Nekima treća,meni sedma sreća....
Godinama sam razmišljala kakav ću naslov staviti jednog dana kada se to i meni desi,nekada sam razmišljala „ako se ikada desi“
I desilo se TRUDNA SAM :D ,i voljela bi to objaviti cijelome svijetu,voljela bi stati na vrh najveće planine i vikati „Trudna sam,ljuudiii trruuddnaana saaammm“
No idemo iz početka;
S neplodnošću se borimo dugi niz godina…od 2000. godine
Napravili smo pretrage,saznali dijagnozu (oligozoospermia) i krenuli u postupak na Sv.Duh.
Krenula sam misleći „Idem sada i ponovo za dvije godine po još jednu mrvicu“ i sukladno tome sam se ponašala;u čekaonici sam se skrivala iza knjige,novina ili tiho razgovarala sa MM ne želeći nikakav kontakt s nijednom mojom suborkom jer ja sam bila uvjerena da nemam ništa zajedničko s njima i čemu gubiti vrijeme na njihove priče…uostalom nisam htjela slušati da su tu 2,5,8 put.
Same su krive što nisu uspjele,sigurno se nisu pridržavale lječnikovih uputa.
Vjerujete li da netko može biti toliko bahat
Taj postupak nije uspio,a ni slijedećih šest kroz koje sam prošla.
Uvijek sam dobro odreagirala na protokol,imala oplođene jajne stanice,transfer i skoro svaki put prokrvarila prije nego sam stigla izvaditi betu.
Prošla sam Sv. Duh,Petrovu i na kraju odlučila probati na VV kod dr J.
Naručio nas je za 7/05 i odlučili smo čekati.
Kako ja nisam strpljiva osoba odlučila sam mjeriti bazalnu i malo probati raditi bebicu na „starinski način“i nakon dva mjeseca test pozitivan,beta dobra,gestacijska se vidi,ali otkucaja nema…nikada ih nismo ni čuli.
Završila sam na kiretaži i raspala se u tisuću sitnih komadića.Nakon nekog vremena vratila sam se u kolotečinu života,no rane nisu zacijelile…bolilo je jako i nisam imala hrabrosti krenuti dalje,nisam mogla ni razmišljati o tome.
Na jednoj Rodinoj rasprodaji Karmen i Caspersu mi bacile u uho bubu zvanu Maribor i rekle pitaj Marči ona zna.
Tako je krenulo;prve informacije dobila sam od Marči
Mariborska ekipa nas je oduševila,bili su toliko pristupačni,pozitivni…osjetili smo se sigurnim u njihovim rukama.
Dobili smo termin za 11/06.Tada je to izgledalo ko vječnost;no mislila sam i bolje je tako…trebalo mi je još vremena da se oporavim od neuspjele trudnoće;više psihički nego fizički.
Odlučila sam da u ovaj postupak idemo inkognito i da će minimalan broj ljudi znati što se događa…MM se složio i tako je krenulo čekanje.Naravno da sam još neke cure izluđivala svojim pitanjima,nedoumicama,strahovima…Laru i Maxime…cure volim vasi hvala vam na strpljenju i višesatnim razgovorima.
04.10.06.sam krenula s protokolom
17.11.06. bila je punkcija…dobili smo 22 jajne stanice
Sve preglede i punkciju obavio mi je dr V. i to sam smatrala dobrim znakom.
Inače nisam praznovjerna no od početka postupka sam u puno stvari vidjela znakove.
22.11.06.bili smo naručeni na transfer,oplodilo se 17 js.od toga 6 odličnih blastocista;dvije su vratili,ostale zamrznuli.
Transfer je radio dr R. i rekao .“Imate odlične blastociste,vi ste sada trudni“
Suze su mi došle na oči,no nisam si dozvolila veselje…bojala sam se neuspjeha.
Vratili smo se u Zg i slijedilo je čekanje bete 05.12.06.
Mirovala sam do ponedjeljka i krenula na posao.
Peti dan od transfera neko smeđkasto mrljanje na papiru i moje lađe su potonule,moj mjehurićsreće se rasplinuo.
Suze,suze…more suza…opet zovem Laru,zovem Maxime…cvilim telefonski Luce st,jednoj dragoj curi iz Rijeke,jednoj dragoj curi iz Sombora,one isto čekaju betu i pokušavamo se međusobno tješiti ,no utjeha je slaba.
Ja sam se oprostila od svojih bebica i opet raspala u 10000…komadića.
MM se povukao i šutio,mama je plakala doma skrivećki,a sestra (Naty)
Nakon dva dana brljanje je prestalo,odlučila sam napraviti kućni test u nedjelju jer sam već bila luda…nisam se nadala ničemu.
U petak sam krenula po test, nešto me grčilo u trbuhu,i odustala sam od kupovine jer je to znak da počinje menga i gotovo je.
No nije bilo gotovo;Naty je navečer kupila test (za nedjelju ofkors),pile smo kavu,pričale i onda je rekla „Ajmo ga sad napraviti“ i ona ga je napravila i vrištala „Imamo drugu crtu“ :D …bila je blijeda i bila je tu.
Naty je govorila „Znala sam,znala sam…jutros su mi golubovi tako sredili auto da sam jedva ušla u njega,znala sam da je to dobar znak.Danima viđam mame sa dvojkama,ko da me prate…sigurno su dvije mrvice!!!“
Bio je to popodnevni test,u 5 ujutro sam napravila drugi i pojavio se prelijepi +
U ponedjeljak je beta iznosila 448,a u srijedu 1880…druga beta izazvala je paniku jer je prevelika…nije valjda vanmaternična…zovem MM,Laru,a Lara Danielu 32,i javlja da je Daniela
Toliko dugo sam to čekala,a sada se bojim veseliti,ma šta veseliti bojim se disati da ne naškodim mrvicama.
Te osjećaje sreće i straha može razumjeti samo netko tko je kroz sve to prošao.
Na UZV sam naručena 13.12. i opet slijedi čekanje i povremene krize tipa «Što ako…?»
Došao je i taj dan i UZV i doktorica veli «vidim dvije gestacijske koje samo što nisu prokucale» i smiješi se,smiješi se i sestra…svi su veseli.
Ulazi MM i doktorica mu pokazuje mrvice na ekranu i objašnjava da su nešto veće od 1 mm,meni cure suze,a MM pita «A gdje je treće?»,suzimo oboje.
Naručuje nas na UZV za tjedan dana i kaže «Trudnoća je 5+2,predpostavljala sam da se neće još vidjeti otkucaji,no vidjela sam da ste uplašeni,pa sam vam samo htjela pokazati da su unutra»
Izlazimo iz ordinacije i samo se smijemo,nema ludog skakanja od sreće,nema vriske…samo se pogledavamo i smijemo.
Na slijedeći UZV naručeni smo 19.12.2006. i slijedilo je opet čekanje,a čekanje mrzim;opet 10000…pitanja,strahova,sumnji.
Konačno je došao i taj dan,ležim na stolu,doktorica gleda u ekran i šuti,šuti pola minute,a meni izgleda ko vječnost.
Gledam ju i pokušavam nešto pročitati s njenog lica,ona me pogleda,nasmiješi se,okrene ekran prema meni i veli «Evo tu su i lijepo kucaju,veliki su 4 mm»
Samo su mi suze počele curiti,doktorica i sestra su se smješile i pitale «Da zovemo tatu?» ja sam samo klimnula;stigao je MM i gledao,i malo smo oboje suzili.
Dobili smo svoje sličice opet i ono najvažnije trudničku knjižicui sada se zaista osjećam ko prava trudnica.
Sada ćemo polako otkrivati našu «tajnu» i ostalim dragim ljudima,nadam se da će se veseliti
Dugo godina smo se borili za našu malu bebicu i sada su nas razveselile dvije
Nadam se da vas nisam «udavila» svojom pričom,ako jesam oprostit ćete mi, pa tolike godine čekam da ju napišem
 |
|||
Odgovori s citatom
MIJA 32 prvotno napisa
Presretna sam zbog vas! 
.
