Stranica 2 od 2 PrviPrvi 12
Pokazuje rezultate 51 do 93 od 93

Tema: Djecje obaveze, kucni poslovi

  1. #51
    Ancica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    4,422

    Početno

    flo, al nije valjda da su te tri stvari - krevet, pometanje i kupovina kruha - bile sve sto se u vasem domacinstvu trebalo raditi da bi ono moglo funkcionirati? Jesu dosli doma i nista ne radili?

    Ja se ne sjecam nekih posebnih obaveza iz djetinjstva osim sto sam rano naucila kuhati (a i moja sestra i moj brat iza mene) kako bismo si mogli sami pripremiti rucak za pojest prije ili poslije skole, prije nego se mama vrati s posla. Isto tako se sjecam subota ujutro koje su bile, ako nismo bili na izletu, rezervirane za generalno pospremanje. Na dnevnoj bazi mislim da sam morala slagati svoj krevet i pomagati opcenito u kuci al ne sjecam se toga kao neke tlake (samo svada sa sister o tome koja ce pospremiti koji dio nase sobe).

    Mislim da djetinjstvo nije samo vrijeme za privilegije (zato sto si dijete) vec i period ucenja, kao i svaki drugi u zivotu. Isto tako mislim da odrzavanje kucanstva nije tlaka nego nesto sto se jednostavno podrazumijeva (i ovako minornom smislu u kojem ga mi provodimo) i zelim da moja djeca s tim odrastu.

    Novac ne pada s drveta, niti cisti ves, niti vecera, niti pod bez prepreka. To je jedna od stvari koju zelim da moja djeca nauce kroz svoje odrastanje.

    Nije moj (ili MM-ov) zadatak da kuham veceru, ja je kuham jer sam ja u ovom trenutku najsposobnija za to (isto dode za MM). Dorucak je sad vec druga prica jer su klinci sito toliko sposobni kao i ja izvadit zdjelicu i salicu iz ormara, zlicu iz ladice, granolu i mlijeko ili jogurt iz frizidera, stavit ih u zdjelicu i pojest, te pospremit sve kad se dorucak zavrsi (osim pranja suda - tu sam ipak ja jos prilicno sposobnija).

    A da ne velim da sam i sigurna da i podsvjesno, ako ne svjesno, sudjelovanje u odrzavanju kucanstva pozitivno doprinosi razvoju samosvijesti, samopouzdanja te osjecaja odgovornosti ne samo za svoje potrebe nego i za one od zajednice u kojoj zivis.

  2. #52
    Osoblje foruma BusyBee avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Terra Magica
    Postovi
    7,229

    Početno

    Novac ne pada s drveta, niti cisti ves, niti vecera, niti pod bez prepreka.
    Npr. ja sam sve ovo naucila bez ikakvih obaveza tog tipa u djetinjstvu. I opcenito, Ema je do sad jako puno stvari naucila iz nasih primjera, na nama (npr. izvoli-molim-hvala, nikad nismo forsirali, ja sam se ophodila prema njoj tako da je ona to usvojila), tako da se ne brinem da ce nauciti i ostatak, osobito jer jos uvijek sve prihvaca kao igru i veseli se sudjelovati.

    Ovaj primjer s doruckom je meni ne samo ucenje sudjelovanja/pomoci u kucanstvu i poslovima nego ucenje osnovne brige o sebi (napraviti si dorucak) i svom zivotnom prostoru (pospremiti iza toga).

    Ako bi Ema dosla u situaciju da joj treba x vise love od dzeparca za koji smo se dogovorile da je razuman, ja bih joj ponudila da ih zaradi preuzimajuci na sebe neki kucanski posao (dok je premala za nekakav tinejdzerski part-time posao) koji inace ne ocekujem od nje da ce ga raditi niti mislim da bi ga trebala raditi (i tu NE spada sredjivanje sobe, pospremanje iza sebe ili nakon obiteljskog rucka, bacanje smeca usput pri izlasku iz kuce).

    Nije moj (ili MM-ov) zadatak da kuham veceru, ja je kuham jer sam ja u ovom trenutku najsposobnija za to
    A ja zato sto volim kuhati.

  3. #53
    Poslid avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    ČK
    Postovi
    2,916

    Početno

    Sve je ovako kao kod tebe, samo što kod nas nema đeparca. Uvijek dobiju sve što im treba, većinom i ono što im ne treba ali žele. Anja je "blagajnik" za novce koje dobiju od rodbine za štoliveć i onda svi zajedno odlučujemo za što će se ti novci potrošiti.
    Anji ne dajem da nosi đeparac u školu, pa onda nema ni potrebe za tim.

  4. #54

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    4,902

    Početno

    Odrasla sam kao i Deaedi i to mi je bilo super - suđe bih tu i tamo oprala kad sam bila 12+ stara, a svoju sobu bih spremala...Kad mi je voda došla do grla.

    Danas sam tip koji ne podnosi red, rad i disciplinu.

    Ne zanosim se idejom da će Kaleb pospremati iza sebe, kad to ne činim ni ja.

    Mi smo neuredna obitelj.

  5. #55
    sorciere avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    zagabria
    Postovi
    9,222

    Početno

    najgore čega se sjećam iz djetinjstva - bilo je pranje roleta četkicom za zube . puno toga sam morala raditi, i nastojala sam kikicu poštediti takvih stvari.

    ipak, kako nas dvije soliramo - postoje stvari koje ja ne stižem napraviti bez nje. postoje stvari koje svaka radi u "svom" dijelu - a postoje one koje moramo odraditi zajedno. ima i treći dio, a to je - ja radim jedno, ti radiš drugo.

    puno puta mi se požali kako njene cure ne rade ovo-ili-ono, ali ja joj tu ne mogu pomoći. svoju sobu mora spremiti, svoje stvari mora oprati, ako ne želi jesti ono što ja kuham - treba si sama skuhati. u kući mora pomoći u onom dijelu koji ja radim... npr. kad operem veš u mašini - njen zadatak je da prostre svoj dio. kad operem suđe - ona ga treba obrisati.

    itd...

    ja smatram da djeca trebaju imati svoje zadatke u kući. ne zato da zamjenjuju roditelje, već da polako postanu samostalni. možda im to neće trebati - ali bolje je da znaju.

    sjećam se kolegice koja je (na faksu) počela guliti luk kao jabuku... a nakon toga nije znala što da s njim napravi (trebalo ga je izrezati - i "servirati" uz čvarke).

  6. #56
    sorciere avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    zagabria
    Postovi
    9,222

    Početno

    i da se nadovežem na lunu ...

    kikičina izjava je: život je prekratak da bi se trošio na spremanje!


  7. #57
    flower avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    land of hope and dreams
    Postovi
    4,147

    Početno

    flo, al nije valjda da su te tri stvari - krevet, pometanje i kupovina kruha - bile sve sto se u vasem domacinstvu trebalo raditi da bi ono moglo funkcionirati? Jesu dosli doma i nista ne radili?
    naravno da nije, mama je kuhala, tata je lezao i citao novine, a ja sam imala i sudje...to sam zaboravila, robu skoro nikad.
    nemam neki stav ni za ni protiv :/

  8. #58
    Osoblje foruma Bubica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    4,702

    Početno

    nije, po meni pitanje, koliko smo imali stavri u djetinjstvu za obaviti (je li to bilo suđe ili ne) nego osjećaj obaveze i nametnutosti koji je iz toga izašao...Ja sam imala relativno dosta obaveza (znam da više nego moje prijateljice), osjećala sam ih nametnutim, sudjelovala u istima samo da izvjegnem frku kada starci dođu doma...intrinzičnu motivaciju nikada nisam razvila, što mi se i vidi sada na kućanstvu

    Meni bi bio, dakle, cilj da, ono što mi dijete radi, radi s guštom...nisam sigurna da ću taj cilj uspješnbo ostvariti, tj. vjerujem da ću biti sklonija varijanti da sve sama obavim.

  9. #59
    Osoblje foruma apricot avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    zagreb, istočno od... svega
    Postovi
    32,439

    Početno

    nisam morala raditi ništa.
    ama baš ništa!
    uvijek je mama govorila: pusti, ja ću.

    sa svojim djetetom, uopće na to ne obraćam pažnju. Zapravo, mora pospremiti svoje igraćke poslije igre jer ih je ona razbacala i jer će, u protivnom, ići u smeće.

    ni na što drugo uopće ne obraćam pažnju jer mi je skroz normalno da ako mi stavljamo suđe u perilicu, dođe i ona...
    ako mi postavljamo stol za objed, ona dobije beštek...
    ako ja nosim rublje u košaru, ona za mnom skuplja onu sitnariju koja mi ispada...
    ako ja namještam naš krevet, ona ga isto, ko fol, zateže...

    znači, osim igračaka, nema neku obavezu, ali nema ni: nemoj, ja ću...

  10. #60
    sorciere avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    zagabria
    Postovi
    9,222

    Početno

    čekam vas u teen razdoblju drage moje .

  11. #61
    Mima avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    21,826

    Početno

    Moja mama je recimo znala inzistirati da ja operem suđe kad imamo goste, znači onako - pokazno , pogotovo ako bi npr. neka moja prijateljica bila na ručku, onda bi kakti ja trebala prati suđe. Ili, recimo, u vikendici bi se sjetila da ja operem kupaonicu (jer samo sjedim i ležim). Takve stvari su mi bile mrske jer mi je bilo jasno da su mi zadane tek toliko, da nešto radim.

    S druge strane jako rano sam počela kuhati ručak ili barem djelomično nešto pripremati, i to mi nikada nije bilo teško jer sam vidjela da tako stvarno pomognem mami, jer bi ručak bio gotov li napola gotov kad bi ona došla kući sa posla.

    Znači, ja sam apsolutno za to da se od djeteta traži pomoć ako je ta pomoć stvarno potrebna, a protiv sam nametanja nekih obaveza djetetu zato što, eto, dijete mora imati nekakve dužnosti. S tim da tu isključujem osnovno pospremanje za sobom tipa pospremanja svoje odjeće ili igračaka jer to više spada u nekakvo pristojno ponašanje.

  12. #62
    Osoblje foruma apricot avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    zagreb, istočno od... svega
    Postovi
    32,439

    Početno

    Citiraj sorciere prvotno napisa
    čekam vas u teen razdoblju drage moje .
    što će se dogoditi?

  13. #63

    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Postovi
    9,914

    Početno

    ja apsolutno nisam ništa radila

    osim obične i glazbene škole.....


    usput sam naučila kućanske poslove,ali bi bilo bolje da sam ih znala sa 16,a ne sa 26

  14. #64
    Mukica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Bestovje
    Postovi
    6,895

    Početno

    znas kak doma zovu Emila???
    zovu ga EDI

    a to ti je skracenica od Evooo! (da, da, NISAm gluh, cuo sam te vec) Doobro!!! (djizs kak si dosadna/an) Ideeeeem! (doci cu za 5/10/20/30...xy minuta)

  15. #65
    Mima avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    21,826

    Početno

    tako su mog bratića zvali BUDEM

  16. #66

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    nl
    Postovi
    3,371

    Početno

    ja mislim da ak se klince pusti da nis ne rade da se time kreira osoba koja ce nekom buducem partneru zagorcat zivot kad pocnu zivit skupa jer ce im biti normalno da sve neko drugi obavi za njih

    meni je mama sve radila umjesto mene, i ja sam katastrofa sa organizacijom i sa obavljanjem kucanskih poslova a ja sam kao domacica

    kod nas je doma najcesce svinjac (ni mats nije rpevec vrijedan) ali vrlo cesto on cisti kuhinju jer ja jednostavno ne stignem

  17. #67
    sorciere avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    zagabria
    Postovi
    9,222

    Početno

    Citiraj apricot prvotno napisa
    Citiraj sorciere prvotno napisa
    čekam vas u teen razdoblju drage moje .
    što će se dogoditi?
    vidjet ćeš ... bolje rečeno - doživjeti .

  18. #68
    Osoblje foruma apricot avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    zagreb, istočno od... svega
    Postovi
    32,439

    Početno

    ne razumijem...

    hoćeš reći da ću joj u pubertetu naređivati da radi, ili što?

  19. #69
    Osoblje foruma apricot avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    zagreb, istočno od... svega
    Postovi
    32,439

    Početno

    Citiraj stray_cat prvotno napisa
    ja mislim da ak se klince pusti da nis ne rade da se time kreira osoba koja ce nekom buducem partneru zagorcat zivot kad pocnu zivit skupa jer ce im biti normalno da sve neko drugi obavi za njih

    meni je mama sve radila umjesto mene, i ja sam katastrofa sa organizacijom i sa obavljanjem kucanskih poslova a ja sam kao domacica

    kod nas je doma najcesce svinjac (ni mats nije rpevec vrijedan) ali vrlo cesto on cisti kuhinju jer ja jednostavno ne stignem
    A ja sam dokaz za obrnuto.
    Mislim da to nema baš neke velike veze.

    Radne navike se stječu i u školi, i u sportu i u druženju s vršnjacima...

  20. #70
    Ancica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    4,422

    Početno

    Ja se samo hocu osvrnut na termin "nametnut posao". Neznam kako sudjelovanje u odrzavanju kucanstva je djeci nametnuto a meni (ili MM) nije? Ili, ako je i njima i nama, zasto je OK da meni bude a njima ne?

    Zivot nije bajka. Osim toga, rad je (odnosno moze biti ako se tako postavis) i gust a ne iskljucivo tlaka. Zakaj ne bi klinci to ucili od prvog dana? naravno, ne pricam tu o ribanju roleta s cetkicom za zube ili pranja suda samo za show za goste. To mislim da je fakat pretjerivanje i bilo bi pretjerano da od mene to netko zahtijeva, a kamoli ne od djeteta.

    Ja sam dosta razmisljala o ovom pitanju u kontekstu dzeparca, ima par mjeseci, kada je pojam dzeparca dosao na tapetu od strane Petre i zakljucila sam da je meni vazno da se kucanski poslovi rade zato sto se trebaju raditi a dzeparac (bilo to kroz neka rutinska davanja ili cisto da nekaj zvecka u novcaniku) je nesto sto je djetetu bitno kako bi imalo osjecaj da ima mogucnost samostalno odluciti o kupovini necega, u moru odluka koje mi donosimo za njih u tom, novcanom, pogledu. A i bitno je zbog ucenja o nosenja s novcem i njegovom potrosnjom/zaradom.

    Uglavnom, odlucila sam da moji nece dobivati dzeparac za obavljanje poslova koji su rutinski kucanski poslovi. Svako malo ubacim neku sicu u njihove novcanike (bili smo poceli s redovitim iznosom svaki tjedan al to se brzo rasplinulo). Kaj se tice zaradivanja, dobiju po par kuna ako raznesu po nasoj ulici neku postu koju imam za susjede jednom u dva mjeseca te zarade po par kuna kad se odluce napraviti "ulicni ducan" u kojem prodaju susjedima i prolaznicima svoje crteze, limunadu ili nekaj slicno.

    Kad narastu, moci ce kosit travu susjedima ili cistit snijeg ili setat psa ili nekaj drugo.

  21. #71
    Njojza avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2005
    Lokacija
    Sarajevo
    Postovi
    1,709

    Početno

    F treba pospremiti za sobom igracke kad ih razbaca, i to obicno zajedno radimo jer jos nije dobro utvrdio gradivo
    U ostalim stvarima sudjeluje svakako sam. Kad usisaamo, on ili usisava s nama ili sjedi na usisivacu, brise prasinu, prostire ves ili dodaje meni da prostrem...itd...
    Cak smo i sudje slagali zajedno dok nije razbio tanjir i casu, pa smo se dogovorili da ce on slagati serpe a ja tanjire i case da se ne razbiju.

    Mislim da je sasvim normalno da i dijete sudjeluje u kucanskim aktivnostima ali ne da ga se prisiljava, niti odbija i onda ce se i dobiti jedan normalan odnos prema kucanskim obavezama.

    Nagrada za ove poslove nema, osim "bravo, bas si to dobro uradio"

  22. #72

    Datum pristupanja
    Oct 2004
    Lokacija
    Zagreb, Trešnjevka
    Postovi
    11,132

    Početno

    U roditeljskom domu, ja sam samoinicijativno saugala i brisala prašinu (iako sam s vremenom zamrzila taj posao, ali radila sam ga i dalje), nisu me tjerali, htjela sam sudjelovati u tome. Džeparac sam dobivala, ali ne za "izvršenje zadatka".
    Andrej je još mali da bi imao neke fiksne zadatke, ali kad ja saugam, sve više mi pomaže (pokupi igračke s poda, uključi usisač, dobro, to ne treba ali se tome veseli , sprema usisač poslije obavljenog posla u ormar).
    Spremanje igračaka malo-pomalo ide (u skladu s dobi), po prirodi je dosta uredan.
    Ponekad mi dodaje veš kad ga prostirem.
    Ujutro skupa bacamo smeće.
    Kako je njemu ipak igra na prvom mjestu, trudim se da i sudjelovanje u kućnom poslu bude za njega igra, bar zasada, dok ne naraste dovoljno da ih shvati na jedan drugi način, kao dio svakodnevnog života.

  23. #73
    Zdenka2 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    6,451

    Početno

    Citiraj tanja_b prvotno napisa
    Kako je njemu ipak igra na prvom mjestu, trudim se da i sudjelovanje u kućnom poslu bude za njega igra, bar zasada, dok ne naraste dovoljno da ih shvati na jedan drugi način, kao dio svakodnevnog života.
    To je to.

  24. #74
    AdioMare avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2006
    Postovi
    9,030

    Početno

    Citiraj apricot prvotno napisa
    Citiraj sorciere prvotno napisa
    čekam vas u teen razdoblju drage moje .
    što će se dogoditi?
    Kod nas se ništa posebno nije dogodilo, Apri, a moj 14.godišnji sin se ponaša čak uviđavnije prema meni i kućanskim poslovima koje ja obavljam, a nikada mu ništa do tada nisam davala kao obavezu.
    Jedina obaveza mu je bila da stavi svoj prljavi veš u korpu u kupaoni, umjesto da ga šikne bilo gdje u sobi.
    Dakle, i dalje mu se desi da majicu, hlače, čarape i veš šikne bilo gdje u sobi (što me više čak i ne izluđuje, jer bar znam da osim u korpi, moram pogledati i u njegovoj sobi prije pranja) ali zato se sam uhvati stvari koje ga čak i ne upitam: posloži igračke ili druge razbacarije iza trogodišnje sestre, iznese smeće, usisa, opere plastične police u kupaoni samoinicijativno, u dućanu je varen i pečen... uglavnom OK.
    Neke stvari mu se i dalje nedaju (odvesti navečer bicikl u podrum da ga ne mrknu iz dvorišta) ali ja tu uskačem, jer se sjećam sebe iz te faze, kada mi se mnoge stvari nisu dale i dosta toga mi je bilo tlaka. Zato imam razumjevanja za njega.
    A on meni pomaže namjenski, po potrebi. Nema neke spešli svakodnevne zadatke i obaveze.
    Što se njegove sobe tiče, e tu se dogovorimo hoće li on ili ćemo zajedno.
    Čula sam dosta slučajeva gdje klinci nisu voljeli da im mame u toj dobi premeću po stvarima, zato ja inzistiram da očisti ladice od smeća i drloga, a ja obrišem pod i prašinu.
    Nisam primjetila neke posebne promjene u njegovom ponašanju po pitanju odgovornosti prema školskim ili kućnim obavezama. Dapače, postao je odgovorniji i spremniji za suradnju uz ovakav odnos, kakav imamo.

  25. #75
    Zdenka2 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    6,451

    Početno

    AdioMare, imaš li neki recept za takvog četrnaestgodišnjaka?

  26. #76
    white_musk avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Lokacija
    Sarajevo
    Postovi
    2,838

    Početno

    Citiraj Luna Rocco prvotno napisa
    Odrasla sam kao i Deaedi i to mi je bilo super - suđe bih tu i tamo oprala kad sam bila 12+ stara, a svoju sobu bih spremala...Kad mi je voda došla do grla.

    Danas sam tip koji ne podnosi red, rad i disciplinu.

    Ne zanosim se idejom da će Kaleb pospremati iza sebe, kad to ne činim ni ja.

    Mi smo neuredna obitelj.
    Sadašnjost nam je ista.
    Što se prošlosti tiče , tu je kod mene skroz druga krajnost,ja sam bila čistačica, kuharica,a kasnije i "mama" za mlađeg(9god) brata(sjećam se kako sam trčala iz škole da ga okupam, nahranim i uspavam.
    ne sviđa mi se to

    Isa radi sve što mu se radi ne radi sve ono što mu se neradi.

    Moja sreće je da svaki put pokuša oborit rekord u brzom skupljanju igračaka, pa s tim nemama problema.
    Od kućanskih poslova jako voli da rasprema mašinu za suđe

  27. #77
    Sun avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2005
    Lokacija
    ni na nebu ni na zemlji
    Postovi
    3,381

    Početno

    Dakle nema nekih pravila... Mi koje smo bile pošteđene bilo kakvog posla u djetinjstvu smo ispale svakake - ima nas koje smo neuredne, ima nas koje bez problema obavljamo kućanske poslove, ima nas jako urednih... Kod mene npr ne stoji ona da se bez radnih navika i pomaganja u kućanstvu ne znaš snaći i nisi samostalan! Otišla sam živiti on my own sa 18 godina i sve sam odmah znala i skuhati si, i oprati robu i speglati i oprati wc i pod i blabla, a nitko me tome nije učio niti me tjerao da to radim.
    S druge strane i vi koje ste puno pomagale u kućanstvu kao djeca ste isto ispale svakakve - nekima je teško se izorganizirati, nekima nije.
    Nema pravila i recepta kao i uvijek

  28. #78
    Osoblje foruma mamma san avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    10,967

    Početno

    U osnovnjaku, od 5. razreda (do tada sam bila u cjelodnevnom boravku kao i buraz) zadatak mi je bio podgrijati klopu, i eventualno napraviti pire krumpir (o tome kako se radi pire krumpir i dan danas mi se mama "zaboravi" ), zatim posrepremiti iza sebe i buraza (misle se na klopu) i paziti na svoju sobicu...Kasnije se sve proširilo (negdje u srednjoj školi) na pranje kupaonice i eventualno brisanje prašine (sve subotom)...i jedva jedvice sam mamu uvjerila da to neću činiti kad se njoj čini (subotom ujutro), jer idem na špicu, već kad se to meni čini (subotu poslije podne)...

    Lovro, izuzev spremanja igračaka, ne mora ništa. A učestvuje u svemu. Poludi kad vidi sauger, kada perem suđe, kada stavljam veš u mašinu, kad ga stavljam na sušenje, kad perem pod, kad perem pod iza njegovog đumbusa, kada kuham....ma učestvuje u svemu i to dobrovoljno. A ako mi je u interesu da mi bude u vidokrugu, čarobna fraza je: "Ljubavi, da li bi mi htio pomoći?"

    Spremanje igračaka je ono što želim da radi. Ali to nije obveza. U osnovi ja ih spremam, a on uskoči. Nikad mu nisam rekla da MORA to učiniti, ali mi to slažemo kroz igru: "Lovro, idemo staviti aute u garažu?" "Mili, ajdemo skloniti kocke pa se možemo igrati sa autićima..imaš više mjesta....itd."

    Ja želim da njemu nikakvi kućanski poslovi ne budu strani, a niti da mu budu tlaka. Želim da sam ima potrebu "raskrčiti sobu, suđe itd.." I definitivno sam protiv toga da dobije novčiće za neke kućanske poslove koje želim da radi "po inerciji", npr...spremanje kreveta, sklanjanje zmazanog suđa u sudper...zmazani veš u košaru za zmazani veš itd....(moja frendica je svog 6 godišnjeg sina krenula učiti novcu, kroz ove vrste poslova...)...ako ću ga učiti zaradi (u stvari on već "zarađuje", jer ide u vrtić, i to mu je posao) učiti ću ga kroz obavljanje nekih "ekstra" poslova...

  29. #79
    Osoblje foruma mamma san avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    10,967

    Početno

    eh da....protivnik sam onog "pusti ja ću...". Ili ću ja nešto učiniti (zato što sam starija, bolje to mogu, želim, bliža sam i sl..), ili će on (sve u okviru njegovih godina) ili netko drugi. I to bez puno priče.

  30. #80
    AdioMare avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2006
    Postovi
    9,030

    Početno

    Citiraj Zdenka2 prvotno napisa
    AdioMare, imaš li neki recept za takvog četrnaestgodišnjaka?
    Ha, ha, šta sam ga predstavila kao med i mlijeko?
    Zna on i zapapriti ponekad, ali je nekako, uz tu iznimnu povezanost obitelji, razvio osjećaj iznimne empatije prema ljudima koje voli. Moja pokojna baka bi rekla da je - milostiv.
    Nisam ja to tako htjela, ali od prvog dana mu nisam davala neke svakodnevne obaveze. Čisto slučajno, zato jer sam sve uvijek radila sama, a tu ubrajam i igračke koje smo uvijek zajedno kupili. Naime, moja djeca su izrazito lijena za kupljenje igračaka, mala pogotovo, pa ih za sada kupimo zajedno. Kod mene ne pali ona da ću baciti u smeće jer je ona inatljiva i može se dogoditi da ustraje, a onda ja ne bih bila dovoljno čvrsta jer bi mi bilo žao baciti stvar koju sam kupila. Tako da na tu katru ne pucam. Radije kupim s njom i čekam da se opameti.
    Od sina sam uvijek tražila da makne nered koji sam napravi: tipa tanjur ako sam jede (ako jedemo svi, mičem ja ili rijetko muž), odjeću koju skine (tu je slab, ali, ide..) i da ne ostavi kupaonu u neredu nakon što se istušira (ne mora domestosom prati pločice i kadu, ali ne može ostaviti ni kao da je bomba pala - kakve je pokušaje imao).
    Ali meni je, osobno, od svakodnevne rutine važnije to što ja znam da na njega mogu računati. Uvijek kad mi treba. On zna da ja potegnem iza svih i iza njega, ali nikada me neće ostaviti na cjedilu kada vidi da mi pomoć treba. A nikada ga nisam učila da radi ovo ili ono. Pokazala bih mu u trenutku kada bi mi trebalo, npr. guliti krumpire, ili usisati što odavno zna. Ako čuje da netko nenajavljen dolazi, ne treba mu reći da treba bespogovorno uraditi ono što ga zamolim. On to osjeća, vidi da sam i sama u gužvi i prilagođava se situaciji - što mi zlata vrijedi. Zato ja (gotovo uvijek ) imam razumijevanja kada mu se, u nekoj običnoj situaciji ista stvar ne da. Jer znam da mu se zaista ne da! A da će mi pomoći kada mi pomoć stvarno treba. Prošli tjedan nisam imala kuda s malom (jesam, ali je nisam željela dati u dežurstvo) pa sam ga zamolila da ostane s njim doma jer je on na praznicima. Iako je više puta zna podići za kragnu, iznijet ju iz svoje sobe i ostavit uplakanu ispred zaključanih vrata; ja sam 100% sigurna da ju je on toga dana čuvao jednako kao što bih i ja da sam bila doma.
    Valjda si osluškujemo trenutne potrebe, a nama je to važnije od bilo koje rutine.

  31. #81
    Osoblje foruma apricot avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    zagreb, istočno od... svega
    Postovi
    32,439

    Početno

    Zato sam i pitala...
    Ti imaš najnormalnijeg pubertetliju i stvarno ne znam što ja to mogu strašnoga očekivati: valjda joj neće rogovi izrasti?! :?

    Naravno da postoje ekstremi, ali možda nisam baš ja ta koja će ih imati u svojoj kući

  32. #82
    tatek avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    Zagreb/Precko
    Postovi
    4,271

    Početno

    K'o klinac nisam imao puno klasicnih kucanskih poslova, ali sam vec sa desetak godina nosio vodu u kantama sa bunara (udaljenog 60-tak m kod susjeda, nismo imali vodovoda ni svog bunara), svaki dan po nekoliko. Kopao sam, stihao, plijevio i radio sve sto i tata i mama (i sestra) u vrtu koji je bio povelik, od tamo negdje isto 10 god. Ofarbao sam stotine i stotine kvadrata ograde, kojekakvih metalnih predmeta koje je izradio stari i slicnoga ...

    U roditeljskom domu nisma gotovo nikad netso skuhao, a nisam prao ni ves niti sudje.

    I onda sam se odselio pa sam sve to morao, htio ne htio, nauciti. I od onda mi je to normalno,a normalno mi je i da djeca doprinesu tome koliko mogu. Pospreme stol, tu i tamo Vedran i ja peremo sudhje zajedno, sa spremanjem ne inzistiramo previse, ali ne zxelimo ni nered ...

    (... inace MZ nekad pozeli iza mene obejsiti ves na drugi nacin, na drugi nacin kuha cuspajz ili pravi pofezne, no mislim da sam joj objasnio da se skoro sve stvari u zivotu mogu napraviti na vise nacina)

  33. #83
    AdioMare avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2006
    Postovi
    9,030

    Početno

    Citiraj AdioMare prvotno napisa
    Nisam primjetila neke posebne promjene u njegovom ponašanju
    U stvari jesam primjetila da je zadnjih godinu dana cijela njegova pojava .. nekako lazy. Tako i hoda i izgleda. Kao veliki mačak kojem je postalo pretoplo na suncu, pa sad giba u hlad.
    Pitam se samo, kako je moguće zeki iz Duracell priče nestati, gotovo preko noći?

  34. #84

    Datum pristupanja
    Mar 2005
    Lokacija
    Zagreb, Dubrava
    Postovi
    1,027

    Početno

    Moja soba je bila moja odgovornost. Ja sam svoju drzala relativno cistom, buraz je ostavljao po svojoj prljave carape po podu i napravio si light show umjesto sijlice. Ja sam pisala stihove temperama po tapetima, prozorima i radijatoru. Moji tome nisu prigovarali. Mislim da sam ja usisavala, a kod nas su uvijek djeca isla u ducan (fraza-Ti si mladji/a tebi je lakse). Znala sam se izgalamiti na mamu ako bi me slala 3. put po jos jedan zaboravljeni sastojak za rucak. Nekad bih iznosila i smece.
    Drugih obaveza nisam imala. Nisam imala obaveze koje nisam mogla odgoditi, ili odbiti kad bih bas insistirala. Kuhat nisam naucila, tek iza 25.

    Danas ne volim kucanske poslove. Milsim da je na to najvise utjecalo to sto nitko u mojoj kuci nije bas s radoscu radio po kuci. Svima je to bila gnjavaza koju je netko morao napraviti.

    Dzeparac (ni novacnik) nisam imala. Znala sam gdje stoji lova i mogla uzeti kad mi treba, bas kao i svi ostali. Nikad nisam uzela vise nego sto mi je trebalo i uglavnom bih obavijestila tatu koliko sam uzela (iako to nije trazio, ali sam znala da on voli znati koliko jos ima para). Nas troje djece-svi znamo s parama, cak smo stedljivi.

  35. #85

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    4,902

    Početno

    Citiraj AdioMare prvotno napisa
    Citiraj AdioMare prvotno napisa
    Nisam primjetila neke posebne promjene u njegovom ponašanju
    U stvari jesam primjetila da je zadnjih godinu dana cijela njegova pojava .. nekako lazy. Tako i hoda i izgleda. Kao veliki mačak kojem je postalo pretoplo na suncu, pa sad giba u hlad.
    Pitam se samo, kako je moguće zeki iz Duracell priče nestati, gotovo preko noći?
    Khm...
    Da ti nije sin otkrio čari napušavanja?

  36. #86

    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Postovi
    9,914

    Početno

    joj luna

    :/

  37. #87
    marta avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    15,682

    Početno

    pa i ja bih na to posumnjala. iskustvo cuda cini....

  38. #88

    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Postovi
    9,914

    Početno

    ja si samo mogu misliti kako će se žena osjećati kad ovo pročita......

  39. #89
    marta avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    15,682

    Početno

    mislim da ce pomislit da smo Luna i ja dvije napusene blesace. meni se cini da je njen sin skroz normalan i po peesu.

  40. #90
    AdioMare avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2006
    Postovi
    9,030

    Početno

    Citiraj maria71 prvotno napisa
    ja si samo mogu misliti kako će se žena osjećati kad ovo pročita......
    Žena se sad definitivno na glas cereka, jer je odmah shvatila i sama kako bi to moglo izgledati u očima onih koji čitaju - ali tek nakon što je kliknula pošalji.
    Htjela sam reći kako je ipak taj pubertet učinio promjenu u njegovom ponašanju. Sestrina mala je sklona šizama. Vrlo glasnim. Njemu se to ne da. Iz onog malog klinca koji se znao vrtiti oko mene spreman zabiti nos u ono što bih radila onog trenutka, pretvorio se u muškarca koji se čak drugačije kreće nego onaj mali, nekadašnji zvrk. Pita šta ima za jesti, ali se ne gura guliti mrkvu kao prije .
    Glas mu je drugačiji, pa ga moje frendice mijenjaju s mužem kad im se javi na telefon. Nismo mu više mi centar svijeta i ne gleda da je što češće i što više s nama u društvu, već je u svojoj sobi ( puši travu? ). Ne ide s nama u posjete prijateljima i ja mu u dućanu kupujem odjeću jer mu je lijeno ići probati - tipično muški.
    Htjela sam reći, ipak se osjeća pubertet u zraku. Ali OK je, da se s njim. Valjda ni mi njemu nismo loši.
    Zato, cure, kuš ... da tako i ostane.

  41. #91

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    4,902

    Početno

    marta

    maria, ma šalila sam se...Vidiš da AM nije krivo shvatila.

    Ali fakat, kako ga je opisala, ja sam si odmah zamislila Boba Marleya juniora.

  42. #92

    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Postovi
    9,914

    Početno

    nije ona ,a jesam ja

  43. #93

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    4,902

    Početno

    Citiraj maria71 prvotno napisa
    nije ona ,a jesam ja
    Kad Marko dođe u pubertet, ne budem nabacivala takve pošalice.

Stranica 2 od 2 PrviPrvi 12

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •