Mi smo bili. Lijepo je bilo.

Naš sin je uživao u perspektivi pogleda iz vlaka, na propale tvornice, spremnike, cijevi itd. To mu je bilo najbolje. Uživao je što smo bili skupa. Prema Djedu Mrazu je pokazao tako neko mlako oduševljenje, više ga je brinulo hoće li biti soka i balona i za njega. Dobio je poklon vrećicu sa slatkišima, sretno ju je primio i stavio sa stane, nije ni pogledao što ima. Ali je stalno ponavljao da nam je baš lijepo.
Meni je super da smo se provozali malo u vlaku, da je bilo puno djece, bilo je sve jako čisto (nismo išli na wc), malo smo si popričali s najbližim susjedima.

Za Djeda Mraza su možda ipak mogli uzeti nekog drugog (ne znam je li uvijek isti). Ovaj gospodin je više tip za kafanski razgovor s odraslima i pošalice na razini - ha, ha tata, znam ja da vi ne slikate zbog mene, nego zbog mlade dame (njegova pomoćnica) i koja će me mamica pozvati na ručak. Nije to nikako djedica koji je sav sretan što je s djecom, ali nije niti dramatično loš.

Uglavnom, mislim da je odlična ideja i ponovila bih, samo ima prostora za poboljšanje