flo, al nije valjda da su te tri stvari - krevet, pometanje i kupovina kruha - bile sve sto se u vasem domacinstvu trebalo raditi da bi ono moglo funkcionirati? Jesu dosli doma i nista ne radili?

Ja se ne sjecam nekih posebnih obaveza iz djetinjstva osim sto sam rano naucila kuhati (a i moja sestra i moj brat iza mene) kako bismo si mogli sami pripremiti rucak za pojest prije ili poslije skole, prije nego se mama vrati s posla. Isto tako se sjecam subota ujutro koje su bile, ako nismo bili na izletu, rezervirane za generalno pospremanje. Na dnevnoj bazi mislim da sam morala slagati svoj krevet i pomagati opcenito u kuci al ne sjecam se toga kao neke tlake (samo svada sa sister o tome koja ce pospremiti koji dio nase sobe).

Mislim da djetinjstvo nije samo vrijeme za privilegije (zato sto si dijete) vec i period ucenja, kao i svaki drugi u zivotu. Isto tako mislim da odrzavanje kucanstva nije tlaka nego nesto sto se jednostavno podrazumijeva (i ovako minornom smislu u kojem ga mi provodimo) i zelim da moja djeca s tim odrastu.

Novac ne pada s drveta, niti cisti ves, niti vecera, niti pod bez prepreka. To je jedna od stvari koju zelim da moja djeca nauce kroz svoje odrastanje.

Nije moj (ili MM-ov) zadatak da kuham veceru, ja je kuham jer sam ja u ovom trenutku najsposobnija za to (isto dode za MM). Dorucak je sad vec druga prica jer su klinci sito toliko sposobni kao i ja izvadit zdjelicu i salicu iz ormara, zlicu iz ladice, granolu i mlijeko ili jogurt iz frizidera, stavit ih u zdjelicu i pojest, te pospremit sve kad se dorucak zavrsi (osim pranja suda - tu sam ipak ja jos prilicno sposobnija).

A da ne velim da sam i sigurna da i podsvjesno, ako ne svjesno, sudjelovanje u odrzavanju kucanstva pozitivno doprinosi razvoju samosvijesti, samopouzdanja te osjecaja odgovornosti ne samo za svoje potrebe nego i za one od zajednice u kojoj zivis.