jucer sam malo zagnjavila tonceka razgovorom o placu i suzama, pa sam svasta cula
pitala sam ga kako to da doma tako cesto place, a u vrticu ne? Kako uspije zadrzati suze da mu ne krenu?
Toncek: Pa sjetim se one pjesme, iz 'zivota buba', kak ono ide... La Cucaracha, la cucaracha...
ja: i onda se razveselis?
T: da.
ja: a zakaj to i doma ne napravis?
T: paaaa... doma su me vec vidjeli kako placem, a u vrticu nisu, pa ne bih htio da se to promijeni.
ja: a kaj to onda znaci, jel imas vise povjerenja u tete ili u nas?
T: a ne znam ja kaj ti to znaci (ignorira me dalje i nastavi skakati po krevetu).
I ja sam primijetila da M. u vrtiću pokušava biti "frajer" dok je doma maza. I počelo je ono "ne želim da dečki u vrtiću to saznaju".
Ivarica,
zanimljiv mi je taj njegov dvostruki identitet.