fakat sam počela vrištat.
    Eto, i mi smo u ovoj ODURNOJ fazi i prvi put u 7,5 mjeseci mrzim dojiti. Ne, ne mrzim, ali me strah ugriza. Supatnice moja.
    ma i meni je isto dojenje do "#$%#$%&&$% zuba bilo pjesma i uživancija... na sreću sam jučer i danas bila skoro cijele dane na faksu pa su mi se cice kolko tolko oporavile. al već ozbiljno razmišljam o izumljivanju neke navlake za zubiće :D ak izumim neš takvo, odmah ti pošaljem 8)

Stranica 1 od 4 123 ... PosljednjePosljednje

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •