-
"Igre posuđivanja" i dijeljenje stvari
Malo mi je nespretan naslov, ali objasnit ću o čemu se radi...
Dakle, u zadnje vrijeme, baka (sveki) si je dala u zadatak da će naučiti svog unuka dijeljenju i posuđivanju stvari. U tu svrhu, svaki put kad dođe k nama (otprilike jednom u 2 tjedna) zahtijeva da joj Andrej dade jednu svoju knjigu "na posudbu".
Prvi put je to ispalo zgodno i spontano, ali svaki sljedeći put primjećujem da je ta igra isforsirana. Znam da žena ima najbolju namjeru da nauči dijete dijeljenju i posuđivanju, ali mislim da je za tu igru još prerano.
Zato što on uopće ne shvaća koncept "posuditi na 2-3 tjedna", i jedino što on vidi i čuje je da baka traži od njega da joj da svoju knjigu koju će ona odnijeti doma, a on je neće vidjeti (a on je dijete koje jako voli svoje knjige, pogotovo one koje stoje na oku, i stalno ih prečitava). Jučer joj je, na njezin upit, jasno i glasno rekao "ne", na što je ona odmah komentirala "ah, kako je on škrt" (što mi je, priznajem, loše sjelo).
Poslije joj je, ipak, dao knjigu, i to knjigu koju mu je prije pola sata vratila s posudbe, jer je u njegovoj glavi to postala "knjiga za posuđivanje", i neka je baka drži kod sebe, kad već hoće knjigu.
S druge strane, ja se ne usuđujem previše petljati, jer sam posebno osjetljiva na posuđivanje (i nevraćanje) knjiga, pa nisam objektivna.
Zanima me mišljenje drugih o tom pitanju. Vjerojatno u bakinoj "igri" nema ništa loše, ali bi možda trebalo neke detalje prilagoditi dobi. Može li se dvogodišnjaka okarakterizirati kao "škrtog"? Postoji li i bolji način da se djecu nauči dijeliti svoje stvari s drugima?
-
Mislim da nije dobar taj koncept da baka uzme knjigu i odnese je doma, pa vrati za koji dan ili tjedan. On vjerojatno odmah zaboravi i sjeti se tek kada opet vidi baku s knjigom. I onda joj opet da istu knjigu - dobro si primjetila je je jednu knjigu povezao sa bakom i posudjivanjem.
Ako ga vec hoce uciti posudjivanju, bilo bi bolje da to radi u igri s njim, dakle da izmenjuje igracke ili stvari. Ovaj koncept koji baka provodi mislilm da je pre-apstraktan.
I narvano, dijete od 2g ne moze biti skrto.
-
Pa ja bih rekla da dijete treba naučiti dijeljenju u prirodnim situacijama, na igralištu, u druženju s drugom djecom. Ovo mi djeluje malo isforsirano, i ne bi ni meni dobro sjelo.
Mi smo konačno naučili što znači "posuditi" jer je moje dijete bilo jako posesivno za svoje igračke. Ali učili smo iz konkretne situacije, I fala Bogu, konačno naučili.
-
Moj je trogodišnjak i još uvijek se dost teško nosi s dijeljenjem i posuđivanjem, odn. ak mu je neka stvar napeta i zanimljiva, teška srca će je posuditi na minutu i sav će treperiti, a mi to 'vježbamo' kroz igru s njegovim frendicama već valjda dvije godine (još k tome on ide u vrtić).
Nije da nema napretka, ali to ide dost mukotrpno i sporo.
Čini mi se da ti je on još premali za tak velike vremenske periode posuđivanja jer mislim da će on u tak velikom vremenskom razdoblju zaboraviti uopće o čemu se radi, a mislim da je čisto ok ako se posudi nešto tijekom igre, na par minuta, ali ne za nositi doma.
-
Mi se posuđivanja i dijeljenja igramo tako da razmjenjujemo igračke/slikovnoce na vrlo kratko, od par sekundi do par minuta.
Nikada nitko ne nosi igračku svojoj kući (ako i odnese onda smo to dali/dobili na poklon). Mislim da su još jako mali za neko pravo posuđivanje.
-
Lovrina deviza je donedavno bila "svoje nedamo, tuđe hoćemo!", ali smo nekako malo po malo uspijeli, i nedavno je uzeo svoju loptu u parku i potpuno nepoznatom dečku išao dati. Ja rekoh :shock:
A počeli smo sa igrom IZVOLI - HVALA, znači tražim ga da mi da nešto, ali mu odmah vratim. On naravno nije bio baš sretan u početku, ali kad je skužio da mu vraćam, onda bi mi dao. I ništa na silu, ak ne da, ne da. Probaš drugi put. Kad je to savladao, onda bi mu rekla da mi donese neku knjigu ili nešto iz druge sobe, ili drugog kuta, pa kad bi mi donio, onda bi sjela s njim i čitala mu. Tako da vidi da mu ne želim oteti njegovo, nego se igrati s njim.
I slažem se da su još premali da baka odnese doma, mislim da on potpuno zaboravi na to.
-
Da, tako nekako i ja razmišljam. Tim više što on nije sam u svom svemiru, preko dana je na čuvanju s još troje djece svoje dobi i tamo sasvim lijepo uči dijeliti igračke s drugima a i čuvati svoje do čeg mu je stalo (i opet, knjige su u igri!). I mislim da teta čuvalica dobro radi na tome.
A o posuđivanju knjiga... palo mi je još nešto na pamet. Već skoro godinu dana Andrej je učlanjen u knjižnicu (u zgradi nam je, pa je zgodno mjesto za povremeni "provod"). On do dana današnjeg uopće ne registrira da se tamo biraju knjige koje nosiš kući pa ih poslije vratiš. U knjižnicu odlazi da se malo igra, da pogleda druge knjige, da ih vrati na mjesto... ali knjige za doma biram ja. I to mi je znak da on zapravo još ne shvaća koncept dugoročne posudbe (što je bakina ideja).
-
mislim da ovo ide u kategoriju "bakini biseri" 
-
Ma dobro, nije ona ništa loše mislila, samo meni je cijela igra malo čudna, pa sam htjela provjeriti mišljenja drugih.
Ali definitivno više neću dozvoliti da izjavi za Andreja da je škrt.
-
Meni osobno posuđivanje spada u jednu od (mnogih) stvari koje se uče polako, indirektno, dugo i od prilike do prilike. To znači da rezultate ne očekujem odmah, nego doslovno za nekoliko godina.
Pojam škrt nema nikakvog smisla u toj dobi. Mislim da su i potraživanja često nerealna, nitko od odrasle osobe ne bi očekivao da, ne znam, momentalno prepusti drugome knjigu koju upravo čita, a od djece se često očekuju baš takve stvari. U stvari, mislim da je prvi korak ka dijeljenju naučiti dijete da se i njegovo "vlasništvo" poštuje.
Primjerice, ako se moj mališ igra nečim, drugo dijete želi baš to, D. ne želi dati, ja ću reći da se D. sad igra time i predložit da posudi neku drugu igračku, ukoliko je to mom mališu u redu. Ako ne da, tu ću reći da bi bilo lijepo posuditi jer se s tom igračkom ne igra, ali ako ne da - ne da. To su njegove stvari. Ili ću predložiti nekakvu zamjenu.
Dakle, s moje strane dolazi poticaj, ali odluka je na djetetu. Ako ne dijeli, ne kritiziram, ako posudi, kažem da je to lijepo od njega i da je drugo dijete sad sretno.
A posudba na dugi rok mislim da je u toj dobi potpuno neshvatljiva.
Gledajući starije dijete danas, mislim da nisam pogriješila, a mališ nekako sam od sebe rado dijeli.
-
Već imaš vjerojatno ideja što i kako. Drago mi je kad kažeš da nećeš dopustiti da kažu da ti je dijete škrto...baš si me sjetila kako sam skočila branit svoj stav kad su mu pjevali: ne smi kući, mama će ga tući 
Vezano za tvoje , možda da razradiš temu posudbe s drugim stvarima (igračkama...), a ne samo s knjigama, nešto što nije nužno najdraže...Što misliš???
-
Podižem temu da stavim nastavak 
Dakle, danas ponovo dođe baka i:
1) NIJE vratila slikovnicu koju je posudila prošli put (prije tri tjedna!)
2) Opet je htjela odnijeti jednu slikovnicu, i to najnovijeg Boba graditelja s kojim doručkuje i kojeg nosi sa sobom po cijeli dan. Pitala je: Daš mi tu slikovnicu da si ponesem? Andrej je zbunjeno rekao "Da..." i pustio je da uzme knjigu.
U hodniku sam joj objasnila ovo što uglavnom i piše u ovom topicu. Odmah mi je gurnula knjigu natrag u ruku i (malo uvrijeđeno) rekla "dobro". Sad me malo muči da sam bila bezobrazna. Ali bar se nadam da smo se riješili te igre do daljnjeg.
-
de ti nju pitaj da ti posudi 10000 kn pa joj zaboravi vratiti i onda je operi pred rodbinom da je škrtica
-
-
tanja, kupi andreju slikovnicu "nećko" (vidi zpd topic) a onda je posudite baki da pročita. 8)
-
Mislim da je tvoja sveki malo zabrijala...
Oni su u toj dobi jos svi mali egoisti, pogotovo ako su prvo dijete tj. jedinci i misle da se sve vrti oko njih. Ok, vrti se, ali djeljenju igracaka se, po meni ne uci tako kako tvoja sveki radi. Mi npr. pitamo malca da nam da svoju igracku da ju pogledamo ili da se i mi malo poigramo. Pa ju "posudimo" na par minuta, "poigramo se" i vratimo. Jasno, zahvalimo sto nam je dao i onda je on ponosan na sebe. Rezultat je taj da nam sad sam daje igracke i da pita nas ako zeli uzeti npr. moj mobitel, dok bi ga prije samo uzeo bez pitanja.
Jer, bas kao sto si i sama rekla, ne zna dijete sta je to 2-3 tjedna, ne znaju tako mali ni sto je sutra, tako da se takve stvari rijesavaju malim koracima. Barem ja tako mislim.
Posljednje uređivanje od koksy : 29.01.2010. at 09:59
-
Moje dijete je sve do nedavno vrlo rado posuđivalo igračke svojoj vršnjakinji s kojom se igra, ali to je zapravo bila razmjena. Jedna drugoj bi na par dana posudile neku svoju stvar za igru. Sada ih je to zadovoljstvo napustilo i obje se teško odvajaju od svojih stvari, došle su u fazu "škrtosti" koja je posve normalna u njihovoj dobi, a mi kao mame ne pravimo od toga problem, već se trudimo ne remetiti njihov razvoj.
Jedino onaj tko je 24 sata uz dijete može ga potpuno poznavati, a dijete u toj osobi traži pomoć u ostvarivanju svojih potreba. Zato ja ne popuštam pred ničijim (baka, deda, ujak...) "pedagoškim idejama" ako sam sigurna da ih moje dijete nije u stanju razumijeti.
-
ovo je tema iz 2007. 
-
sladjanaf prvotno napisa
ovo je tema iz 2007.
Lol, nisam ni skuzila...
-
Baš nam je veselo na novom forumu!
-
-
Pravila pisanja postova
- Ne možete otvoriti novu temu
- Ne možete ostaviti odgovor
- Ne možete stavljati privitke
- Ne možete uređivati svoje postove
-
Pravila foruma
Odgovori s citatom
