TigerLilly prvotno napisa
Zdenka2, fala na odgovoru, sina ću prebaciti u drugu školu sada krećem u pregovore. Zvala sam ministarstvo baš jučer i dobila odgovore na neka pitanja. Čak me gđa. iz ministarstva pitala hoću li da ona nazove ravnateljici, pa sam joj rekla da može. Koma u cijeloj priči je kaj nažalost moraš biti u upućen u sve da bi mogao pomoći djetetu, a kada pogledam u djelatnosti škole piše " odgojno -obrazovna ustanova". Osim toga pomalo se bojim da se sve te moje akcije ne počnu lomiti na sinu.
Naime po HNOS-u bi pogotovu trebali izlaziti u susret djeci kojoj treba bilo kakava pomoć, da ne spominjem mentalne mape koje bi trebali raditi s djecom, ali ih ne rade. Igrom slučaja prije tri godine sam završila seminar za mentalne mape, pa sam ih u mogućnosti doma raditi sa sinom. Kada pogledam sve kaj sam do sada prošla s njim, razne ustanove, psihologe, terapije , škola za njega nije napravila ništa i to je žalosno. Zato bi htjela da netko dobije packu kako iduće dijete i njegovi roditelji koje dođe u tu školu ne bi prolazilo to kaj i mi.
Usput upisati ću sina u OŠ Ivana Cankar, čula sam da je ta škola osviještenija u radu sa djecom. Imali su prošle godine predavanje o ADHD-u od strane udruge Buđenje.
o ADHD - Poremećaj pažnje s hiperaktivnošću
Odgovori s citatom
. Ne mislim da je nemoguće s njim (u 1. razredu) svaki dan sjediti po 2-3 sata za ono malo zadaće, ali kad svaki dan strepim da li je u školi nekog tresnuo zato što ga je ovaj zadirkivao (a naravno da zadirkuju upravo onog tko na to burno reagira, a na nesreću je glavu veći od svih) - to mi je koma. Ne mogu si zamisliti što bi bilo kad bi netko od klinaca (bilo moj bilo drugi) izašao s posljedicama iz takvog sukoba. Pa mi se čini da je bolje da dobije neki lijek nego da završi u specijalnoj školi s klincima koji će mu biti krasan primjer kako se (ne) treba ponašati.
