Viš, viš... ova mi se paralela jako sviđa, misao dana!Davor prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
Viš, viš... ova mi se paralela jako sviđa, misao dana!
ja sam se ozbiljno bojala kako cu reagirati kako se beba rodi. inace sam tip "koji sve najbolje radi"i vec sam vidla scenarij u glavi...M mijenja pelenu, a ja ga odgurujem i vicem ma pusti budem ja. no dala sam sama sebi medalju i to zlatnu. za puno stvari koje radim s janom konzultiram MM-a. tipa kaj mislis da mu namazem lice? hocemo mu stavit šal? jel pelena ok? on sve radi s njime. jedina razlika je sto ja dojim, tu mi ne moze pomoci. i zato se cudim mamama koje kukaju da nemaju ni trenutka vremena za sebe, da ne mogu ni na wc, a kamoli si priustiti kupku. i tada se ja pitam koju funkciju imaju tate u obitelji. nasa beba ne preferira mene vise od tate. tata ga zna nekada i prije smiriti i uspavati. ja bi da hocu mogla ici gdje mi se prohtije samo ostaviti mlijeko i stvar rjesena. ali vise volim doma s deckima uzivati, pjevati djecje pjesmice i valjati se po podu
p.s. i jos pomaze u kucanskim poslovima iako ga s time ne zelim opterecivati radije ga pustim da uziva s janom kad dodje s posla, a ja poobavljam ostalo
po meni bas i nije.
pa nije ni meni bilo lakoNema šanse da bih mogla bez svoje Nie biti razdvojena niti jednu večer a kamoli 7 dana
citam vas vec jaaaaako dugoal tek sam se sad odlucila nesto napisati, kao prvo mislim da vam je tema super
A sad sto se tice same teme, MM je oduvijek ravnopravno sudjelovao u svemu oko bebe - naravno koliko mu to vrijeme dopusta. On se super snalazi u svemu oko male, cak je bolji u nekim stvarima - recimo kupanju od mene ja sam od pocetka panicarila da ce mi dijete pasti u kadici i ne znam kakve gluposti. Jedino je odabir hrane prepusten meni i uvijek me pita sta mala smije ili ja unaprijed ostavim obrok - on stvarno nije imao vremna proucavati tablice dohrane napamet
Eh sad, posto on stvarno dosta radi i njegov prosjecan radni dan traje od ujutro do sedam osam nekad i kasnije na vecer, bilo mi je zao gledati da mu vrijeme prolazi a da svoju kcer vidi vec kad zaspi ili samo vikendom kad je doma. Tako sam uvela jedno meni ZLATNO pravilo, posto sam ja 24 sata na dan s djetetom, mala ce od sad ici kasnije spavati, ali je vecer samo vasa - znaci ritual kupanja, veceranja i mazenja pred spavanje, kao i uspravljivanje je samo njihovo. Ja se tu maknem i mene nema, bavim se drugim stvarima. To smo uveli prilicno rano tako da je maloj sasvim normalno da je u to vrijeme tata tu i uopce me ne trazi, a meni je bilo vazno da oni imaju dio dana iskljucivo za sebe i za svoje fore i da MM dobije priliku da on meni govori njena najnovija dostignuca i fore.
Sto se tice pospremanja u kuci, MM to stvarno rado radi i uvijek je spreman pomoci (pogotovo sad kad cekam drugu bebu) ali ja to ipak dozivljavam kao njegovu pomoc i cijenim to tako. Vrlo jednostavan razlog - njegov posao je da ide na posao, ja sam doma i moj posao je da imamo skuhano i cisto. Ja imam privilegiju da mogu reci danas mi se nis ne da pa imamo razbacan stan, neispeglan ves a veceru donosi on iz nekog restaca jer se meni danas npr. ne da kuhati, a on nema privilegiju da ne ode na posao ak mu se ne da. Mozda je ta podijela na musko-zenske poslove gruba ali je kod nas trenutna situacija takva i zato posebno cijenim kad on jedan ili eventualno dva slobodna dana u tjednu posveti pomazuci meni.
Oprostite na dugom postu ali fakat mi je drago da imate ovak lijepu temu otvorenu od jednog tate i da vecina vas ima srecu da zivi sa super muzevima. Izgleda da su se nasa "balkanska vremena" fakat super promijenila.
Mislim da dijete ne može biti baš jednako vezano za oba roditelja istovremeno upravo zbog toga jer majka je ipak ta koja je na porodiljskom (većinom), samim time ona je s djetetom 24 sata, očevi ipak rade i viđaju i bave se djetetom kad dođu s posla.
Majka doji, otac još uvijek ne, pa onda valjda iz toga svega proizlazi da otac, bar u prvo vrijeme, kojih godinu dana, ipak samo pomaže u brizi o djetetu, ili smo to tako skloni reći.
O tome svjedoče i ovi postovi koji govore o većoj privrženosti djece majkama, koja mi je nekako razumljiva. Zlobnici bi znali reći - "previše su ih vezali za sebe", ali to se nekako dogodi spontano, ne treba majka baš neku znanost da bi svoje dijete vezala za sebe, očevima je to utoliko teže što manje vremena provode s djecom (htjeli-nehtjeli), a i onaj početak s dojenjem je ipak jako bitan...
Ja ne bih sa sigurnoscu mogla reci za koga je Filip vise vezan. Ima on faza mama-mamaaaa i tata-tataaaa, i izmjenuje ih i unutar istog dana kako mu padne na pamet. A zna nas i prikupit ko svoje stado, za ruke- i vuce oboje u zeljenom smjeru (ici van ili ici kuci ako mu je dosadno). Kad smo u gostima preferira MM-a, mislim zato jer se on tad vise igra s njim, ja koristim vrijeme za druzenje s odraslima. Cak i kad nocu zove, nije uvijek mama, najcesce zove onoga tko ga je uspavao (to sam cesce ja).
Istina je i da MM radi kod kuce pa su puno skupa, nekad i vise nego ja i Filip i istina je da MM od pocetka radi manje-vise sve oko Filipa. Sad pokusa izbjeci prematanje nakon kakice, nije lud ni za uspavljivanjem, ni za rano jutarnjim ustajanjem ako sam ja kod kuce, ali sve ostalo radi isto kao i ja.
Sigurna sam da je bilo vazno to sto sam ja to i ocekivala od mm. Moj otac se brinuo oko mene i brata i meni je to normalno. U MM-ovoj obitelji otac se igrao s djecom, ali nije imao nikakvih drugih roditeljskih obveza. Ja sam od pocetka trazila pomoc i ostavljala ih zajedno. Zbog mojih edukacija u nekoliko navrata su bili po 2 dana sami, i to ih je svaki put zbilizilo.
Meni se tu radi o dvije različite stvari:Potpisujem! Mi smo i inače različiti. On kad nekaj napravi veli: "gle kolko sam puuno napravil", a ja za sebe "joj, nisam napravila još to i to". I naravno tu nastaje fight: kaj se ti stalno hvališ, zamisli da ja sebe hvalim za sve kaj sam napravila i da sve nabrajam. Nikak da nam taj translator proradiOd svog muža od prvog dana očekujem ravnopravnost i tako funkcioniramo. Divan je muž i divan je otac našoj kčerkici. Nema mojih i njegovih poslova - sve djelimo. Mada ponekad u žaru svađe on mi kaže kako moram biti sretna da koji bi drugi muž tako...na to apsolutno poludim i to jednostavno u svojoj glavi ne mogu shvatiti.... ali neka ja njega imam
Moram reći da on često očekuje aplauz za obavljene poslove na što ja uopće ne reagiram jer mi je to normalno btw ni meni nitko ne aplaudira. Mislite li da bih trebala?
Jedino mi je normalno da oboje partnera ravnopravno sudjeluje u poslovima (što ne znači dijeliti ih ravnalom 50%). Komentar "da je netko drugi na mom mjestu" je u mom slučaju besmislen, jer drugačiji muškarac ne bi niti mogao biti na njegovom mjestu - takav mi je kontraindiciran.
No to ne znači da, znajući kakva je kultura u kojoj živimo, ne cijenim to što je normalan (po mojim kriterijima, iako zasigurno ne i po kriterijima "normalnosti" prosjeka ili većine). I to mu dajem do znanja. Cijenim da nije tipični predstavnik svog roda i vrlo sam ponosna i zahvalna što imam muža s kojim dijelim feministička i ina uvjerenja.
Pa mu se ne zahvaljujem na obavljenom poslu (a pogotovo ne "pomoći"), jer mi je to jednako besmisleno kao da se on zahvaljuje meni. Ali izražavam svoju radost što je takav kakav jest (ne samo po pitanju kućanskih poslova), cijenim ga što je uspio postati takav i zahvalna sam što mi ga je "nabacilo" na životni put.
Evo jednog muža koji se vrlo malo bavi sa svojom djecom, MM. On je totalno lagano po mom mišljenju "dibidus" da se "sam" sjeti kaj bi mogao s njima raditi. Tako, ako ga slučajno ne spomenem da je vani lijep sunčan dan i da bi mogao s djecom prošetati, on se to sam vrlo rijetko sjeti. Dosta nezainteresiran, rekla bi, a i malo nemaran, prije svega.
Sve ok dok sam ja na poslu, ode van s njima, ali kad ja dođem doma on se totalno zadubi u neke svoje hobije i od njega više ništa ostatak dana.
Tako je i na onoj temi oko obavljanja zajedničkih poslova, to kod nas ne postoji ili postoji ako ja to zatražim i to maximalno kao kupanje djece, šetnje s njima i eventualno neki drugi posao oko njih ako sam ja na poslu pa me fizički nema tu da ja to obavim.
Od kad smo se oženili i od kad su se djeca rodila nisam nikad ni jednom rječju spominjala kako ja znam bolje obaviti nešto, pa ga time možda obeshrabrila da se prihvati nečega. Inače sam blage naravi i stvarno mora biti vrlo loš dan da bi ja poludila, pa u afektu izgovorila sve i svašta, nego baš suprotno, puna razumjevanja i svega ostalog, a on i dalje isti i ne odstupa od svoje rutine, već i ponekad odbija ako nešto spomenem da bi mogao napraviti. Tako sam vam se ja drage moje na neki način pomirila, jer kad o tome razmišljam samo se razbjesnim, pa sad fino teglim kao magarac sve, pa čak i npr.silikoniziranje kade, pa npr.mjenjanje žarulja ili čišćenje sifona, i još mnogo toga. Koliko god razmišljam ne vidim kako bi situaciju mogla okrenuti u svoju korist, jer on "tvrd orah" i ja se s njim više nemogu boriti.
rinama, mislim da ti je doslo vrijeme za "zescu" igru.
Ja bih ti savjetovao da lijepo "sazoves" obiteljsko vijece, kazes da to tako ne moze dalje, da si iscrpljena i da on mora preuzeti dio psolova i brige. Dogovorite sto ce tko i tocka. Ako bude vrdao, nemoj odmah pasti u afekt, ali budi uporna k'o mazga i nemoj odustati.
Ako je covjek OK, razumjet ce ... ako nije, razmisljaj o slijedecim koracima, jer takav zivot definitivno nije zabavan.
Ja mogu razumjeti nekakvu neravnotezu u prvom razdoblju nakon poroda (to ej ono sto je bilo spomenuto u dosta postova), kad je dijete vise vezano uz mamu, a tata to nadoknadjuje sa kucanskim poslovima i ostalom pomoci, no kod tebe to definitivno vise nije slucaj.
tatek meni je prekrasna misao da nakon poroda tata zapravo malo moze pomoci bebi u konkretnom smislu brige o njoj a najvise moze pomoci indirektno brinuti se za mamu i domacinstvo.
ne znam sto reci rinama, ili mijenjaj ili suti zauvijek...ima brakova koji tako savrseno funkcioniraju...ne znam da li je taj odnos tebi ok?
[quote="flower"]tatek meni je prekrasna misao da nakon poroda tata zapravo malo moze pomoci bebi u konkretnom smislu brige o njoj a najvise moze pomoci indirektno brinuti se za mamu i domacinstvo.
[quote]
Ma, moze tata pomoci i konkretno, ali obzirom da je mama pri ruci i to sa "orudjem" koje zadovoljava skoro sve djecje potrebe (cicom
Kod nas je ta prva faza sa Vedranom bila k'o po spagici, smjenjivali smo se i MZ i ja u svemu (osim naravno ne u cicanju). No, kad ej dosla Zrinka situacija je postala puno kompliciranija - kao prvo, tu je bio Vedran koji je isto trebao svoje vrijeme za igru, prehranu, kupanje itd, a MZ je bila zabavljena skoro full time sa Zrinkom, cemu je definitivno jaaako doprinejal cinjenica da je Zrinka od svog 10 do 15 dana bila bez mame (zbog jakog krvarenja iz maternice je MZ morala hitno u bolnicu). Ja sam ju vozio tri puta dnevno na cuclanje u bolnicu, ali za tako malu bebicu je to bio sok od kojeg se tesko oporavlja - izgubila je na tezini, kad je mama dosla drzala se nje k'o mali priljepak
ima istrazivanja koja pokazuju da je to manja ljubomora st. brace na ml. i da je prisutna vec povezanost brace sto se vise tata bavi onim starijim. mislim da ste sasvim prirodno rijesili situaciju
ovo je bas lijepo cuti
tako je bilo i kod nas, ali evo, vec neko vrijeme tonka i tata su sve vise vezani (iako i ona jos uvijek puno cica), i cini mi se da je taj trend jos uvijek u usponu, a dogodilo se skroz prirodno, bez neke velike namjere i truda.
Kod nas na zalost nije bio takav slucaj.ovo je bas lijepo cuti
tako je bilo i kod nas, ali evo, vec neko vrijeme tonka i tata su sve vise vezani (iako i ona jos uvijek puno cica), i cini mi se da je taj trend jos uvijek u usponu, a dogodilo se skroz prirodno, bez neke velike namjere i truda.
I morali smo se doista dosta truditi da stvorimo ravnotezu - cim se nesto desilo Zrinka trci mami i na cicu, a onda Vedran ima izbor ili meni (a mene vec ima vise nego dovoljno) ili nikome, jer ako ode mami onda nastane rastur, jer su mu, manire, na zalost k'o one slona u staklani, cak i kad ima najbolje namjere. A cesto ih nema, nego kad vidi da je Zrinka kod mame , onda ide to "minirati" i onda nastane frka.
Bas smo jucer imali takav slucaj pa je onda danas MZ uzela Vedrana sa sobom doktorici, a poslije ce se sami zabavljati po gradu i doma i nece ici u vrtic pa da malo imaju vremena samo za sebe.
(BTW mislim da je to reakcija na cinjenicu da prosli tjedan Zrinka nije isla u vrtic zbog bolesti,a on jest)
Sad je MZ opet nezaposlena pa ce moci to napraviti tu i tamo ... eto, makar neka korist od toga sto (opet) nema posla ...
Sto se tice te ljubomore, negdje u rujnu/listopadu je to malo pomalo bilo sasvim priguseno, mjesec-dva je bilo OK, no sad je to opet u porastu tako da sad opet moramo koji put planski "gasiti vatru".
Draga Rinama,potpuno te razumjem,ja sam morala imati jake živce i puno strpljenja da dođe do ovakve situacije,sad da bi rječ rekla.Nisam baš tako popustljiva i kad nešto hoću svim snagama to ostvarujem mislim psihički.Ako ti se neda nemoj se mučiti,ako zapneš ne odustaj,i slažem se sa tatekom da ne odustaješDug je to proces ali se isplati,moj je trajao 10 godina pa dobro,bolje ikad nego nikad.Blago ženama koje se odmah udaju za muževe koji ravnopravno sudjeluju u odgoju i kućanstvu.Sjećam se kad sam ja svom morala nosit krpu da obriše usta e onda mi je sjevnulo
i tako se polako počeo mjenjati mamin sin koji je sve imao na gotovo.E sad kad ga mama vidi da briše suđe,da usisava itd...diže joj se kosa na glavi.Bolje njoj nego meni
Naslijedje je tu veliak stvar koja obicno igra protiv ravnopravnosti u obitelji.Draga Rinama,potpuno te razumjem,ja sam morala imati jake živce i puno strpljenja da dođe do ovakve situacije,sad da bi rječ rekla.Nisam baš tako popustljiva i kad nešto hoću svim snagama to ostvarujem mislim psihički.Ako ti se neda nemoj se mučiti,ako zapneš ne odustaj,i slažem se sa tatekom da ne odustaješ
Moj stari potjece iz tradicionalne seoske slavonske obitelji i njih djecu (bile su 2 sestre i 3 brata) nije nitko puno mazio, radilo se na polju i kako to vec ide, naravno, i otac (moj djed) je radio, ali zato kad je dosao doma onda je bio kralj kuce tako da mu je recimo baka prala noge navecer prije spavanja.
I onda kad se moj stari ozenio (moja mama mu je druga zena), em je donio sa sobom taj obicaj, em je imao autoritet po starosti (11 godina stariji od moje mame) i onda se podrazumijevaloda ce i moja stara njemu prati noge. I tako je zaista bilo, svaku vecer lavoric, kanta vode (nismo imali vodovod, vec se vukla voda iz susjedova bunara) ... i trajalo je jako dugo, mislim da sam ja vec krenuo u skolu, dok je stara odlucila to ukinuti ... i korak po korak se ona "oslobadjala", ali je to bio proces koji je trajao desetljecima.
Mislim da moj stari nikad u zivotu nije oprao sudje ili objesio ves (skuhati rucak je znao i to je radio dugo vremena dok je bio na visegodisnjem bolovanju,a mama je radila).
I kad onda dijete ponese takva iskustva iz roditeljskog doma nije ni cudo da zahtijeva/ocekuje slican tretman i u novom domu.
I zato je sad na nama roditeljima da se pobrinemo da nasi potomci ponesu zdrave navike u svoj buduci zivot.
tatek, ovo je tako istinito.
I baš zbog toga, ponekad mislim da i nije tako tragično što je MM odrastao u potpunosti bez oca (jedva ga je i poznavao), tako da nije imao od koga pokupiti takve obrasce ponašanja (a po pričama, rekla bih da mu je otac bio pravi patrijarhalni tip totalno nezainteresiran za djecu). Tako da se on Andrejem bavi od samog početka i nikad, nikad nije izbjegavao bavljenje djetetom. Vikendom se on s njim ponekad više bavi nego ja.
Što bi rekli - svako zlo za neko dobro.
Moram priznati da su moja konkretna iskustva oko naslijeđa različita od vaših. Već sam to napisala gore.
MM je imao sve predispozicije da budem u ovoj drugoj grupi nezadovoljnih, ali nije. Za razliku od moga buraza koji je odrastao u okruženju gdje ne bi tako trebalo biti, ali bez obzira na to nema baš nekog utjecaja.
Tako da kad gledam sve to meni se čini da sve ovisi koliko čovjek hoće raditi, i koliko ima empatije za bližnje. Jer takvi muškarci se automatski uključe u poslove, obveze koji su aktuelni u obitelji, a ne da čekaju "muške poslove" koji ih je sve manje i manje u svakodnevnom životu.
[/quote]
Naslijedje je tu velika stvar koja obicno igra protiv ravnopravnosti u obitelji.
I kad onda dijete ponese takva iskustva iz roditeljskog doma nije ni cudo da zahtijeva/ocekuje slican tretman i u novom domu.[/quote]
S ovim se slažem, jer u tome je i naš problem, koji i dalje traje jer živimo u zajedničkoj kući sa svekrom i svekrvom.
[/quote]Tako da kad gledam sve to meni se čini da sve ovisi koliko čovjek hoće raditi, i koliko ima empatije za bližnje.[/quote]
A slažem se i s ovim, jer po meni ne postoji "isprika" lošeg odgoja, već želja i količina volje da se prilagodiš situaciji, pa ni ja nisam imala savršeno djetinjstvo i savršene roditelje.
Naravno, osoba je najbitnija (eto, i mome starom je stara prala noge dugi niz godina, pa meni ne pada na pamet traziti to od MZ
I ja sam to, tatek, pokušavala reći: kao što je nekome prirodno da mu žena pere noge, tako je nekome prirodno da je dovoljno djeci osigurati egzistenciju, priuštiti im odmor na moru i ostale neophodne ili čak i luksuzne stvari.
E sad, daljnje je pitanje koliko je osoba fleksibilna za promijene, da li to kako se ponaša i radi smatra poželjnim, ili vidi da može puno bolje, da li ima namjeru, najkraće rečeno, učiti.
MM kuha, sprema, ima jednu hvalevrijednu osobinu, a to je da miče sve iza sebe: od kupaone, preko spavaće sobe do kuhinje. Nema tabua.
Ali zato s djecom, kao da ne zna što bi radio...
Meni bi bilo lakše svrstati ga u kategoriju Pucka - a nije, lijenčine - a nije, rastrošnika - a nije, onog koji više izbiva nego što je tu - a nije... svega će se on prije uhvatiti, a za djecu podrazumijeva da je OK ako su, tu negdje, zabavljaju se sami sa svojim igračkama, sami crtaju, pišu...
U stvari mu cijelo vrijeme pokušavam ugraditi neki "klik" (stvarno su klikovi traženi na ovom forumu
Nadalje, znam ih zateći kako kao drvene Marije stoje ispred kuće (naravno, izveo ju je na zrak, lijepo od njega) ona baulja, a on zamišljen, isto bulji, ne znam, u susjedov krov. Na pitanje kako se zabavljaju, izašli su malo, baš lijepo. Kao da ne postoji lopta, voćke u vrtu iza kuće o kojima bi mogli razgovarati (da ih treba obrezati, pa kako će prvo listati, pupati, bla, bla) i spojiti edukativno s ugodnim. A u kući dok ona slika, on bulji u TV i misli si kako je OK kad svatko radi što ga opušta
U jesen smo kupili požutjele listove i u krugu vrtića i svojeg vrta, radili vjenčiće, oslikavali ih ili lijepili na papir. Baš ništa komplicirano niti na zadanu temu. Kada sam, zadnji put pokušavala s njim razgovarati o tome kako je neprocjenjiva povezanost koju s klincima gradiš u igri i svakodnevnim zajedničkim aktivnostima, rekao mi je "Pa daj me, molim te, nemoj tjerat da ja kupim lišće, ja ti to ne znam i ćao".
Ne bih se ja toliko trudila da on spozna kako je lijepa stranica koju on ne želi okrenuti, već mi je žao što mislim da svojim odsustvom iz takvih angažmana direktno oštećuje djecu. A kad su oni u pitanju...
Evo, ja sam i opet rezervirala karte za kazalište s malenom, starijem sam prevrnula na internetu stranice zbog stvari koja ga zanima, ali ne zbog toga što imam viška vremena, već zato što u tom segmentu moram potegnuti za oboje. A to mi je preteško breme (roditeljstvo je samo po sebi zahtjevno, a kamoli x2) samim time što mi to nije jedina uloga u životu.
Shvacam te , AdioMare ... ali en znam sto bih ti tocno rekao. :/
Da li je u pitanju ipak nedostatak (dobre) volje. Ili mozda njegova premorenost (i ja se nekad tako ulovim da grabim trenutak odmora za svoje misli dok klinci kopaju po pjescaniku). Ili mozda zaista ne zna sto bi i kako (jer nije vidio u svojoj roditeljskoj kuci itd), mozda smatra da to niej njegov posao ili da ce mu se drugi roditelji smijati ...
Pretpostavljam da ste vec razgovarali o tome - sta kaze?
Htio sam jos dodati - sto njega zaniam u zivotu?
Mozda nogomet? Mozda radionica? Mozda auti? Mozda sakuplja marke ili stare predmete? Mozda fotografija?
Sve to se moze na ovaj ili onaj nacin prenijeti djeci - od crtanja auta po papiru, nogometanja sa klincima (mogu i cure malo nabijati loptu, nece im nista biti), gledanja marki auta po parkingu i koji je naj-ovo, naj-ono, prekapanja po starom alatu u radionici ... mozda on misli da to ne zanima klince, ali ih zanima, bez dileme.
AdioMare, a da nismo mi račice možda malo preblage po prirodi?
Malo mi je sumnjivo, vrlo vrlo slični problemi.
Evo od preksinoć, mala:
"Mama, čitaj mi knjigu"
Ja: "Ljubavi, tata ti je već u krevetu, daj ga zamoli da ti on pročita, a ja ću vam se pridružiti kad objesim veš".
Mala, ode. Vraća se.
"Tata mi je rekao da mu se sad baš neee daaaa"
Ja:
Reci tati da ti je on jedini tvoj dragi tata i da ti nema tko pročitati slikovnicu ako on ne želi, a mama je zauzeta.
***
Nešta se zbilo, ne sjećam se što ju je skrenulo s puta, ali ne pročita on njoj priču.
E, sad. Da se njemu baš TE večeri nije dalo, ja ne bih riječi rekla.
Ali kako joj inače ne čita on nego ja, a još mu je i dijete došlo pitati ga, pa JA BIH ODAGNALA SVAKI UMOR S KAPAKA I PROČITALA TU &#"/%& PRIČU.
A inače, mislim da jest u pitanju to što nije vidio u svojoj roditeljskoj kući, ali zato ja cijelo vrijeme apeliram na njegovu dobru volju. I mičem ga i pomičem i onda shvatim da sam si na taj način osigurala joj jednu dodatnu umarajuću zadaću, pa se opet puknem i pustim sve k vragu.
On djecu pripazi i brine se o njima (kao što je to radila njegova mama njima, seoska žena sa hrpom obaveza na leđima dok je tata, kako sam već rekla, vječno bio odsutan) ali po mom mišljenju to nije dovoljno. I tu se on i ja razilazimo.
AdioMare, sto njega (TM-a) interesira u zivotu?
Misliš što radi u slobodno vrijeme?
Nije ludo športski tip, od sve rekreacije priušti si (ponekad) odlazak na bazen.
Mada mu to nije struka, dosta se kuži u mehaniku i uvijek sam servisira naš auto, a da se ne priča kako ga obožava držati čistim. Dakle, kad dođe ljepše vrijeme i po nekoliko puta u mjesecu naš auto ima generalku.
Ima svoj podrum u kojem obožava svoj dragi alat (svaki na svom mjestu) i i tu vječno klepa neke police i poličice, servisira bicikle, pumpa i krpa gume (btw, pored svog oca, moj 14god sin ne zna pokrpati gumu na biciklu :?, ali zato zna umijesiti pizzu).
Crta i osmišljava kako bi trebao izgledati ulaz u podrum iza kuće, sam se zanima šalovanjem, mada nije stručan. Uči i zanima se za građevinske radove.
Čita, a inače voli borilačke sportove.
Ne mogu se sjetiti što još, ali iz ovog gore što sam nabrojala, ima dovoljno materijala da pored sebe zaintrigira djecu.
Doduše, mala je zainteresirana, ali obično ostaje samnom kada on nešto važno
A kad je čuva, opisala sam kako je čuva.
Rinama, ne znam. Ako ćemo sudit po našem horoskopskom znaku, on nam je (šatro) dao i oštar jezik pored meke duše. Nekad reagiram oštrije nego je potrebno, ali svejedno im, u konačnici, skidam zvijezde s neba.
Znaci, sin ti je vec 14 godina ... :/
Cudno da ga nije pokusao zainteresirati za tehniku i radionicu ... :/
Iako ... moj stari je bio genij radionice, jedva da je bilo stvari koju on nije znao popraviti ili sam napraviti - od starog lima je napravio tokarski stroj, gomilu aparata itd ... medjutim, od mene je "napravio" dibidusa za tehniku, jer ono sto sam ja htio raditi je uvijek bilo opasno/bez veze/nepotrebno ... a kad sam nesto i napravio nije bilo dobro. I onda sam odustao, a i sad mi je mrsko prihvatiti se nekog alata, iako inace volim baviti se fizickim radom (vrt, cvijece, kreativna aktivnosti ...).
Mislim da je TM tip mog starog.
A tu ti zaista ne znam nista pametno reci.
Moj stari je tu i tamo pokazivao zelju da podijeli neko svoje znanje sa mnom, u tome je bio dosta "nespretan" i meni se to brzo ogadilo. A imam dojam da je njemu bilo najbolje samom u tom svojem svijetu radionice, tamo je bjezao kad mu se bilo sto dogadjalo, to je bilo utociste.
I inace, zene obicno bjeze prijateljicama ili eventualno suzama kad je frka, muzevi odu u radionicu ili na posao i zakopaju se tamo u tisini sami sa sobom.
Eto, to ti je to. Ne treba praviti fame oko ovog ili onog posla, ali tko želi, uvijek ima načina (iz kupljenja šljiva u voćnjaku), nečemu naučiti djecu.
A radeći se uči. I igrajući se uči.
I zato je meni izuzetno teško kada drugima pokušavam objasniti što tražim od svog muža (a ima on svoje kvalitete, i te kako) a ispada da tražim pored kruha pogače.
A što je najgore od svega, puno muškaraca koje ja poznajem, ponašaju se sa djecom tako, da ih čuvaju da im se ništa ne dogodi, uče ih da budu pristojna i rade da bi im osigurali ono što se novcem može platiti.
Tek kod takvih ispadam da ne znam što tražim, kada ima gore.. puuuno gore.
Slažem se da ima.
Najbolje mi je uvjeriti sebe da su moja očekivanja nerealna.
hvala nam što imamo barem oštar jezik, kojeg vrlo spretno znamo koristiti.
E pa tatek hvala ti na ovoj temi jer MM ne radi skoro pa ništa s djetetom, a sad vidim da sam i ja zaribala stvari donekle.
Jel netko od ovih forumaša još prisutan? Može li mi se netko javiti kako je preodgojio muža??
Draga Rinama,potpuno te razumjem,ja sam morala imati jake živce i puno strpljenja da dođe do ovakve situacije,sad da bi rječ rekla.Nisam baš tako popustljiva i kad nešto hoću svim snagama to ostvarujem mislim psihički.Ako ti se neda nemoj se mučiti,ako zapneš ne odustaj,i slažem se sa tatekom da ne odustaješ
Bože jučer mene s histeričnim postovima...
Eto ja sam tatekov uvodni post poslala mužu iako sam si možda time zadala autogol, jer će sve svaliti na mene, ali ako sam bila takva da sam ga kvocanjem odbila od djeteta, možda se te vijuge pokrenu u njegovoj glavi, pa počnemo malo bolje surađivati. Dopuštam da jesam, ali opet ne shvaćam kako uza sve kvocanje i zvocanje ovog svijeta netko nema želju odgajati svoje dijete, veća ga pusti da bulji s njim u TV ili baulja po kući dok on surfa po tabletu.
Kako netko tko živi u civiliziranom svijetu ne shvaća da se djetetom stvarno treba baviti.
Neka mi neki muškarac to objasni.
Ja bi isto voljela saznati formulu kako potaknutni muskarca da se osjeca odgovorim za sve ono za sto je i zena. Ispalim kad trazim da napravi nesto, a on kaze ne da mi se...ili jos gore NECU. Dobijem mlade cekajuci da napravi neku stvar, i kad je vec kriza, onda ju napravim sama. A to mi je neprihvatljivo, to me toliko razocara, ma pobijesnim u roku keks.
Uglavnom, kad razgovor/svadjanje/bjesnjenje vec 14 godina ne donose neke znacajne pomake, ima li neki plan B? Stufe 2,3,4,5....?
Plus toga, crnjak ga hvata cim nesto malo zaskripi. I tu poludim!
Eto..moj je takav od dolaska djeteta. Prije je zabusavao al.imao je volje malo vise. Sad i on kaze necu sto mi je nezamislivo.
Ja ti sad citam knjige o musko zenskim odnosima i mi jesmo dva svijeta razlicita..valjda ne pricamo istim jezikom. Venera i Mars. Pa njima treba vremena, pa pusti da se odmori poslije posla, pa budi uvijek spremna na seks...a kod nas jednadzba ide drugacije. Prvo postovanje, onda seks. Kod njih je prvo seks pa onda postovanje.
Mansplanation:
To nije uspjelo ni Staljinu pomoću Gulaga 1930 -1960. Neće ni tebi. Ljudi se ne preodgajaju. Ni kod djece ne uspije baš svaki put.
Mansplanation:
Kad jednom izneseš sve okolnosti, samo će ti se kasti.
U međuvremenu: drama
Iznijet cu vam malo kasnije okolnosti jerod sume vise sama ne vidim drvo.
Prvo postovanje, onda seks. Kod njih je prvo seks pa onda postovanje
E, to! Isti problem!
Muskarci na ovom forumu, kako ovo objasniti covjeku? Kako da mu objasnim da atmosfera medju nama mora biti ok, da bi doslo do sexa?
Meni su muski objasnili ovako: ako se ne seksa, ne osjeca se voljen. Ako se ne osjeca voljen, nema volje za pomoc.
A kod nas bas sve obrnuto. Ako mi ne pomogne, ne osjecam se voljeno. Ako se ne osjecam voljeno, nemam volje za seks.
Pa poseksaj se preko volje da ga dovedeš u stanje da se osjeća voljeno.
Nakon toga on će imati više volje za uključivaje u obiteljski život na svim razinama, što će rezultirati da se ti osjećaš voljeno.
Pa će ti se posljedično vratiti i volja za seks.
Što se više seksate, on će biti uključeniji, a tebi će se više seksati.
Nažalost vrijedi i obrnuto, što se manje seksate, on će biti mrzovoljniji, a tebi će posljedično volja za seksom kopniti.
Što bi reko Maras: zavrti kotačiće, nakon toga jedini put je naprijed
a možda će nakon tolko seksa bit umorniji, pa sve ostaje na ženi
Upravo to ja radim. I kad mi se ne da, pristanem na seks, a onda on ne samo da pomogne u kući nešto sitno, nego i skuha ručak i napravi kolače.Pa poseksaj se preko volje da ga dovedeš u stanje da se osjeća voljeno.
Nakon toga on će imati više volje za uključivaje u obiteljski život na svim razinama, što će rezultirati da se ti osjećaš voljeno.
Pa će ti se posljedično vratiti i volja za seks.
Što se više seksate, on će biti uključeniji, a tebi će se više seksati.
Nažalost vrijedi i obrnuto, što se manje seksate, on će biti mrzovoljniji, a tebi će posljedično volja za seksom kopniti.
Što bi reko Maras: zavrti kotačiće, nakon toga jedini put je naprijed
Posljednje uređivanje od Diana72 : 04.12.2015. at 19:00
Al to nije jednom " odobrovoljit" se za seks, pa onda sve laufa ko po spagi, nego svako toliko, jer mi te njegove ljenosti i " ne da mi se" redovno dizu zivac i ima ih seksali se mi ili ne. On valjda misli da sam ja nakon seksa voljnija obavljat kucanske i ine poslove
Kaj stvarno nema nacina da im se objasni da suradnja i postovanje dolaze prvo? "Dati" preko volje je mom bicu toliko strano....mislim pokusavam se nagovoriti, ali Mi nikako nejde.
Al diana kako to uspijes kad si ljuta jer opet nije uradio ovo ili ono?
Cek jel ono lavko bila u shopingu za neko bilje
Ne možeš preodgojiti odraslu osobu. Ta se osoba može samo sama odlučiti na preodgoj samoga sebe
E, sad koje su to suptilne metode, obično ovisi o svakom ponaosob.
Vjerujem da to oni itekako shvaćaju, ali...sve dok je tu žena koja se brine o svakom aspektu djetetovih potreba, razvoja i ispunjavanja vremena, zašto bi oni. Ima jedna izreka kod nas :"Z osla brime, oslu lakše" . Tako da puno muškaraca koje poznajem, koristi to skidanje tereta brige o svakodnevnici djeteta , i to na redovnoj bazi. Čast izuzecima. Moj doma nije jedan od tih izuzetaka, bez brige.
To što poludiš je najgore što se može napraviti, gledano iz mog iskustva. Ali, teško je uvijek razumno i mirno reagirati. Možda se trebaš jednostavno sama sa sobom dogovoriti, što ti je važnije. I kako ćeš se osjećati bolje.
Urlajući na njega da napravi, a znaš da neće ili napraviti sama i gristi se iznutra, ili opet urlati, a već si sve napravila...
Mome je izlika ta da ja uvijek sve napravim brže i bolje. A tko mi je kriv, trebala sam oduvijek zabušavati. Možda je i u tome rješenje. U smanjivanju vlastite učinkovitosti.
A seks, ah. Definitivno je ozračje puno bolje kada je seks redovan, Pa sad, opet treba birati. Gledati muža koji ima osmijeh na licu (ali i dalje ne radi po kući ono što žena misli da treba) ili gledati ljutu facu ( iako ni tako ne radi po kući ono što žena misli da treba).
Danas sam filozofski raspoložena, ali stvarno mi nije jasno da ima toliko muškaraca koji eskiviraju ono što se jednostavno MORA raditi na dnevnoj bazi. Kako oni koji sami žive? Tko njima radi kućanske poslove? Ili, tko im se brine o djeci kad je njihov vikend? Ili su oni dokaz da i muškarci sve mogu, kad nema žene kraj njih, one koja sve to može bolje i lakše. Smijem se sama sebi.
Hahaha gledam ovu prastaru temu i mislim si ne'š ti, što me mucilo prije 9 godina :D
Odrasla djeca ionako, djaba sam se zamarala
Nijednu crnu vlas nisam sijedom napravila, ni obrnuto, nit je 'oni moj' prstom maknuo više nego što je sam mislio
i šta im fali?!
Meni bi se odmah dalo svaki dan!Upravo to ja radim. I kad mi se ne da, pristanem na seks, a onda on ne samo da pomogne u kući nešto sitno, nego i skuha ručak i napravi kolače.
To se zove transakcijski seks.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom