 |
|||
Fortuna je dobro spomenula... i meni je to uvijek ostalo usjeceno u glavu....
Napustene bebe u principu ne placu, vrlo su tihe.. a zasto ne placu? pa zato sto znaju da im nitko nece ispuniti njihovu potrebu... nije li to zalosno.... I onda kad mi se mame hvale kako je njihovo dijete nekad plakalo pa su ga ignorirali i vise ne place, ja se samo sjetim da isto tako i napustena djeca ne placu... i postane mi hladno oko srca
Fortuna
Anchie, uzela si mi riječi iz usta. Ovo je prestrašno! :? Pa ni ja nisam još ni jednu noć prespavala od kada se moj sin rodio,točnije 20 mjeseci i nikada mi nije padalo na pamet da ga ostavljam da plače i doziva me.Stvarno je okrutno oglušivati se na jedini djetetov mogući način-plač, da ti saopći da ne želi biti sam,ostavljen, nego mažen,siguran i spokojan.Kao što i mi odrasli isto volimo biti.anchie76 prvotno napisa
Ja neznam sto bih rekla na ovo
Kao prvo bih rekla da jaaaaako puno pedijatara zaista nezna o djecjim osjecajima - da znaju, ne bi dijete odvajali od majke odmah po porodu.. Toliko o tome...
A zasto mislite da ovo ne utjece na vase dijete? Da ne utjece na djetetovu percepciju vas? Da nece ostati u djetetovoj podsvjesti? Da nece utjecati na djetetov odnos prema vama?
Ne place dijete u toj dobi zato sto mu je dosadno i nema nista pametnije za raditi nego "setati" roditelje - nego place jer mu nesto zaista treba... pa kome ce se obratiti ako ne vama
Naravno da svako radi onako kako mu pase, ali ocigledno je to zasto ja nisam za ovu metodu... meni je ovo apsolutno prestrasno i prezalosno
Moze malo vise o metodama iz ove knjige?
Dugo sam razmišljala na vaš kolektivni napad na mene zato jer sam naučila svoje dijete od dva mjeseca spavati noću metodom koju vi ne odobravate, ali ipak ponukana vašim licemjerjem i tobožnjiom zgražanjem odlučila sam vam objasniti neke stvari.Kukate da ne možete spavati noću i hvalite se kako su vam djeca po cijele noći na rukama ( a to baš i nije za pohvalu), a kada vam čovjek pokušava pomoći svojim iskustvom vi ga besramno napadate nazivajući ga sadistom i kojekakvim pogrdnim imenima. Vjerujte mi kada čitam vaše komentare pomislim da ste sve odreda šesnaestogodišnjakinje bez životnog iskustva i formalnog obrazovanja ( koje ti ponekad daje razum i mudrost) kojima se dijete dogodilo i sada ne znaju šta bi s njim, a misle da su super mame jer dopuštaju svojoj djeci da rade što se njima prohtije. Pa eto ja imam nekakvo iskustvo i nešto utakmica u nogama, dovoljno da vjerujem stručnjacima i ljudima koji su puno pametniji i iskusniji od mene. A stručnjaci kažu da djecu treba odgajati od rođenja, da je plač njihov govor i da ih ponekad treba pustiti da se isplaču i rijše frustreacija jer oni ne mogu udariti šakom o stol, jer ako dijete svaki put sprječavamo da plače izrasti će u frustriranu i nesigurnu osobu. Svi se mi rodimo kao "tabula rasa" i roditelji su tu da nas uvedu u svijet i nauče norme i vrijednosti društva, roditelji nas uče primarnu socijalizaciju, a jedna od glavnih odlika čovjeka je da noću spva kako bi odmorio svoje tijelo i um. Spavanjem se razvijamo i sazrijevamo, a to je bebi itekako potrebno. pa ako baš hoćete, možda sam malo i sebična pa bih željela i da se moj suprug naspava kako bi mogao ići odmoran na posao i da ja imam snage posvetiti se djetetu. Ja nisam super mama, ja nisam savršena mama, ali se trudim biti dobra mama, a to znači pružiti djetetu bezuvjetnu ljubav, ali ga i naučiti i odgojiti i ne dopustiti mu da bude razmaženo derište, mali divljak (takve je djece jako puno). I očito različito poimamo što znači biti dobra mama. Vi mislite da je dobra mama ona koja dopušta djetetu da manipulira njome (jer priznajte ta najslađa stvorenja ponekad znaju biti manipulatori(kao i svi mi kada nam se nešto dozvoli), a ja mislim da biti dobra mama znači napraviti od bebe čovjeka i pružiti mu veliku ljubav, ali ne nosanjem. I ne znam baš koja bi to bila razlika između bebe od 6 mjeseci i dva mjeseca. I mlada gospođo koja nisi sretna kad ti dijete spava već kada ne plače, samo izvoli, nitko ti ne brani da ne spavate, ali mene pustite na miru jer ja znam da je moje dijete sretno i voljeno i da mi nismo nikakvi sadisti već ljudi koji su željeli dijete i koji su najprije sredili svoj život, završili škole, napravili karijeru, iživjeli se, i sada su spremni posvetiti se odgoju svoga djeteta. Ovo je sve od mene jer ja baš i nemam puno vremena posjećivati internet i baviti se kojekakvim glupostima, jer se moram posvetiti svome djetetu.
draga mmmil,
jako mi je žao ako si naše komentare shvatila kao napad, ali mi je drago da si citirala upravo moje riječi tako da ti mogu obratiti bez imalo grižnje savjesti.
Pri tome se uopće ne mislim "zgražati" nad tvojim metodama - ti si ih sama odabrala i na sreću ti bilo.
Međutim, mislim da si ipak nešto krivo shvatila (iako si očito iskusnija, starija i obrazovanija od nas) - niti jedna od nas ne zagušuje uobičajeni dječji plač - ako ništa drugo, na ovom Forumu smo saznale da je plač dječje sredstvo komunikacije (a bilo bi i čudno da dijete od dva mjeseca ispruži ruku i kaže: "Mama, molim te dođi - nekako se osjećam usamljeno"!).
Ali, svakako sam protiv plača kojega bih ja isprovocirala. I zato moje dijete neće biti razmaženo samo zato što neće biti zapostavljeno... oprosti.
I, još nešto... moje dijete ni slučajno nije bilo "tabula rasa" kad se rodilo - inače bi vrijedilo ono "sve su bebe iste".
P.S. Bi li se bojala da te uhvatim za noge i držim iznad provalije? A ne znaš hoću li te pustiti?
Pa što, čeliči se, a ne da poslije manipuliraš mnome i mojim osjećajima. Pa nisam te rodila!
od svih gluposti koje nisam komentirala jer su stvar nečijeg mišljenja i stava o odgoju, ovo je definitivno najveća. pun forum mama nazvati neobrazovanim tinejdžerkama koje su, eto, napravile dijete - svinjarija!!
Vrlo daleko od toga... Moje dijete savrseno jasno zna sto smije i sto ne smije, i daleko je od toga da je razmazeno.
Rekla si da ti vjerujes doktorima, samo da ti kazem da i ovo uvjerenje koje vecina nas ovdje ima isto dolazi od jednog doktora. Taj vrlo poznati pedijatar dr. Sears ima i 6 djece (koliko mi se cini - znam da ih ima puno). I on nije jedini koje propagira ispunjavanje djetetovih potreba tijekom cijele prve godine, sve vise ljudi se okrece tome jer pocinju kuziti o cemu se radi. Odgoj pocinje poslije djetetovog prvog rodjendana. Sve prije toga je ispunjavanje osnovnih djetetovih potreba - plac zbog gladi, zedji, zelja za druzenjem, zbog grebanja odjece i milion drugih stvari koje mi ponekad ne mozemo ni dokuciti - mozemo samo nagadjati. Dijete koje place nam pokusava nesto reci, ignoriranjem njegovog placa, ignoriramo njega i njegove potrebe. Sori ali ja vjerujem da u toj dobi to ne salje dobar signal djetetu. Dijete formira sliku svijeta na osnovu roditelja, ako ono vjeruje roditeljima da su tu za njega i da ce mu pomoci ono onda ima povjerenje u svoje roditelje, a onda ce imati i u druge ljude koji ga pocnu okruzivati.
Neznam.. svi mi radimo najbolje sto znamo. I to je u redu. Svi smo mi drugaciji, i bilo bi cudno da svi mislimo isto. Zato postoje ovakva mjesta da svi iznesemo svoje misljenje. No ovo je moje misljenje, i stekla sam ga iz citanja mnogih knjiga. A najbolji primjer da Ferberovu metodu nikad ne bih koristila je to sto je Ferber sam na samrti zazalio takav odnos prema svojoj djeci. Meni to najvise govori o ispravnosti te metode.
A samo da znas.. moje dijete spava po noci... I to smom postigli, ali ne na takav nacin... Postoje razni nacini za doci do istog cilja
:shock: :shock: :shock: :shock: :shock:
Sve ne mogu vjerovati da je netko mogao nešto ovakvo napisati.
ja mogu. mmmil ovo ti je, nakon onog na hvalisanjima, drugi takav isfrustrirani post. što je tebi ustvari?
Vidim pun nam je forum mama i njihovih razmazenih derista.
Sreca sto se tu i tamo pojavi neka "celicna ruka" da nam pokaze kako se ustvari ispravno odgajaju djeca.
A i ti Ninochka, tamo uhvatila hvalit svoje dijete da nam svima skupa nabijes komplekse. Mislim ono, kako se usudjujes :?
zoran, sigurno zato što sam luda i neškolovana balavica pa mislim da je fora hvalit se svojim djetetom (a i pol sam zmislila da bi vi bile ljubomorne)
i sad mi moramo lagati da ispadnemo bolje od tebe
Mmil, tvoje odgojne metode su me toliko išokirale, da je moja prva reakcija bila oooogroman post pun isto tako ciničkih i uvredljivih stvari kao i tvoj, ali sam ga obrisala...bolje je za sve da to nije ugledalo svjetlo dana 8)
Umjesto toga ću probati s malom pričicom...možda, možda se ipak malčice zamisliš...
(Pričica mi je pala na pamet za vrijeme jednog duuuuuugog noćnog dojenja)
Probaj malo, malo empatičnije razmišljati i staviti se u kožu svog djeteta, pa ćeš vidjeti da ono nije obdareno telepatskim darom da zna da ga ti jako voliš...
Gle, recimo da si radila u super dobroj firmi sa sjajnim međuljudskim odnosima, svi si pomažete i blabla..sve divno krasno..i zbog nekog razloga se nađeš u drugoj firmi na sasvim drugom radnom mjestu o kojem ne znaš ništa, okružena nepoznatim stvarima i ljudima i ne mreš bilivit da ti se to događa...
Dodijele ti mentoricu za koju vele da je sjajna žena i da će te dva tjedna cijeli radni dan učiti novom poslu i da je u svakom trenutku možeš bilo kaj pitati...
Da je sve teklo po planu, ona bi tebi sve lijepo pokazivala, ti bi učila, svaki dan bila sve sigurnija u sebe sve samostalnija i imala sve više samoinicijative i na kraju postala ravnopravan sudionik firminog rada na opće veselje tvojih kolega...
I zaista, prva dva dana sve divno krasno, žena strpljiva odlična...treći dan ona potpuno ignorira tvoje molbe za pomoć ili ti pomogne kolutajući očima...
I tako...čas je dobra prema tebi, čas iz sasvim neobjašnjivih razloga pušta da se mučiš a vidi da nemaš pojma kaj da počneš sa zadanim poslom...
Ti ne uspijevaš napraviti zadani posao jer ga naravno bez njene pomoći ne znaš napraviti, dolazi bijesan šef i dere se na tebe...ti mu objašnjavaš što je i kako je, ali on ne sluša već grinta da si tu već triiiii dana, a to još ne znaš, uopće ga ne zanima najavljena dvotjedna edukacija...kakva dva tjedna, nećeš valjda zlorabljivati menoričinu dobru volju tako dugo i šlepati se na nju..ljenčino jedna...snađi se...
I onda se snalaziš...cukaš ljude za rukav, moljakaš, virkaš im preko ramena da nekaj naučiš, žališ se po kantini kako te nitko ne voli i ne razumije, općenito ideš na živce svima, a sve zato što ti nitko nije posvetio pažnju na pravi način, u pravo vrijeme kad ti je i kako ti je trebalo...
Ti ćeš s vremenom, naravno,naučiti sve što treba i prestati biti takav pain in the ass, ali gooorak okus će ostati još dugo dugo....
Eto, to je moja vrlo slobodna, na brzinu sklepana, interpretacija kako dijete postaje razmaženo i naporno i poanta da nijedno maženo neće postati razmaženo jer za to nema potrebe
Strucnjaci koje sam ja citala to ne kazu. Na zalost, buduci da sam, kao i vecina drugih mama koje ovdje pisu, neobrazovana balavica bez iskustva, citala sam knjige objavljene samo na tri jezika, sto ocigledno nije dovoljno. :/
Dovoljno je reci da u knjizi "Moja prva godina", koja se besplatno dobiva u hrvatskim rodilistima pise da se dijete nikad ne smije ostaviti da place, a to isto pise i hrvatski strucnjak dr. Jovancevic (hvala Lutonjici za preporuku knjige! :D )... Da ne spominjemo stalno dr. Searsa.
Moja bebica dan-danas, osim kad joj rastu zubici i to ju boli, spava cijelu noc bez ikakvog problema. A nismo ju pustali da place ni minute. I zna da ju volim i da sam tu za nju.
Lako je voljeti, maziti i paziti bebu koja je nasmijana i dobro raspolozena. Medjutim, bebe vise trebaju nasu paznju i ljubav kad su tuzne i kad placu.
Usput budi receno, prije nego stisnes "posaljite", imas opciju pogledati svoj post, pa i razmisliti o tome zelis li ga poslati ili ne...
o boze, ja fakat zivim u nekoj svojoj fantaziji (il sam u trumanovom showu...) ter sam u tom svom bulaznjenu mislila da je izraz "tabula rasa" izumro zajedno s jos nekim pregenijalnim teorijama koje su se srusile ko kule od karata kad su ih pokusali dokazati...
ma marta, ko ti kriv sto si sesnaestogodisnjakinja bez formalnog obrazovanja, pa nemas pojma da u nekom drugom paralelnom svemiru taj pojam jos postoji, stovise, vjeruje se u njegovu ispravnost, stovise, to govori jedan profesor nama neukima...cek, cek, pa zar nisi i ti prof.?
Evo, i ja se jednostavno moram pridruziti kolektivnom odgovoru, iliti "napadu". Iako ne mogu rec da me ovaj post nesto posebno sokirao. Vidjali smo vec takve
I ja imam (osim tog vrazjeg formalnog obrazovanja i nesto zivotnog iskustva) i dvije utakmice u nogama u vidu moje djece na osnovu kojih mogu reci
dovoljno da vjerujem stručnjacima i ljudima koji su puno pametniji i iskusniji od mene. A stručnjaci kažu da djecu treba odgajati od rođenja, da je plač njihov govor i da ih ponekad treba pustiti da se isplaču i rijše frustreacija jer oni ne mogu udariti šakom o stol, jer ako dijete svaki put sprječavamo da plače izrasti će u frustriranu i nesigurnu osobu.
da nema veceg strucnjaka za potrebe tvog djeteta od tebe same. Zao mi je da si tu strucnost koju ti je pruzila priroda ignorirala i okrenula se "pametnijima i iskusnijima".
Meni je posve prihvatljivo da se netko mora naspavati, da bez toga ne moze funkcionirati, imala sam i ja frustriranih noci kad sam u suzama molila svog muza da malo nosi Jana/Nolu jer ja vise jednostavno ne mogu i moram se naspavati. Nije nam opcija bila pustiti ih bez utjehe. Ali, draze bi mi bilo reci, ja moram spavati, ne mogu vise i zato sam pustila dijete da place, a ne to zamatati u sarene omote discipline i odgoja i ucenja spavanja. Pa optuzivati majke koje se sa mnom ne slazu za nedisciplinu i neodgoj.
Naravno da moja djeca ne manipuliraju sa mnom. Ona znaju i uce koje su moje granice, ja (sebe, ne njih!) ucim koje su njihove i zajedno se ucimo postivati jedni druge. A to radimo na temelju povjerenja koje smo postavili odgovaranjem na djecje potrebe. U konacnici, ja sam ta koja je odrasla, zavrsila skole, izivila se i onda rodila djecu. To je bio moj izbor i oni su prema tome moja odgovornost. Ja sam ta koja na osnovu zivotnog iskustva znam da cu se jednog dana i naspavati, a mala beba bez iskustva moze zaista pomisliti da sam ostavila zauvijek ako ne dobije odgovor na svoj plac.
Naravno da je sve sto smo mi napisale otislo u vjetar jer nam se pristupi djeci ocigledno fundamentalno razlikuju.
a vid mene, najbolje da diplomu dam u WC koliko sam neuka
mozda je razlika u tome sto ja/mi vidimo bebu kao licnost
http://www.roda.hr/tekstovi.php?TekstID=7&Tekst2ID=155
[quote="mmmil[b] Vjerujte mi kada čitam vaše komentare pomislim da ste sve odreda šesnaestogodišnjakinje ....[/[/b]quote]
Dakle, ovaj dio tvog posta predstavlja jedan od većih komplimenata koje sam dobila u zadnje vrijeme....
ja mora da nesto krivo radim kad u 16 miseci nismo NIKAD imali ni jednu jedinu besanu noc ili potrebu da adriana ljuljuskamo i uspavamo na rukama.
isto tako mora da radim nesto krivo kad on sam dode do videa, lampi,stepenica, cvica i prsticem ispred sebe govori "ne,ne"
i koliko god da razmisljam ne mogu smatrati ostavljanje male bebe kojoj je sve nepoznato i kojoj je jedino potrebno ljubav, njeznost, osjecaj sigurnosti i hrana da place i tako placuci zaspe odgojom vec dresiranjem.
Ne mogu naci rijeci koje u dovoljnoj mjeri ilustriraju moje slaganje.
moja mama ovako opisuje moje prve mjesece: "s mjesec-dva dana pocela si spavati cijelu noc. da, prvo si plakala, jedno par dana, ali brzo si naucila. i od onda - nikad problema s tobom."
znaci - ja sam tako odgojena/dresirana/istrenirana kakogod. pustena da placem i naucim. i naucila sam.
naucila sam puno stvari tijekom odrastanja. a zadnja koju sam (nakon sto sam na samom pocetku s prvim djetetom cak i pokusala krenuti tim istim putem...) do kraja apsolvirala je - ako zelis dijete - voli ga. postuj ga. cijeni njegove potrebe i odgovaraj mu. ne napustaj ga. ne ostavljaj ga. ne celici svoje zivce i svoju tvrdocu na necem tako mekanom kao sto je djecji plac.
nije lako biti roditelj. nije lako odgovoriti svaki put kad dijete trazi i biti mu uvijek na raspolaganju. i onaj koji kaze da je roditeljstvo lako i rjesava problem s nekoliko sati tvrdih usiju - taj se grdno vara. nije poanta tog spavanja/nespavanja tih 300tinjak (ili vise ili manje) nedovoljno prospavanih noci. odrazit ce se to na onih 50ak slijedecih godina. na odnos koji cemo imati s djetetom cijeli zivot. znam o cemu pricam ne iz nekih knjiga i teorija. znam iz svog zivota.
mene je mama izdresirala da ne moram vikati i traziti je jer me nece poslusati. i ja vec preko 30 godina nemam potrebu ista joj govoriti. eto, toliko sam dobro naucila lekciju.
i uzasavam se toga da se jednog dana moje dijete tako osjeti.
moja susjeda svom sinu, koji je velik kao karlo, ne dopušta da plače. ni kada padne, ni kad je ljut, ...-jer to dečki ne rade. ako ne prestane, dobije kaznu-najčešće batine.
i tako on mora zatomiti sve svoje osjećaje. od prije par mjeseci počeo je mucati. pa me pitala, što mislim od čega mu je to?
šta da joj kažem. za nju ionako nemam pojma, jer su moja djeca "cendrava".
Apsultna istina
litala se uvijek jako lijepo izrazi-onako baš iz srca mame
da krivo ne shvatite moj gornji post-sad mi je sinulo-nisam za to da se bebe pusti plakati-ne daj bože. :shock: i ja skačem na brunino plakanje.
ali sam isto za to da se i velike pusti plakati
Ta mama bi definitivno trebala procitati Odrastanje Kaina, mozda ipak ne - vjerojatno bi joj srce puklo od tuge kad bi neke stvari uvidjelalitala se uvijek jako lijepo izrazi-onako baš iz srca mame
da krivo ne shvatite moj gornji post-sad mi je sinulo-nisam za to da se bebe pusti plakati-ne daj bože. :shock: i ja skačem na brunino plakanje.
ali sam isto za to da se i velike pusti plakati
litala dal od novogodišnje depre ili šta mene si rasplakala
ne bih sada ponavljala ovo sto su cure do sada jako lijepo rekle. (maja ono o granicama je jako lijepo
nadovezala bih se na ono da se dijete treba pustiti da se isplace i rijesi frustracija, a ne da mi sprjecavamo plac.
u svom zivotu dijete ima toliko prilika da se isplace i kada bi htjeli plac ne bi mogli "sprijeciti".
kada se udari, posvada sa najboljom prijateljicom u vrticu, boli uho, ima los dan, ne prihvaca tvoje Ne za desert prije vecere, ili za kupovanje pete igracke u ducanu,....itd,itd.
vjeruj mi, tih situacija ima i vise nego dovoljno, mi ih ne trebamo sami stvarati.
ali je VELIKA razlika, da li place stojeci samo u kutu, osjecajuci da je napusteno ili place u zagrljaju mame, tate, bake ili neke druge bliske osobe.
onoliko koliko mi "odgajamo" nasu curu, toliko i ona "odgaja" nas. i jako smo joj zahvalni na tome.
skacem na drugu temu u vezi spavanja. ja sam naime procitala doticnu knjigu (ako smijem biti zlocesta)
sve u svemu ona je bila jedna od 60tak knjiga vezanih na djecu koju sam procitala (da nadopunim svoje formalno obrazovanje
knjige tipa "svaka zena", "svako djete" nisu bas moj prvi izbor, ali sam u "zaru" samoobrazovanja citala puno toga.
(nama spavanje nije bilo problem. nekako se nakon prvog osrednje (pravu besanu noc nismo nikada imali
ali sjecam se nekih stvari u toj knjizi (prvi dio u kome se objasnjavaju mehanizmi spavanja je u smislu informacija vrlo ok. savjeti o ritmu slicni onima iz "no cray.." knjige.)
kao na primjer da se metoda plakanja smije primjenjivati tek kod bebe od 7, 8 mjeseci i da su to uvijek krajnje mogucnosti (mislim da je sandraf napisala da je kod nje islo bez plakanja), da dijeca NE SMIJU dobiti osjecaj da su kaznjena i sl. (knjiga "svako dijete moze nauciti spavati, njemacko izdanje)
sto zapravo zelim reci? nemojmo zloupotrebljavati knjige, jer bez obzira sto ko od nas misli o doticnoj metodi (ja bih da mi je trebalo sigurno nasla drugi nacin, ali to sam ja), knjiga nije pisana u smislu napada na djecu, pa netko tko misli da ce djeca apriori bez naseg "odgoja" postati razmazena derista (jedno ocito jako rasprostranjeno misljenje
djeca vole i trebaju autenticne roditelje, pa u tom smislu mi je logicnije reci: ja sam u komi, zivci su mi otisli, ne mogu vise bez spavanja (nismo svi po tom pitanju isti, neki mogu sa manje sna, neki ne) idemo naci neko rjesenje (mama spava po danu, tata nosi noci, baka skuha rucak ili bilo sto drugo), a ne OPTUZITI DJETE, u smislu da su djeca apriori male bestijice koje nemaju nista drugo na pameti nego nocu terorizirati svoje roditelje, pa ih onda treba otpocetka "disciplinirati"
i mislim mml (oprosti mi na otvorenosti) mislim da tvoj post nema veze sa problemom spavanja, nego je izraz tvog stava da RODITELJ IMA PRAVO upravljanja licnoscu, osjecajima, mislima, zeljama i integritetom djeteta.
a ja mislim da NEMA.
seni, imas malo postova, ali svaki ti je na mjestu! :D
Maja, litala, seni...prekrasni su vam postovi.
a u duhu blagdana ne zaboravimo dr. Darka R.
Poštovani,
zanimame me Vaše mišljenje o metodi uspavljivanja opisanoj u knjizi "Svako dijete može naučiti spavati". Nisam (još) pročitala knjigu, niti primjenila metodu, ali to ide otprilike tako da se dijete pokuša naučiti samostalno zaspati tako da ga se pusti da plače uz povremeno javljanje roditelja (ali bez dizanja na ruke).
Naime, imam zdravu i veselu curicu od 10 mjeseci koja navečer jednostavno ne želi zaspati (namjerno se razbuđuje). Procedura prije spavanja je uvijek ista: kupanje, večera, maženje, dojenje. No, kad počne padati u san, ona počne skakati, pljeskati, pričati...
Imate li možda kakav savijet?
Puno hvala!
Odgovori na ovu poruku
Re: problem sa spavanjem
Autor: Dr. Darko Richter ()
Datum: 06.12.03 08:02
Nemam, osim komentara: tako glup i opasan naslov kao što ima ova knjiga, doista je raritet. Što bi to dijete trebalo naučiti, kada je to ugrađeno u bioritam? To je vitalna potreba, kao i disati, piti i jesti, i kada tu netko ide nekoga učiti da to radi, to je ili simptom vremena u kojem živimo, ili bezobrazluk. Mislim da se morate sami zapitati kako su djeca zaspivala kada su majke bile nepismene i jako, jako zaposlene, puno više nego danas.
Ja nisam pročitala knjigu, da se odmah ogradim, i nemam je namjeru pročitat
Mi smo po ovom što je napisala seni i primijenili neke dijelove te solucije na Karlu - dobio je svoju sobu s nepunih 8 mjeseci jer je u jednom trenutku postalo jasno da ni ja ni MM ne funkcioniramo kao 'normalni' ljudi nakon noći s njim u našem krevetu.
Prvo je funkcioniralo ko po šapgi, noćni podoji su bili kratki i u snu, ali kad je ušao u fazu vrištanja jer neće dojit, neće se držat i neće spavat a umran je ko pseto...morali smo naći drugo rješenje. MM je vozač, od 6 ujutro je na nogama i MORA imat 6h neprekidanog mirnog sna, inače smo svi nagrabusili, ja mu prva ne bi dala da me vozi u stanju u kojem je bio.
S tim da naša metoda nije bila zatvori sva vrata i onda plače svatko u svojoj sobi, nego smo dobrih mjesec dana promatrali kako to funkcionira - i jednostavno zaključili da Karlo, iako ima svoj ritam, navečer pusti mozak na pašu i igra se do iznemoglosti. Ako ga pokušamo stavit u krevet ranije, plakat će i tri sata (bar mislim, jer bi ga otišli uzet ako bi se odužilo na više od 5min.)
Ali ako ga pustimo da se igra do 9 navečer, možda malo kasnije, on će sam pokazat znakove da je umoran i da ne može više. U tom trenu bi ga premotali na brzinu, oboje ga odnijeli u sobu i pričali s njim koliko ga volimo i kako će ga noćas čuvat medo, zeko, prase, psić itd, kako ćemo mi biti u drugoj sobi ali da će sve biti u redu i kako je on mali i mora se naspavat da bi se sutra mogao igrati. Osim što je umoran, naši glasovi su ga dodatno smirili, i samo bi nas s osmijehom na licu gledao kako ga pokrivamo, mazimo i polako idemo van...
U trenu kad bi zatvorila vrata bi čula jedan ili dva 'kme', možda bi malo stenjao nekih 5min ali skroz tiho, i nakon toga tišina. Najčešće bi ga ujutro našla u istom položaju u kojem sam ga ostavila.
Postoji dječji plač i dječji PLAČ. Na onaj prvi, koji traje par minuta jer je umoran a još bi se igrao, ne reagiram jer znam da će se samo silom razbudit i onda će samo bit gore. Taj traje jako kratko. Ali onaj PLAČ, kad ja izađem iz sobe a on počne urlat iz petnih žila jer je napušten, sam i bijesan na svijet oko sebe zbog te nepravde reagiram u pravilu za manje od 5min jer i sama vidim da nema smisla natezat se s njim i plakat do ponoći a da on radi isto u drugoj sobi.
I ne mislim da on time manipulira sa mnom, mislim da je to sasvim normalno. Kad ima potrebu za snom, bude pretežno miran. Kad nema, onda mi da do znanja da sam pogriješila. I nikakve uvrede na nivou osnovne škole me neće pokolebat u tom znanju.
mmmil, kad već daješ preporuke s visoka, evo tebi jedna s mog stajališta - prestani se razbacivat svojim znanjem i poradi malo na onom o čemu nemaš pojma - komunikaciji s drugima koji ne dijele tvoje mišljenje i iskrene su do te mjere da ti neće povlađivat, ali će te pokušat ne uvrijedit (ne obaziri se pritom na stray i nemoj si je uzimat za primjer, ona je jednostavno takva kakva je, ali većina nas nismo bauci
A ako se već ponosiš time što si pročitala hrpu knjiga o odgoju, pročitaj i neke od onih koje su ponuđene kao neka alternativa pa formiraj mišljenje i odluku na temelju više izvora, a ne samo jednog.
Ja se isto ne slažem s nekim metodama odgoja na ovom forumu, a s nekima da, jedina knjiga o odgoju koju sam pročitala je vezana isključivo uz fizičke i razvojne promjene djeteta u prvoj godini koju smo prerasli, ali čisto sumnjam da ovdje ima puno ljudi koji bi zbog tog neslaganja i instinktivnog odgoja mog djeteta sad skočili da sam ja loša mama jer se ne slažem s njima 100% u svemu. Oni koji to misle mi ionako nisu bitni u životu.
Bitan mi je moj sin i njegove potrebe, a kad me on zagrli i poljubi, i kad potrči u moj zagrlja ako fljosne i lupi se, ZNAM da radim kako treba. Djeca nisu psi koje možeš izdresirat, i SIGURNO se nakon nekog vremena 'krivog' odnosa prema njima, a vjeruj mi da ga itekako kuže, NEĆE poput psa 'nasmijat' i zamahnut repom osobi koja im je to napravila.
Sorry ako sam vas ugnjavila, ali mi je nekako puna kapa komentara na račun bilo kojeg aspekta na koji odgajam svoje dijete, trenutno ne odavde nego sa strane, pa sam se morala malo ispuhat a ovo mi je bio savršeni ventil...
Ovo treba bit obrnuto, znači kad me ne treba neće me ni 'gnjavit plakanjem, a kad podbacim i ostavim ga a on je u krizi znat ću.
I ispričavam se na tipfelerima i neknjiževnom izražavanju u nekim dijelovima posta...ipak još nisam izašla iz srednje
a u duhu blagdana ne zaboravimo dr. Darka R.
Poštovani,
zanimame me Vaše mišljenje o metodi uspavljivanja opisanoj u knjizi "Svako dijete može naučiti spavati". Nisam (još) pročitala knjigu, niti primjenila metodu, ali to ide otprilike tako da se dijete pokuša naučiti samostalno zaspati tako da ga se pusti da plače uz povremeno javljanje roditelja (ali bez dizanja na ruke).
Naime, imam zdravu i veselu curicu od 10 mjeseci koja navečer jednostavno ne želi zaspati (namjerno se razbuđuje). Procedura prije spavanja je uvijek ista: kupanje, večera, maženje, dojenje. No, kad počne padati u san, ona počne skakati, pljeskati, pričati...
Imate li možda kakav savijet?
Puno hvala!
Odgovori na ovu poruku
Re: problem sa spavanjem
Autor: Dr. Darko Richter ()
Datum: 06.12.03 08:02
Nemam, osim komentara: tako glup i opasan naslov kao što ima ova knjiga, doista je raritet. Što bi to dijete trebalo naučiti, kada je to ugrađeno u bioritam? To je vitalna potreba, kao i disati, piti i jesti, i kada tu netko ide nekoga učiti da to radi, to je ili simptom vremena u kojem živimo, ili bezobrazluk. Mislim da se morate sami zapitati kako su djeca zaspivala kada su majke bile nepismene i jako, jako zaposlene, puno više nego danas.
ovo uvijek dobro dodje.
litala
Litala, imamo istu priču...potpisujem te potpuno i ne znam na kolko više načina ljudima treba objašnjavati da sva ta plakanja i uzaludna dozivanja ostavljaju dubok trag na dječjoj nježnoj duši, ružan trag koji će s godinama biti sve dublji i na kraju se rotitelji nađu u sto čuda kako to ne mogu ostvariti komunikaciju sa svojim djetetom, a uvjereni su da su mu sve pružili
Neki dan mi susjeda veli kako ona svoju curicu od 5 mj. pusti povremeno da otplače, ne na spavanju, već po danu. Veli: sita je, presvučena je, niš joj ne fali... Ja joj velim: pa možda joj je dosadno, a ona: pa nek se onda igra. Ja sam bila u šoku, i još uvijek sam. Mojoj mami je smješno šo se njezina odrasla kćerka krevelji i valja po podu. Meni to nije teško, nadam se da nikada neće ni biti!
Spavanje: Prva tri mjeseca - katastrofa. Po cijelu noć je znala biti na rukama. Navečer je imala grčeve, pa je nisam skidala s ruku 3-4 sata. A onda su se grčevi smirili i ona je sve bolje spavala.
Uspavljivala sam je na sve moguće načine - na rukama, u kolicima, u krevetu. Nakraju je sama naučila zaspati. Djete jednostavno mora biti spremno!
Nama je pomoglo: ja bi je uspavljivala na rukama i kad je već skoro zaspala, stavljala bi je u krevetić. Kasnije je uživala biti u krevetiću, a ja bih joj na krevetić objesila hrpu igračaka.
kloklo, pridruzujem se vasoj prici...
Ne stignem sad sve čitati, ali samo par crtica.
mmil
Ovo sve govori o tome koliko je ta metoda uspješna dugoročno. Pogotovo ako se dijete razboliJAna u zadnjih par dana ponovno počela vrištati i ne želi zaspati do dva sata
Ponekad ti stručnjaci uošpće nemaju djecu. već su sve naučili iz knjiga. Imala sam takvo iskustvo. Pa onda ni ne mogu shvatiti svedovoljno da vjerujem stručnjacima i ljudima koji su puno pametniji i iskusniji od mene.
[quote]Svi se mi rodimo kao "tabula rasa"Vi mislite da je dobra mama ona koja dopušta djetetu da manipulira njome (jer priznajte ta najslađa stvorenja ponekad znaju biti manipulatoriDa, to je tipično uvjerenje za one koji misle drilati djecu, a ne dopustiti im da se slobodno razvijaju, prema svojim potrebama i u tome im nježno pomagati i usmjeravati ih s ljubavlju i pažnjom.
da mi nismo nikakvi sadisti već ljudi koji su željeli dijete i koji su najprije sredili svoj život, završili škole, napravili karijeru, iživjeli se, i sada su spremni posvetiti se odgoju svoga djetetaSve ovisi kako gledaš na stvari. Ja svoje dijete nikad ne shvaćam kao manipulatora. Da, možda je naviknuta da ću dotrčati čim pisne, ali nadam se da će se to sve jednog dana isplatiti u smislu kvalitete našeg odnosa. I, zapravo, kad god trčim k njoj na prvi jecaj i vadim cicu čim kaže - mama, tita, tita - uvijek mislim da je to zalog za odnos pun povjerenja i ljubavi u budućnosti i za cijeli život.
Zašto misliš da su ovdje drukčiji ljudi? Ja mislim baš suprotno - kad se "iživiš", završiš škole, napraviš karijeru ili što god već misliš da je potrebno, drugim riječima - ispuniš se na taj načim - onda si valjda i dovoljno zreo i nije ti teško skroz se posvetiti tom svom malom stvorenjcu, a ne ga pustiti da se dere u sobi. Ja gledam upravo suprotbno na to, mislim da bi se tako mogle ponašati baš one mame koje se nisu iživjele i ispunile se na način o kojem ti govoriš, već su još uvijek pue frustracija.
Ispričavam se, mmmil, ako sam te uvrijedila ili bilo koga drugog, ali i nas se ovdje vrijeđa pa se mora i braniti i odgovoriti.
Ajme, drugi dio posta mi je ispao obratno, ali shvatit ćete
postujte tudje misljenje i budite tolerantni
htjela bih samo dodati da imam dvoje djece od kojih je prvo bilo grozno za spavanje - budjenje milion puta po noci, budjenje s placem... tek sa dvije i pol godine je "poceo" spavati po noci sto je znacilo da se budio samo jednom-dvaput.
A drugo? S mjesec dana je pocela spavati od 9 do 6, pa onda papanje i nastavak spavanja od 10. A kad se probodi ujutro u 6 ne place nego prica i stenje, a rijetko place
zelim samo reci da su djeca razlicita i da ih treba postovati od rodjenja.
O kako mrzim kad se za djecu kaze da manipuliraju.... (trenutno
Po mom cvrstom uvjerenju djeca se nauce manipulirati onda kada na svoj fini djeciji nacin ne mogu postici ono sto im treba. Jedna beba manipulira kada u tri po noci iz svog krevetica doziva i trazi grozdica, mlijeka, kruha,... a zapravo sve sto zeli je blizina roditelja. A posto je vec puno puta odbijena naucila je traziti nesto drugo samo da bi dobila tu blizinu...
*&^%*&@$(@)(_)%$W@&^#!%!
Ja poštujem tuđa mišljenja dokle god drugi poštuju moje.
Ako mislim da nešto po mome nije u redu, to ću i napisati/reći, ovisno o mediju. Pokušat ću na neki način suvislo objasnit zašto mislim tako kako mislim, i još uvijek ću toj osobi dat prostor da sama odlučuje, jer je njeno dijete njeno dijete, i ja tu ne mogu ništa.
Ali onog trena kad netko počne vrijeđati mene, moje mišljenje o bilo čemu i moje odgojne metode, gubim i najmanju mrvicu tolerancije prema njihovim ispadima.
jadničak mali
Nevjerovatno je da sam u svemu drugom tolerantna, ali kad se spomene odgoj, ista sam kao ti.
ali, trudim se...
Pravila pisanja postova
