Citiraj DeDada prvotno napisa Vidi poruku
Svi smo mi onakvi kakvima su nas okolnosti učinile... Naši klinci imaju tu nesreću da nisu odmah mogli biti sa svojim roditeljima već su se potezala po mjestima gdje ih nisu voljeli onoliko koliko ih sada volimo mi. I mislim da taj dio priče nema veze sa bojom, svi su u istom položaju i sada smo mi tu da iz njih izvlačimo ono najbolje što je pravi izazov.
Upravo tako, radilo se o posvojenoj ili neposvojenoj djeci.
I o nama kao roditeljima... i o našim roditeljima... i o njihovim roditeljima. To što što generacijama odgajani po sličnom obrascu čini nas "ovima ili onima" (u nedostatku boljih riječi). Čim se nekoga izvadi iz nekog obrasca i stavi u neki drugi, dijete ga prihvati i bude modelirano na drugi način. I super da je tako, jer to daje priliku da se neuroni drugačije povežu, a rane zacijele.

Čokolada, žao mi je ako su ti moje riječi zvučale grubo, vjerujem da svi u konačnici mislimo i osjećamo isto... mene možda samo malo više boli ta nepravda koji Romi i kao pojedinici i kao skupina (kroz stoljeća) trpe. Bez stvarne osnove. I bez puno šanse da se išta promijeni, jer za tu šansu su potrebne dvije strane... i oni i mi.